Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Crnogorski bos i polja kokaina

Objavljeno prije

na

U Srbiji se priprema proširenje optužnice u postupku koji se protiv Darka Šarića i pripadnika njegove kriminalne grupe vodi zbog šverca kokaina iz Južne Amerike u Evropu, ali i istrage za krivično djelo pranje para. To proističe, kako prenose mediji u Beogradu, iz svjedočenja nekolicine optuženih i prve izrečene presude u ovom slučaju.

Glavne dokaze za proširivanje optužnice, kako saznaju mediji, dala su dvojica svjedoka saradnika u ovom postupku, ali i razmjena podataka sa zemljama koje učestvuju u razotkrivanju švercerskih lanaca. Saslušanje zaštićenih svjedoka Nebojše Joksovića i Radana Adamovića od velike je koristi pravosudnim organima u otkrivanju cjelokupne mreže Šarićevog narkokartela, ocjene su upućenih u ovaj slučaj.

Joksović i Adamović su, prema raspoloživim podacima, jer je njihovo svjedočenje bilo zatvoreno za javnost, pružili informacije na osnovu kojih je utvrđeno kako je droga nabavljana, kako je plaćana, transportovana i gdje je završavala. Od posebnog značaja je svjedočenje Joksovića Jokse (40) koji je, prema optužnici, jedan od nekadašnjih najbližih saradnika Šarića u Beogradu. On je svjedočio o svojim saznanjima u vezi sa krijumčarenjem preko 2,5 tone kokaina iz Latinske Amerike i planom njegove distribucije po zapadnoj Evropi.

Ono što je Joksović ispričao pred sudom, kako saznaju Večernje novosti moglo bi da bude od velikog značaja i u postupku za pranje novca, ali, kako je tom listu potvrđeno i u još jednom slučaju. Uz ime Darka Šarića su pominjan i neke likvidacije, ali to još nije stiglo do krivične prijave.

U međuvremenu, u slučaju pomoći Šariću da opere novac zarađen od trgovine narkoticima, donijeta je prva presuda protiv Nikole Dimitrijevića, vlasnika kompanije DTM rilejšn. On je dobio godinu dana kućnog pritvora i elektronsku narukvicu za praćenje, koja mu je stavljena na nogu. Dimitrijević je priznao da je Šariću omogućio da preuzme većinsko vlasništvo nad firmom Mitrosrem iz Sremske Mitrovice, preko svoje firme DTM rilejšns. Riječ je o pranju, kako se tada sumnjalo, najmanje dva miliona eura.

Joksović je dobio status insajdera Specijalnog tužilaštva jer je istražnim organima ispričao za tri velike isporuke kokaina iz Južne Amerike, koje su tokom 2008. stigle u Italiju, i nisu bile obuhvaćene dosadašnjom istragom u Balkanskom ratniku, saznao je Blic. Najveća zapljena narkotika izvedena na jahti u Južnoj Americi.

Novo otkriće je bilo važno i da se shvati koliko je bio širok obim krijumčarenja ovog kartela. Osim toga, Joksović je govorio i o svim kontaktima Darka Šarića, kazao je izvor Blica.

Prema podacima iz istrage, klan je imao svoje plantaže kokaina u Južnoj Americi. Ove plantaže kokaina kontroliše prvi čovjek crnogorskog podzemlja, pod čijom se zaštitom, kako se pretpostavlja, Šarić nalazi od 21. januara 2010, kada je za njim raspisana potjernica Interpola, naveo je Blic.

,,Ovaj crnogorski bos, zaštitnik odbjeglog Pljevljaka, godinama sarađuje sa krijumčarima kokaina, koje snabdijeva narkoticama sa svojih plantaža ili ih uzima od ‘kolega’ iz najuticajnijih južnoameričkih kartela. Sarađivao je sa nekoliko provjerenih saradnika, koji su iza sebe imali čitavu kriminalnu organizaciju, od ljudi koji su krijumčarili kokain do uličnih dilera koji su za njih prodavali drogu. Šarića do 2005. u ovoj organizaciji nije bilo”, objasnio je izvor Blica iz vrha Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije.

Radan Adamović (36), drugi svjedok-saradnik u postupku protiv Šarićeve grupe, govorio je detaljno kako je s ostalim članovima kartela u Brazilu prepakivao kokain poslat iz Kolumbije. On je opisao kako je za manje od dva mjeseca za to prepakivanje bio plaćen 100.000 eura. Naveo je i da je bilo planirano da bude poslat u Italiju, gdje bi za tri-četiri mjeseca posla dobio čak 300.000 eura.

Joksović je detaljno opisao kako je bilo organizovano krijumčarenje kokaina kroz Italiju 2009, za šta su pripadnici grupe optuženi.

U optužnici se navodi da je Šarić osmislio plan da se u Italiji iznajmi kuća gdje bi se skladištio kokain i da to bude skriveno od kupaca ove droge, da bi skladište bilo zaštićeno.

Sredinom novembra 2010. u nastavku akcije Balkanski ratnik uhapšeno je oko 80 osoba u Srbiji, Italiji i Crnoj Gori. Najveći broj je priveden u Italiji, koja je tada izdala nalog za hapšenje Darka Šarića. On je tamo osumnjičen da stoji iza švercerskih srpsko-crnogorskih grupa, koje su nekoliko godina poslovale sa milanskim klanovima i pojedinim kriminalnim grupama sa sjevera Italije, i da su prodavali kokain u isporukama ne manjim od 200 kilograma.

U međuvremenu su Večernje novosti saznale da se na listi osumnjičenih koji nisu bili obuhvaćeni prvobitnom istragom, nalazi i R. R., koje se odavno pominje kao važna karika u tom švercu. Ovaj biznismen ima kuću u elitnom beogradskom kvartu Senjak, a iz Srbije je otišao poslije zapljene 2,5 tone kokaina u vodama Urugvaja u oktobru 2009. On je posjedovao i nekoliko prekookeanskih brodova. Sumnja se da je tim plovilima prebacivan kokain iz Južne Amerike u zapadnu Evropu.

Blic je objavio da se radi o Rodoljubu Raduloviću, zvanom Mišel Amerikanac, protiv koga se, prema nezvaničnim najavama, uskoro očekuje podizanje optužnice u postupku protiv organizovane kriminalne grupe Darka Šarića.

Radulović je potvrdio Blicu da je imao nekoliko teretnih brodova koji su plovili na relaciji Južna Amerika – Evropa u vrijeme kada je ova grupa švercovala tone kokaina. Biznismen je objasnio i da ga niko od pravosudnih organa u Srbiji nije zvao na razgovor.

,,Nikad ni na jednom mom brodu nije švercovana droga – ni za Darka Šarića, niti za bilo koga drugog. Inače, Darka Šarića poznajem i spreman sam da dam izjavu o odnosima sa njim, ali tvrdim da me on nikada nije ni pitao da moji brodovi učestvuju u bilo kakvom njegovom poslu”, kaže Radulović. U telefonskom razgovoru za Blic on tvrdi i da se nalazi u Španiji, ali da je spreman da se na poziv suda vrati u Beograd. „Doći ću u Srbiju čim me bilo ko pozove jer nemam šta da krijem. I do sada sam dolazio u Srbiju, ali niko me nije zvao na razgovor,” kazao je Radulović. On je rekao kako poslije zapljene 2,1 tone kokaina u Urugvaju nije bio u kontaktu sa Šarićem. Kazao je da više nema nijedan brod.

U istrazi koju je srpska policija početkom 2009. pokrenula protiv Šarića i njegovih saradnika u švercu kokaina i pranju novca, utvrđeni su njegovi mnogobrojni kontakti sa Radulovićem, biznismenom koji se poslovima uglavnom bavio u Sjedinjenim Američkim Državama i nekim evropskim zemljama, ali koji je često boravio i u Srbiji, gdje je imao kontakte sa nekoliko najuticajnijih osoba u podzemlju, naveo je Blic.

Radulović je, prema podacima iz istrage, bio i ključna karika između Šarića i Sretena Jocića zvanog Joca Amsterdam, kome se u beogradskom Specijalnom sudu sudi zbog ubistva suvlasnika Nacionala Iva Pukanića i Nikole Franjića u oktobru 2008. u Zagrebu.

,,Radulović je bio i ključna osoba koja je Šariću obezbjeđivala poslovne i političke kontakte. On je osoba koja je u Srbiji bila u kontaktu sa puno uticajnih ljudi u sferi biznisa i politike. U te kontakte on je 2008. i 2009. godine uvodio i Darka Šarića”, kazao je za Blic izvor upućen u istragu.

Najave Šarićevog hapšenja

Beogradski tabloid Alo pisao je ovih dana kako bi odbjegli narko-bos Darko Šarić uskoro mogao da bude uhapšen i isporučen Srbiji na osnovu najnovijeg pritiska Brisela na vlasti u Crnoj Gori. Navodno vlastima u Podgorici kojima je veoma stalo do daljeg približavanja EU stigao je nov zahtjev. ,,To je definitivan obračun sa kriminalom i korupcijom ukoliko žele u EU. U Briselu posebno insistiraju na ‘čišćenju’ države od kriminalaca, odnosno da im Crna Gora više ne može biti sigurno utočište. Prvi na tom spisku je Darko Šarić koji se, prema svim informacijama, i dalje nalazi u Crnoj Gori, odakle se normalno bavi biznisom,” kazao je sagovornik Alo, koji kao i dnevnik Blic i nedjeljnik NIN u Srbiji posjeduje švajcarska medijska kuća Ringijer.

Upotreba prljavog novca

Kako piše Blic sav novac od krijumčarenja i prodaje kokaina koji je u gotovini Darko Šarić uložio u kupovinu vojvođanskih preduzeća, iz njegove vile na Tatarskom brdu u putnim torbama prvo je nošen u stan novosadskog advokata Radovana Štrpca.

U stan porodice Štrbac tako je odnijeto nekoliko miliona eura, a novac je nosio Stevica Kostić, baštovan u Šarićevoj vili na Tatarskom brdu. Kostić je novac od prodaje kokaina, najčešće u apoenima od 20 i 50 eura predavao Dubravki Štrbac koja ga je konvertovala u dinare u obližnjim mjenjačnicama.

Po nalozima Darka Šarića, Radovan Štrbac je zatim vodio pregovore o kupovini preduzeća i ,,prljav” novac na svoje ime ulagao u kupovinu ili zakup preduzeća i poljoprivrednih zemljišta, kao i u finansiranje njihovog poslovanja.

U postupku za pranje novca, Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal podiglo je optužnicu protiv Darka Šarića, Nebojše Jestrovića, Andrije Krlovića, Predraga Milosavljevića, Radovana Štrpca, Dubravke Štrbac, Zorana Ćopića, Marinka Vučetića i Stevice Kostića. U bjekstvu su Šarić i Ćopić, a početak suđenja zakazan je za 14. februar.

U međuvremenu, beogradske Večernje novosti pišu kako će istraga protiv kriminalne grupe Darka Šarića za krivično djelo pranje para biti proširena. Pored Šarića i ostalih obuhvaćenih dosadašnjim optužnicama, naći će se i nova imena biznismena koji su, kako se sumnja, pomagali narkobosu da legalizuje kriminalnu djelatnost.

Prve podatke o trgovini kokainom, ali i velikim finansijskim transakcijama, koje su pratile rasturanje narkotika, srpskom tužilaštvu proslijedile su kolege iz italijanske Direkcije za borbu protiv mafije.

Kako Večernje novosti saznaju, u saradnji sa obavještajnim službama i agencijama, istražni organi u Srbiji su došli i do imena banaka u kojima su ovakva preduzeća otvarala račune. Nije riječ samo o finansijskim institucijama u Srbiji, već i Austriji, Italiji, Španiji, Belgiji, Crnoj Gori i još desetak zemalja.

„Dešavalo se da je novac kroz Srbiju prošao samo u tranzitu”, objašnjava izvor Novosti blizak istrazi. „Naravno, preko računa da bi, recimo, završio u jednoj od banaka u Crnoj Gori.” .

Koliko je tačno para od prodaje kokaina pušteno u legalne tokove može samo da se nagađa. Za preko 20 miliona eura su prikupljeni dokazi.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I BEMAKS: Poslovi se nastavljaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon pada DPS-a, nove vlasti su konstantno u sukobu sa Bemaksom. S druge strane, najveća građevinska kompanija u Crnoj Gori, nesmetano nastavlja da dobija unosne poslove od države  Rekord bi mogao da bude oboren tokom ove godine, jer Bemaks već ima ugovorene poslove u vrijednosti od blizu 30 miliona eura

 

 

Bivši vlasnik kompanije Bemaks i sadašnji  predsjednik Odbora direktora ove kompanije Veselin Kovačević pokrenuo je tužbu za raskid kupoprodajnog ugovora, kojim je u julu 2022. prodao tu firmu Ivanu Uboviću za 750.000 eura. To je uradio nakon što je dobio rješenje Poreske uprave da treba da plati 28,5 miliona eura na ime poreza na kapitalnu dobit nastalu iz ovog ugovora.

Ivan Ubović, sin Ranka Ubovića, u julu 2022  kupio je od Kovačevića  Bemaks za manje od jedan odsto njene tadašnje vrijednosti iskazane u zvaničnim izvještajima. Kompanija je, prema finansijskim izvještajima iz 2021. godine, imala stalnu imovinu od 120 miliona eura, ukupan kapital  je bio procijenjen na 142 miliona, a na računu je imala i neraspoređenu dobit iz ranijih godina od 141 milion eura.

Kovačević sada u žalbi na ovo poresko rješenje navodi da mu u trenutku potpisivanja ugovora nije bilo poznato da će naknadno zakon o porezu na dohodak biti mijenjan i da će imati retroaktivnu primjenu. Smatra i da sada treba prekinuti upravni postupak određivanja poreske obaveze dok Osnovni sud ne odluči o njegovoj tužbi za poništenje ugovora.

Poreska uprava je na osnovu izvještaja ovlašćenog vještaka utvrdila poresku obavezu Kovačeviću, u iznosu od 23,7 miliona eura zbog toga što je tu kompaniju u julu 2022. vrijednu 158,2 miliona eura prodao mlađem Uboviću za 750 hiljada eura. Rješenjem je utvrđena i pripadajuća kamata od 4,7 miliona eura od nastanka poreske obaveze do donošenja rješenja 20. februara ove godine.

Potpredsjednik Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju Momo Koprivica nedavno je saopštio da će Bemaks uplatiti državi 28,4 miliona eura  po osnovu izbjegnutog poreza na kapitalnu dobit i obračunate kamate. Poručio je i da je ovo poruka svima da je vrijeme izbjegavanja poreza i dogovora iza zatvorenih vrata prošlo.

Nakon Bemaksovog prenosa vlasništva, kojim je višemilionska firma prodata za siću, Ministarstvo finansija, na čijem je čelu bio Aleksandar Damjanović, pokrenulo je izmjene zakona o porezu na dohodak fizičkih lica. U obrazloženju izmjena zakona naveli su da će se tako spriječiti zloupotrebe, kao i da će budžet Crne Gore ostvariti dodatne prihode. Izmjene zakona stupile su na snagu u januaru 2023.

Nakon godinu i po, potpredsjednik Vlade Momo Koprivica je 17. juna 2024. godine podnio Poreskoj upravi inicijativu za provjeru poreske obaveze u slučaju Bemaks. Poreska uprava je obavila inspekcijski nadzor i 16. januara ove godine sačinila o tome zapisnik. Rješenje je donijeto 20. februara kojim je utvrđena poreska obaveze Kovačeviću na ima poreza na kapitalnu dobit na osnovu ostvarene prodaje udjela u kompaniji Bemaks.

Veselin Kovačević tvrdi da je prodaja Bemaksa izvršena zakonito, transparentno i u skladu sa važećim propisima a da pravni osnov za preispitivanje cijene transakcije između privatnih subjekata ne postoji. Optužio je Koprivicu za instrumentalizaciju državne funkcije u svrhu predizborne kampanje u Nikšiću.

Od početka rada poslovanje ove kompanije se prepliće sa politikom. Bemaks je osnovan 2007. godine, prije ekonomske krize, u vrijeme građevinskog zamaha i očekivanja početka gradnje auto-puta. Slovio je za firmu blisko povezanu sa DPS-om. Kompanija se povezivala sa bivšim ministrom vanjskih poslova Milanom Roćenom, za koga se tvrdilo da je njen skriveni vlasnik. Roćen je to više puta negirao. Mediji su pisali i da učešće u kompaniji imaju Ranko UbovićAleksandar Mijajlović, bivši premijer Igor Lukšić, kao i sada pritvoreni bezbjednjak i zamjenik direktora Uprave policije Zoran Lazović. Spekulisalo se da iza ove firme stoji takozvani klan Grand, koji se povezuje sa švercom cigareta i narkotika.

Formalno, osnivač, stopostotni vlasnik i direktor preduzeća bio je Veselin Kovačević koji je prethodno bio na čelu firme Fin Invest, jedne od firmi iz Atlas grupe Duška Kneževića.

Nakon promjene, nove vlasti su konstantno u sukobu sa ovom kompanijom. Bivši premijer Dritan Abazović je Ranka Ubovića i nekadašnjeg policijskog funkcionera Zorana Lazovića krajem 2022. godine, između ostalog, optužio da su preko Bemaksa švercovali kokain i cigarete. Dodao je i da je ova kompanija eksploatacijom šljunka iz korita rijeka Morače i Cijevne nelegalno prihodovala desetine miliona. Početkom ove godine premijer Milojko Spajić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić optuživali su Bemaks da stoji iza studenskih protesta koji su uslijedili nakon tragedije na Cetinju.

S druge strane, najveća građevinska kompanija u Crnoj Gori, nesmetano i nakon promjene vlasti nastavlja da na tenderima dobija unosne poslove od države. Prve godine nakon promjene vlasti 2021., Bemaks je iz budžeta povukao 19, a sljedeće 20 miliona. Za vrijeme premijera Abazovića, 2023. Bemaks bilježi rekord u poslovanju sa državom i iz budžeta naplaćuje 26,9 miliona. Tokom prošle godine iz budžeta im je uplaćeno 9,7 miliona eura. Rekord u poslovanju sa državom trebalo bi da bude oboren tokom ove godine, jer Bemaks već ima ugovorene poslove u vrijednosti od blizu 30 miliona eura.

Poslovni prihodi Bemaksa tokom prošle godine bili su 82,5 miliona eura, a kompanija zapošljava 124 radnika.

Uporedo sa građevinskim poduhvatima ovu kompaniju prati i priča o švercu. Prema dokumentu Uprave prihoda i carina iz avgusta 2022. godine, Bemaks je nastao iz kriminalnog klana Grand, preko kojeg je obavljan šverc cigareta. Ovaj dokument je upućen premijeru Abazoviću, dok je na čelu Uprave prihoda i carina bio Rade Milošević iz URA, koji je nakon par mjeseci u oktobru 2022. godine uhapšen zbog sumnje da je učestvovao u švercu cigareta. Dokument u kome se navodi sistem šverca cigareta preko Bemaksa aktuelizovan je i tokom prošle godine, kada je uhapšeno više lica koja se povezuju sa kompanijom.

Prvi udar na duvansku mafiju krenuo je pred sam kraj 2023. godine hapšenjem košarkaškog trenera, vlasnika barske firme Playmaker Đorđija Pavićevića. Nakon toga, u februaru 2024. uhapšen je Aleksandar Mijajlović. Optužen je za stvaranje kriminalne organizacije i šverc cigareta. U decembru 2024. zbog sumnje za šverc cigareta, uhapšeni su i drugi pripadnici navodnog klana, među kojima i biznismen Saša Pekić, nezvanični suvlasnik firme Tehnomax.

Krajem marta ove godine na podgoričkom aerodromu po dolasku u Crnu Goru uhapšen je vlasnik kompanije Tehnomax Vesko Petranović. SDT sumnja da je vlasnik ove kompanije bio uključen u pružanju logistike za transport cigareta, koje su švercerskim kanalima uzimane iz skladišta Slobodne zone Luke Bar.

Kompanija Tehnomax, osnovana je 2004, ima  17 maloprodajnih objekata za prodaju bijele tehnike, TV uređaja, računara, telefona… Poslovni prihodi kompanije u 2022. bili su 49 miliona, 2023. – 54 , a prošle godine 58 miliona eura. Tokom 2017. godine bila je dobitnik prestižne nagrade za najbolju firmu u Crnoj Gori po izboru Privredne komore.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) sumnja da brojni kontejneri cigareta iz Luke Bar nikada nisu ni ukrcani na brodove, već je pravljena lažna dokumentacija o fiktivnom izvozu, a zapravo su paketi cigareta iz lučkih skladišta kamionima završavali u švercerskim rukama.

Kako se navodi u spisima SDT-a, osumnjičeni Aleksandar Aco Mijajlović, koji se brani sa slobode, za godinu je naručio, kupio i organizovao prevoz bar 60.000 paketa cigareta iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, koje su potom preko barske luke završavale na ilegalnom tržištu Crne Gore i drugih država.

Narudžbe su, kako piše u spisima SDT-a, praktično dogovarane na mjesečnom nivou, a prva za koji specijalni tužioci navodno imaju dokaz, dogodila se 19. novembra 2019. godine – kada je Mijajlović kupio ukupno 4.760 paketa

U akciji protiv duvanske mafije, Specijalno policijskog odjeljenja (SPO), protekle sedmice, uhapsilo je Velimira Milačića vlasnik poljoprivredne apoteke Agrarija, čije se sjedište nalazi u podgoričkom naselju Dahna. Milačiću se stavlja na teret krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i krijumčarenje.

Kompanija Agrarija posluje od 2015. godine, a u lancu ima veliki broj poljoprivrednih apoteka širom države. Prihodi ove firme su u protekle tri godine udvostručeni, pa je tako ukupan prihod 2021. bio 1.5 miliona, dok je poslovna 2023. kao i prošla godina završena sa prihodima od 3,1 miliona eura.

Službenici SPO uhapsili su i Žarka Bulatovića, vlasnika firme BatBojana. Bulatovićeva firma se godinama bavi pružanjem usluga prevoza robe kamionima, a posljednjih godina širili su biznis i u građevini. Ova firma je sa 477 hiljada poslovnih prihoda u 2022. tokom 2023. uvećala prihode na 1,1 miliona, a prošle godine ostvarila poslovne prihode od 1,4 miliona.

Protekle sedmice uhapšen je i Rožajac Mujo Mujević, koji se više od deceniju i po u obavještajno-policijskim dokumentima pominje kao jedan od ključnih švercera cigareta na sjeveru države. SDT ga sumniči da je  počinio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i krijumčarenje.

Ime uhapšenog Muja Mujevića u kontekstu šverca cigareta pomenuto je još 2013. kad je njegov sugrađanin Ma­ha­rem Fej­zić iz­nio da je Mujević navodno glavni or­ga­ni­za­tor šver­ca ci­ga­re­ta­ma u Ro­ža­ja­ma, te da je još u to vrijeme imao milionski vrijednu imovinu koju je zaradio od prekograničnog šverca.

Zbog tih tvrdnji, Fejziću su stizale prijetnje, a kasnije je i pravosnažno osuđen da plati 14.000 eura zbog toga što nije dokazao tvrdnje. Uhapšeni Mu­je­vić je lišavan slobode i 2010. go­di­ne nakon što je uhva­ćen u šver­cu ci­ga­re­ta vri­jed­nih 28.500 eura.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović-Marković, nedavno je izjavila, da postoji direktna veza između Đorđija Pavićevića i Aleksandra Mijajlovića u švercu cigareta. Obojica su tokom protekle godine pušteni da se brane sa slobode.

,,Rat” između države i Bemaksa se nastavlja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SJEVER I ULAGANJA IZ UAE: Kolašin nudi Bjelasicu i Sinjavinu   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na poziv Vlade da opštine kandiduju projekte za potencijalna ulaganja iz UAE, iz lokalnih uprava na sjeveru različito su reagovali. Nekim opštinama nedostaje prostor za krupna ulaganja, pa nijesu kandidovale projekte.  S druge strane,  Kolašin je ponudio stotine hektara na Bjelasici i Sinjavini kao prostor za „valorizaciju“

 

 

Nakon dvije propale zimske turističke sezone, zbog nedostatka snijega i sitema za vještačko osnježavanje, kolašinska lokalna uprava i dalje sanja krupne snove. Iako  državno skijalište Kolašin 1600, koje je građane koštalo nekoliko desetina miliona eura, i hipergradnja na Bjelasici, za sada, gradu ne donose nikakve benefite, iz Opštine su za potencijalna ulaganja iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) kandidovali projekte, koji podrazumijevaju i nove ski centre i nove hotele na planini.

Pored Bjelasice, prostor za gradnju turističkih kompleksa vidjeli su i na Sinjavini, iako taj dio kolašinske opštine, bar deklarativno, namjeravaju da stave pod zaštitu.

Na dvadesetak strana, aktuelna kolašinska vlast izložila je ideju o projektu, radno nazvanom Bjelasica 365, što bi, kako su Monitoru objasnili, trebalo da asocira na cjelogodišnje trajanje i diverzifikaciju  turističke sezone.

„To podrazumijeva dalju turističku valorizaciju planine, koja će se oslanjati i biti pažljivo uvezana sa postojećim kapacitetima državnog i privatnog skijališta, buduće gondole, kao i ostalih turističkih kapaciteta. Naziv projekta odnosi se na cilj cjelogodišnje turističke ponude, kao i diverzifikacije kolašinskog turističkog proizvoda. Kao pogodne lokacije za proširenje turističkog razvoja identifikovane su zone uz stanice gondola. Ideja se nadovezuje i na brojne projekte koji se realizuju ili planiraju u gradu“,  kazali su Monitoru u lokalnoj upravi.

Prema ideji koja je poslata na adresu Vlade, a u koju je Monitor imao uvid, riječ je o novom talasu hipergradnje na planini, u onom dijelu do  kojeg još nije stigao krupni kapital.

Država je nedavno pristala da finansira izgradnju gondole, koja bi povezivala grad sa Bjelasicom, a koštala između 60 i 80 miliona eura. Prema novoj ideji kolašinske vlasti,  novac iz UAE mogao bi da posluži za gradnju hotela i turističkih naselja u blizini nekoliko međustanica te žičare. Svi ti kompleksi, kako su objasnili iz lokalne uprave, bili bi objedinjeni u novi Ski resort Bjelasica ESCAPE.

„Naslanjajući se na infrastrukturne potencijale PUP-a, veza grada sa skijalištem planirana je gondolom, na čijim međustanicaama su planirane razvojne turističke zone. Novi projekat ,koji bi uvezao realizovane i planirane ski kapacitete,  moguće je planirati na čvorištima, odnosno stanicama gondole. Kao pogodne lokacije za proširenje turističkog razvoja identifikuju se zone uz stanice gondola, a koje se nadovezuju na polaznu stanicu na obali Tare“, objašnjavaju iz kolašinske Opštine. „Predmetna trasa gondole, na obroncima Bjelasice, predstavlja nerazvijeni potencijal za kontinuiran urbani razvoj i obogaćivanje turističke ponude, ali i stvaranje uslova za održiv ekonomski razvoj“, konstatuju.

Prema toj ideji, planirani kapaciteti bi se prostirali na oko 1.400 mnv, u podnožju Ključa, jednog od vrhova Bjelasice, i bili bi infrastrukturno povezani sa gradom  saobraćajnicom, dok bi gondola dodatno omogućila direktnu konekciju s gradom, ski centrom i, s druge strane, sa autoputem. Na taj način, uz sadašnju infrastrukturu privatnog i državnog skijališta Kolašin, tvrde iz Opštine, bilo bi moguće izgraditi 125 km skijaških staza, dva i po puta više u odnosu na sadašnju dužinu staza.

Iz Opštine su eventualnim investitorima poslali poruku da bi sve realizovali na državnom i dijelu privatnog zemljišta, koje je moguće otkupiti po povoljnim cijenama.  Kolašinska lokalna uprava, godinama ne uspijeva da završi obavezu izgradnje komunalne infrastrukture ni za hotele i naselja koja se trenutno grade ili su završena.

Odlukom Vlade iz 2018. godine, konzorcijum „Kolašin 1600“  zakupio je na Bjelasici od države 270.000 metara kvadratnih na 90 godina. Na toj lokaciji, do koje još nije stigla ni vodovodna ni kanalizaciona mreža, trenutno je završen jedan, dva hotela su u izgradnji, a planirano je još turističkih objekata. Investitori na Bjelasici grade na osnovu Prostornog plana posebne namjene (PPPN) Bjelasica i Komovi, a neki djelovi planine devastirani su  nekontrolisanom i nesankcionisanom  nelegalnom individualnom gradnjom.

Dok se u ideji za projekat Bjelasica 365 predviđa da Sinjavina bude „fabrika hrane“, drugi projekat poslat Vladi iz Kolašina,  tu planinu takođe vidi kao prostor za gradnju hotela. Na konsultacijama sa sugrađanima oko ideja koje će poslati za potencijalna ulaganja iz UAE kolašinski funkcioneri nisu trošili vrijeme. Prema zvaničnim informacijama Monitora, jednu ideju za projekat je poslao potpredsjednik opštine Vasilije Ivanović (Pokret Evropa sad), a drugu predsjednik Petko Bakić (Demokrate).

U Opštini Mojkovac su, kad su predlagali projekte, bili i skromniji i jedinstveniji. Na listi njihovih želja je razvoj turističke infrastrukture na Bjelasici, tačnije, na lokaciji skijališta Žarski, u koje je do sada država uložila više miliona eura. Objasnili su da bi projekat obuhvatio „izgradnju gondola, završetak žičara, izgradnju turističkih naselja i prateće infrastrukture, čime bi se značajno povećala atraktivnost ovog kraja za domaće i strane turiste“. Pored toga, u Mojkovcu imaju ideju izgradnje luksuznih hotela i turističkih kompleksa u Podbišću, gdje Opština ima 100.000 metara kvadratnih zemljišta. Treći projekat, u kojem lokalna uprava vidi mogućnost za ulaganje, jeste restauracija i izgradnja srednjovjekovnog grada Brskovo. Kako su objasnili iz Opštine, izrada projektne dokumentacije za taj projekat je u završnoj fazi.

Lokalne uprave u Plužinama i Šavniku nijesu kandidovale nijedan projekat, jer nemaju „potencijale za velike projekte“. Iz Berana su predložili lokalitet Jelovice, uzimajući u obzir planska dokumenta, kao i prostor beranske strane Bjelasice, te revitalizaciju aerodroma. Prostor za kapital iz UAE u Plavu, na primjer, vide na planini Bogićevića „kao lokalitet sa izuzetnim potencijalom za razvoj zimskog i ljetnjeg turizma“.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

MUKE TRETMANA OTPADNIH VODA: Projekti koje prate predrasude i loša iskustva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora se u pretpristupnim pregovorima obavezala da do 2035. godine izgradi postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) za sve zajednice koje imaju opterećenje otpadnim vodama u ekvivalentu od 2.000 stanovnika. Izgradnju postrojenja, međutim, mještani koji žive u blizini lokacija na kojima su planirana, nerijetko dočekuju „na nož“. Razlog su nedovoljna obaviještenost, ali i loša iskustva u opštinama u kojima su već izgrađena

 

 

U različitim fazama kapitalnih investicionih projekata prikupljanja i prečišćavanja otpadnih voda trenutno je devet crnogorskih opština.  No, u nekim od njih, izazovi postoje već na samom početku priprema za relizaciju.  U pojedinim opštinama na sjeveru pokazalo se da postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) koja već postoje izazvaju brojne probleme.

Slično mještanima Botuna, i u Bijelom Polju mještani više sela tvrde da nema te cijene po kojoj će dozvoliti izgradnju PPOV na Potkrajcima. Dok iz Delegacije Evropske unije (EU) i lokalne uprave navode kako je riječ o projektu koji će riješiti dugogodišnji ekološki problem Bijelog Polja i šire regije, mještani, pak, tvrde da će ih postrojenje iseliti iz svojih domova. Iz udruženja Zelena dolina Potkrajci tvrde da je „nedopustivo da se postrojenje gradi u srcu poljoprivredne zone koja može da prehrani sjever i veliki dio Crne Gore“.

„U slučaju izgradnje postrojenja bili bismo prinuđeni da napustimo ognjišta. Mještani ovdje skoro isključivo žive od poljoprivrede, a slično je i u ostalim selima. Baš ovaj dio gdje se gradi kolektor je prepoznat kao poljoprivredno dobro, i iz tog mjesta se odselilo najmanje ljudi, upravo zato što se bave poljoprivredom. Ako oni taj koncept promijene, ljudi će biti primorani da se isele. Nama nema opstanka ni rada u poljoprivredi, jer više niko neće kupovati naše proizvode“, ubijeđeni su u tom udruženju.

U Potkrajcima i još nekoliko okolnih sela kažu da je projekat za PPOV planiran više godina, a da im se za to vrijeme niko nije obratio ni sa državnog ni sa lokalnog nivoa. Tek kad su stigle mašine, saznali su, navodno, šta se i gdje gradi, ali ne i kako postrojenje funkcioniše. Zbog toga su održali više protesta do sada.

Prva asocijacija na PPOV su im, tvrde, problemi koje imaju Budvani i Pljevljaci nakon što su realizovani slični projekti. U međuvremenu, mještani više bijelopoljskih sela tražili su od Opštine da postrojenje bude građeno na lokaciji kilometar i po dalje, gdje je nenaseljeno područje.

„Poručujemo lokalnim vlastima da nas ne izlažu maltretiranju jer ćemo sigurno blokirati put. Sigurno se neće praviti na ovoj lokaciji“, kazali su mještani bijelopoljskih sela na poslednjem protestnom okupljanju.

Do Bjelopoljaca kojima ne odgovara lokacija PPOV, za sada,  kao da ne stižu objašnjenja sa zvaničnih adresa da ta vrsta postrojenja „ne predstavlja ekološki problem za one koji žive u blizini objekta i da su neophodan preduslov za zaštitu životne sredine i očuvanje javnog zdravlja“.

Potpisivanje ugovora za izgradnju jednog od najvećih i najznačajnijih projekata u Bijelom Polju očekuje se do juna, a u toku je tenderski postupak za izbor projektanta i izvođača radova. U prvoj fazi, kazali su Monitoru u Opštini, izgrađen je glavni gradski kanalizacioni kolektor koji je u kompletnom iznosu od 3,1 milion eura finansiran iz sredstava Delegacije EU. Za nastavak su „sa nadležnim ministarstvima i DOO Project Consulting iz Podgorice obezbijedili novčana sredstva za realizaciju ovog projekta kreditnim zaduženjem kod Evropske investicione banke, a dio grantom od Zapadnobalkanskog investicionog okvira-WBIF“.

Lokaciju za PPOV ne namjeravaju da mijenjaju, jer je već odavno planirana planskim dokumentom.Izgradnja glavnog kolektora za otpadne vode u Bijelom Polju, prvi dio projekta, završena je 2018. godine. U međuvremenu su ažurirana idejna rješenja i inicijalne procjene uticaja na životnu sredinu, kao i priprema za tenderski postupak. Vrijeme posvećeno unapređenju postojeće tehničke dokumentacije, kako su ranije saopštili iz Delegacije EU, bilo je neophodno kako bi se uskladilo s međunarodnim standardima i poštovale relevantne nacionalne procedure. Kazali su da je sve to rađeno sa ciljem da se realizacijom projekta doprinese poboljšanju higijenskih uslova u Bijelom Polju te zaštiti izvora pijaće vode i kvaliteta životne sredine u područjima nizvodno i pod uticajem rijeke Lim.

U Pljevljima imaju već godinama PPOV, ali i brojne probleme u njegovom funkcionisanju.  Kako su nedavno saopštili iz lokalne vlasti, postrojenje koje je napravljeno u selu Židovići skoro je neupotrebljivo, a za njegovo održavanje godišnje Opština izdvaja velika sredstva. Navodno, lani je u pojedinim periodima tretiralo samo petinu otpadnih voda, dok je ostatak završavao u rijeci Ćehotini. U samom startu je, kako tvrde ekolozi, napravljena greška, pa nijesu odvojena atmosferske od fekalne kanalizacije, a toliku količinu voda PPOV nije moglo da „savlada“.

Kolektor je projektovan za prosječni protok od 233,22 metra kubnih po satu, Opština za rad PPOV u Židovićima godišnje izdvaja 800.000 eura. Taj iznos podrazumijeva troškove isplate zarada zaposlenima sa doprinosima, potrošenu struju i razne hemikalije potrebne za rad postrojenja. Prema istraživanju koje je sprovedeno minule godine u Pljevljima, skoro polovina ispitanika (48,51 odsto) izrazila je nezadovoljstvo funkcionalnošću postrojenja, dok je više od trećine (32,18%) veoma nezadovoljno.

Skoro polovina ispitanika primijetila je negativne efekte PPOV na okolinu, uključujući smrad i zagađenje, a čak 65,35 odsto onih koji su učestvovali u istraživanju vjeruje da je bilo elemenata korupcije u procesu izgradnje i održavanja PPOV. U Pljevljima se sada spremaju da krenu u projekat rekonstrukcije kanalizacione mreže u gradu, odnosno razdvajanje atmosferske od kanalizacione mreže. Sredstva za to biće obezbijeđena, takođe, kroz grantove WBIF.

Mojkovac, takođe, godinama ima PPOV, ali je lani Opština bila prinuđena da se preko Ministarstva finansija, kod Evropske investicione banke (EIB), zaduži kako bi cijeli sistem za upravljanje otpadnim vodama unaprijedila. Projekat, kako su Monitoru objasnili u lokalnoj upravi, podrazumijeva odvajanje kanalizacione i atmosferske mreže u centru grada u dužini od 2.060 metara, gradnju nove kanalizacije u naseljima Ambarine, Juškovića potok i Podbišće u ukupnoj dužini od 7,99 kilometara, za potrebe 2.500 stanovnika. Drugi dio odnosi se na rehabilitaciju PPOV. Unaprjeđenje postrojenja biće projektovano u dvije faze, sa krajnjim kapacitetom od 7.300 ES (ekvivalentnih stanovnika).

Nepostojanje PPOV i nedovoljno razvijena kanalizaciona mreža jedan su od najvećih kolašinskih ekoloških problema. U toku su tenderi za nadzor i izvođača radova. U okviru inovirane verzije Studije izvodljivosti za PPOV iz 2020. godine, analizirane su tri opcije,  a kao najoptimalniji izabran je „konvencionalan proces aktivnog mulja sa aerobnom stabilizacijom mulja“.

Do 2012. godine za izgradnju PPOV u opštini Kolašin izdvojeno je 1,2 miliona eura. Gotovo milion eura bio je kredit od Evropske investicione banke, dok je za razvoj projekta iz pretpristupnih fondova EU obezbijeđeno 200.000 eura. Zbog nedostatka novca za izgradnju, Kolašinci od tada čekaju na PPOV.

Crna Gora se u pretpristupnim pregovorima obavezala da do 2035. godine izgradi postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) za sve zajednice koje imaju opterećenje otpadnim vodama u ekvivalentu od 2.000 stanovnika.

                                                                    Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo