Povežite se sa nama

OKO NAS

DECENIJU I PO NAKON INVESTICIONOG BUMA: Izgubljeni investitori

Objavljeno prije

na

Najatraktivnije lokacije, uglavnom, u prigradskom dijelu, godinama stoje neiskorištene, jer su vlasnici zaboravili na njih, ali i na obećanja o višemilionskim ulaganjima. Većina investitora, koji su kupili opštinsko ili privatno zemljište za vrijeme investicionog buma, nikad se više nije vratila u Kolašin

 

Kako prije deceniju, tako i danas, lokalna vlast može samo da se nada da će se javiti neki od dvadesetak investitora, koji su kupili velike površine atraktivnog zemljišta u Kolašinu i nestali.  Nakon početnih  radova ili plaćanja dijela komunalija,  investitori,  od kojih se mnogo očekivalo,  nikada se više nijesu javili nadležnim opštinskim službama. Lokacije kojima je samo promijenjen vlasnik, stoje neprivedene namjeni, a gotovo sve su planskim dokumentima bile namijenjene turističko-ugostiteljskim i sportsko-rekretaivnim sadržajima. Naprosto, investitori nijesu zainteresovani da grade na zemljištu koje su kupili bilo od privatnika bilo od Opštine.

Tako su prodate lokacije godinama neupotrebljive a izvršna vlast nema izbora – može samo čekati da se pojave oni koji su obećavali turističke komplekse, otvaranje brojnih radnih mjesta i boljitak gradu.

„Svjedoci smo da su prije petnaestak godina, tokom  takozvanog  investicionog buma, kupljene velike površine u prigradskom području. Takođe, izvjesno je da u proteklom periodu nije bilo ozbiljnijih ulaganja tih investitora. Ne samo da nema ulaganja, nego nema ni novih vlasnika na kupljenim parcelama“, –  kazao je za Monitor predsjednik Opštine Milosav Bulatović.

On je potvrdio da je riječ o „izuzetno važnim lokacijama“, na kojima su novi vlasnici bili najavili izgradnju hotela i drugih turističkih objekata. Iako se vlasnici nijesu godinama javljali,  Bulatović, ipak, kaže da „se prirodno računa na te površine, jer  Kolašin nema mnogo prostora da se širi i razvija“.

„Zbog toga ćemo pokušati da ostvarimo komunikaciju s vlasnicima tih parcela kako bi saznali kakvi su njihovi planovi i ukazali im na značaj tih površina za razvoj. Takođe, iskazaćemo i spremnost da im budemo pravi partneri kako bi te parcele što prije i što uspješnije postale prave investicione adrese“, – najavljuje Bulatović.

Gotove identične izjave na tu temu, tokom minulih deceniju i po davali su i njegovi prethodnici. No, to nije vratilo u Kolašin nijednog od vlasnika atraktivnih lokacija.

Tokom 2006. i 2007. godine  investitori su  najčešće bili zainteresovani za  zemljišta prema Bjelasici, zatim za Trunića do i dio uz put prema skijalištu na Jezerinama. Najviše se očekivalo od grčkog milijardera Viktora Restisa, odnosno, njegove kompanije,  koja je bila zainteresovana za gradnju turističkog kompleksa na Barutani. Na tom brdu, udaljenom nepunih 500  metara od grada sada samo razrovana  zemlja podsjeća da je Restis namjeravao da ulaže u Kolašin.  Mehanizacija, koju je anagažovao Restis, kratko je radila  prije desetak godina, a od  tada niko od predstavnika te firme nije se javio  lokalnoj upravi.

U lokalnoj upravi teško je doći i do potvrde nezvanične informacije da su Grci  uplatila skoro 700. 000  od 1, 5 miona eura,  koliko su iz Opštine tada obračunali da treba uplatiti za komunalije.  Bilo je nezvaničnih nagovještaja da grčka firma želi da inicira produženje građevinskih dozvola, ali to se nije desilo.

Dio komunalija platila je i firma Morgan W, koja je kupila zemlju  na  Bašanjem brdu.  Na tom atraktivnom dijelu kolašinske opštine bio je planiran turistički kompleks Mala Norveška. Razloge višegodišnje  neaktivnosti tog investitora u lokalnoj upravi, takođe, ne znaju, a prema nezvnaičnim informacijama, firma Moragan W je bila obeshrabrena višemilonskim iznosom za komunalnije i neadekvatno komunalno opremljenim  zemljištem.

„Studija lokacije za taj dio je završena i usvojena, ali  s obzirom na to da je firma ostala dužna nekoliko desetina hiljada eura, odbornici su odlučili da se ne objavljuje u Službenom  listu, tako da nije pravosnažna. To će biti tek kad infestitor izmiri dug“, –  kazali su nezvanično u kolašinskoj Opštini.

Godinama  lokalna opozicija tvrdi da su  investitori, ozbiljno zainteresovani za gradnju, otjerani visokim komunalnim naknadama za zemljište koje je bilo potpuno komunalno neopremljeno. Ni na Bašanjem brdu ni na Barutani nema adekvatne putne infrastrukture, niti priključaka za vodu  i struju.

„Obračunavane su visoke naknade za komunalno neopremljeno zemljište. To je bilo nestimulativno za mnoge investitore. Sve dobre okolnosti koje smo imali nijesu mogle nadomjestiti to što su nam odbornici Grupe građana i Demokratske partije socijalista za razvojne planove usvajali poluprazne listove papira. Ista ta većina je zemlju kojom gazduje prodavala po nekoliko puta nižim cijena od tržišnih i tako Opštinu oštetila za milone eura“, – tvrdili su, prije nekoliko godina, odbornici Socijaldemokratske partije.

U  Opštini niko tokom minulih desetak godina nije mogao sa sigurnošću kazati kolika su dugovanja investitora koji su u od 2006. do 2010. godine dobili građevinske dozvole. Navodno, nije vođena evidencija o nenaplaćenim komunalijama za  taj period, već su iz Sekretrijata za uređenje prostora stizala rješenja samo o onom što je naplaćeno.   Lokalna uprava je za te četiri godine uspjela da od komunalija prihoduje nešto više od 1, 6 miona eura.

“Najviše prihoda po tom osnovu bilo je 2008. godine – 1, 2 milona, dvije godine kasnije 340. 000 eura. Iznosi za 2009. i 2007. godinu su 79.696, odnosno  63.955 , a 2006. oko 103.000 eura. Koliko je investitora kolašinskoj opštini ostalo dužno u prve četiri godine zajedničke vladavine GG i DPS još je misterija.  Taj spisak, kažu u opštini, više ne postoji.

Nakon toga izvršna vlast se u nekoliko mandata trudila da napravi što stimulativnije uslove za nove, ali i povratak starih investitora. Komunalije su, u odnosu na 2010. godinu  prepolovljene. Ipak, to nije donijelo mnogo korsti gradu.

Svih minulih godina, firme ili pojedinci koji su kupili kolašinsku zemlju i koji su najavljivani kao spasioci grada i garant za privredni preporod, na listi su dužnika za visoke iznose poreza. Mahom, vode se kao dužnici, kojima zbog netačne ili nepoznate adrese nije moguće ni uručiti rješenja o porezu.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

MUTNE RIJEKE: Tara opet pretvorena u kaljugu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Informacije o novom ekološkom zlodjelu na Tari obišle su region, ekološki aktivisti zahtijevali hitnu reakciju i pisali UNESKO-u, rijetki turisti razočarano odustajali od raftinga… Nadležni su za  sudbinu Tare saznali iz medija

 

Inspekcija za vode utvrdila je da je do najnovijeg  zamućenja rijeke Tare, posljednjeg dana jula,  došlo zbog radova na Bjelojevićkoj rijeci – pritoci Tare, i to na izgradnji regionalnog puta, čiji je investitor Direkcija za saobraćaj, a izvođač kompanija Bemaks. Iz Uprave za inspekcijske poslove su pojasnili i da je rijeka  zamućena od zemljanih radova, koji se izvode na dionici puta Mojkovac – Vragodo.

Kažu i da za te radove nije potrebno sprovoditi postupak procjene na životnu sredinu,  jer se radi o putu dužine od nešto preko jedanaest kilometara. Kako objašnjavaju,  „uredbom o projektima za koje se vrši procjena uticaja na životnu sredinu propisano je da se takva procjena može tražiti jedino za magistralne i regionalne puteve u dužini od preko 20 kilometara“.

Najvećim dijelom toka kroz Crnu Goru, od  Mojkovca do Šćepan Polja, rijeka je u petak 31. jula tekla potpuno mutna, a kako tvrde ekološki aktivisti, sedmicama prije toga  prilično zamućena.

Krajem jula mutna Tara, kažu u turističkim agencijama, obesmislila je  reklame kojima se ljubitelji raftinga pozivaju na tu rijeku.  Rijetki turisti nijesu htjeli da se spuste niz „rijeku koju su zatekli u užasnom stanju“. Na primjer,  grupa  turista iz Belgije, kako je novinarima ispričao predsjednik Udruženja raftera i stanovništva NP Durmitor, Veljko Ostojić, otišli su u ubjeđenju da su prevareni.

„Reklamiramo Taru kao rijeku čija se voda može piti. Takođe, turistima kažemo i da je pod dvostrukom zaštitom – kao svjetska kulturna i prirodna baština UNESCO-a i  pod zaštitom programa Man of biosphere (čovjek i biosfera). Na našim reklamnim fotografijama je plavozelena rijeka… Sreća u nesreći je što ovih dana nemamo najavljene grupe za rafting, inače,  ode i obraz i poslovni ugled. Ovo je užasno“, kazali su Monitoru u jednoj od kolašinskih turističkih agencija.

Ispod mojkovačkog starog mosta, umjesto bistre  vode, i 5. avgusta,  tekla je kaljuga. Nadležni su za  mutnu Taru, priznaju, saznali iz medija.

,,Ministarstvo održivog razvoja i turizma je danas odmah  povodom informacija,  koje smo dobili putem medija,  o zamućenju rijeke Tare na potezu od Mojkovca do Šćepan Polja, poslalo pisani zahtjev Upravi za inspekcijske poslove da u najhitnijem roku uputi nadležne inspekcije na teren, u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja”, sopštili su iz tog ministarstva 31. jula Radiju Slobodna Evropa (RSE).

Iz civilnog sektora su za  ekocid na Tari, prije inspekcijskog nalaza,  optužvali uglavnom  investitore malih hidroelektrana (mHE). Kažu da  izgradnja pristupnih puteva do mHE dovodi do ispiranja hiljada tona šljunka, zemlje i otpada u samo korito Tare.

O najnovijem ubijanju rijeke  nevladina Koalicija za održivi razvoj (KOR)  obavijestila je i  UNESCO.  Fotografije  i video zapisi uništavanja Tare  biće poslati i   Delegaciji Evropske unije u Crnoj Gori.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO ZORAN ĐIKANOVIĆ TESTIRA OZBILJNOST STRANIH INVESTITORA: Reket kao dobrodošlica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đikanović je svjesno pokušao da zloupotrijebi svoju funkciju predsjednika KTK, kako bi stekao nezakonitu imovinsku korist, navodi se u krivičnoj prijavi, a kako bi s druge strane iskoristio i svoju javnu funkciju i pomogao postupak licenciranja Komisiji ili isti odmogao ako se ipak Gedik Yatirim odluči da ne plati traženi novčani iznos

 

Prošle su dvije nedjelje kako je Zoran Đikanović, predsjednik Komisije za tržište kapitala (KTK), saznao da je protiv njega podnijeta krivična prijava zbog pokušaja iznude mita. Ako ne na drugi način, tu je informaciju dobio od medija koji su zatražili da prokomentariše prijavu koju je podnio Mladen Bojanić, ekonomski konsultant i bivši poslanik.

Đikanović je tada, na upit Vijesti, odgovorio kako on ne zna za prijavu  i da prvi put čuje za  tursku kompaniju Gedik Yatirim i priču o navodnom mitu, odnosno reketiranju. Nema naznaka da je predsjednik Komisije za tržište kapitala i potpredsjednik NVO Društvo ekonomista i menadžera Crne Gore, u međuvremenu, osvježio sjećanje. Baš kao što nema ni informacija da su nadležni iz tužilaštva pokušali da Đikanovića podstaknu (čitaj saslušaju) na taj napor. Kako bi saznali i njegovu interpretaciju priče koja, prema navodima iz krivične prijave, počinje u ljeto prošle godine.

Tada je kompanija Gedik Yetirim objelodanila odluku da svoj posao proširi i na Crnu Goru. U pitanju je privredno društvo koje se blizu tri decenije bavi berzanskim poslovima u Turskoj i na međunarodnom tržištu pa je, iz njihove perspektive, bilo prirodno da slične aktivnosti nastave i „u predivnoj Crnoj Gori“. Slijedeći brojne turske firme koje su to već uradile. Planirani posao je podrazumijevao da Gedik Yetrim, ili njena lokalna ćerka firma, dobiju neophodne licence Komisije u čijoj je nadležnosti „izdavanje i oduzima dozvola, odobrenja, licenci i saglasnosti“ za rad na tržištu kapitala, osnivanje i upravljanje investicionim, penzionim i drugim fondovima.

Zato je, u avgustu 2019,  u prostorijama KTK održan sastanak kome su, u ime Komisije, prisustvovali službenica Ilda Šabović i član Komisije Asmir Pepić, dok su tursku kompaniju predstavljali Anil Abbak, direktor za inostrana ulaganja  i advokat Pavle Tripković. Prema navodima iz krivične prijave, na tom sastanku su razmjenjeni kontakti i osnovne informacije oko postupka licenciranja, a Anil Abbak je najavio da će Gedik Yatirim „u skoroj budućnosti“ preko zavisnog društva Beta-Investments uplatiti osnovni novčani kapital u iznosu od 125.000 eura i pokrenuti sve postupke radi dobijanja licence za osnivanje, odnosno dozvole za rad investicionog društva od Komisije.

Potom se u priču uključuje i predsjednik KTK. Đikanović je 3. avgusta 2019. sa mejl adrese, koju koristi kao predavač na Univerzitetu Donja Gorica, Amilu Abaku, na njegovu službenu mejl adresu, poslao prijedlog da kompanija Gedik Yatirim učestvuje na „istaknutom i važnom regionalnom i međunarodnom događaju“ – Miločerskom razvojnom forumu 2019 u organizaciji NVO Društvo ekonomista i menadžera Crne Gore.

„Interes koji ste iskazali ukazuje na Vašu ozbiljnost. To je razlog zbog kojeg želimo da Vam omogućimo da svoju kompaniju predstavite na Miločerskom razvojnom forumu“, piše Đikanović kompaniji za koju, navodno, nikada nije čuo. A čiji zahtjev za izdavanje licence čeka u njegovom radnom stolu. Slijede detalji ponude: „Prema cjenovniku Miločerskog razvojnog foruma, prezentacija kompanije do 10 minuta iznosi 4.000 eura, a do 15 minuta 5.000 eura koja se plaća Društvu ekonomista, organizatoru Foruma“. Đikanović potom potencijalnog učesnika Foruma obavještava da osim prezentacije „ovo“ (misli na uplatu od četiri, odnosno, pet hiljada eura) uključuje niz drugih aktivnosti, među kojima je i „kratak susret“ sa crnogorskim premijerom.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEIZVJESNA SUDBINA NJEGOŠEVOG PARKA I KASARNE MORAČA: Vapaji podgoričkih pluća

Objavljeno prije

na

Objavio:

Njegoševom parku i kasarni Morača prijeti još jedna „valorizacija” planirana iz Glavnog grada. Još jedan betonski blok. Prema zvaničnim podacima GUP-a, Podgorica u periodu od 2012. do 2025. godine ostaje bez više od milion i po kvadrata zelenih površina

 

Zapuštena trava, oronule zgrade, nezaštićeno drveće. Pivske flaše pored polomljenih klupa koje u zoru dočekaju prve prolaznike… Njegošev park i prostor kasarne Morača, epicentar Podgorice, godinama neprimjetno boluju. Od nebrige.

„Skoro svakodnevno obilazim Njegošev park. Pored obale Morače i kod bivše Kasarne šetam pse. To je moj način izražavanja građanskog prkosa, ali i posjeta bolesnom članu porodice“, kaže za Monitor građanski aktivista Dragan Sošić.

Planove nadležnih iz Glavnog grada da valorizuju ovaj dio Podgorice nedavno su osporili iz Savjeta za reviziju planskih dokumenata. Valorizacija podrazumijeva izgradnju novog betonskog bloka u jednoj od posljednjih podgoričkih zelenih oaza.

U analizi nacrta izmijenjenog Prostorno-urbanističkog plana Podgorice (PUP),  Savjet navodi se da nije jasno zbog kog tržišta i za koje potrebe treba valorizovati lokaciju Kasarne. Precizira se: Nedopustivo je prekrajanje jedne od najstarijih zelenih površina u Podgorici. Nacrtom Urbanističkog projekta Kasarna Morača bila je planirana gradnja skoro 150.000 kvadratnih metara na svega osam hektara zemljišta, rušenje svih 15 zgrada nekadašnje Kasarne, izgradnja dvoetažnih podzemnih garaža duž 80 odsto ovog prostora, zboga čega bi moglo doći do sječe većine čempresa i drugog drveća, starog i do pedeset godina, koje krasi ovaj predio.

„Nehumano je i nepatriotski tako se odnositi prema mjestu gdje možemo odvesti one koji sa strane dođu da osjete dušu Podgorice. Jedina ispravna valorizacija bila bi da se sve postojeće sačuva, očisti od otpada, da se naprave pješačke staze, zaštiti drveće, a ruinirane zgrade pretvore u objekte kulture. Sve drugo je zločin”, kaže Sošić.

U Crnoj Gori upravljanje prostorom jedan je od najvećih izazova, ističe za Monitor inženjer građevinstva i REV – Evropski prepoznati procjenitelj Predrag Nikolić. „Svetlana Kana Radević je projektom hotela Podgorica pokazala kako se stapaju priroda i građevinski objekat. Sada je zelena gradnja apsolutni trend, a nas na nju obavezuje i Ustav jer smo ekološka država. Na dijelu kasarne Morača bi mogli da se izgrade objekti na mjestima trenutnih ruševina koje su i ekonomski i funkcionalno beskorisne. Sve to može da se uradi po standardima zelene gradnje, sa uklanjanjem parkinga i ozeljenjavanjem cijele površine. Svako drugo rješenje bi vodilo ka ruženju grada”, objašnjava Nikolić.

Prema njegovim riječima, ništa ne može da opravda bilo kakvu betonizaciju Njegoševog parka i Kasarne. „Zelene površine pripadaju svim građanima Podgorice i u njima jedino mogu da budu sadržaji od javnog interesa. Dva kiklopa od objekata kod mosta Milenijum, koji arhitektonski vrište koliko se ne uklapaju, primjeri su kako ne treba graditi”, kaže Nikolić.

Andrea JELIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinrnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo