Vrhunski grafički dizajner iz Sarajeva  ljeta provodi u porodičnoj kući u Tivtu koju je gradio njegov djed. Prijatan, neposredan i komunikativan, na onaj, tako prepoznatljiv ”sarajevski način”. I danas, Bačanovićev dan počeo je ronjenjem, rano ujutro. ”Tada je riba blizu obale”, kaže dok, ne bez ponosa, pokazuje  slike ulova

Tog julskog dana, u vrijeme kad jara  počinje da slabi, sreli smo se na tivatskim Pinama. Branko Bačanović Bambi ,vrhunski grafički dizajner  iz Sarajeva , ljeta provodi u porodičnoj kući, koju je gradio njegov djed. Prijatan je, neposredan i komunikativan, na onaj, tako prepoznatljiv ” sarajevski način”.I danas, Bačanovićev dan počeo je ronjenjem, rano ujutro.” Tada je riba blizu obale”, kaže  dok nam,  ne bez ponosa, pokazuje slike današnjeg ulova.

U ovaj grad doselio se, u vrijeme Kraljevine Jugoslavije  Brankov djed i na samoj rivi otvorio restoran, bilijar i kafanu. Ovdje je rastao i školovao se  Brankov otac, Milivoje Bačanović.Izvanredno je crtao, pa, nakon završene Pomorske škole u Kotoru, studije želi da nastavi na Likovnoj akademiji u Beogradu.Susret sa konjskom zapregom i poderani rukav na košulji, osujetio je plan. ”Od sramote otac nije mogao, tako pocijepan,  pred komisiju.” Upisuje  Pomorsku akademiju  u Dubrovniku, završava kao kapatan duge plovidbe, ali  se zaploviti neće. Grupa Talijana koja je čula izvanredni glas Milivoja Bačanovića,  dok  je po dubrovačkim skalinama  pjevao serenade, pomogla mu je  preporukama za prestižni Rosini konzervatorij u Pezari. Završava solo pjevanje u Italiji,  kratko pjeva sa Umjetničkom trupom Ivo Lola Ribar u Beogradu i  već 1946. godine potpisuje ugovor  sa Narodnim pozorištem u Sarajevu.U bosanskoj prijestonici vjenčaće se, Sarajkom, Brankom Babić. U ovom gradu rodiće se 1952. g njihov jedini sin Branko Bambi Bačanović, na Marijin dvoru u ulici Valtera Perića.

”  Živjeli smo zajedno sa glumcima Safetom Pašalićem , Dragoslavom Dragčetom Popovićem, režiserom  Vladom Jablanom i njihovim porodicama.Svi smo imali po dvije prostorije, zajedničko kupatilo i toalet..“

Familija Bačanović se 1957. godine seli u svoj stan, na sarajevskom Mejtašu.” Grand prix  koji je otac, na medjunarodnom takmičenju operskih pjevača u konkurenciji od 200 pjevača dobio, kao najbolji bariton, par godina ranije,  valjda je nešto značio.” priča Bačanović.

Pripašće Brankovom ocu i Dvadesetsedmojulska i Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva, Orden rada sa zlatnim vijencem i Orden rada trećeg i Orden rada dugog reda… Ali i sjećanje kolega da je ” bio i ostao u povijesti jedan od sinonima i simbola uspješnosti Opere Narodnog pozorišta Sarajevo”.

Slučaj će , decenijama kasnije, i Milivojevom sinu Branku Bačanoviću, odrediti profesionalni put. Ogradjeno dvorište iza ateljea skluptora Arfana Hozića , bilo je idealno mjesto za Brankovog vučjaka, dok su se on i Hozić družili uz čašu vinjaka. ” Pravio sam skulpturicu namijenjenu za poklon, kad me Arfan upitao: ‘Što ti ne bi upisao Akademiju?’. Potpuno iznenadjen odgovorim mu, da je već jun, da treba spremiti prijemni, a da ja moram na more. Rekao je  da će me on spermati…” Upisao je Odsjek grafičkog dizajna sa drugom generacijom studenata Likovne akademije u Sarajevu i diplomirao 1977. I danas sa velikim poštovanjem pominje profesore od kojih je mnogo naučio, crtanje kod Alije Kučukalića, veliki akt kod Nade Pivac,  večernji akt kod Mersada Berbera…

Kao dizajner,  zaposlio se u  Lik- u, firmi  čiji je bio stipendista, a koja se bavila uredjenjem enterijera. ”Odmah sam počeo da radim ono za šta sam učio, ali i da saradjujem sa tada najpoznatijim arhitektama u zemlji…” Od 1983. a na osnovu brojnih nagrada koje je dobio,  Bačanović stiče status  slobodnog umjetnika. Status  izuzetnog umjetnika ULUPUBiH” stiče 1992.. a od 2013 je  zaslužni umjetnik’ ovog Udruženja. Iste godine Bačanović je stekao i status  istaknutog samostalnog umjetnika Kantona Sarajevo.

U skoro pola vijeka dugom Bačanovićevom stvaralaštvu,  dominira umjetnički  plakat. Od onog prvog,  uradjenog za Pozorište u pokretu kojeg se i danas rado sjeća.” Praktično na najavnom  plakatu osnovni motiv bio je kofer, koji simbolizuje put i putnike. Kroz kofer se ogledaju crveni oblaci, cirostratusi, vječni putnici koji donose promjene, isto kao što je i ovo pozorište donosilo promjene u idejama, pristupu i načinu rada.U dnu plakata je i citat Manifesta Pozorišta u pokretu, koji objašnjava jednu od njegovih karakteristika da pozorište ne treba samo da čeka gledaoca, ono mu treba poći u susret.” Slijedio je plakat za predstavu ovog Pozorišta,  Šest lica traže pisca, sa rešetkastim prozorom na plakatu koji je glavni motiv i kroz koga su lica obasjana nestvarnom, morbidnom i tajanstvenom svjetlošću. Lica glumaca koji su igrali u predstavi.

”Tako je krenulo…” kaže Bačanović,  umjetnik koji je u bh pozorišnu praksu uveo tretiranje pozorišnog plakata kao dijela predstave. Autor je i plakata  za  Kusturičine i Sidranove kultne filmove,  Otac na službenom putu i  Sjećaš li se Dolly Bell, kao i omot za dupli album  grupe  Indexi, zajedno sa Mersadom  Berberom.  Kreativno je opremio i naslovnu stranu  monografije Dubravka Lovrenovića, Stećci.

Na javnom konkursu za znak i plakat za Zimsku olimpijadu u Sarajevu, nije učestvovao.Tek, u sklopu priprema  dizajna kataloga borilišta za kandidaturu.” Vrijeme je bilo kratko.Iako bolestan, sa temperaturom  39 C,  zajedno sa Alojzom Hedžijem Bimbom, koji je radio u štampariji,  do jutra  sam pratio štampu, uvezivanje i pakovanje. Kasnije, kada je Sarajevo i zvanično dobilo organizaciju XIV Zimskih olimpijskih igara bio sam član Komisije za dizajn pri Olimijskom komitetu zajedno sa Mersadom Berberom, Pavlom Lukačem, Adijem Mulabegovićem, Ismarom Mujezinovićem, Mladenom Kolobarićem… ” Radio je i na  izradi priručnika grafičkih standarda, nešto poput pravilnika za upotrebu olimpijskih simbola.

Veliki broj nagrada i važnih priznanja, na domaćim i internacionalnim takmičenjima u oblasti grafičkog dizajna ostvarenih tokom višedecenijskog stvaralaštva, potvrdjuju da je Branko Bačanović jedan od najznačajnijih bh grafičkih dizajnera. Gradimir Gojer na stranicama knjige  Bačanović poetika , podcrtava –  ne samo u Bosni i Hercegovini i bivšoj Jugoslaviji, već i u svijetu, s obzirom da se na mnogim medjunarodnim izložbama njegov rad već decenijama prepoznaje i vrednuje…

Sarajevske ratne godine proveo je u Minhenu. Snalazio se poput ostalih bosanskih izbjeglica,  održavao baštu  njemačke familije apotekara. U pauzi za ručak domaćini su ga pitali  čime se bavio prije rata. Pokazao im je slajdove predratnih kreacija,  koje je imao u torbi.Bila je to najbolja preporuka za posao i poznanstvo sa unukom grofa von Zeppelnin, Ditterom.” Imao je firmu za proizvodnju medicinskih instrumenata i  alata za lobotomiju u Švajcarskoj i od mene je tražio da mu napravim projekat vizuelne identifikacije i osmislim logo. Insistirao je da crtam rukom ne koristeći kompjuter.Tada sam se sjetio  da znam crtati.”

Rat je završen. Sa prijateljem Hamom sjedio je Bačanović u polupraznomn minhenskom kafiću. Igrali su ‘ tavle’ i ćutali”. Branko je upitao: Jel’ vrijeme…? ” . ” Jest…”, odgovorio mu je prijatelj i obojica su se vratila u Sarajevo.Bila je 1998,  poratna godina. Prvi angažman dobiće, u ratu osnovanom pozorištu  SARTR’ koji je tada vodio Safet Plakalo. Slijedi saradnja sa Narodnim pozorištem, Kamernim teatrom i Pozorištem za mlade…

U prostorijama Gradske galerije Collegium Artisticum Branko Bačanović Bambi je sarajevskoj publici predstavio  2020.godine svoje grafičke kreacije.Retrospektivna izložba obuhvatila je skoro 200 radova na preko hiljadu kvadrata izložbenog prostora. Uz nekoliko autorskih tekstova i reprodukcija Bačanovićevih radova u isto vrijeme promovisana je i monografija, ‘ Grafički kontinuiteti 1977- 2017, kojom je predani i plodni  rad ovog autora zaokružen. Dvije godine kasnije, Branko Bačanović, tajnim glasanjem, izabran je za dopisnog člana Akademije nauke i umjetosti BiH.

Sa prvim jesenjim kišama vratiće se iz Tivta  u Sarajevo. Tamo, pod pokroviteljstvom Akademije, početkom iduće godine planira izložbu. Izložiće  stotinjak  grafika na kojima će se naći apstraktni crteži riba,  motivi sa stećaka, čamci koji prevoze te motive. Asocijacija na rijeku Stiks iz grčke mitologije. ” Sarajevo je grad u kojem sam rodjen i u kojem ću umrijeti”, kaže naš Bokelj. Sarajlija.

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari