Povežite se sa nama

Izdvojeno

BERANE – KOLAŠIN, PREKO LUBNICA: Najbrže – najkraće do mHE               

Objavljeno prije

na

Bemaks državnim novcem gradi put preko Lubnica do Kolašina, odmah pored osam malih hidrolektrana, koje su većinski u njihovom vlasništvu.  To je najznačajniji aspekt izgradnje puta Berane – Lubnice – Kolašin.

 

Radomir Tatko Raičević danas je jedan od rijetkih stanovnika sela Praćevac, u beranskom podbjelasičkom mjesnom centru Lubnice. Selo ima pedeset kuća, na svega sedam-osam kilometara od grada.

„Od tih pedeset kuća, svega pet je naseljenih. Ljeti malo živne, ali ima kuća koje godinama nijesu otvorene. Sve je zamrlo“ – kaže Raičević.

Od njegove kuće do novog regionalnog puta Berane – Lubnice – Kolašin, svega je kilometar. Pogled od Tatkove kuće, sa visine, skoro da doseže dolje do raskrsnice, i mjesta gdje je jedna od malih hidrolektrana na rijeci Bistrici.

Odatle  hidrolektrana djeluje potpuno nestvarno. Kao vasionski brod.

Nizvodno je još jedna, i uzvodno dvije. Bemaks državnim novcem gradi put preko Lubnica do Kolašina, odmah pored malih hidrolektrana, koje su većinski u njihovom vlasništvu.

„Ne vrijedi ni put, ni hidroletrane. Sve je manje života ovdje. Ko jednom ode u grad, više se ne vraća na selo“ – kaže Tatko rezignirano.

Tadašnjeg predsjednik države Filip Vujanović izjavio je  da put Berane  – Kolašin preko Lubnica, predstavlja projakat vijeka za čitav beranski kraj. Posao izgradnje puta dobio je Bemaks, koji je bio u zaletu, istiskujući lagano druge građevinske kompanije po sjeveru Crne Gore.

Već tada su se čula pitanja – koliki treba da bude ekonomski interes, pa da se na regionalnom putu, kakav je ovaj, gradi tunel dužine tri kilometra, ispod Bjelasice, i koliko je sve to, pa i sami put, isplativ posao za državu. Za državu možda i nije, ali je vrlo isplativ, kako se ispostavilo, za preduzeće Bemaks koje je izvođač radova na tom putu i koje baš na toj trasi gradi osam malih hidroeletrana.

Za takav poduhvat, njima je put neophodan, a ako već može, zašto im ga ne bi finansirala država. To je, nema nikave sumnje, najznačajniji aspekt izgradnje puta Berane – Lubnice – Kolašin.

Karte su u tom pravcu počele da se aslažu onog trenutka kada je saopšteno da je „Bemaks“ dobio saglasnost za puštanje u rad prve od predviđenih malih hidroeletrana na prostoru Bjelasice.

Posljednjeg avgustovskog dana te 2013. godine zaključen je prvi Ugovor o definisanju uslova za zaključenje ugovora o otkupu električne energije između crnogorskog Operatora tržišta električne energije i preduzeća Hidroenergija Montenegro d.o.o. Berane, koji se odnosio na MHE “Jezerštica”.

Direktor “Hidroenergije Montenegro” doo Berane Ranko Radović izjavio je tada da je puštanje u rad novih malih izvora energije bila nepoznanica za domaće investitore, kao i da je zbog toga za glavnog projektanta “Jezerštice” bio angažovan stručnjak za male elektrane inženjer Duško Rakočević.

Iz “Hidroenergije” su saopštili i da su veoma zadovoljni saradnjom sa Vladom, tadašnjom DPS lokalnom samoupravom, nadležnim institucijama i mještanima beranske opštine.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara 2020. godine
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

FOKUS

BLAGODETI OVOZEMALJSKE: Svi poslovi Mila i Amfilohija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Amfilohije se našao Đukanoviću kad god mu je trebalo: kad se cijepao DPS,  za referendum, nakon priznanja Kosova, u oktobru 2016. i čuvenog ,,državnog udara”. Zauzvrat je nastavljao  da gradi, postavlja limenke i prepravlja svetinje, kao da država ne postoji. Njegov  biznis ostajao je neoporezovan. Crna Gora čeka hoće li Amfilohije i Milo opet pružiti jedan drugom ruku  Sigurno je:  njihove svađe i pomirenja skupo nas koštaju

 

Premijer Duško Marković još nije ponudio “termine za početak razgovora” sa Mitropolijom -crnogorsko primorskom (MPC) oko spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, iako je nakon sastanka sa evropskim komesarom za proširenje Oliverom Varheljijem kazao da će to učiniti ove sedmice.

Varhelji je u petak, 7. februara, bio u posjeti Crnoj Gori kako bi razgovarao sa premijerom, predsjednikom države Milom Đukanovićem, predstavnicima opozicije i mitropolitom MPC Amfilohijem. Iako je povod posjete bio evropski put Crne Gore, odnosno nova metodologija proširenja, koja podrazumjeva strožu kontrolu reformi od strane EU, i mogučnost obustavljanja pregovora, Varhelji je veliki dio posjete posvetio Zakonu o vjerskim zajednicama i krizi u Crnoj Gori koju je ovaj dokument produbio.

“Pokušao sam da razgovaram sa mitropolitom, pokušao sam da razgovaram sa premijerom, pokušaću da razgovaram sa predsjednikom. Vidio sam da se ovo, uz dobru volju, može riješiti. I ovo se mora riješiti”, rekao je Varhelji.

No,  otkako je Varhelji okrenuo leđa i napustio Crnu Goru, stvari se nijesu pomjerile s mjesta. Niti je otpočeo dijalog o evropskom putu i reformama na koji je sve političke i društvene aktere neposredno prije posjete komesara pozivao premijer, niti su  počeli razgovori između MPC i Vlade o Zakonu o vjerskim zajednicama, zbog kog desetine hiljada ljudi svake sedmice protestuju u organizaciji MPC.  Nije samo Vlada ta koja ne mrda s mjesta. Osim što nema  termina pregovora koje je obećao Marković, ni Mitropolija još nije podnijela  inicijativu za ocjenu ustavnosti spornog Zakona, usvojenog prije mjesec i po dana, iako su iz crkve početkom januara tvrdili da će se ta incijativa uskoro naći pred Ustavnim sudom.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GRABEŽ EKONOMIJA: Kuda lete Aerodromi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina u Vladi nema dilemu – kakav takav novac u izbornoj godini bolji je od velikih očekivanja u budućnosti. A, dok letite Vladinim avionom o trošku poreskih obveznika, svi aerodromi ovoga svijeta su vam na dohvat

 

Suprotno januarskim najavama ministra saobraćaja Osmana Nurkovića, da će „početkom februara“ biti objavljen Predlog koncesionog ugovora za višedecenijski zakup (30 godina) aerodroma u Tivtu i Podgorici, Vlada još nije objelodanila taj dokument. Nema, ipak, indicija da će u kabinetu Duška Markovića, zbog protivljenja javnosti, odustati od nauma da u ovom mandatu Vlade ulazna vrata Crne Gore preda na upravljanje onome ko ponudi najviše novca.

Nurković je objasnio da će, nakon što Vlada predloži svoju verziju ugovora, kvalifikovani ponuđači (vidi boks) imato 60 dana da dostave konačnu ponudu. Na zahtjev ponuđača taj rok može biti produžen za dodatnih 30 dana. Mjesec-dva potom, nakon izbora najbolje ponude, počeće pregovori oko konačnog izgleda koncesionog ugovora. Vlada u ovogodišnjem budžetu već računa na novac od jednokratne koncesione naknade.

A kako ti pregovori mogu izgledati?

Neke naznake mogu nam dati iskustva zemalja iz regije. Među zainteresovanim kompanijama za zakup zagrebačkog Aerodroma Franjo Tuđman, početkom decenije, našla se i kompanija Incheon. Dok su pripremali ponudu  Korejci su kod hrvatskih vlasti provjerili da li će koncesionar imati pravo da, poveća aerodromske takse. Ne, odgovorili su iz Zagreba.  Incheon nije jedini, nakon te informacije, odustao od  postupka.  Najbolji ponuđač za zakup aerodroma u Zagrebu bio je  konzorcijum ZAIC. Tokom direktnih pregovora sa hrvatskim vlastima Francuzi su u ponuđeni koncesioni ugovor unijeli skoro dvadesetak aneksa. Jedan od njih omogućio im je znatno poskupljenje aerodromskih taksi!?

I članice konzorcijuma ZAIC i Incheon našle su se  među četiri kvalifikovana ponuđača za višedecenijski zakup oba crnogorska aerodroma. Prema nezvaničnim pričama TAV,  tursko-francuski konzorcijum, slovi za favorita još od početka potrage za koncesionarom.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STATUS PEDIJATARA U DOMU ZDRAVLJA PODGORICA: Iscrpljivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto proklamovanih ispod 2.000 pacijenata, jedan pedijatar u Domu zdravlja Podgorica zadužen je za preko 3.000 djece. Razlog, kako tvrde naši sagovornici, sve češća bolovanja kolega usljed iscrljenosti poslom

 

,,Dijete nam skoro četiri mjeseca, nakon što je primilo jednu vakcinu, nije moglo dobiti termin za pedijatra. Decembar i januar smo čekali da se pedijatar vrati sa bolovanja i urgirali kod uprave da mu nađu zamjenu”, žali se Monitoru jedan roditelj čije je dijete u februaru konačno pregledao pedijatar.

Pitali smo upravu Doma zdravlja Podgorica, na čijem čelu je specijalista pedijatrije Nebojša Kavarić – Koliko pedijatara radi u domovima zdravlja Podgorica? Da li postoji manjak pedijatara i kako namjeravate da taj problem riješite? Odgovore nijesmo dobili.

Podaci koji su dostupni na sajtu ove ustanove govore da se na jednog pedijatra registruje do 2.000 djece, uzrasta do 15. godina. Navodi se i da je kod 27 pedijatara registrovano ukupno 48.600 djece.

Na sajtu su navedena imena 26 pedijatara koji rade u osam domova zdravlja u Podgorici, s tim da četvoro od njih paralelno radi i u  privatnim zdravstvenim ustanovama.

Monitorovi upućeni izvori tvrde drugačije.  ,,Zvanično radi 24 pedijatra na 14 punktova, koji rade po dvije smjene. Optimalno bi bilo da je zapošljeno 28 pedijatara. A stvarno radi samo 14, jer je preostalih 10 na bolovanju’’, kaže naš sagovornik koji je insistirao na anonimnosti. To znači da je jedan pedijatar umjesto proklamovanih ispod 2.000 zadužen  za 3.471 dijete. Minimum.

U velikim domovima zdravlja, objašnjavaju naši sagovornici,  kao što su oni u centru grada, u Bloku pet i na Starom aerodromu, treba da bude dnevno četiri pedijatra. Bilo bi normalno  da radi najmanje 28 pedijatara koji bi pokrivali ambulante u Zeti, Tuzima, Zlatici, Zagoriču, Tološoma, Barutani, Jerevanskoj, na Pobrežju, Biočima,  Matagužama…

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo