Povežite se sa nama

INTERVJU

BRANKA BOŠNJAK, POTPREDSJEDNICA PARLAMENTA I POSLANICA PZP-a: Neće se sve riješiti kompletiranjem Ustavnog suda

Objavljeno prije

3 godine

na

Moja ideja za izbor sudija Ustavnog suda  je namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata

 

MONITOR: Ove sedmice je, iza zatvorenih vrata, napravljen djelimičan dogovor oko sudija Ustavnog suda.

BOŠNJAK: Raduje činjenica da smo uspjeli da kompromisom dođemo do dvotrećinske podrške za troje kandidata za sudije Ustavnog suda. Nadamo se da će se do sjednice Ustavnog odbora postići dogovor i oko četvrtog kandidata, jer čini se da postoji šansa. Ne bi bila dobra poruka, ako smo sasvim blizu dogovoru da ne izaberemo svo četvoro sudija u prvom glasanju, posebno što niko ne osporava stručnost i profesionalni integritet  četvrtog kandidata, koji je nesporno ostavio dobar utisak i nakon intervjua.

Kada se radi o konkretnim imenima, onda zaista nije lako i nijansira se, a svi negdje imaju svoje favorite ali nadam se da će ipak doći do kompromisa, jer vrlo malo nedostaje.

MONITOR:  Vaša ideja da se sudije Ustavnog suda, u konačnici, od kvalifikovanih kandidata, biraju modelom žrijeba, nije prihvaćena, a izazvala je različite komentare, često krtične i ironične. Kako vidite te reakcije?

BOŠNJAK: Moja ideja je, usudiću se reći, namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata. Imajući u vidu haos i ogromno nepovjerenje između političkih subjekata, a svjesna činjenice koje bi posljedice bile neizbora sudija Ustavnog suda, ja sam kao izlazni, odblokirajući mehanizam, predložila slučajni izbor od onih koji su svima nesporni i prihvatljivi sa stanovišta referenci i integriteta, a da taj broj nespornih bude što je moguće manji, ali maksimum 12. To se onda ne može nazvati nikakvom lutrijom. Ovakva metoda je postojala još u Antičkoj Grčkoj, a poznata je i pri izboru patrijarha u pravosljavlju.

Svakako da bi mnoga bolja poruka bila da se postigne kompromis i da se dogovorimo, za šta ja i navijam, ali ako ne bude dogovora već prevlada isključivost i eskalira nepovjerenje između političkih subjekata, onda je ovo, i dalje tvrdim izlazna varijanta. Ne želim ni da pomislim da se neće izglasati sudije Ustavnog suda, to je nešto što ne smijemo dozvoliti.

Čini se da postoji želja, makar zasad, za kompromisom i dogovorom. Svi smo svjesni situacije i crvenog alarma, ali uvijek postoji bojazan kad krenemo da razgovaramo o konkretnim imenima, da stvari krenu u negativnom pravcu.  Nedavni sastanak je bio ohrabrujući.

MONITOR: Ako je cilj Vašeg modela da se izbjegne politizacija izbora Ustavnog suda, to znači da njegovo odblokiranje, istovremeno predstavlja i rizik da nećemo dobiti autonoman i profesionalan, već opet politički sud?

BOŠNJAK: Važno je da izaberemo svo četvoro sudija i kompletiramo Ustavni sud, jer postoje i tu neki signali od opozicije da se ne izaberu svo četvoro, ali očekujem da se makar oko toga ne sporimo. Imajući u vidu listu kandidata, vjerujem da ćemo ovog puta dobiti mnogo profesionalniji Ustavni sud. Ukupni ambijent, promjena vlasti sa kojom je ipak došao dašak slobode i to da se oni biraju na 12 godina idu u korist autonomnosti i profesionalizma. Problem su neki od onih koji su još u mandatu u Ustavnom sudu, koji su protivzakonito pristali da budu korumpirani stanovima i kreditima od strane tadašnje izvršne vlasti, koju oni treba da nadziru. Takvi su bili poželjni, a i sad su poželjni poraženom režimu i zato treba biti vrlo oprezan iako mnogo toga više nije kao što je bilo.

MONITOR: Sa relevantnih adresa odgovornost za blokadu Ustavnog suda se adresira na političke klase, i njihove pojedinačne interese. Na kome je po Vama odgovornost?

BOŠNJAK: Izborna većina nije blokirala izbor sudija Ustavnog suda ni prethodni put. Četvoro kandidata o kojima se glasalo su bili profesionalci, za koje nije bilo zamjerki od strane opozicije u pogledu stručnosti i integriteta, ali očigledno da njima ne odgovaraju profesionalci. Napominjem, da su svo četvoro svoje profesionalne karijere gradili za vrijeme DPS režima i pokrivali, ili pokrivaju važne državne funkcije, tako da nam se nije moglo spočitati da su to „naši“. Svi znamo kako se dolazilo do tih funkcija u prethodnom režimu, ili ste bili „njihovi“ ili ste bili surovi profesionalci kojima se nije mogla naći zamjerka.

Đukanoviću i DPS-u nije odgovaralo da se odblokira Ustavni sud, kako bi pravili haos u kome se oni najbolje snalaze, a i kako bi u izbornu trku, koju su znali da gube, ušli bez Ustavnog suda i tako ciljano blokiralai tranziciju vlasti, što vidimo sada na primjeru Podgorice i Pljevalja.

MONITOR: Crna Gora se već duže nalazi u institucionalnoj i političkoj krizi, zbog koje nas nazivaju i „rak ranom“ Evrope. Gdje je izlaz?

BOŠNJAK: Izraz ,,rak rana”, po meni je bio pregrub i mislim da „neizlečiva rana“ nijesmo. Nažalost, problem postali jesmo, ali  možda taj termin jeste bio „otrežnjujući“ za nas, političke elite, da shvatimo ozbiljnost situacije i poruke Evropske unije. Baš zato što su nas „otrijeznili“, očekujem da ćemo doći do dogovora.

Ne treba očekivati da će se sve riješiti kompletiranjem Ustavnog suda. Imamo mi puno važnih stvari da odradimo, izbor članova Sudskog savjeta, izbor VDT-a, izbor guvernera Centralne banke, reformu izbornog zakonodavstva, a za sve to nam treba dogovor i kompromis.

MONITOR: Iako se izbori vide kao ključ za stabilnost, partije ne iniciraju skraćenje mandata Skupštini. Neki razlog vide upravo u strahu od izbora  i novih političkih snaga na sceni.

BOŠNJAK: Izbora ne smije biti bez Ustavnog suda. Postoje različita tumačenja pravne struke, da li su uopšte mogli biti i raspisani, ako nema kvoruma u Ustavnom sudu.

Žao mi je što nije postojao dogovor oko termina održavanja predsjedničkih izbora, iako ne sporim da je to isključivo ingerencija predsjednice Skupštine.

Propuštena je šansa za dogovor oko jednovremenog održavanja parlamentarnih i predsjedničkih izbora. Ne želim da ulazim u to kome to odgovara, a kome ne. Da je bilo partijskih kalkulacija, sigurno da je bilo, a i to je politički legitimno.

Uzrok svih problema u vezi sa neslavnim završetkom mandata prethodne dvije Vlade, je to što one nijesu odražavale izbornu volju građana. Čim odstupite od osnovnih principa demokratije i krenete da eksperimentišete, to postaje neodrživo. Ne može niko, a posebno neko sa strane da direktno, usudiću se reći, bestidno, nameće stav ko može a ko ne može biti dio vlasti, rugajući se volji naroda. Ma koliko mali bili, moramo držati do državnog digniteta, poštujući druge i njihovu snagu, ali crvena linija mora postojati.

DF nikad nije htio da ruši postavgustovske Vlade sa DPS-om, niti želi da inicira skaćenje mandata Skupštini sa DPS-om. To treba da bude plod dogovora izborne većine, jer za sve ostalo nemamo mandat građana koji su nas glasali.

Strah od nadolazeće snage Pokreta Evropa sad, kod nas iz DF-a ne postoji jer DF ima dosta stabilno biračko tijelo. Mislim da  PES uglavnom crpi svoju snagu iz glasačkog tijela DPS-a.  Isto tako mislim da ulaze značajno i u biračko tijelo Demoktrata, jer preuzimaju  njihov adut da mladi treba da preuzmu stvari u svoje ruke, što je po meni vrlo sporno jer su u politici iskustvo i mudrost najbitniji.

MONITOR:  Kako komentarišete posjete gradonačelnika DF-a Skupštini Beograda, te posjetu dvojice ministara neustavnoj proslavi u RS?

BOŠNJAK: Vrlo je simptomačino zašto se čekalo mjesec dana da se ta posjeta aktuelizuje i pitanje je da li je i u kojoj mjeri to izvučeno iz konteksta.

Prvo,  ne sporim da treba da imamo najbližu saradnju sa susjedima, prije svega Srbijom sa kojom smo i najduže bili u državnoj zajednici. Ali na osnovu onoga što smo mogli vidjeti u medijima, moram reći da mi je sva ta priča djelovala pomalo infantilno, kao da je najveće dostignuće što je neko napisao neki naziv ćirilicom ili stavio trobojku u svoj kabinet. Biti predsjednik opštine, znači biti predsjednik svih građana te opštine i u toj ulozi se ne može raditi za interese samo naroda kojem pripadate.

Ono što su i mnogi crnogorski Srbi zamjerili jeste izjava predsjednika Opštine Nikšić da Srbiju vidi kao svoju matici i da nije emotivno vezan za „ovakvu Crnu Goru“ je problematična sa strane funkcije koju obavlja, a i u neku ruku crnogorske Srbe predstavlja kao dijasporu Srbije, što oni nisu, već  duboko ukorijenjen konstitutivni narod. Moj stav je da razlike između crnogorskih Srba i crnogorskih Crnogoraca nema, osim u različitom tumačenju naše istorije. Tako da mi u Crnoj Gori imamo vještačke, nametnute podjele i sad su neki jedno, a neki drugo iz inata. Otuda i one drastične razlike od popisa do popisa. Nas sve takođe treba da zabrine, zašto smo došli u situaciju da  neko Crnu Goru ne doživljava maticom, iako je utemeljen u njoj. I zaista je vrijeme je da se ove vještački stvorene podjele ne produbljuju, već ublažavaju.  Moramo svi da radimo na tome.

Što se tiče proslave u Republici Srpskoj, kada ste na državnoj funkciji, bez obzira šta lično osjećate ili šta vaša partija zastupa, morate se ponašati državnički i slijediti zvaničnu politiku države.

MONITOR: Kako vidite procese od 30. avgusta 2020., koliko smo daleko od suštinskih promjena?

BOŠNJAK: Niti je DPS bio spreman da ode u opoziciju, a i nas, decenijske borce protiv režima je negdje iznenadio njihov pad, pa se svima desilo ono „i šta ćemo sad“.

Mi u PZP-u smo uvijek imali jasnu viziju i jasan program, šta i kako treba raditi nakon pada režima: nulta tolerancija prema kriminalu i korupciji, beskompromisan odnos prema onima koji su državnu funkciju iskoristili za spregu sa kriminalom zarad lične koristi, lustracija, otvaranje tajnih dosijea, preispitivanje imovine i jasan reformski zaokret u ekonomiji, otklon od propale neoliberalne ekonomije, reindustrijalizacija, Razvojna banka, Institut za razvoj, vraćanje značaja znanju i obrazovanju, kulturi. Nažalost, raznim kalkulacijama i nepoštovanjem osnovnih demokratskih principa, a možda i uticajem raznih formalnih a i neformalnih moćnika, nijesmo dobili priliku da pokažemo to na djelu.

Suštinske promjene će se desiti kad među političkim elitama prevladaju one kojima će javni interes biti ispred partijskog i pojedinačnog i kad ovaj narasli populizam malo „skala“, kada se počne cijniti znanje. Ono što mene lično posebno boli što se sa nepodnošljivom lakoćom kupuju fakultetske diplome, a diplomirano neznanje nam je okupiralo čak i najviše državne funkcije i čelna mjesta u mnogim državnim firmama. To će nas preskupo koštati.

Milena PEROVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

BORIS MARIĆ, KOORDINATOR CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE (CEGAS): Medvjeđa usluga EU

Objavljeno prije

1 dan

na

17 Oktobra, 2025

Objavio:

Crna Gora ima šansu da postane članica EU na bazi političke odluke u evropskim institucijama. Ali,  i to može biti medvjeđa usluga ako ne ojačamo institucije, ne smanjimo javnu potrošnju, ne prestanemo da udaramo na samostalnost Centralne banke, ne uredimo državnu upravu, a u pravosuđu i sektoru bezbjednosti ne sprovedemo zakonski veting.  Ovo su samo neke od javnih politika koje vape za reformom

 

MONITOR: Ustavni sud nije kompletiran. Kome odgovara ovakvo stanje?       

MARIĆ: Ustavni sud možda treba ukinuti, pa pregovarati da nam EU i Venecijanska komisija ponude neko hibridno riješenje. Šalim se naravno.

Ne mogu se oteti utisku razočaranosti u političke strukture, sa akcentom na vladajuću većinu, koje demonstriraju svu bahatost političke moći na instituciji koja treba da štiti Ustav. Nemam dilemu da se ne može izbjeći politički uticaj na izbor sudija Ustavnog suda, samom činjenicom da sudije biraju političari. Ipak, umjesto dijaloga o kompetencijama i integritetu kandidata, primarno imamo političko nadmetanje pa i trgovinu. To nije dobra vijest za proces EU integracija, a posebno nije dobra vijest za građane koji žele stabilne institucije, jasne kompetencije za izbor u zvanje sudije i personalizaciju odgovornosti.

Tema izbora sudija Ustavnog suda i nazovi briga za funkcionalnost istog, pretvorena je u politički poligon kao i zloupotrebu očigledne volje zvaničnog Brisela da se Crna Gora ugura u EU savez. Krajnje neodgovorno. Političke elite dizanjem prašine oko izbora sudija postižu dva cilja. Jedan je snižavanje zahtjeva Brisela, jer će poslanici u fotofinišu izabrati jedan broj sudija koji će omogućiti održavanje Ustavnog suda funkcionalnim, na šta će uslijediti pohvale, i konstatacije da smo čvrsto na EU putu. A drugi je zaobilaženje neprijatnih tema od strane vladajuće većine, kao što su stanje u javnim politikama poput zdravstva, obrazovanja, ekonomije, bezbjednosti.

MONITOR: Ne žuri se ni sa kompletiranjem tužilačkog i sudskog savjeta. Čime je motivisana ta inertnost?

MARIĆ: Pravosudni sistem nije dovoljno uključen u neophodne reforme i jačanje integriteta ove grane vlasti. Koncepcija Tužilačkog i Sudskog savjeta je upitna kao i činjenica da pravosudni sistem nema punu finansijsku autonomiju.

Nepopunjavanje ova dva tijela koja treba da koordiniraju pravosudnim sistemom je potvrda nedovoljne posvećenosti reformama te nastavak loše prakse anesteziranja ovih tijela, koja bi morala da igraju značajnu ulogu u složenom procesu eventualnog vetinga.

MONITOR: DRI je  dala uslovno mišljenje na finansijsku reviziju i negativno mišljenje na reviziju pravilnosti Predloga zakona o završnom računu budžeta za 2024.  Može li to proizvesti neke posljedice?   

MARIĆ: Ovaj nalaz Državne revizorske institucije (DRI) nije samo tehničko upozorenje – to je suštinski signal da fiskalni sistem države nije u potpunosti transparentan ni usklađen s pravilima odgovornog budžetskog upravljanja. Kada DRI izda negativno mišljenje o pravilnosti, to znači da je utvrdila da se značajan dio sredstava trošio mimo zakonskih procedura ili bez adekvatne dokumentacije.

Politički, posljedice zavise od spremnosti Skupštine da reaguje. DRI ne može sankcionisati, ali može pokrenuti domino efekat – od skupštinskih kontrolnih saslušanja, preko zahtjeva za krivičnu ili prekršajnu odgovornost, do smanjenja kredibiliteta Vlade u komunikaciji s međunarodnim partnerima. Ovakav nalaz ozbiljno slabi argument Vlade u Briselu kada tvrdi da postoji kapacitet za upravljanje EU fondovima po principima dobrog finansijskog upravljanja.  Evropska komisija i Delegacija EU pažljivo prate takve signale, jer oni govore o stvarnoj, a ne deklarativnoj spremnosti sistema da funkcioniše po evropskim standardima.

Nalaze DRI-a treba ozbiljno razmotriti i uraditi presjek stanja: koji su to subjektivni, a koji objektivni uzroci kršenja normi ili procedura. Sve ono što se može i mora ispraviti treba uvesti u programe rada Vlade, ali i ukazati gdje su propusti u tumačenju ili obradi podataka samog DRI-a. Oba institucionalna sistema imaju mnogo prostora za napredak, ali sistem izvršne vlasti neuporedivo više.

MONITOR: Da li je ovo prvi put da je država “uhvaćena” u nenamjenskom trošenju novca EU fondova i kakve su moguće posljedice takvog ponašanja?

MARIĆ: Nije prvi put, iako je sada to možda najvidljivije. Crna Gora je i ranije imala zvanično prijavljene nepravilnosti u korišćenju EU sredstava kroz IPARD programe. Prema evidenciji Evropske komisije i OLAF-a (Evropske kancelarije za borbu protiv prevara), Crna Gora je samo u 2023. prijavila više slučajeva nenamjenskog trošenja ili nepravilnosti u predpristupnim fondovima, a u poljoprivrednom sektoru (IPARD II) su već evidentirani povraćaji sredstava i raskidi ugovora.

U pravnom smislu, posljedice mogu biti finansijske korekcije – EU povlači ili uskraćuje dio sredstava, a nacionalni budžet mora pokriti gubitak. U težim slučajevima, EU može privremeno suspendovati određene programe, što smo već viđali u regionu (npr. u Sjevernoj Makedoniji ili Srbiji ranije).

Ali možda još važnije: reputacijski efekat je ogroman. Nenamjensko trošenje i slabi revizorski tragovi ruše povjerenje Brisela u administrativne kapacitete Crne Gore i šalju poruku da sistem još uvijek nije imun na politizaciju i netransparentnost. To direktno utiče na tempo zatvaranja poglavlja 32 (Finansijska kontrola) i 23 (Pravosuđe i temeljna prava), koja su sada ključna.

MONITOR: Jesu li EU integracije postale  poštapalica vlasti koja  ima drugačije namjere od proklamovane implementacije evropskih vrijednosti?

MARIĆ: U ovom trenutku EU integracije često funkcionišu kao retorički okvir, a ne kao stvarni reformski proces.

Deklarativno, svaka vlada u Crnoj Gori tvrdi da su EU integracije prioritet, ali suštinski pokazatelji – od budžetske odgovornosti, preko institucionalne stabilnosti, do borbe protiv korupcije – pokazuju diskrepancu između riječi i djela.

Uspostavljanje evropskih vrijednosti ne mjeri se govorima o Evropi, već po tome da li su institucije nezavisne, revizorski nalazi ozbiljno shvaćeni, a odgovornost personalizovana. Preporuke DRI-ja, EK i civilnog sektora često su ignorisane ili relativizovane, što govori da je EU narativ postao politički štit, a ne suštinski instrument transformacije.

Da, evropski diskurs se koristi kao poštapalica, ali je odgovornost i na samoj EU da bude stroža, dosljednija i manje tolerantna na „kozmetičke reforme“. Crna Gora ima šansu da postane članica EU na bazi političke odluke u evropskim institucijama. Ali, to može biti medvjeđa usluga ako ne  ojačamo institucije, ne smanjimo javnu potrošnju, ako nastavimo da udaramo na samostalnost Centralne banke, ako ne napravimo državnu upravu kao digitalizovani servis građana, ako u pravosuđu i sektoru bezbjednosti ne sprovedemo zakonski veting.  Ovo su samo neke od javnih politika koje vape za zakonskim pristupom ili reformom.

MONITOR: Šta su polazne osnove a šta krajnji dometi nedavne akcije SDT-a koja je opisana kao “najveća/najvažnija u istoriji tužilaštva”?     

MARIĆ: Nisam pristalica senzacionalizma, medijskih špekulacija i prenaglašenih epiteta. Radi se o zakonom propisanom postupku u kome se osumnjičenima mora dati zakonska mogućnost da se adekvatno brane, što mislim da nije problem.

Koliko razumijem istražne radnje su još u toku, a do sada dominira sumnja u zloupotrebu službenog položaja i odavanje povjerljivih podataka ili zabranjenih ličnih podataka u svrhu nekog vida medijske i političke, a moguće i nekog drugog vida manipulacije tim podacima te njihovo korišćenje za ciljanu diskreditaciju pojedinaca ili određenih društvenih aktera.

Pred SDT-om je ozbiljan izazov koji ima  dva nivoa. Prvi je kroz istražne radnje doći do novih materijalnih dokaza, a drugi je od postojećeg prikupljenog dokaznog materijala osvjetliti kontekst i doći do konzistentnog optužnog akta. Dodatno opterećenje će biti medijski probuđeno očekivanje javnosti, koje je posebno senzibilisano curenjem informacija iz Tužilaštva, te lošom komunikacijom Tužilaštva sa javnošću.

MONITOR: Da li su vas iznenadila saznanja o vaninstitucionalnoj moći pojedinaca i detalji izbornih zloupotreba?    

MARIĆ:_Paralelni centri moći su bili kontinuirano prisutni, pa i danas se trude da opstanu gdje god mogu.  Uz vaninstitucionalnu moć idu i takozvani crni fondovi. Umjesto da smo dobili fondacije za razvoj pojedinih javnih politika ili za razvoj demokratije, mi cijelo vrijeme imamo vaninstitucionalne fondove prikrivene iza legalnih poslovnih inicijativa koji služe kupovanju duša.  Bivša vlast je taj sistem zloupotreba razradila do neslućenih razmjera, neodgovorno i bahato.

Mnogo je indikatora koji ukazuju da i sadašnja vlast ima tendenciju vaninstitucionalnog djelovanja, zloupotrebe državnih resursa, trgovine budućim glasovima. Njima to teže ide, jer je mnogo aktera u igri kao i različitih interesa, ali  partitokratija je nikada življa.

MONITOR: Šta nas čeka?

MARIĆ: Čeka nas dalje mučno suočavanje sa samima sobom, sa istinom o ponoru u koji je ovo društvo dovedeno od početka devedesetih do danas, za šta svi treba da se zapitamo koliku i kakvu odgvornost nosimo. Čekaju nas finansijski problem.Ovolika javna potrošnja neminovno akcelerira inflaciju, a kao posljedicu imaćemo skrivene i direktne poreske namete, znači i socijalne probleme. Čeka nas preispitivanje gdje je i dokle došla država, a gdje su granice probijene kada je vaninstitucionalni uticaj u pitanju, bilo da dolazi od domaćih i stranih oligarha, crkve, nezakonitog lobiranja, kriminalnih struktura.

Ovaj vid suočavanja je težak ali i demokratski iskorak i izazov koliko god to čudno zvučalo. Istorijski revizionizam jeste izražen kroz opskurne manifestacije klanjanja posrnulim idolima i šovinističkim farsama, ali je i demokratski iskorak, jer društvo reaguje na te pojave, u tim  reakcijama se osjeća rezistentnost crnogorskog društva na prevaziđene teme. Postoji solidan dijaloški aspekt.

Zabrinjava stanje parlamentarnih partija. One ostaju zakucane u svojim uskim interesima, u odbranama svojih partijskih idola i nacionalističkih zabluda, u besmislenim prepucavanjima, skloni crnobijelom svijetu: mi ili oni. Vjerujem da će partije brzo shvatiti da moraju iskoračiti ka modernijem, otvorenijem i građanski koncipiranom izrazu koji u svojoj osnovi afirmiše slobodu govora koliko god taj govor bio i neprimjeren, koji će se društveno nivelisati kroz društvenu debate u kojoj partije igraju važnu ulogu i nose veliki dio odgovornosti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ZARIJA PAVIĆEVIĆ, ALTERNATIVA CRNE GORE: Preko 25000 sumnjivih diploma

Objavljeno prije

1 dan

na

17 Oktobra, 2025

Objavio:

Imamo ozbiljan osnov sumnje da i u zakonodavnoj, a i u izvršnoj vlasti imamo vlasnike sumnjivih diploma. Jako je bitno da meritokratija pobijedi u trci sa partitokratijom i da u godinama pred nama, koliko god to daleko zvučalo, svjedočimo da najstručniji budu na odgovornim pozicijama i da odgovornost konačno počne imati svoje ime i prezime

 


MONITOR: Procjene o broju lažnih diploma u Crnoj Gori, u kojim djelatnostima su najzastupljenije i koje su ,,diplome” najtraženije?

PAVIĆEVIĆ:Kad govorimo po pitanju sumnjivih i lažnih diploma kao najvećem problemu današnjice ne možemo, a da se ne osvrnemo na činjenicu da nam je zapravo najveći problem tamo đe  ne bi smjeli ni pomisliti da ga ima.  Zdravstvo, prosvjetni sistem, i na kraju bezbjednosni sektor nam moraju staviti prst na čelo i zamisliti nas đe zapravo griješimo.

Kad govorimo o potražnji sumnjivih obrazovnih isprava moramo konstatovati da ozbiljan potencijalni problem imamo sa diplomama pravne struke, ekonomske, kao i menadžmenta. U vrlo rijetkim situacijama se lica odluče za diplome elektro, mašinskog ili nekog drugog smjera. Najveći broj takvih diploma dolazi sa skoro istih obrazovnih ustanova država regiona.

Naglasio bih da smo verifikaciju naših najtamnijih slutnji o brojci od preko 25000 ljudi sa sumnjivim diplomam dobili i od potpredsjednika Vlade Crne Gore gospodina Budimira Aleksića koji je nedavno na jednom gostovanju  iznio identičan podatak na kojem je Alternativa Crna Gora baštinila svoje tvrdnje. Dvadeset pet hiljada sumnjivih diploma je trećina zaposlenih u javnom sektoru. To pali sve alarme i poziva na urgentno rješavanje problema. I gospodin Aleksić daje određeni doprinos, međutim sve dok se svi ne ujedinimo i počnemo prstom da ukazujemo na takve službenike i na širenje neznanja nećemo naći rješenje.

MONITOR: Kako ocjenjujete poteze institucija na otkrivanju lažnih diploma?

PAVIĆEVIĆ: Konačno se točak pravde zavrtio i da već imamo neke određene rezultate. Resorno ministarstvo je podnijelo preko 100 krivičnih prijava protiv lica za koje smatraju da su svoje obrazovne isprave stekle na krajnje sumnjiv način i zaista me ta činjenica raduje jer uliva nadu da više neće biti toliko jednostavno pojaviti se sa krivotvorenim dokumentom pokušavajući ga ubaciti u legalne pravne tokove. Moram naglasiti da svaki proces zahtijeva određeno vrijeme i da ono što se stvaralo trideset godina ne može preko noći nestati. Bitno je da je krenulo i da već imamo prve osuđujuće presude po pitanju ovog problema.

MONITOR: Da li pravosuđe primjereno sankcioniše one koji kupuju diplome i je li bilo slučajeva da se otkriju i procesuiraju oni koji se bave trgovinom ,,znanja”?

PAVIĆEVIĆ:Pozivajući se na interni dogovor sa određenim predstavnicima pravosudnog sistema imamo razloga da budemo optimistični jer je zaključak da kako se bude radila kampanja, kako se zapravo bude išlo u smislu društvene odgovornosti, osvješćivanja  i kolektivnog ukazivanja na ovu pošast, da će i kaznena politika biti samo strožija.

Imali smo osuđujućih presuda od kojih je najrigoroznija bila godinu dana zatvora. Vjerujemo da će se ta praksa nastaviti i da će svaka naredna biti samo strožija, te se nadamo da zatvorske kazne neće biti čak ni toliko bitne koliko će biti bitno odbacivanje od javnosti, kolega i prijatelja. Potrebna nam je totalna promjena svijesti, kao i mentaliteta. Čini mi se da idemo u dobrom smjeru i da smo na pravom putu.

MONITOR: Očekujete li da će biti usvojena inicijativa Ministarstva prosvjete da se u krivičnom zakoniku prepozna novo krivično djelo kupovine i korišćenje lažnih diploma i da li bi to moglo pomoći i u prevenciji ove pošasti?

PAVIĆEVIĆ:Sa sigurnošću Vam mogu reći da resorna ministarka gospođa Anđela Jakšić Stojanović daje svoj maksimum i ulaže ogroman trud te vjerujem da će doći i do same promjene zakona, što bi nam kasnije i olakšalo dalju proceduru, kao i pružilo više mogućnosti po pitanju sankcionisanja onih  koji na direktan način nanose štetu svakom pojedincu, kao i doprinose urušavanju sistema.

MONITOR: Često se govori o  lažnim diplomama partijskih kadrova na državnom i lokalnom nivou, ali se ti slučajevi ne procesuiraju. Koji je razlog?

PAVIĆEVIĆ: Ne mogu reći da li je neko od procesuiranih partijski kadar bilo kog političkog subjekta, ali  sa sigurnošću mogu reći da bi itekako ljekovito bilo prvo očistiti svoje dvorište pa onda nastaviti dalje. Imamo ozbiljan osnov sumnje da i u zakonodavnoj, a i u izvršnoj vlasti imamo vlasnike sumnjivih diploma. Jako je bitno da meritokratija pobijedi u trci sa partitokratijom i da u godinama pred nama, koliko god to daleko zvučalo, svjedočimo da najstručniji budu na odgovornim pozicijama i da odgovornost konačno počne imati svoje ime i prezime.

MONITOR: Šta bi trebalo još poboljšati da bi otkrivanje i kažnjavanje lažnog znanja bilo efikasnije, te da se mogućnost kupovine ovakvih diploma svede na najmanju moguću mjeru?

PAVIĆEVIĆ: Obavezna neselektivna kaznena politika i rješavanje problema sa vrha, sa nosioca raznih funkcija i kao pilot projekat kažnjavanjem tih ljudi bi vratili vjeru u institucije sistema. To bi u enormnoj količini djelovalo na mijenjanje svijesti ljudi što je jedan od preduslova za rješavanje ovog problema koji je definitivno problem od nacionalnog interesa.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

AKADEMIK ESAD BAJTAL, FILOZOF, SARAJEVO-ZAGREB: BiH je bogata zemlja siromašnih građana

Objavljeno prije

1 dan

na

17 Oktobra, 2025

Objavio:

U spoljno-političkom smislu, na sceni je plansko sprječavanje evropskog puta, čijom bi realizacijom, na vrata organizovanog kriminala, konačno, zakucala ruka pravde i odgovornosti

 

MONITOR: Vijeće ministara BiH već duže ne čini složna koalicija. No, nema ni raspleta -uprkos pokušajima da se bez Dodikovog SNSD, formira nova. I Predsjedništvo BiH funkcioniše-disfunkcionalno. Šta bi bila ta promjena-politička i društvena (a, možda, i spoljnopolitička), koja bi ovu visoku disfunkcionalnost bar značajno smanjila?

BAJTAL: Sve je to direktna, sračunata posljedica upravo prethodno rečenog. Krimi etno-bande mogu djelovati i opstajati samo u nefunkcionalnoj, destabilizovanoj državi. Državi legalizovanog bezakonja, ozakonjene neodgovornosti samozvanih čuvara „vitalnog nacionalnog interesa“, u ime koga nesmetano pljačkaju, lažu i varaju. A sve to omogućuje im upravo ovakav Dejton iza koga se kriju i proizvode krizu za krizom. Te fiktivne političke krize paravan su za nesmetanu pljačku građana, otimačinu društvene imovine. U tom smislu, nužna promjena mora voditi pravnoj državi i vladavini zakona, umjesto ostrašćenih klero-nacionalista koji-iza galame o „nacionalnoj ugroženosti“, nesmetano provode bezakonje i vlastito bogaćenje. U spoljno-političkom smislu, na sceni je plansko sprječavanje evropskog puta, čijom bi realizacijom, na vrata organizovanog kriminala, konačno, zakucala ruka pravde i odgovornosti. Ukratko, planska proizvodnja „funkcionalne-disfunkcionalnosti“, kao lažni problem, služi prikrivanju i maskiranju stvarnih problema – bezakonja, nerada, nereda, pljačke i otimačine.

MONITOR: BiH još nema datum otpočinjanja pregovora sa EU. Može li se očekivati da se na redovnim opštim izborima 2026. pokaže da će građanstvo-bez obzira na etnonacionalne, entitetske i političke podjele, izraziti nezadovoljstvo ovom nebrigom za njegove egzistencijalne interese?

BAJTAL: Građani su poodavno već svega svjesni. Manipulacije, pljačke i koordinranog zavađanja i politikantski sračunatog dizanja tenzija združenog klero-etničkog BHS trojstva. Ali, u datom odnosu snaga i nametnute psihoze straha i idejno njegovane razjedinjenosti, nisu sposobni za realne pomake i promjene. Da bi se stvari mijenjale, onako kako se to čini u koliko-toliko uređenim državama, neophodno je osigurati fer izbore i sistemom elektronskog praćenja onemogućiti izbornu krađu. Tačnije, onemogućiti izborni inžinjering i već rutinsko tridesetogodišnje prekrajanje izborne volje građana. Sve dosadašnje pokušaje uvođenja izbornog reda, sprječavale su bratski združeno HDZ i SNSD. Da li će Trojka, uspjeti u svojim pokušajima da, uz eventualnu pomoć dosad neprincipijelne „međunarodne zajednice“ nešto promijeni, vidjećemo.

MONITOR: Milorad Dodik i njegova koalicija kandidovali su Sinišu Karana na vanrednim izborima za Predsjednika RS. Dodik traži od Ustavnog suda RS da derogira sve odluke državnih sudskih instanci. Po njemu, CIK ga je smjenio iako – po Ustavu RS, do njegove smjene može doći samo ostavkom. Ova najnovija aktivnost-kao da je usmjerena ka neprihvatanju rezultata novembarskih izbora?

BAJTAL: Lično, iz logičkih i etičkih razloga, ne želim se baviti pomenutim tipom. Nekim ko nije u stanju da se dogovori ni sam sa sobom, a kamo li sa nekim drugim. A dogovor je bît zdrave politike i odgovornog djelovanja. Tako bi trebalo biti. Međutim, naša stvarnost je nešto sasvim drugo. Iskustveno gledajući, sve što je Dotični ikada  izgovorio ili obećao, već sutra je pogazio govoreći i radeći potpuno suprotno od obećanog. Neskrivene, planski sračunate, laži i obmane, inventurna su stavka-čak konstanta, njegova primitivnog džungla-politikantstva. Da lično ne ulazim u to – u taj mrak opskurne prizemnosti jednog provincijalca – dovoljno je pogledati šta mu sve etnitetska kritika prigovara i za šta ga se moralno-civlizacijski optužuje. Preduga je to lista: od kriminala, laži, samovolje i nepotizma-do neviđene, patološki i psihijatrijski simptomatične bahatosti i mržnje, koje su, kako za to svakodnevno čujemo i čitamo, u osnovi njegova javnog i tajnog djelovanja.

MONITOR: Iako je „magistrala“ spoljne politike BiH-članstvo u EU, sve vrijeme su na djelu i razni „politički flertovi“…SAD već duže nemaju ambasadora u Sarajevu, ali djeluje da je Dodik najveći promoter Donalda Trampa . SDA, takođe, ima svoje „prijatelje“…O uticaju Rusije na Zapadnom Balkanu, ne prestaje da se govori. Koliko te „simpatije“ djeluju na raspoloženje građanki/a BiH prema evroatlantskoj budućnosti?

BAJTAL: Konfuzija u bosanskom teataru apsurda poprima mitske razmjere. I nije to od juče, a ni slučajno. Sistematski-javno ili tajno, traje to već  tri pune decenije. Na zbunjivanju i sluđivanju građana radi se licemjerno-planski i kontinuirano. I ne samo iznutra, nego i spolja. U tome prednjače istočne komšije i Moskva, s jedne, te sofisticirana potpora zapadnog susjeda, s druge strane. Upravo ovih dana, čitamo kako etno-ekspoziture komšija i susjeda – „autentični“ i „legitimni“ – sastanče na temu stvaranja trećeg entiteta. Naravno, to nije moglo ići bez prethodno koordiniranog beogradsko-zagrebačkog klimoglava. Interesna i geopolitički zacrtana sprega vanjskih i unutrašnjih kočničara čini svoje. Politikantsko-medijska manipulacija epidemiološki je učinkovita i prosječnoj, neobrazovanoj i poluobrazovanoj  svijesti – neuhvatljiva. A funkcionalizirana je tako da proizvodi precizno zacrtane klero-etničke efekte i psihozu, koja- uprkos očiglednim životnim nevoljama, bijedi, siromaštvu i ponižavanju građana, B-H-S prevarante i manipulatore uredno održava na vlasti.

MONITOR: I ratovi u Ukrajini i Gazi su-u mnogim zemljama, polarizovali javno mnjenje. Vlast u RS podržava Vladimira Putina i Benjamina Netanjahua, na primjer. Koliko i ti globalni procesi (uz jačanje desnice u EU i njeno „udvaranje“ Trampu), imaju uticaja na BiH javno mnjenje i odnose u društvu?

BAJTAL: Sve to o čemu pita vaše pitanje, sadržano je u prethodnom odgovoru. Navijački, i usto patološki B-H-S klero-etnički virus, instrumentaliziran je do krajnosti. Manjinski, kritički osviješteni dio bh. građana, nemoćan je da bilo šta promijeni. Većinska TV gomila refleksno slijedi koncept medijski nametnutog mišljenja i (o)ponašanja. Odnosno, medijski omađijani i klero-etnički zajapureni poslušnici slijede karijerističku ili neku drugu računicu-a zbunjena, izmanipulisana gomila, u svojoj etno-anesteziji, ne dokučuje šta se zaista dešava. Stvarnost joj izmiče. Na sceni je paradoks iracionalno pomjerene percepcije. Tačnije, fenomen čulne permutacije: zaluđene etno-gomile više vjeruju svojim ušima nego svojim očima. To je slika javnog mnijenja danas, ne samo u Bosni, nego i mnogo, mnogo šire. S manjim izuzecima skoro planetarna.

MONITOR: EU se, očigledno, teško nosi sa izazovima, unutrašnjim i evroatlantskim. Najnovije je da pokušava da usaglasi smanjenje procedura u pregovorima o proširenju-zbog stalne prijetnje mađarskim vetom. Kako  gledate na globalne procese-koji su se a „iskomplikovali“ povratkom Donalda Trampa?

BAJTAL: Evropa je spora, nedosljedna, zbunjena i birokratski neučinkovita. Mi u Bosni, znamo to sasvim dobro još od devedesetih godina. Embargom na oružje, međunarodno priznatoj državi napadnutoj s lijeva i desna, onemogućeno je da se brani. Evropi je to bilo normalno. Debelo smo to platili i plaćamo logiku te „normalnosti“ i danas. Sve to olakšava nadmenom Trampu da „provodi svoje“ pragmatski isključive i planetarno porazne ideje i ciljeve. Naravno, teško je analitički, bez konkretno-opipljivih podataka i relevantnih informacija, racionalno-prognostički sve to sagledati. Ali da se nešto nezdravo-po ljudsku budućnost svijeta krajnje upitno vâlja, nema nikakve sumnje. Hoće li strah od planetarne kataklizme učiniti svoje, to ne znam. Najprije krvava Bosna, onda Ukrajina, pa naci-fašistički gažena Gaza. Istovremeno,  otvorene prijetnje i ucjene ne prestaju. Ni globalne ni lokalne. Zona sumraka se širi. „Pustinja raste“ (Niče). Svijet se valja u blatu nemorala i neprincipijelnih totalitarista i autokrata. Ne manjka ih ni regionalno. Svud oko nas zbiva se erozija morala, rasap elementarnih civilizacijskih i ljudskih vrijednosti. Bazdi na propast. Nerijetko pomislim, pa čak, kontekstualno-ironično i izgovorim: dobro je – biće i gore. Pa ipak – i svemu uprkos – pokušavam da se nadam.

 

Dejtonski sporazum se premetnuo u dirigovane „nesporazume“ oholih etno-oligarhija

MONITOR: Uskoro će proći 30 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Neki u BiH insistiraju na njegovoj neizmjenjivosti – dok drugi smatraju da je prevaziđen i da koči stabilizovanje BiH kao jedinstvene države. Kakvo je Vaše mišljenje?

BAJTAL: A zašto bi nešto, bilo šta, bilo neizmjenjivo. Priroda ne poznaje kategoriju neizmjenjivosti. Sve je proces, sve se mijenja. Panta rei – sve teče. Život je kretanje, promjena. Na neizmjenjivosti i tobožnjem „slovu Dejtona“ rade oni koji ga sračunato zaloupotrebljavaju i kroz tu zloupotrebu stiču enormnu politikantsko-ekonomsku korist: kočenja, razbijanja i pljačkanja države i građana. U najkraćem, ovo je bogata zemlja siromašnih građana. Golih, bosih, gladnih i poniženih. U isto vrijeme, to je zemlja prebogatih političara. Od kojih su neki teški stotine miliona, a neki čak i milijarde dolara ili eura. Šta to znači? To znači da je naše siromaštvo projektovano, tj. proizvedeno. Ono je posljedica enormne pljačke i otimačine koju provode etno-banditi, samozvani čuvari Dejtona i zagovornici njegove nedodirljivosti. Vlastodržački cinizam i bešćutnost izgubili su svaki osjećaj odgovornosti za državu, društvo i život. Dejtonski mirovni sporazum, dobro osmišljenom sofisterijom politikantskih igrarija i nemoralnih lagarija, pragmatski vođen, prometnuo se u dirigovane, pažljivo koordinirane svakodnevne „nesporazume“ oholih etno-oligarhija.

 

Nije upitan OHR, upitan je personalno Šmit

MONITOR:  Ko u BiH pokazuje najviše brige za opšti interes?

BAJTAL: Jasno je i „slijepcima“ da sofisticirana koordinacija SDA-Dodik, s jedne i HDZ, na svoj uobičajeno licemjerni način, s druge strane, čini sve da napore građanskog dijela vlasti (Trojka) onemogući u pokušaju da stvari pomjere iz mrtve tačke.  Dio entitetske opozicije pokazuje volju za promjenama, potpuno svjesna Stanivukovićeve kameleonštine, prevrtljivosti i politikantskog pehlivanstva. Dakle, umjesto opozicija, on je samo Voždova konkurencija. Nema ideološke ni političke razlike između njih dvojice.  Institucija Visokog predstavnika bi, po definiciji, trebala da štiti opšti interes, i ona je zbog toga tu. Dakle, po definiciji, nije upitna. Upitan je sam Šmit personalno. Njega i OHR, ciljano-politikantski, napada SNSD klika, jer joj smetaju na putu rušenja Države, i to je samo dio kompleksne slike stvarnog stanja stvari. Drugi dio je, da svijest o neophodnosti prisustva OHR i Visokog predstavnika ovdje, prati sve veće nepovjerenje građana prema Kristijanu Šmitu personalno i njegovom „šurovanju“ sa licemjernim HDZ-om, koji sistematski i sofisticirano radi protiv države i njenog evropskog puta.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo