Povežite se sa nama

OKO NAS

BORBE PASA U CRNOJ GORI: Igre na novac i smrt

Objavljeno prije

na

Nemilosrdni sport cvjeta u Crnoj Gori.  Nadležni se prave da ne vide

 

Početkom septembra  osvanula je vijest da su u podgoričkom naselju Zlatica pronađena četiri ubijena psa, rase pit bul. Tom prilikom su iz NVO Prijatelji životinja Podgorica rekli da je ovaj slučaj samo potvrda da su borbe pasa u Crnoj Gori vrlo aktuelne. I profitabilne.

,,To je samo još jedan dokaz naših tvrdnji da se krvave borbe pasa organizuju u Crnoj Gori,  a da su organizatori sve svirepiji. Na ruku im ide činjenica da je Uprava policije i pored naših molbi i zahtjeva uglavnom nezainteresovana da se ozbiljnije pozabavi ovim problemom, ako izuzmemo pojedine njihove službenike koji su nam uvijek bili na raspolaganju, ali koji očigledno nemaju moć da naprave velike korake u suzbijanju ove kriminalne djelatnosti.  Pozivam ih da se hitno sastanu sa nama, kako bismo dogovorili način djelovanja i kako bi se oformio specijalni policijski tim koji bi se bavio ovim problemom”, oglasila se tada Katarina Maksimović, aktivistkinja ovog nevladinog udruženja.

Samo tri mjeseca prije stradanja pit bulova, u sjedištu Uprave za bezbjednost hrane, veterine i fitosanitarne poslove (UBH) na sastanku predstavnika UBH,Uprave policije – Centra bezbjednosti (CB) Podgorica, Savjeta za zaštitu životinja Vlade Crne  Gore i nevladine organizacije Korina Animals potvrđeno je da se borbe pasa u Crnoj Gori dešavaju češće nego što se o njima zna.

,,Borbe pasa izdvaja iz ostalih aktivnosti u korpusu zlostavljanja i mučenja životinja to  što su počinioci gotovo uvijek ljudi iz kriminalnog miljea, kojima je ovo dodatni način za sticanje profita, te postaju jako vješti u tome da zaštite svoj biznis”, rekli su tada iz NVO Korina Animals. Sastanak je organizovan na osnovu preporuke Savjeta za građansku kontrolu rada policije u cilju osnaživanja saradnje Uprave policije i civilnog društva kako bi se ovakve kriminalne djelatnosti iskorijenile.

Izvršni director NVO Prijatelji životinja DragojeVlahović za Monitor kaže: ,, Moramo da naglasimo da je kod nas borbe pasa itakako organizuju  bez obzira na to što podaci MUP-a govore drugačije. Naša organizacija je još prije dvije godine pokrenula akciju sprečavanja borbi pasa, u nadi da ćemo u saradnji sa Upravom policije uspjeti da te kriminalne aktivnosti sasiječemo u korijenu. Međutim, saradnja pomenutog državnog organa je izostala i pored velikog broja podnesenih prijava protiv organizatora i učesnika u borbama pasa, kao i odgajivača pasa koji se koriste u borbama“.  On naglašava: „U saradnji sa građanima, koji nam mnogo pomažu u tim aktivnostima i često nam daju konkretne i vrlo precizne informacije, uspjeli smo da lociramo veliki broj osoba koje se bave organizovanjem borbi pasa i odgojem pasa za borbe.  Uprava policije je po svakoj našoj prijavi postupila jako neodgovorno i traljavo, tako da do sada nijedan počinilac ovih krivičnih djela nije priveden nadležnim organima”.

Dragoje Vlahović kaže da iz Uprave policije ažurno reaguju onda kada organizatori borbi pasa podnesu prijave protiv članova ovog nevladinog udruženja. ,,Tada nas policija saslušava i prema nama postupa kao prema kriminalcima. O prijetnjama, verbalnim i fizičkim, koje često trpimo od strane zaštićenih kriminalaca koji se bave organizovanjem borbi pasa da i ne govorim. Želim samo da naglasim da su se ti kriminalci toliko osilili, da često borbe pasa organizuju na javnim mjestima, u naseljima, pored magistralnih puteva… Odgajivačnice se nalaze gotovo u svim gradskim naseljima, a odgajivači nerijetko svoje  pse za borbe pripremaju puštajući ih na  napuštene pse  a sve to pred očima javnosti.  Jasno je da tako ne bi mogli da se ponašaju, da nemaju zaštitu nekih ljudi koji rade u Upravi policije. Mi ćemo nastaviti da se borimo protiv ovog vida kriminala, u nadi da ćemo konačno naići na razumijevanje i reakciju Uprave policije, ali i drugih nadležnih institucija”, kaže on.

Najčešće se za borbe pasa koriste američki pit bul terijeri, američki stafordski terijeri i buldozi. Zbog čestog ukrštanja ovih rasa, ovakvi psi se nazivaju i pit-bikovi, po uzoru na koridu. Psi koji se koriste u borbama posebno se uzgajaju generacijama, kako bi se njihova agresivnost očuvala. Ovakvi psi ne poznaju normalan život. Dane provode ili vezani ili na nehumanim treninzima, kako bi bili izdržljiviji. Žive u malim kavezima. I gladuju. Takva im je obuka. I život.

Na blogu Game Dog World (Svijet borbi pasa) ljubitelji ovog okrutnog sporta napravili su intervju sa čovjekom po imenu Floyd Boudreaux. Kao jedan od najpoznatijih svjetskih uzgajivača pasa za borbu, svoje pse je prodavao po cijeni i od 10 hiljada američkih dolara. Organizatori borbi na mukama nesrećnih životinja zarađuju po par stotina hiljada eura. Toliko je unosan ovaj biznis.

Britanska dobrotvorna organizacija Liga protiv okrutnih sportova (LACS) je 2016. Godine ekskluzivno informisala BBC o tome kako se sprovode borbe pasa u toj zemlji, ali i ostatku svijeta. BBC je ubrzo sproveo sopstvenu istragu. U februaru ove godine na njihovom internet portal objavljen je članak pod nazivom Unutar ilegalnog svijeta organizovane borbe pasa. U njemu, osim detaljnog opisa kako je tekla istraga o ilegalnoj trgovini pasa za borbu od istočne Evrope do Velsa piše: ,,Balkan je postao središte evropskih borbi pasa”.

U Crnoj Gori postoji Zakon o zaštiti dobrobiti životinja. Njime je kažnjivo obučavati životinje za borbu, organizovati borbe između životinja ili borbe između životinja i ljudi, učestvovati u njima i posjećivati ih, oglašavati i organizovati klađenje i učestvovati u njemu. Novčane kazne za ovo krivično djelo u Crnoj Gori kreću se od 800 do 25 hiljada eura za pravna lica, a od 60 do tri hiljade eura za fizička lica.

Do sada još nema vijesti o privođenjima počinilaca ovog krivičnog djela. Samo onih o uginulim borbenim psima. Do zaključenja ovog broja, ko su organizatori borbi u Crnoj Gori i koliko je novca igri, Monitor nije uspio da sazna iz Uprave policije.

 

Andrea JELIĆ

Komentari

OKO NAS

NAMETI: Ljekarska uvjerenja, udar po džepu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju, ljekarska uvjerenja nisu dio obaveznog zdravstvenog osiguranja. Ona koštaju, posebno roditelje čija se djeca bave sportom.  Za ljekarska uvjerenja izdvaja se od pet do preko 100 eura, u zavisnosti od svrhe

 

Za izdavanje ljekarskih uvjerenja u Crnoj Gori ne obezbjeđuju se sredstva iz obaveznog zdravstvenog osiguranja. Ove potvrde se naplaćuju u domovima zdravlja ili privatnim klinikama. I odraslima, i djeci. Cijene određuju zdravstvene ustanove i one variraju od grada do grada.

U Zakonu o zdravstvenom osiguranju piše da obavezno zdravstveno osiguranje ne uključuje besplatne zdravstvene preglede radi izdavanja uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti, osim u slučaju izdavanja uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti nezaposlenog lica u svrhu zapošljavanja.

To znači da iz džepa morate da izdvojite par desetina eura samo za uvjerenja, bilo da želite da polažete vozački, posjedujete vatreno oružje ili usvojite dijete. Na primjer, u Domu zdravlja Podgorica cijena uvjerenja o sposobnosti za upravljanje vozilom u drumskom saobraćaju A i B kategorije iznosi 20 eura, dok je za C i D kategoriju potrebno izdvojiti još 15 eura. Ljekarsko uvjerenje o sposobnosti za rad prilikom zasnivanja radnog odnosa košta 20 eura, ako je u pitanju radno mjesto bez otežanih uslova rada. U suprotnom, plaća se 50 eura. Cijena ljekarskog uvjerenja za školovanje u inostranstvu iznosi 25 eura, a pomorci za uvjerenje o radu u vodenom saobraćaju moraju da plate 110 eura. Najmanje košta uvjerenje za kolektivni smještaj, 5 eura.

Udar po džepu najžešće osjete roditelji više djece koja se bave sportom. Oni po uvjerenju plaćaju 20 eura, ako žive u Podgorici. Ako žive u Kotoru, moraće da izdvoje po 50 eura jer tako propisuje Dom zdravlja Kotor.

Sagovornik Monitora, otac troje djece, kaže da mu ljekarska uvjerenja pričinjavaju još jedan u nizu troškova na početku školske godine: ,,Svo troje djece trenira. Ove godine, pored stvari za školu, morao sam da platim 60 eura samo za potvrde. Prošle godine sam u domu zdravlja izvadio dio analiza, tako da sam plaćao po 10 eura kod privatnika. Ove godine su mi to rekli da to ne može. Zbog čega, ne znam“.

Još prije dvije godine ovom temom pozabavilo se NVO Udruženje roditelji na prvom roditeljskom portalu u Crnoj Gori Roditelji.me. Tada je Ministarstvo sporta najavilo besplatne zdravstvene preglede za mlade sportiste, u dječjoj bolnici Kliničkog centra Crne Gore. Pohvalili su se da će na taj način rasteretiti roditelje, i unaprijediti zdravstvenu zaštitu sportista. Plaćanje potvrda je međutim nastavljeno.

Iz Ministarstva zdravlja objašnjavaju da se ljekarska uvjerenja za djecu koja se bave sportom plaćaju zbog toga što ovakvi zdravstveni pregledi ne spadaju u usluge primarne zdravstvene zaštite. ,,Radi se o specifičnoj zdravstvenoj zaštiti koja spada u oblast medicine rada i sporta, pa se pregledi naplaćuju po odluci o cijenama zdravstvenih usluga, za koju je Ministarstvo dalo saglasnost”, kažu.

Zanimljivo je da na oficijalnom sajtu Doma zdravlja Podgorica piše da su cijene, formirane na osnovu jedinstvenog cjenovnika preventivnih pregleda i usluga iz oblasti medicine rada koji se primjenjuje na osnovu saglasnosti Ministarstva zdravlja Crne Gore, izjednačene na nivou države. Sa tim se ne bi složili stanovnici Podgorice, Kotora ili Berana. Uvjerenje o sposobnosti upravljanja taksi vozilom Podgoričani plaćaju 30, Kotorani 35 a Beranci 50 eura.

Cijene uvjerenja u privatnim klinikama razlikuju se od onih u domovima zdravlja. Neke privatne klinike čak organizuju i popuste. Tako u privatnoj zdravstvenoj ustanovi Moj doktor u Nikšiću uvjerenja za sportiste i dobijanje ili produženje vozačke dozvole u septembru koštaju 15 eura.

Sagovornica Monitora koja je željela da ostane anonimna objašnjava kako je dobila uvjerenje za školovanje u inostranstvu: ,,I moja sestra i ja studiramo izvan Crne Gore. Svake godine, kada se iznova upisujemo na fakultet i apliciramo na konkurs za studentski dom, obnavljamo ljekarska uvjerenja. Srećom pa roditelji poznaju doktora koji nam ih izdaje besplatno, jer bi u suprotnom morale da plaćamo ista dokumenta, samo sa drugim datumima, što je najblaže rečeno besmisleno”.

Ne postoji način da se ljekarska uvjerenja dobiju besplatno, osim ako potražitelji ne poznaju nekog doktora dobre volje koji će im ih izdati na svoju ruku. Nisu svi te sreće.

 

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKOLOŠKI INCIDENTI: Bojana, tuga naših dana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nekoliko stotina kesa sa uginulim kokoškama izvađeno je ovog mjeseca iz Bojane. Sreća je što živina nije bila zaražena nekom opasnom bolešću i što se incident nije desio u toku sezone

 

“Ovo je ekološki zločin. Počinilac mora da bude pronađen i mora da krivično odgovara, kazao je albanski ministar zaštite životne sredine i turizma Blendi Klosi.

On se odmah nakon što se u albanskoj štampi pojavila vijest da po Bojani pluta  desetine kesa sa uginulim kokoškama uputio u Skadar i na licu mjesta se uvjerio u razmjere incidenta. Bio je preneražen onim što je vidio, a u što su se uvjerili i predstavnici crnogorskih institucija i Opštine Ulcinj koji su na poziv ribara bili na Bojani. Nesnosan miris širio se ovim područjem tokom pet dana u oktobru i tek nakon što su kese sa uginulom živinom izvađene iz rijeke i zakopane u Štoju situacija se vratila u normalu.

Zvaničnici su zaključili da je ipak sreća  što živina nije bila zaražena nekom opasnom bolešću i što se incident nije desio u jeku turističke sezone kada je na obalama Bojane svakodnevno oko deset hiljada ljudi.

Vlada Crne Gore je uputila protesnu notu Albaniji, jer je utvrđeno da su kese u rijeku pristigle sa albanske obale. Klosi je to potvrdio napominjući da se na njima vidi da su iz fabrike za proizvodnju hrane i živine Driza iz grada Fier, u srednoj Albaniji. Na koji način su pristigle na sjever te zemlje, a potom u Bojanu, ostaje da istraga pokaže. Objavljeno je samo da je iz rijeke izvađeno više od 200 kesa.

Ova tužna epizoda je samo potvrdila pravilo. Svake jeseni gledamo  zastrašujuće prizore na Bojani. Riječ je obično o stotinama tona smeća razbacanog na ušću te rijeke, na prekrasnom ostrvu Ada i na ulcinjskoj Velikoj plaži  koji pružaju apokaliptičnu sliku. Svega tu ima: od plastike, preko šporeta i kreveta, do automobilskih šasija.

Kako sliv Bojane obuhvata oko 20.000 kvadratnih kilometara i pet država (Crna Gora, Albanija, Kosovo, Grčka i Sjeverna Makedonija), problem postaje međunarodni. Prethodnih godina se često dešavalo da, zbog kretanja morskih struja, smeće sa ovog prostora stigne i do južne Dalmacije. I građani Hrvatske su se našli u čudu.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 18. OKTOBRA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA GRADI SKI-CENTRE PO GLAVI STANOVNIKA: Nekom maćeha

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranskj Ski centar Lokve  je procvat  doživljavao osamdesetih. Dokusurila ga je  pljačkaška privatizacija i  kupovina od strane  ruskog biznismena prevaranta.  Prije tri godine došao je u u ruke investitora, braće Guberinić. Rodila se  nada da mu se može vratiti nekadašnji značaj. Vlada se postarala  da im oteža poslovanje

 

Dok Vlada planira investiranje nekoliko desetina miliona eura u tri nova ski centra na sjeveru Crne Gore, u Mojkovcu, Bijelom Polju i Rožajama, privatni preduzetnik koji je prije tri godine kupio ski sentar Lokve kod Berana suočava se sa nepremostivim problemima i razmišlja o tome da se povuče iz posla.

Dejan Guberinić, jedan od braće koji su sa kupili ovaj ski centar kaže da ni poslije tri godine nije riješen problem skijaških staza na terenima planine Cmiljevice. Staze faktički ne postoje, zbog čega im je onemogućeno da normalno rade i planiraju razvoj ovog nekada vrlo popularnog skijašišta.

“Osnovni problem je u tome što su staze na privatnim posjedima i nama je onemogućeno da ih pripremamo na vrijeme za sezonu. Tako iz godine u godinu. Da apsurd bude veći, prošle godine nas je inspekcija  kaznila zbog toga što je jedna smrča navodno bila previše blizu uspinjače. Privatni vlasnici nam ne daju da diramo njihovu zemlju i podnose prijave zbog sječe njihovih stabala, a inspekcije nas kažnjavaju što ne sjećčemo stabla“ – kaže Guberinić.

Oni su se obraćali Ministarstvu turizma sa molbom da riješi ovaj problem, ali su oni lopu prebacivali u opštinsko dvorište.

“Iz Opštine Berane su nam objasnili da su stupila na snagu nova zakonska rješenja i da je to u isključivoj nadležnosti državnih organa. Naše nevolje,  tako, mogu potrajati još koju godinu. Čemu onda ulaganja koja planiramo, čemu čitav posao” – kaže ovaj čovjek sa razočarenjem.

Braća Guberinić, od kojih je jedan preduzetnik u Švajcarskoj, su samo za plate za nekoliko radnika za tri prethodne godine izdvojili preko stotinu pedeset hiljada eura.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 17. OKTOBRA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo