Povežite se sa nama

INTERVJU

MILORAD MARTINOVIĆ, PREDSJEDNIK CRNOGORSKE PROFESIONALNE BOKSERSKE FEDERACIJE: Život mi je opet ugrožen

Objavljeno prije

na

Ne osjećam se bezbjedno, baš ovih dana dobijam informacije da mogu biti napadnut ili ubijen od strane državnih i paradžavnih organizacija.  Obavijestio sam o tome određene međunarodne institucije

 

MONITOR: U  dugogodišnjoj uspješnoj bokserskoj karijeri vjerovatno ste dobili  snažnih udaraca od rivala, ali prije tri godine doživjeli ste van ringa, u Podgorici,  teško prebijanje od strane desetina pripadnika specijalne policije. Ukratko, šta Vam se tada desilo?  

MARTINOVIĆ:Tog dana sam imao rezervisanu kartu za Moskvu, ali sam promijenio datum odlaska kada je objavljeno da će biti organizovan protest istog dana zbog brutalnog odnosa policije prema građanima nekoliko dana prije. Došao sam na miting sa dva druga i ćerkom i bio ispred Skupštine do 21 sat. Nije bilo ni u najavi da će biti nemira. Otpratio sam ćerku i sa društvom pošao na večeru u restoran Maša. Poslije sat i nešto prišao nam je poznanik i rekao da su nemiri pred Skupštinom, a kasnije smo i mi čuli eksplozije. Poslije 23 sata, ja i moja dva druga krenuli smo kućama, sjeli u kola i krenuli Bulevarom Sv. Petra Cetinjskog. Kod Maše policija je bila blokirala ulicu, pa su nas preusmjerili u Ulicu Svetozara Markovića. Kad smo stigli do zgrade stare Vlade iz suprotnog pravca su policijska kola naglo skrenula prema nama i blokirala nam put. Bilo je troje policijskih kola iz kojih je izašlo nekoliko policajaca sa oružjem. Naredili su nam da izađemo iz auta. Nijesu nas legitimisali ni pretresali. Stajao sam rukama dignutim u vis, naslonjen licem na auto dok su dva policajca držali puške na mojim leđima. Moja dva druga su odveli sa strane desetak metara od auta. To je bila policija u plavim uniformama, vjerovatno podgorička interventna jedinica. Poslije pet-šest  minuta pitao sam o čemu se radi, misleći da je neka greška. Jedan od policajaca mi je rekao: ,,Sada ćeš vidjeti kad dođu sajovci”. Nedugo zatim, uz strašnu škripu, zaustavlja se nekoliko crnih džipova, izlijeću desetine policajaca u crnim uniformama sa oznakama SAJ, sa šlemovima i crnogorskim grbovima na uniformama. Trče prema meni, dok sam još stajao pored auta sa rukama u vis. Prilaze mi iza leđa i prvi, koji je bio najbrži i bez šlema, udara me palicom po lijevoj strani glave iza uha. Zateturao sam se, a onda njih tridesetak počinju da me udaraju palicama, čizmama, puškama… Pao sam na zemlju, ali oni ne prestaju.To traje  petnaestak minuta. Na snimku je samo mali dio. Cijelo vrijeme sam bio svjestan. Tako polomljenog vukli su me po asfaltu i ostavili, dok su lomili i palili moj auto sa registarskim tablicama LSCG. Ležao sam tako desetak minuta dok me je oblivala krv, a zatim me je neko ubacio u auto u odvezao u bolnicu. Tamo su konstatovali lom ruke, noge na pet mjesta, kuka na četiri mjesta i frakturu lobanje i druge povrede. Izgubio sam više od litar krvi.

MONITOR: Prije nekoliko dana opet su  u Osnovnom sudu saslušani službenici SAJ-a Boro Grgurović i Goran Zejak, jedini optuženi za Vaše prebijanje…

MARTINOVIĆ:Da, Viši sud u Podgorici vratio je moj predmet na ponovno suđenje Osnovnom sudu, uz obrazloženje da sam bio toliko prebijen da moja izjava nije vjerodostojna. Vjerovatno da su me ubili ne bih mogao da dam izjavu i oni bi bili oslobođeni. Ovo je nezapamćeno u svjetskom pravosuđu, a ja molim sve građane Crne Gore da zapamte imena ovog sudskog vijeća koje je dnijelo takvu odluku: Ana Vuković, Milivoje Bašović i Evica Durutović, jer će ovo jednog dan učiti studenti prava  kao drastičan primjer zloupotrebe tog zvanja.

MONITOR: Jeste li očekivali da će godinama trajati sudski proces u kojem se sudi samo dvojici specijalaca?

MARTINOVIĆ:Očekivao sam sve ovo, jer ovi politički i partijski sudovi mogu sve. Čak i kada postoji snimak da 30-ak policaja učestvuje u ovom krvavom zločinu, oni sude dvojici dobrovoljaca, koji priznaju da su učestvovali u mojem prebijanju, a ostalih nema.

MONITOR: Prije tri godine rekli ste u razgovoru za Monitor da Vam je zbog onog što Vam se desilo najveće razočarenje državni tužilac Ivica Stanković. Šta o njemu danas mislite?

MARTINOVIĆ:Mislim da je kukavica. Ništa više.I danas mislim da je on najveći krivac što moj slučaj nije do kraja rasvijetljen i riješen. Ali, ipak, svi znamo da je i strah, kao i hrabrost ljudska osobina.

MONITOR: Specijalna antiteroristička jedinica (SAJ) preimenovana je u Protiv-terorističku jedinicu. Savjet za građansku kontrolu rada policije saopštio je da preimenovanje predstavlja važan korak u distanciranju specijalne policije od kršenja ljudskih prava u prošlosti. Šta Vi mislite o tome? 

MARTINOVIĆ: Dok god postoje ljudi koji su učestvovali u ovom zločinu, a nijesu procesuirani nego i dalje rade u tim jedinicama, te jedinice će biti opasnost za sve građane, jer promjena imena ništa ne znači.

MONITOR: Bili ste pozvani da posjetite sud u Strazburu kao gost, a Džon Keri, bivši dražvni sekretar SAD, je u Stejt departmentu pročitao ono što Vam je uradila crnogorska policija. Šta Vam je to značilo?

MARTINOVIĆ:Imam podršku međunarodnih institucija velikih svjetskih država i dan danas i obećanje da će uticati da se moj slučaj rasvijetli do kraja.  Čak su mi napomenuli da obratim pažnju na presudu koju su dobili policajci u Sjevernoj Makedoniji.

MONITOR: Vas su kao poznatog liberala devedesetih hapsili čak 32 puta zbog crnogorskih zastava i grbova…

MARTINOVIĆ: Tačno. Hapsili i zatvarali samo zato što sam bio liberal, što sam bio protiv bombardovanja i pljačke Dubrovnika, rušenja bivše domovine. I svakako što sam bio za nezavisnu i slobodnu Crnu Goru.

MONITOR: Je li jedan od razloga što Vas je policija brutalno pretukla i to  što na Vašem automobilu i danas stoji LSCG?

MARTINOVIĆ:Vjerovatno da mi nikada nijesu oprostili moje liberalne ideje, a i moje registarske tablice su bile trn u oku onima koji to i dan danas mrze, jer su samo liberali njihovi svjedoci svih zala iz tih vremena.

MONITOR: U kakvom Vam je sjećanju ostao Liberalni savez?

MARTINOVIĆ: U najljepšem i najtežem. Mi smo bili jedna familija, jedna duša i srce. Ponosan sam i srećan sam što sam bio liberal i to ostao u duši i dan danas. Nema tih para za koje bih to prodao.

MONITOR: Razgovaramo na Dan nezavisnosti Crne Gore, za koju ste se i Vi kao liberal hrabro borili. Je li ovo ta Crna Gora država koju ste tada željeli?

MARTINOVIČ:Pravo da vam kažem da nijesam saznao iz medija ne bih znao kada je taj dan. Nije ovo ona Crna Gora koju smo htjeli mi liberali. Mi smo htjeli slobodnu i demokratsku Crnu Goru, koja bi bila majka svih građana. Ova Crna Gora je nekome majka, a nekom maćeha. Ja Crnu Goru volim i voljeću je do smrti, jer druge domovine nemam. Ovu državu su stvarali moji preci i za nju dali svoje živote.Meni je samo otac umro prirodnom smrću, a svi ostali za posljednjih 250 godina život su izgubili u borbama za njenu slobodu.Mnogima se ni grob ne zna.

MONITOR: Šta mislite o predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću, koji je za liberale govorio, pored ostalog,  da su ustaše i izdajnici ?  

MARTINOVIĆ:Đukanović je imao istorijsku šansu kada je obnovio crnogorsku nezavisnost da se povuče iz politike i živi spokojan život, mnoge stvari koje je radio devedesetih bile bi zaboravljene, a mnoge i oproštene stvaranjem samostalne Crne Gore.Što se tiče njegovih izjava za liberale mislim da je imao pravo za mnoge da kaže da su izdajnici, to je vrijeme pokazalo, ali nijesu izdali njega nego LSCG. A ti koje je on nazivao izdajnicima na čelu sa Rankom Đonovićem sada su njegove sluge.

MONITOR: Šta Vas je motivisalo da pristupite Demokratama? 

MARTINOVIĆ:Kada je LSCG prestao da bude politički aktivan, ja sam bio van politike. Pojavom Demokrata i Alekse Bečića shvatio sam da je to budućnost Crne Gore. U razgovoru sa njime vidio sam da je to građanska partija, koja ima mnogo mladih i obrazovanih ljudi, kojima je Crna Gora domovina koju poštuju i vole, koju bi htjeli da naprave demokratskom i slobodnom. Demokrate sada doživljavaju sličnu sudbinu liberala iz 90-ih, jer im rejting raste, a to ne odgovara ni vlasti ni nekim opozicionim partijama. Demokrate su realna budućnost Crne Gore. To bi trebalo da bude jasno svima.

MONITOR: Da li se danas osjećate bezbjednim?

MARTINOVIĆ:Ne osjećam se bezbjednim, jer baš ovih dana dobijam informacije da mogu biti napadnut ili ubijen od strane državnih i paradržavnih organizacija.  Obavijestio sam o tome određene međunarodne institucije. Ja nemam neprijatelje koji bi mi bilo što loše učinili, tako da sve što mi može ugroziti život mogu uraditi i narediti samo određeni ljudi iz crnogorske vlasti.

MONITOR: Predsjednik ste Crnogorske profesionalne bokserske federacije. Bili ste omladinski prvak Jugoslavije ‘76. i ‘77. godine, radili ste sa mnogim bokserima i preko sporta promovisali Crnu Goru. Kako se država odnosi prema vrhunskim sportistima?

MARTINOVIĆ: U  crnogorskom sportu je kao u svim drugim segmentima društva. Postoje sportovi koji su prioritetni samo zato što su bliski vladajućoj politici, tako da su i u sportu vrijednosti poremećene. Mi iz profesionalnog boksa smo mnogo učinjeli na promociji Crne Gore samim tim što imamo najveću titulu.Dejan Zlatičanin ima pojas svjetskog šampiona u lakoj kategoriji u WBC verziji, boksovao je širom Evrope i svijeta, čak i u Las Vegasu, u čuvenom grand hotelu MGM.  Te godine, kada je osvojio titulu, nije mogao biti sportista Crne Gore, vjerovatno zato što sam mu ja bio menadžer, jer drugi razlog ne postoji.

 

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo