Povežite se sa nama

INTERVJU

BRANKA BOŠNJAK, POTPREDSJEDNICA PARLAMENTA I POSLANICA PZP-a: Neće se sve riješiti kompletiranjem Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Moja ideja za izbor sudija Ustavnog suda  je namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata

 

MONITOR: Ove sedmice je, iza zatvorenih vrata, napravljen djelimičan dogovor oko sudija Ustavnog suda.

BOŠNJAK: Raduje činjenica da smo uspjeli da kompromisom dođemo do dvotrećinske podrške za troje kandidata za sudije Ustavnog suda. Nadamo se da će se do sjednice Ustavnog odbora postići dogovor i oko četvrtog kandidata, jer čini se da postoji šansa. Ne bi bila dobra poruka, ako smo sasvim blizu dogovoru da ne izaberemo svo četvoro sudija u prvom glasanju, posebno što niko ne osporava stručnost i profesionalni integritet  četvrtog kandidata, koji je nesporno ostavio dobar utisak i nakon intervjua.

Kada se radi o konkretnim imenima, onda zaista nije lako i nijansira se, a svi negdje imaju svoje favorite ali nadam se da će ipak doći do kompromisa, jer vrlo malo nedostaje.

MONITOR:  Vaša ideja da se sudije Ustavnog suda, u konačnici, od kvalifikovanih kandidata, biraju modelom žrijeba, nije prihvaćena, a izazvala je različite komentare, često krtične i ironične. Kako vidite te reakcije?

BOŠNJAK: Moja ideja je, usudiću se reći, namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata. Imajući u vidu haos i ogromno nepovjerenje između političkih subjekata, a svjesna činjenice koje bi posljedice bile neizbora sudija Ustavnog suda, ja sam kao izlazni, odblokirajući mehanizam, predložila slučajni izbor od onih koji su svima nesporni i prihvatljivi sa stanovišta referenci i integriteta, a da taj broj nespornih bude što je moguće manji, ali maksimum 12. To se onda ne može nazvati nikakvom lutrijom. Ovakva metoda je postojala još u Antičkoj Grčkoj, a poznata je i pri izboru patrijarha u pravosljavlju.

Svakako da bi mnoga bolja poruka bila da se postigne kompromis i da se dogovorimo, za šta ja i navijam, ali ako ne bude dogovora već prevlada isključivost i eskalira nepovjerenje između političkih subjekata, onda je ovo, i dalje tvrdim izlazna varijanta. Ne želim ni da pomislim da se neće izglasati sudije Ustavnog suda, to je nešto što ne smijemo dozvoliti.

Čini se da postoji želja, makar zasad, za kompromisom i dogovorom. Svi smo svjesni situacije i crvenog alarma, ali uvijek postoji bojazan kad krenemo da razgovaramo o konkretnim imenima, da stvari krenu u negativnom pravcu.  Nedavni sastanak je bio ohrabrujući.

MONITOR: Ako je cilj Vašeg modela da se izbjegne politizacija izbora Ustavnog suda, to znači da njegovo odblokiranje, istovremeno predstavlja i rizik da nećemo dobiti autonoman i profesionalan, već opet politički sud?

BOŠNJAK: Važno je da izaberemo svo četvoro sudija i kompletiramo Ustavni sud, jer postoje i tu neki signali od opozicije da se ne izaberu svo četvoro, ali očekujem da se makar oko toga ne sporimo. Imajući u vidu listu kandidata, vjerujem da ćemo ovog puta dobiti mnogo profesionalniji Ustavni sud. Ukupni ambijent, promjena vlasti sa kojom je ipak došao dašak slobode i to da se oni biraju na 12 godina idu u korist autonomnosti i profesionalizma. Problem su neki od onih koji su još u mandatu u Ustavnom sudu, koji su protivzakonito pristali da budu korumpirani stanovima i kreditima od strane tadašnje izvršne vlasti, koju oni treba da nadziru. Takvi su bili poželjni, a i sad su poželjni poraženom režimu i zato treba biti vrlo oprezan iako mnogo toga više nije kao što je bilo.

MONITOR: Sa relevantnih adresa odgovornost za blokadu Ustavnog suda se adresira na političke klase, i njihove pojedinačne interese. Na kome je po Vama odgovornost?

BOŠNJAK: Izborna većina nije blokirala izbor sudija Ustavnog suda ni prethodni put. Četvoro kandidata o kojima se glasalo su bili profesionalci, za koje nije bilo zamjerki od strane opozicije u pogledu stručnosti i integriteta, ali očigledno da njima ne odgovaraju profesionalci. Napominjem, da su svo četvoro svoje profesionalne karijere gradili za vrijeme DPS režima i pokrivali, ili pokrivaju važne državne funkcije, tako da nam se nije moglo spočitati da su to „naši“. Svi znamo kako se dolazilo do tih funkcija u prethodnom režimu, ili ste bili „njihovi“ ili ste bili surovi profesionalci kojima se nije mogla naći zamjerka.

Đukanoviću i DPS-u nije odgovaralo da se odblokira Ustavni sud, kako bi pravili haos u kome se oni najbolje snalaze, a i kako bi u izbornu trku, koju su znali da gube, ušli bez Ustavnog suda i tako ciljano blokiralai tranziciju vlasti, što vidimo sada na primjeru Podgorice i Pljevalja.

MONITOR: Crna Gora se već duže nalazi u institucionalnoj i političkoj krizi, zbog koje nas nazivaju i „rak ranom“ Evrope. Gdje je izlaz?

BOŠNJAK: Izraz ,,rak rana”, po meni je bio pregrub i mislim da „neizlečiva rana“ nijesmo. Nažalost, problem postali jesmo, ali  možda taj termin jeste bio „otrežnjujući“ za nas, političke elite, da shvatimo ozbiljnost situacije i poruke Evropske unije. Baš zato što su nas „otrijeznili“, očekujem da ćemo doći do dogovora.

Ne treba očekivati da će se sve riješiti kompletiranjem Ustavnog suda. Imamo mi puno važnih stvari da odradimo, izbor članova Sudskog savjeta, izbor VDT-a, izbor guvernera Centralne banke, reformu izbornog zakonodavstva, a za sve to nam treba dogovor i kompromis.

MONITOR: Iako se izbori vide kao ključ za stabilnost, partije ne iniciraju skraćenje mandata Skupštini. Neki razlog vide upravo u strahu od izbora  i novih političkih snaga na sceni.

BOŠNJAK: Izbora ne smije biti bez Ustavnog suda. Postoje različita tumačenja pravne struke, da li su uopšte mogli biti i raspisani, ako nema kvoruma u Ustavnom sudu.

Žao mi je što nije postojao dogovor oko termina održavanja predsjedničkih izbora, iako ne sporim da je to isključivo ingerencija predsjednice Skupštine.

Propuštena je šansa za dogovor oko jednovremenog održavanja parlamentarnih i predsjedničkih izbora. Ne želim da ulazim u to kome to odgovara, a kome ne. Da je bilo partijskih kalkulacija, sigurno da je bilo, a i to je politički legitimno.

Uzrok svih problema u vezi sa neslavnim završetkom mandata prethodne dvije Vlade, je to što one nijesu odražavale izbornu volju građana. Čim odstupite od osnovnih principa demokratije i krenete da eksperimentišete, to postaje neodrživo. Ne može niko, a posebno neko sa strane da direktno, usudiću se reći, bestidno, nameće stav ko može a ko ne može biti dio vlasti, rugajući se volji naroda. Ma koliko mali bili, moramo držati do državnog digniteta, poštujući druge i njihovu snagu, ali crvena linija mora postojati.

DF nikad nije htio da ruši postavgustovske Vlade sa DPS-om, niti želi da inicira skaćenje mandata Skupštini sa DPS-om. To treba da bude plod dogovora izborne većine, jer za sve ostalo nemamo mandat građana koji su nas glasali.

Strah od nadolazeće snage Pokreta Evropa sad, kod nas iz DF-a ne postoji jer DF ima dosta stabilno biračko tijelo. Mislim da  PES uglavnom crpi svoju snagu iz glasačkog tijela DPS-a.  Isto tako mislim da ulaze značajno i u biračko tijelo Demoktrata, jer preuzimaju  njihov adut da mladi treba da preuzmu stvari u svoje ruke, što je po meni vrlo sporno jer su u politici iskustvo i mudrost najbitniji.

MONITOR:  Kako komentarišete posjete gradonačelnika DF-a Skupštini Beograda, te posjetu dvojice ministara neustavnoj proslavi u RS?

BOŠNJAK: Vrlo je simptomačino zašto se čekalo mjesec dana da se ta posjeta aktuelizuje i pitanje je da li je i u kojoj mjeri to izvučeno iz konteksta.

Prvo,  ne sporim da treba da imamo najbližu saradnju sa susjedima, prije svega Srbijom sa kojom smo i najduže bili u državnoj zajednici. Ali na osnovu onoga što smo mogli vidjeti u medijima, moram reći da mi je sva ta priča djelovala pomalo infantilno, kao da je najveće dostignuće što je neko napisao neki naziv ćirilicom ili stavio trobojku u svoj kabinet. Biti predsjednik opštine, znači biti predsjednik svih građana te opštine i u toj ulozi se ne može raditi za interese samo naroda kojem pripadate.

Ono što su i mnogi crnogorski Srbi zamjerili jeste izjava predsjednika Opštine Nikšić da Srbiju vidi kao svoju matici i da nije emotivno vezan za „ovakvu Crnu Goru“ je problematična sa strane funkcije koju obavlja, a i u neku ruku crnogorske Srbe predstavlja kao dijasporu Srbije, što oni nisu, već  duboko ukorijenjen konstitutivni narod. Moj stav je da razlike između crnogorskih Srba i crnogorskih Crnogoraca nema, osim u različitom tumačenju naše istorije. Tako da mi u Crnoj Gori imamo vještačke, nametnute podjele i sad su neki jedno, a neki drugo iz inata. Otuda i one drastične razlike od popisa do popisa. Nas sve takođe treba da zabrine, zašto smo došli u situaciju da  neko Crnu Goru ne doživljava maticom, iako je utemeljen u njoj. I zaista je vrijeme je da se ove vještački stvorene podjele ne produbljuju, već ublažavaju.  Moramo svi da radimo na tome.

Što se tiče proslave u Republici Srpskoj, kada ste na državnoj funkciji, bez obzira šta lično osjećate ili šta vaša partija zastupa, morate se ponašati državnički i slijediti zvaničnu politiku države.

MONITOR: Kako vidite procese od 30. avgusta 2020., koliko smo daleko od suštinskih promjena?

BOŠNJAK: Niti je DPS bio spreman da ode u opoziciju, a i nas, decenijske borce protiv režima je negdje iznenadio njihov pad, pa se svima desilo ono „i šta ćemo sad“.

Mi u PZP-u smo uvijek imali jasnu viziju i jasan program, šta i kako treba raditi nakon pada režima: nulta tolerancija prema kriminalu i korupciji, beskompromisan odnos prema onima koji su državnu funkciju iskoristili za spregu sa kriminalom zarad lične koristi, lustracija, otvaranje tajnih dosijea, preispitivanje imovine i jasan reformski zaokret u ekonomiji, otklon od propale neoliberalne ekonomije, reindustrijalizacija, Razvojna banka, Institut za razvoj, vraćanje značaja znanju i obrazovanju, kulturi. Nažalost, raznim kalkulacijama i nepoštovanjem osnovnih demokratskih principa, a možda i uticajem raznih formalnih a i neformalnih moćnika, nijesmo dobili priliku da pokažemo to na djelu.

Suštinske promjene će se desiti kad među političkim elitama prevladaju one kojima će javni interes biti ispred partijskog i pojedinačnog i kad ovaj narasli populizam malo „skala“, kada se počne cijniti znanje. Ono što mene lično posebno boli što se sa nepodnošljivom lakoćom kupuju fakultetske diplome, a diplomirano neznanje nam je okupiralo čak i najviše državne funkcije i čelna mjesta u mnogim državnim firmama. To će nas preskupo koštati.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo