Povežite se sa nama

INTERVJU

DR NERZUK ĆURAK, PROFESOR FAKULTETA POLITIČKIH NAUKA UNIVERZITETA U SARAJEVU: Genocid je antropološki užas

Objavljeno prije

na

U masovnim ubistvima naroda nema „ali“, nema relativizacije i kontekstualizacije. Postoji samo zločin

 

MONITOR:Povodom 28. godišnjice genocida u Srebrenici, VP Kristijan Šmit je izjavio kako je šokantno da se i posle toliko vremena ne može doći do zajedničkog stanovišta o prošlosti. Kakav je dosadašnji doprinos akademskih zajednica u BiH, Srbiji i Hrvatskoj kada se radi o približavanju stanovišta o prošlosti iz 1990-tih?

ĆURAK: Bez   konsenzusa   o   prošlosti   teško   je   očekivati   konsenzus   o budućnosti. Nažalost, konsenzusa neće biti, ali bit će budućnosti. Za   razliku   od   prošlosti,   budućnost   će   sigurno   doći, najvjerovatnije   kao   ponavljanje   loše   prošlosti.   Nesposobnost ključnih   proizvođača   mržnje   kako   devedesetih   godina   prošlog stoljeća,  tako   i  danas,  da  priznaju  svoju  kolosalnu  krivicu  za masovno   ubistvo   narodâ   ali   i   za   ovovremenu   inflaciju međunacionalnog nepovjerenja,  upućuje na   budućnost koju  će pojesti   skakavci.   Odgovornost   akademskih   zajednica   za permanentnu produkciju straha i nepovjerenja je velika, jer su naše   akademije   zatrovane   eksplicitnim   i   implicitnim nacionalizmom koji ne vidi nikakav grijeh u svojoj kući. Mali broj odgovornih, kritički pozicioniranih i etički uspravnih članova akademskih zajednica nisu dovoljni za promjenu nacionalističke paradigme. Ne bih, stoga, govorio o približavanju stanovišta o prošlosti – to je političko pitanje, a akademici imaju odgovornost da tragaju za istinom. To je impresivna potraga. Umjesto lažnog približavanja   stanovišta,   potrebna   nam   je   istina   kao   kriterij komunikacije.

MONITOR: Kolegijum   Skupštine   RS  odbio  je  da   u   dnevni   red zasijedanja uvrsti prijedlog rezolucije o osudi genocida u Srebrenici koji su podneli bošnjački poslanici- i odložio raspravu, sa stavom da bi takva rezolucija trebalo da se odnosi na osudu svih zločina. Kolegijum je odbio i prijedlog opozicije da se bošnjački prijedlog odbaci… Kako Vam izgleda ovo „balansiranje“ parlamentarne većine u RS?

ĆURAK: Kao proces užasavajuće, nemilosrdne i uznemirujuće anahrone dehumanizacije   Bošnjaka   koji   su   u   registru   nacionalističko- šovinističke Srbije i srpskog svijeta niža bića jer ih izdajnička muslimanska   krv   suspenduje   da   budu   ljudi,   odnosno   Srbi. Ostajem   trajno   začuđen   strukturalnim   i   kulturnim   nasiljem srpskog slovenskog nacionalizma čija se matrica u dvadeset prvom stoljeću nije udaljila od dehumanizacijskog koda, već je, nažalost, normalizirana kao imanencija srpske nacionalističke kulture. O tome dovoljno govori višedecenijska kultura poricanja genocida i drugih najtežih zločina koja svoju potvrdu dobija i odbijanjem Kolegija   Skupštine   bh.   entiteta   Republika   Srpska   da   uvrsti prijedlog rezolucije o osudi genocida nad Bošnjacima na dnevni red   skupštinskog   zasijedanja.  To   se   neće   desiti   u   Stevandić- Dodikovoj režiji, to se neće nikada desiti. Tješim se ipak da je nikada dugo vrijeme, pa možda 2104. na 300-tu godišnjicu Prvog srpskog ustanka Bošnjaci konačno prestanu biti mitski Turci i budu humanizirani i kroz priznavanje genocida čija polja smrti nisu samo srebrenička i ne mogu se objasniti i potvrditi samo pravnim sredstvima. Genocid je antropološki užas, duga sjenka noža nad eksterminacijom jedne naivne i nezaštićene zajednice

MONITOR: Da li je uošte moguća neutralnost kada se radi o napadu Rusije na Ukrajinu ?

ĆURAK: Ruski   napad   na   Ukrajinu   nije   završen   blickrigom.   Neočekivana   ukrajinska   odbrana   spriječila   je promjenu međunarodnog poretka u smjeru pobjede totalitarnih i autoritarnih režima. Da je Putin ušao u Kijev, možda bi Vučić i Dodik danas bili gospodari Zapadnog Balkana. Kako se to nije desilo, možemo izvući zaključak da tzv. mađarska ili srpska neutralnost spram rata u Ukrajini   nije   ništa   drugo   nego   podrška   Rusiji,   budući   da   bi drugačije   odvijanje   rata   jasno   pozicioniralo   Budimpeštu   i Beograd   kao   ruske   igrače.   Da   je   Zapad   pogriješio  i odigrao slično kao što je tri godine igrao u ratu protiv Bosne i Hercegovine, ko zna kako bi danas izgledao svijet. Ali, dok je Bosni uveden nepravedan embargo na uvoz oružja za odbranu, Ukrajina je dobila i dobija moderno   naoružanje.   Ukrajinska   odbrana   relativizira   tzv. neutralnost Beograda i Banjaluke. Sarajevo nije napalo Beograd, već   je   Beograd   devedesetih   godina   prošlog   stoljeća   napao Sarajevo,   isto   tako   nije   Kijev   napao   Moskvu   već   je   Moskva napala Ukrajinu. Kome  ta činjenica  nije  jasna, pun je nečiste savjesti.

MONITOR: U najnovijem izvještaju Evropske komisije o stanju u BiH u 2022-oj,  Visoki   predstavnik   se   kritikuje   zbog   tajminga   nametanja promjena zakona u noći izbora i od njega se traži da strogo postupa u okviru ovlašćenja, a da Bonska ovlašćenja koristi samo kada je to neophodno. Da li se ovim preporukama EK i EPA  Šmitu daje do znanja da Brisel strepi od  posljedica njegovih odluka?

ĆURAK: Teško pitanje. Ne znam šta pametno da Vam kažem. Tek mogu usput primijetiti da je u ovoj dionici bosanske političke historije očuvanje Bosne i Hercegovine kao države, važnije od demokratije. Ako bi to još značilo da je očuvanje i razvoj BiH važnije i od apsolutnog trijumfa etničke demokratije, eto dobitne kombinacije i za Brisel i za Šmita, ali i za Sarajevo.

MONITOR: Stranka Pravde i razvoja turskog predsjednika  Erdogana,   odbila je  predlog   opozicione  Republikanske narodne partije da se zločin u Srebrenici prizna kao zločin genocida. Da li je to učinjeno zbog toga  što je u više zemalja Zapada ono što se događalo Jermenima 1915. proglašeno genocidom koji je izvršila Turska?

ĆURAK: Dozvolite mi da na ovo pitanje odgovorim citatom iz moje knjige Zašto je Bosna a ne ništa:  „Svaka vlada na dunjaluku koja negira bilo koje masovno ubistvo narodâ, bilo koji genocid, negira svaki genocid; Vlada bh. entiteta   Republika   Srpska   i   vlada   Srbije   negiraju holokaust nad Jevrejima budući da negiraju genocid nad Bošnjacima;Vlada turskog predsjednika Erdogana negira genocid nad Bošnjacima, genocid nad Srbima i holokaust nad Jevrejima budući da negira genocid nad Jermenima; Svaka vlada koja negira genocid nad Srbima u Drugom svjetskom ratu negira genocid nad Bošnjacima i Jermenima i holokaust nad Jevrejima; U masovnim ubistvima naroda nema ali, nema relativizacije i kontekstualizacije. Postoji samo zločin. Politička priznanja ili nepriznanja masovnih zločina, shodno državnim interesima, nisu ništa drugo, nego transparentna, prizemna, barbarska potvrda prethodnih maksima.“

 

Nema omekšavanja Dodikovih stavova

MONITOR: Milorad Dodik  je,  izgleda,  ublažio svoju retoriku poslije susreta sa predstavnicom EU institucija, Angelinom Ajhorst, tvrdeći da RS ne sprovodi nikakvu secesiju i da podržava terotorijalni integritet BiH, uz manje ograde. Šta bi mogao biti razlog ovakvom „omekšavanju“ stavova?

ĆURAK: Nema tu nikakvog omekšavanja stavova, radi se o dugoročnoj strategiji   i   permanentnoj   proizvodnji   vanrednog   stanja   kroz pristup  dva  koraka   naprijed   u   secesiju,   jedan   korak   nazad   u bosansku   depresiju.   Dok   su   u   igri   Orban   i   njegova antikosmopolitska svita i dok se predsjednik RS-a ponaša kao visoki regent ruskih tajnih službi i dok zvanična Srbija Republiku Srpsku tretira kao svoj ratni plijen, nemojte biti naivni i vidjeti u Dodikovoj   taktici   deeskalaciju.   On   je   već   sada   osvojio   nove pozicije   napadom   na   Ustavni   sud   BiH   i   u   ovom   momentu zadovoljava se dostignutom političkom linijom koju utvrđuje sa ciljem da dobije našu zajedničku državnu imovinu na entitetsko ime, kako   bi   stvorio   konačne   uvjete  za  bijeg   RS-a   iz   Bosne   i Hercegovine. To se, nadam se i uvjeren sam, neće desiti. Jedino Dodik   može   pobjeći,   RS   će   ostati   tu   gdje   jeste   –   unutrašnja pokrajina dejtonske Bosne i Hercegovine.

 

Rusija nema potrebu za   otvaranjem   drugog   fronta   na   Zapadnom   Balkanu

MONITOR: Na nedavnom NATO samitu u Viljnusu, Ukrajini je obećana vojna pomoć zemalja Zapada i članica NATO „na kraći ali i na duži rok“. Koliko će to uticati na poziciju BiH i zemalja Zapadnog Balkana gdje, u nekima od njih,  dominira „odanost Rusiji“?

ĆURAK: Ne raspolažem egzaktnim podacima koji je stepen ruske obavještajne i propagandne infiltracije u našoj zemlji. Ono što se može primjetiti   je   olako   puštanje   Srbije   u   zapadni   svijet   iako   je dominantna elita Vučićevog ekspanzionističkog režima rusofilna a istraživanja   javnog   mnijenja   upućuju   da   je   apsolutna   većina građana Srbije takođe na strani Rusije, kako u njenom pohodu na Ukrajinu, tako i uopće. Zanimljivo mi je to odbijanje Zapada da prihvati istinu o srpskom društvu kao proruskom, pa se na lažnoj premisi o Srbiji  kao  zapadnoj civilizaciji predsjedniku   Vučiću gleda kroz prste, što najopasnije posljedice ima za ranjivu Bosnu, jer   se   Vučićevom   i   Putinovom   kvislingu   Dodiku   dopušta   da destruira   BiH,   praveći   od   entiteta   RS  teritorij izvan zakona. Tako se nagrađuje nacionalistička Srbija kako bi se privolila da bude dio Zapada. Vjerujem da se Moskva smije ovoj infantilnoj geopolitici Brisela i Vašingtona. Nema Rusija nikakvu potrebu   za   otvaranjem   drugog   fronta   na   Zapadnom   Balkanu. Dok su „narodnjaci“ apsolutna vlast u Srbiji, apsolutna je i moć i uticaj Kremlja i to se neće promijeniti u doglednoj budućnosti. Metaforički   kazano,   čak   i   kada   Zapad   uvuče   Srbiju   u   svoju interesnu sferu, nemojmo se iznenaditi ako iz utrobe trojanskog konja,   u   nekoj   hladnoj   noći   počne   iskakati   proruska   „peta kolona“.  Kako   je   to   još   u   devetnaestom   stoljeću   zapisao Nikolaj Danilevski, antizapadni ruski filozof, historičar i geograf, u svojoj ultimativnoj knjizi Rusija i Evropa – samo kada se Evropa međusobno svađa, Rusija je na dobitku. Sa Orbanom, Vučićem i našim   bosanskosrpskim   malim   od   kužine,   Rusija   je   zaista   na dobitku. Opasna je indolencija pretencioznog a strateški krajnje suspektnog   Zapada   kojemu   je   rusofilna   Srbija   važnija   od prozapadne Crne Gore, još prozapadnijeg Kosova i raspolovljene, svakodnevno ubijane Bosne i Hercegovine, čije je putovanje na Zapad, izgleda, na trajnom čekanju.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SINIŠA GAZIVODA, ČLAN TUŽILAČKOG SAVJETA I ADVOKAT: Mora se odustati od političke kontrole pravosuđa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Političkim elitama do sada je bio prioriet da kontrolišu pravosuđe i od takvih pretenzija se konačno mora odustati. Izvršna i zakonodavna grana vlast treba da se usmjere na to da stvore uslove i otklone prepreke pravosuđu kako bi ono moglo efikasno da se bavi pojedinačnim predmetima, a ne da se politika bavi predmetima

 

MONITOR: U autorskom tekstu Pravosudna reforma u deset tačaka naveli ste ono što treba uraditi kako bi se Crna Gora nakon 20 godina pravosudne reforme bar približila nezavisnom i profesionalnom pravosuđu.  Po vama, i dalje smo daleko od tog cilja jer nije bilo reformskog i odlučnog zahvata. Zašto ga nije bilo, već samo, kako ste rekli, kratkoročnih i prelaznih rješenja?

GAZIVODA: Kada obratimo naročitu pažnju na period od obnove nezavisnosti i početka puta ka učlanjenju u Evropsku uniju, vidjećemo da je jedan dio posla zaista urađen, naročito u dijelu harmonizacije zakonodavstva sa evropskim pravnim okvirom. Međutim, kada je došlo do toga da se moramo baviti prevođenjem tim odredbi sa papira u stvarnost, onda smo se zagubili u tim kratkoročnim i prelaznim rješenjima, odnosno pokušajem da glumimo reformu i to naravno nije dalo rezultate. Prema tome, probali smo sve samo nijesmo probali suštinsku reformu i ja sam, u tekstu koji ste pomenuli, nastojao da iz svoje vizure konkretizujem u deset tačaka što je to što treba uraditi. Važno je napomenuti da se u međuvremenu promijenio i kontekst, imamo jasnu poruku da bez rješavanja pitanja iz poglavlja 23 nećemo riješiti ni jedno drugo poglavlje.

MONITOR: Može li se taj reformski zahvat izvesti bez odgovornih i za to odlučnih političkih klasa, imajući u vidu da, između ostalog, na važna imenovanja zbog neuspjelih političkih dogovora čekamo godinama?

GAZIVODA: Ne može. Reformski zahvat se može izvesti samo ako to bude prioritet. Usudiću se da kažem, jer to mogu i da argumentujem, da je na temu pravosuđa političkim elitama do sada bio prioriet da ga kontrolišu i od takvih pretenzija se konačno mora odustati. Izvršna i zakonodavna grana vlasti treba da se usmjere na to da stvore uslove i otklone prepreke pravosuđu kako bi ono moglo efikasno da se bavi pojedinačnim predmetima, a ne da se politika bavi predmetima. Takođe, treba se uzdržavati od populističkih mjera koje samo podižu očekivanja građana i nerijetko čak i ometaju pravosudne organe u poslu i fokusirati se na teške zadatke koji zahtijevaju ozbiljnu posvećenost. U tom kontekstu bih napomenuo da mi na današnji dan nemamo Strategiju reforme pravosuđa, odnosno da je posljednji strateški dokument iz ove oblasti istekao 2022. godine, a u međuvremenu nije ni napisan novi, a kamoli da se započelo sa njegovom realizacijom.

MONITOR: Tokom pregovora o formiranju nove vlade često se ističe da je neophodna stabilna vlada kako bi došlo do tih imenovanja.  Zar ta imenovanja ne treba da budu pitanje konsenzusa? 

GAZIVODA: Suština Ustavnih izmjena iz 2013. godine, koje su uvele da se sudije Ustavnog suda, članovi Sudskog savjeta i vrhovni državni tužilac biraju kvalifikovanom većinom, upravo je bila u tome da se širim konsenzusom dođe do najboljih kandidata. Poenta je bila da se spriječi mogućnost da parlamentarna većina sama bira podobne kandidate, te da opozicija učestvuje u procesu kako bi se osiguralo da izabrani kandidati imaju nesporan integritet i nesporne profesionalne kvalifikacije. U dosadašnjoj praksi taj cilj je izigravan pa se često umjesto dijaloga do izbora određenih lica dolazilo partijskom pogodbom. Tvrdnja da vladu treba da podržava najmanje 49 poslanika kako bi se došlo do imenovanja u pravosuđu, pokušaj je da se ustavne odredbe o kvalifikovanoj većini u potpunosti obesmisle. Ukoliko to bude pristup onda postoji velika opasnost da ove pozicije uđu u raspodjelu partijskog plijena između koalicionih partnera koji čine vlast i to bi bio nesumnjiv korak unazad u pravosudnoj reformi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NIJAZ SKENDERAGIĆ, LJEVIČAR IZ SARAJEVA: Populizam najgore vrste je u modi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprkos agresiji Miloševićeve Jugoslavije prema ostalim republikama i razaranju i krvavom raspadu Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća, živa je i dalje volja i ideja „običnih“ ljudi da sarađuju, žive i egzistiraju jedni sa drugima

 

MONITOR: Pred dvije godine ste odbili ponuđenu kandidaturu za gradonačelnika Sarajeva ispred SDP BiH, partije čiji ste osnivač i dužnosnik bili. Nedavno ste izjavili da više ne želite biti potpredsjednik Saveza antifašista i boraca NOR-a BiH. Djeluje da se još više distancirate od javnog života i angažmana. Koji su razlozi?

SKENDERAGIĆ: Ja volim biti timski igrač. Danas su na društveno-političkoj sceni uglavnom solisti koji misle o sebi  u superlativima uz odsustvo bilo kakve vrste samokritike i kritike. Populizam najgore vrste je u modi. To ne vodi nigdje. Više nego ikad nedostaju lideri, vizionari kojima će borba za opće dobro biti ispred ličnih interesa, borbe za fotelje i lične koristi.

MONITOR: Često se referirate na vrijednosti NOB-a i socijalističke SFRJ pa i na ličnost Josipa Broza Tita, kao zanemarene i omalovažavane. Smatrate da sadašnji lideri istovremeno kritikuju i podražavaju Tita. Šta je zaostavština toga vremena i ideologije koju bi, i danas, trebalo uzimati u obzir u političkom i javnom životu?

SKENDERAGIĆ: Zaostavština NOB-a, socijalizma, ali i Josipa Broza Tita na ovim prostorima – pa i u samoj  Bosnu i Hercegovinu je, uistinu, ogromna. Sve ove tekovine su uveliko utjecale na  sva društva u republikama i na njihov preobražaj u moderna, s tim da bi tu fokus stavio na Bosnu i Hercegovinu, iz razloga što je ratom razorena republika tridesetak godina poslije bila domaćinom Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Taj samo jedan primjer – a ima ih mnogo više, uveliko govori sa kolikim entuzijazmom se radilo na obnovi zemlje i na njenoj pretvorbi iz ruralne i razrušene u modernu državu. Svakako kada govorimo o Jugoslaviji, NOB-u, socijalizmu nikada ne bih stavljao znak jednakosti kao što neki uporno stavljaju, između tih pojmova i Josipa Broza Tita. Tito je uistinu bio simbol tog vremena i generacije, ali nikako ne može biti samo on odgovoran za sve dobro ili loše u tom vremenu, a bilo je i jednog i drugog. NOB, socijalizam i Jugoslaviju su stvarali i oblikovali njeni narodi. Za njena civilizacijska dostignuća zaslužan je svaki borac koji je sa opancima i sa korom hljeba krenuo u antifašističku borbu i što je svrstao Jugoslaviju na pobjedničku stranu historije, ali i svaki profesor, direktor, radnik, doktor, seljak koji je dao svoj doprinos da Jugoslavija postane napredna i moderna država. Uprkos agresiji Miloševićeve Jugoslavije prema ostalim republikama i razaranju i krvavom raspadu Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća, živa je i dalje volja i ideja „običnih“ ljudi da sarađuju, žive i egzistiraju jedni sa drugima. Također, tu su brojni univerziteti, bolnice, ceste… sve su to vrijednosti koje treba njegovati i razvijati  i u današnje vrijeme. Današnjim liderima nedostaje moralna i politička odgovornost koja je postojala u jugoslovenskom socijalizmu.

MONITOR: Vas smatraju pripadnikom liberalnog krila SKJ. Liberali s kraja 1960-tih u Srbiji su pod pritiskom odstupili sa vlasti (Nikezić, Perović, Tepavac) kao „anarho-liberali“ i „tehnokrate“ istovremeno, a nacional-liberali u SK Hrvatske (Dapčević-Kučar, Tripalo) smijenjeni su, uz odlazak još hiljada rukovodilaca u institucijama, SK i privredi. Da li je uopšte bilo moguće biti „liberalno krilo“ jedne komunističke partije, pa i SKJ?

SKENDERAGIĆ: Kao i svaka društvena pojava tako i komunizam kao ideologija ima svoj evolucijski tok. Smatram da su liberalne ideje bile plemenite i u interesu građana i Jugoslavije, ali mislim da nije bilo razumijevanja sa obje strane po tom pitanju. Možda su došle prerano, a možda smo i shvatili prekasno da nam je potrebna reforma, ali svakako mislim da jugoslovenski komunizam nije bio sovjetski model komunizma već autentični politički model koji je imao svoja dostignuća, ali i domete.

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nepodnošljiv nedostatak odgovornosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Tunel je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava

 

MONITOR: Crnu Goru potresa slučaj Tunel, odnosno iskopani tunel do depoa Višeg suda. Šta taj slučaj govori?

RADULOVIĆ: Afera tunel pokazala je brojne slabosti u bezbjednosnom sistemu Crne Gore i ponovo podsjetila na nepodnošljiv nedostatak ljudske i objektivne odgovornosti na strani osoba koje rukovode institucijama. Takođe, ova afera je pokazala da funkcioneri, umjesto da snose odgovornost, ovaj događaj koriste u svrhu nepristojnog političkog marketinga i da istovremeno čak ugrožavaju istragu na više načina. Na kraju, afera tunel je otvorila pitanje i mogućeg ugrožavanja rezultata koje su u prethodnom periodu postigli Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje.

Najjednostavnije rečeno, ova afera je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava.

MONITOR: Kakve on sve posljedice može imati ?

RADULOVIĆ: Brojne su posljedice koje ovaj slučaj može imati i mislim da ćemo se sa tim posljedicama upoznavati u danima i mjesecima, a moguće i godinama koje slijede. Popis stvari iz depoa Višeg suda još nije završen, tako da se ne zna šta nedostaje, šta je eventualno dodato, na čemu su eventualno vršene ispravke, odnosno koje stvari su i u kojoj mjeri kontaminirane.

Najteže posljedice bi mogle biti u tome da kontaminacija dokaza bude odlučujuća za ishod nekog postupka, odnosno donošenje oslobađajućih presuda. Tako bi mogli doći u situaciju da se potpuno devalviraju rezultati koje su u prethodnom periodu ostvarili Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje. Samo postojanje mogućnosti za tako nešto dovoljan je razlog za utvrđivanje odgovornosti, počev od objektivne, pa sve do krivične odgovornosti.

MONITOR: Ko sve treba da snosi odgovornost zbog ovog slučaja?

RADULOVIĆ: Odgovornost postoji na strani gotovo svih institucija čiji rad je vezan za bezbjednost i pravosuđe. Na strani Uprave policije i ANB-a postoji odgovornost zbog toga što se ovakva kriminalna djelatnost vršila na takvoj loakciji. Prosto je nevjerovatno da strani državljani u centru grada, na 30 metara od Vrhovnog, Apelacionog i Višeg suda, u neposrednoj blizini državnog tužilaštva, Ustavnog suda, Skupštine, Vlade, Centralne banke, iznajme stan i više od mjesec dana vrše takve radove, odnosno prokopaju tunel do depoa Višeg suda u kome se nalaze ključni materijalni dokazi iz najvažnijih krivičnih predmeta. Da li možete zamisliti da se to desi u nekoj uređenoj državi i da ove službe, prvenstveno kontraobavještajna djelatnost, o tome nemaju pojma?

Takođe, postavlja se pitanje kako su strani državljani znali gdje se tačno nalazi prostorija do koje su prokopali tunel i kako su znali šta se u njoj nalazi. Šesnaest i po godina se bavim advokaturom i nebrojeno puta sam bio u zgradi Višeg suda, na brojnom suđenjima, ali je ne znam tačno gdje se taj depo nalazi i šta je u njemu. Niti me to zanima, niti ja to uopšte treba da znam. Sa druge strane, i prije i nakon ovog događaja, danima slušamo gdje je ta prostorija i šta se u njoj nalazi, kako je obezbijeđena i slično. Bez tih informacija izvršioci nijesu mogli izvesti ovu akciju, a te informacije su saznali zahvaljući slučajnim ili namjernim propustima rukovodstva Višeg suda. Namjerni propusti bili bi osnov za krivičnu odgovornost, a slučajni za objektivnu. U svakom slučaju, odgovornost postoji, ali je izostala kao što izostaje godinama. Osim toga, izjave i ponašanje predsjednika suda, kao i premijera i predstavnika izvršne vlasti nakon ovog događaja predstavljali su ozbiljno ometanje i ugrožavanje istrage, što je dodatan razlog za odgovornost. Na kraju, izvršna vlast, kako aktuelna tako i one prethodne, odgovorne su za ambijent i loše uslove u kojima pravosuđe radi.

MONITOR: Skupština je u blokadi već šest mjeseci, vlada je u tehničkom mandatu, još se čekaju izbori u pravosuđu. Kakve to sve posljedice ostavlja na društvo?

RADULOVIĆ: Skupština je u blokadi šest mjeseci, ali i kada nije bila u blokadi ona nije vršila svoje nadležnosti. Podsjetiću da mi već četiri godine nemamo VDT-a u punom mandatu, a već pet godina nemamo sve članove Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika. Kada se prisjetimo kako je tekao postupak izbora sudija Ustavnog suda i kako je ta institucija bila jedno vrijeme u blokadi, onda je jasno da živimo u partitokratskom društvu u kome je sve podređeno interesima poličkih partija i njihovih lidera, političkoj trgovini i korupciji koja je odavno dominantan model ponašanja političara. Posljedice takvog sistema mi živimo decenijama i one će biti sve teže i ozbiljnije ako izbori u pravosuđu ne dovedu do toga da pravosuđem upravljaju profesionalci sa integritetom. Do tada ćemo imati nasljeđe koje nam je ostavila Vesna Medenica i njene kolege i prijatelji, koji su istovremeno i zajedno sa njom upravljali crnogorskim pravosuđem.

MONITOR: Specijalno tužilaštvo otvorilo je više važnih procesa protiv visokih funkcionera pravosuđa. Ipak, može li današnje pravosuđe te postupke dovesti do kraja na adekvatan način?

RADULOVIĆ: Ja vjerujem da može ako se suzbije uticaj onih aktera koji su bili dominantni u pravosuđu u vrijeme vladavine Vesne Medenice, od kojih su brojni i danas akteri najznačajnih postupaka koji se vode pred crnogorskim sudovima, uključujući i postupak protiv nje. Sve dok su su takvi kadrovi uključeni u te postupke i dok i dalje koriste ranije koruptivne šeme i veze, postoji ozbiljan rizik da se i ti postupci završe neslavno poput, na primjer, postupaka protiv Svetozara i Miloša Marovića i ostalih pripadnika budvanske kriminalne grupe.

Mnogo je aktera iz tih postupaka koji su i danas akteri u aktuelnim postupcima, umjesto da Medenici prave društvo na optuženičkoj klupi i da im profesionalno pravosuđe obezbijedi pravo na pravično suđenje koje su oni uskratili mnogima.

MONITOR: U kakvom je stanju danas pravosuđe, i šta je osim izbora nedostajućih funkcija neophodno preduzeti?

RADULOVIĆ: Osim izbora u pravosuđu na način koji bi na ključnim pozicijama doveo profesionalce sa integritetom, neophodno je uspostaviti sistem odgovornosti u kome će svako odgovarati za kršenje zakona.

Takođe, mislim da bi u kompletnom pravosuđu trebalo sprovesti sistem vetinga koji bi doveo do oduzimanja imovine svima u pravosuđu koji ne mogu dokazati njeno zakonito porijeklo i udaljenje takvih kadrova sa pozicija na kojima su bili i na kojima su sada. Vjerujem da bi značajan broj takvih sami napustili funkcije kada bi se postupak pokrenuo kako bi izbjegli dokazivanje zakonitosti porijekla imovine, a kako se desilo i u Albaniji kada je taj proces pokrenut.

MONITOR: Kolika je  odgovornost političara za to stanje?

RADULOVIĆ: Ključna odgovornost je na njihovoj strani jer su oni kreirali i oni održavaju ambijent u kome su korupcija, nepotizam, klijentelizam i partijska poslušnost dominantni modeli ponašanja. Zaštita partijskih i ličnih interesa, kao i zaštita nezakonito stečene imovine, prepreka je reformi pravosuđa i uspostavljanju društva vladavine prava jer bi u takvom drušvu brojni političari ostali i bez slobode i bez imovine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo