Povežite se sa nama

INTERVJU

ANA ĆURČIN, KANTAUTORKA: Frustrirajuće je polagati nade da se od muzike može omogućiti pristojna egzistencija

Objavljeno prije

na

Muzika me privlačila i prije upliva u pozorišnu produkciju. Prije fakuilteta sam pisala pjesme, svirala ponekad u školi i beskonačno probala klavir i gitaru kod kuće i skidala pjesme. Onda sam upisala ipak pozorišnu produkciju jer mi je bilo zanimljivo da me fakultetsko obrazovanje odvede u nešto drugo ali i omogući neko „univerzalnije“ obrazovanje kao „backup“ za život kasnije

 

MONITOR: U biografiji ističete podatak da ste rođeni u Bagdadu. Koliko je veza sa tim prostorom ostavila traga na Vas tokom odrastanja i umjetničkog formiranja?

ĆURČIN: Taj podatak me više prati kroz svakodnevni život nego što sam ja mogla biti svesna nečeg kao beba. Jeste, deo je moje biografije, kao podatak mesta rođenja i kao takav iskače u svim administrativnim procedurama, ali i zauzima važan deo nekog kolektivnog porodičnog sećanja jer postoji mnogo priča iz tog perioda.

MONITOR: Dok ste živjeli u Rusiji snimili ste jedan audio materijal. Šta je sa njim danas, gdje ga mogu naći audiofili?

ĆURČIN: Verovatno se i može iskopati negde na internetu. Nekad je bio na myspace-u, možda je i dalje tamo negde u nekom digitalnom špajzu. Neću previše otkrivati. Možda ga nekad i sama izvučem opet..  Ne znam zašto sam zapravo potpuno zanemarila te snimke, neki su čak bili i pristojni. Verovatno zato što je prošlo  preko deset godina od trenutka kad sam snimala to, pa mi je bilo čudno da se identifikujem sa tim materijalom.

MONITOR: Pozorišni ste producent. Kako ste se obreli u muzičkom svijetu?

ĆURČIN: Muzika me privlačila i pre upliva u pozorišnu produkciju. Pre fakuilteta sam pisala pesme, svirala ponekad u školi i beskonačno probala klavir i gitaru kod kuće i skidala pesme. Onda sam upisala ipak pozorišnu produkciju jer mi je bilo zanimljivo da me fakultetsko obrazovanje odvede u nešto drugo ali i omogući neko „univerzalnije“ obrazovanje kao „backup“ za život kasnije.

MONITOR: Kakva je situacija u pozorištu i kulturi Srbije i regiona iz Vašeg ugla? Kako jedan umjetnik spaja krajeve?

ĆURČIN: Mislim da je teško svim umetnicima iz svih branši. Mali broj najuspešnijih ljudi koji su ostvarili karijere van regiona su možda za nijansu mirniji ali vode druge velike bitke svaki dan, dok profesionalci koji su osuđeni na rad u državnim i gradskim institucijama i u domaćim produkcijama verovatno nemaju nikakvu stabilnost. Živimo u zemlji gde prvaci i prvakinje najznačajnijih institucija ostaju bez posla i prinuđeni su da se snalaze, pa zahvaljujući svojim sposobnostima i energiji ostvaruju samostalne produkcije. Muzička scena je tu za „alternativce“ još manje situiranija i posle nekoliko godina sam zaključila da je duboko frustrirajuće polagati nade da se od muzike u Srbiji  može omogućiti pristojna egzistencija, barem u žanrovima i okvirima u kojima se krećem ja i kolege koje me okružuju.

MONITOR: Sketches of Belonging su jedan od boljih primjera kako debi album treba da zvuči i odjekne. Kako je tekao proces nastanka pjesama i da li ste očekivali ovakav uspjeh?

ĆURČIN: Taj album me zaista i danas čini veoma srećnom i pogotovu me raduje što sam kroz rad na albumu upoznala i ostvarila saradnju sa Goranom Antovićem i Markom Cvetkovićem sa kojima i dan danas radim i koji čine kičmu sastava Ana & The Changes ispred kojeg završavamo sada drugi album Differences. Na prvom albumu se nalaze pesme iz raznih perioda, neke su napisane još iz vremena života u Moskvi, dakle neke 2007, pa 2010, na primer I can't i Remain Calm, a neke su nastajale u periodu snimanja, poput Keep Quiet i Princess. Taj album je na neki način okupio sve te pesme na jedno mesto, a bend mi je pomogao da kroz aranžmane izgradimo estetsku celinu, ali i otvorio od tog trenutke pravac za dalje kretanje.  I da, taj album nas je poveo na put i odsvirali smo razne koncerte po regionu i nešto dalje, tako da cenim kud nas je sve odveo.

MONITOR: Region je negdje tih godina zapljusnut talasom odličnih žena kantautora. Iako ih je uvijek bilo, čini se da danas dominiraju svim žanrovima. Eto za primjer samo uzmimo najprisutnija imena poput Repetitora, Lovely Quinces, Nipplepeople, Punčke, Nina Romić, Sara Renar, Bitipatibi…

ĆURČIN: Hvala vam. Jeste, sjajno je biti deo te scene, ali i imati priliku razmeniti utiske sa koleginicama i međusobno se podržati u određenim trenucima.

MONITOR: Za novi materijal svojevremeno ste pokrenuli i crowdfunding kampanju. Možete li našim čitaocima i onima koji se razmišljaju o ovakvim akcijama prenijeti iskustva.

ĆURČIN: Uzimajući u obzir da platforma putem kojem sam pokrenula kampanju ternutno ima pravne probleme i već par meseci mi se niko nije javio ispred Pledge Music platforme, ne znam u ovom trenutku šta će biti sa ostatkom našeg novca, a uplaćeno nam je samo 60% od prikupljenog iznosa. Mi jesmo prikupili preko Pledgemusic platforme deo novca za snimanje albuma, naš target iznos je bio 1500$ jer smo procenili da će preko toga biti nemoguće.  Najpre, naša crowdfunding kampanja se zasnivala na prodaji albuma, majica, cover snimaka, tako da je svako ko je podržao snimanje albuma zapravo kupovao određen proizvod. Smatram da je crowdfunding pristup važan, jer najšira publika dobija svest o tome da može da podrži određenu umetnicu, umetnika ili sastav i doprinosi tome koji umetnički i kulturni sadržaj će zaživeti, ali i direktno utiče na to da će doprineti da ga i konzumira.

MONITOR: Pjesma kojom najavljujete novi materijal aranžerski je okrenuta bendu. Za razliku od prvog ovaj materijal potpisujete kao Ana & the Changes. Da li će i ostatak materijala biti takav i kada ga možemo očekivati?

ĆURČIN: Da, hoće! Ono što me pogotovu raduje je što će unutar albuma biti nekoliko žanrovskih skokova od pesme do pesme, a sve će biti veoma okrenute bendu. Album Differences će za razliku od Sketches of Belonging biti album koji je nastao iz benda. Ako sam na prvom albumu došla sa gotovim pesmama pred bend, ovde bi donosila sveže ideje koje smo razrađivali i uobličavali zajedno kao bend tako da je veliki pečat svakoga u pesmama i aranžmanima. Drago mi je i da nam se pridružio sa vokalom Dan Byron ipsred sastava Byron na pesmi Take my hand i što je ta pesma nastala kroz saradnju sa Igorem Simićem dok smo radili saundtrek za igricu Golfclub Wasteland.  Tokom maja snimamo spot za pesmu Differences, a album će izaći na jesen, 2019.

MONITOR: Razni blendovi „americane“ trenutno su najprisutniji u regionalnom muzičkom izrazu. Je li „americana“ toliko odgovara našem podneblju ili je možda to format koji najbolje leži kantautorima ili je nešto treće u pitanju?

ĆURČIN: Nisam sigurna da su najprisutniji, ali svakako jesu aktivni.  „Americana“ ima ogromno nasleđe i prosto se nekoliko generacija formiralo slušajući velika imena svetske kantautorske scene koje su nas formirale kao slušaoce, ljubitelje muzike, pa i autore. Mislim da to objašnjava i situaciju u našem regionu .

MONITOR: Vaše pjesme su do sada bile autobiografske, da li će se na novom albumu nastaviti ovakva praksa?

ĆURČIN: Jesu. Neke hoće, neke možda više i neće toliko, međutim svaka tema ili priča koju odlučim da predstavim kroz pesmu jeste prožeta nekim ličnim pečatom ili emocijiom ili doživljajem, tako da mi se čini da je nemoguće odbaciti taj lični pečat.

MONITOR: Koliko je teško na sceni i albumima otvarati sebe na ovaj način i kako doživljavate reakcije slušalaca?

ĆURČIN: Naučila sam kroz vreme da je to stvar treninga. Nekad je teže, nekad je jako lepo, zavisi od raznih faktora, ali važno je naučiti nešto kroz svako iskustvo i nadam se sa svakim koncertom i albumom malo porasti ali i naučiti uživati, a da se ta emocija  koja vas vodi u muzici ne gasi. Već izvesno vreme mi je najvažnije da svom bendu i sebi omogućim kontinuitet u radu, da kad imamo nastupe da nam je lepo, da nastavimo da volimo to što radimo i da ne odustajemo. To mi je ujedno i najveći izazov.

MONITOR: Svirate dosta i po inostranstvu. Kakvi su utisci?

ĆURČIN: Sjajni. Uvek se sretnemo sa veoma zanimljivom publikom i vratimo sa novim utiscima koji nas pomeraju negde dalje. Utisak je da naša muzika komunicira sa publikom i u Rumuniji i u Nemačkoj, i u Holandiji i u Rusiji. Veliki je izazov praviti turneje ali nadam se da nas čeka još važnih i lepih turneja u budućnosti.

 

Dragan LUČIĆ

Komentari

INTERVJU

HADŽEM HAJDAREVIĆ, KNJIŽEVNIK IZ SARAJEVA: U BiH su fašisti u znatnoj mjeri u vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelne probleme bosanskohercegovačke države i društva prvenstveno vidim u kontinuiranim antibosanskim neofašističkim politikama beogradskih i zagrebačkih centara klerofašističkih moći

 

MONITOR: Koji su najveći problemi u današnjoj Bosni i Hercegovini?

HAJDAREVIĆ: Nema tog problemoskopa, niti nekog, da se našalimo, ovozemaljskog problemjera kojim bi se preciznije moglo “odrediti”, “klasificirati”, “izračunati” aktualne probleme bosanskohercegovačke države i društva! Ja te probleme prvenstveno vidim u kontinuiranim antibosanskim neofašističkim politikama beogradskih i zagrebačkih centara klerofašističkih moći… Vlasti u Zagrebu i Beogradu, preko svojih naciziranih satelitskih ispostava u Bosni, bjesomučno, od disolucije Jugoslavije pa sve do danas,  ustrajavaju na mentalnoj i svakoj drugoj kolonizaciji bh. društva, a kad se tome doda razroko ideološko nejedinstvo, nesnalaženje,  stranačko politička cirkusanija onih bosanskih snaga koje se vole prikazivati patriotskima, onda to “razvlačenje pameti”, kako se živopisno izrazio jedan od đeneralskih ratnih zločinaca, kao da će trajati do Dana sudnjega. Kako nikad nisu “definirani” uzroci i posljedice agresorsko-genocidnih politika/ratova od 1991. do 1995. godine, ostavljena je mogućnost da se suksecivno reaktualiziraju mnogi socijalnopolitički i socijalnopsihološki problemi u Bosni i na Balkanu. Devedesete  su bile nastavak Drugoga svjetskog rata; nanovo su orgijali i četnici i ustaše. Sadašnje veličanje osuđenih ratnih zločinaca, negiranje genocida, ignoriranje zločina i posljedica zločina, nije ništa drugo do prihvatanje fašizma kao vlastite nacionalne kulturne tečevine. Tako se ponašaju mnogi političari u Zagrebu, tako se ponaša vlast u Srbiji, tako se ponašaju njihovi profašistički sateliti u Bosni… To su najveći problemi države Bosne i Hercegovine!

MONITOR: Šta  BiH najviše nedostaje?

HAJDAREVIĆ: Osjećanje sigurnosti njenih građana. Mirovnim sporazumom skrpljenim u Daytonu nametnut je antigrađanski, naciokratski, idiotski koncept vlasti, u svemu, od politike do ekonomije, pa je dojučerašnjim ubicama, a koju godinu kasnije i “haškim pitomcima”, povjereno postdejtonsko “instaliranje vlasti”, čime je pometena normalnija i dugoročnija sigurnost bh. građanina. Pripadam onima koji su uvjereni da su granice države BiH na Drini, Savi, Uni visoke do nebesa, ništa njih nikad neće pomjeriti, ali nažalost svi ćemo prije pomrijeti,  negoli će bešćutne neonacističke protuhe ikada to shvatiti.

MONITOR: Jednom ste kazali da čovjek u Bosni više misli glavom nekog Beograda i Zagreba, neke Ankare, Moskve, Teherana, Brisela i Vašingtona nego glavom svoje države… 

HAJDAREVIĆ: To je jedan od fundamentalnih problema Bosne – ta drama “posuđenih identiteta”, ta (auto)kolonizacija svijesti, ti krvavoliki kleronacistički “uvjetni refleksi” naprema normalnog građanskoga života, ta usiljena pseudoznanstvena ideologizacija/mitologizacija i prošlosti i budućnosti… Često glava čovjeka u Bosni nije u državi u kojoj živi, nije u društvu iz kojeg potječe, nego je u nekom Beogradu, Zagrebu, nekom Istanbulu, Teheranu, Moskvi, Washingtonu… Morat će proći generacije i generacije, pa da se dekolonizira svijest razbosančenih dijelova bh. društva!

MONITOR: Nedavno je  grupa bosanskohercegovačkih intelektualaca, među njima i Vi,  uputila otvoreno pismo institucijama BiH u kojem  navode – potvrdite da BiH nije više pašaluk u kome se bespogovorno izvršavaju naredbe iz Stambola. 

HAJDAREVIĆ: Potpisujem i borim se za sve ono što uzdiže dostojanstvo zemlji Bosni i državi Bosni i Hercegovini. Nadam se da do izručivanja političkih neistomišljenika Turskoj, ili onih koji se etiketiraju takvima, neće doći… Dogodi li se, bio bi to veliki bosanski poraz i strašna sramota bosanskohercegovačke političke i svake druge pameti!

MONITOR: Šta bi BiH donijelo članstvo u EU ?

HAJDAREVIĆ: Mnogo bi šta dobroga. Prije svega, osjećali bismo se sigurnije. I u osobnom i u kolektivnom smislu. To bi donijelo veću zaštitu od bešćutnih, lakomih, kolonijalistički raspoloženih susjeda. Doprinijelo bi procesu postupne denacifikacije. Mirnije bismo lijegali u postelje i horniji dočekivali jutarnje sunce.

MONITOR:  U BiH se, kažu mnogi, danas najmanje čuje glas antifašista. Zašto?

HAJDAREVIĆ: Pa zato što je BiH država gdje su fašisti, u znatnoj mjeri, danas u vlasti! Dodatno je tragična činjenica da je Bosna najstradalničkiji prostor i u vrijeme Drugog svjetskog rata i u vrijeme agresorskog komšijskog fašizma devedesetih godina prošloga vijeka! Ali, ipak, čuje se glas antifašista, nije da se ne čuje, ne dao Bog da se ne čuje!

MONITOR: I dalje na ex jugoslovenskim prostorima nacionalistički govor nadjačava govor o pomirenju. Čemu to vodi? 

HAJDAREVIĆ: To vodi u daljnji društveni haos, u kontinuiranu, naciokratski dirigiranu ”strategiju haosa”, u neprestani strah i nesigurnost, vodi u produbljivanje bijede i siromaštva, vodi u masovno iseljavanje mladih sa svih prostora nekadašnje jugoslavenske državne zajednice!

MONITOR: Radite u Institutu za jezik Univerziteta u Sarajevu. Često se polemiše o tome kakvim jezikom govore Crnogorci, Srbi, Bošnjaci i Hrvati…

HAJDAREVIĆ: Jezik je žalosno ispolitiziran. Mada, valja znati, jezik je i jedno od ponajvažnijih političkih a ne samo komunikacijskih, edukacijskih, kulturnih, memorijskih i ostalih  životnih pitanja… Prihvatimo li opću civilizacijsku istinu da je pitanje jezika pitanje elementarne čovjekove slobode, onda je razumljivo da je on za jedne bosanski, ili crnogorski, ili hrvatski, ili, za neke, srpski jezik… Za mene, lično, u BiH svi govore jednim jezikom, i ja ga osjećam, čujem, čitam kao bosanski jezik, ali, kako je jezik najuže vezan za čovjekovu slobodu, onda nema nikojeg razloga da mi smeta  da neko u BiH kaže kako se njegov jezik zove srpski ili hrvatski jezik. Je li na onom čuvenom Bečkom dogovoru od 28. maja 1850. godine bilo ijednog Crnogorca, ijednog Bošnjaka? I Bosna i Crna Gora bile su izvan i Austro-Ugarske monarhije i tadašnje srpske kneževine. Koji su to životni prostori u srednjojužnoslavenskim govorima poslužili tadašnjim kodifikatorima nekog zajedničkog standarnog jezika? Pogledajte u geografsku kartu Balkana! Oni koji niječu ime bosanskoga i ime crnogorskoga jezika zapravo se osjećaju nesigurnima u vlastitom jezičkom identitetu!

MONITOR: Izjavili ste da su lingvisti na Balkanu danas ponajveći nacionalisti. 

HAJDAREVIĆ: To je tako. Ako se nekome negira pravo na jezik i ime maternjeg jezika, negira mu se i pravo na život i na vlastito postojanje, posvaja mu se nacionalna memorija, otima kultura, historijsko sjećanje, sve… To je fašizam!

MONITOR: Kako ocjenjujete stanje u kulturi u Bosni i Hercegovini?

HAJDAREVIĆ: Stanje je vrlo neuređeno, često nacionalistički “usmjereno”, nesređeno, jadno. BiH je jedina država u Evropi koja nema državno ministarstvo za kulturu. Zato je BiH, kad su u pitanju institucije kulture, danas najzapušteniji prostoru Evropi. Ovdje, kao i na mnogim dijelovima Balkana, kultura nije, primarno, u funkciji kultiviranja, uzdizanja, spajanja, zdrave kulturne interakcije, nego je u funkciji nabildavanja “nacionalnih mišića” i, najčešće, mozaik živopisnih samolagarija o sebi, a sve prema projiciranim epskoguslarskim matricama i “natpjevavanjima”.

MONITOR: Objavili ste preko dvadeset pet knjiga. Kakve su šanse u BiH da pisac objavi novi rukopis i koliko se uopšte danas  čitaju knjige? 

HAJDAREVIĆ: Ja imam sreću da imam prijatelja koji ima izdavačku kuću i štampariju. Riječ je o sarajevskoj “Dobroj knjizi”. Inače, šanse za objavljivanje rukopisa su vrlo ograničene. Tu su na posebnom nesretnom udaru mladi talentirani autori. Neki tzv. kantonalni i entitetski ministri za kulturu u BiH više se ponašaju kao osioni blagajnici negoli kao kulturotvorni stratezi. Decenijama nas u Bosni guši i teror amaterizma. Pa, ipak, u cijelome ovom haosu, probije se i mnogo važnih, velikih književnih djela. Smio bih ustvrditi da se u Bosni ovih godina ispisuje jedna od najvećih književnosti u Evropi, pitanje je samo kako to na kvaltetan način prepoznati i prezentirati. Inače, prestalo me boljeti sve slabije nečitanje knjiga. Kome se ne čita, ima svoje ustavno i građansko pravo biti ograničen i biti glup!

 

Aluminij – tipična naciokratska priča 

 

MONITOR: Afera mostarski Aluminij trenutno je jedan od najaktuelnijih događaja u BiH …

HAJDAREVIĆ: Mostarski Aluminij je tipična naciokratska priča! Ovih dana svi pričaju o Aluminiju, a samo u Mostaru je, od vremena agresije na Bosnu do danas, propalo mnogo, možda i značajnijih privrednih giganata, kakvi su Soko, Hepok, Fabrika duhana Mostar, Pamučna industrija Đuro Salaj, Tvornica kompresora, GP Hercegovina. Samo je Aluminij zadržan da funkiconira kao “zlatna koka” partijsko-nacionalističkog kriminala u režiji jedne od nacionalističkih, antibosanskih partija – HDZ-a. Nije stradao ni jedan kooperant Aluminija u Hrvatskoj ili BiH, stradao je samo Aluminij, stradalo je, zapravo, nekoliko stotina porodica koje su vjerovale u Aluminij i u partitokratnu, antigospodarsku hadezeovsku priču i politiku. Pogledajte ko sad pregovara o Aluminiju. Lider nacionalističke političke stranke koja je uništila Aluminij! To je posao za ekonomske stručnjake, ali i za policiju, tužilaštva, sudove, proceduru prava i zakonitosti…

MONITOR: Hrvatski mediji tvrde da je aktuelna bošnjačka politika “iz osvete” uništila Aluminij.

HAJDAREVIĆ: Bošnjaci, ni koju deceniju iz Daytona, nisu mogli ni primirisati “Aluminiju”. Čak je finansijskoj policiji zabranjivan ulazak. Tzv. privredni gigant bio je organiziran po mjeri hadezeovske naciokracije i kriminala pod zašitom “nacionalnih interesa”. U pitanju je pljačkaški interes lokalne, mafijaške klike unutar HDZ BiH.

 

Klerofašizam je balkansko zlo

 

MONITOR: Školovali ste se i na sarajevskoj Gazi Husrev-begovoj medresi. Da li se u BiH i u našem regionu manipuliše vjerom?

HAJDAREVIĆ: Itekako se manipulira vjerom. I svi manipuliraju vjerom. Pokazalo se da je nacionalistički konfesionalizam na Balkanu više antivjera negoli ikakva vjera. Devedesete godine su svjedočile da su mnogi tzv. duhovnici bili promotori i zaštitnici zločina. Klerofašizam je najozbiljnija prijetnja budućnosti svih naših prostora. Klerofašizam je  zlo u kojemu su pozivi na Boga i vjerske svetinje u službi najperverznijega mogućeg sataništva. Koliko se u socijalističkoj Jugoslaviji pretjerivalo u službenom odnosu prema vjeri i instituciji vjere kroz crkve i druge vjerske zajednice, danas se otišlo u još opakiju krajnost – nacionalistički konfesionalizam je postao “mjera svih stvari”, a Bog i citati iz svetih knjiga opadaju s licemjernih propovjedničkih usana poput natruhla lišća, ili uprazno vise po uzdignutim, podnebesnim tornjevima.

                                         Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ENVER KAZAZ, KNJIŽEVNIK I PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U  SARAJEVU: Talac borbe tri nacionalizma

Objavljeno prije

na

Objavio:

BiH je i dalje talac borbe tri nacionalizma oko strategijskih političkih pitanja i svi su izgledi da će to i ostati na duži vremenski rok

 

MONITOR: Prošle sedmice navršilo se deset mjeseci od izbora u BiH. Kakvi su rezultati aktuleni vlasti u tom periodu?

KAZAZ: Nove vlasti, zapravo, nema, osim u nekoliko kantona i u Republici Srpskoj. Pregovori oko njenog formiranja su zapeli oko članstva BiH u NATO-u. Hoće li Predsjedništvo BiH podržati novog mandatara Vijeća ministara iz Dodikovog SNSD-a, još uvijek se ne zna. Ali, može se već sada reći da je BiH u pregovorima oko formiranja vlasti zakočena na svom putu u NATO, jer je Bakir Izetbegović popustio pred Dodikovim zahtjevima i pristao na reduciranje Godišnjeg akcionog plana koji je uslov da ta vojna alijansa počne razmatrati uslove za prijem BiH u svoje članstvo. To znači da će BiH u narednom periodu biti primorana da pravi ustupke republičkosrpskim oligarhijama kad je u pitanju članstvo u NATO-u.

Dobra vijest iz BiH je da Vlada Kantona Sarajevo, formirana u složenoj koaliciji bez Izetbegovićeve nacionalističke SDA, radi odličan posao. Ona je uvela niz principa transparentnosti, odgovornosti i poštenja, a u nekim privrednim i ekonomskim mjerama pokazala zavidnu razinu efikanosti.

Kantoni pod kontrolom HDZ-a nisu formirali vlast, jer ta stranka na čelu sa Draganom Čovićem vodi borbu protiv SDA oko promjena izbornog zakona, tražeći da se tobožnjim etničkim legitminim predstavljanjem uvedu takve odredbe izbornog zakona prema kojemu će pripadnici svake od etnija moći glasati samo za svoje predstavnike. Jednostavno rečeno, HDZ računa da se na izbore izlazi s etničkim trakama oko ruke.

Sve u svemu BiH je i dalje talac borbe tri nacionalizma oko strategijskih poltičkih pitanja i svi su izgledi da će to i ostati na duži vremenski rok.

MONITOR: Politički analitičari upozoravaju da u BiH vladaju interesne krimi-etno grupe i da građani žive između straha i strepnje…

KAZAZ: Da, ta upozorenja imaju realne osnove, jer tri nacionalističke partije organizirane su kao tajkunski etnički karteli koji su privatizaciju pretvorili u pljačku društvene, tj. državne imovine, a institucije sistema poimaju kao sredstva za svoje bogaćenje.

Istodobno s tim nacionalizam razvija naracije o stalno nadolazećim sukobima, pa BiH živi, kako bi Ivan Lovrenović rekao, u stanju nezavršenog rata. A to znači da su sukobi s vojnog prebačeni u političko polje, te da naracija o njima služi kao maska za kriminal, korupciju, nepotizam i formiranje klase tajkuna koji su preko noći postali milioneri.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 16. AVGUSTA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I ADVOKAT CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE: Treba nam ubrzanje reformi koje će osnažiti ugled pravosuđa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poštujući vladavinu prava kao osnovni princip, te podjelu vlasti kao njen bitan sastojak, mislim da se rješavanje stambenih pitanja kada se radi o sudskoj grani vlasti mora odigravati isključivo u okviru nje same. Drugačija praksa otvara prostor za legitimnu sumnju u politički uticaj izvršne vlasti na sudsku vlast

 

MONITOR: Da li bi opozicija trebalo da učestvuje u  radu Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva, obzirom da je rok za reforme produžen i tako smanjeno vrijeme za pripremu fer izbora, i  da nije ispunjen zahtjev za formiranjem tehničke vlade? I da li je ta reforma uopšte dovoljna za odžavanje fer izbora, ili su potrebne sveobuhvatnije promjene? 

SEKULOVIĆ: Mislim da opozicija treba da učestvuje u radu Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva. Neučesvovanje bi u ovom trenutku bilo teško opravdati međunarodnim partnerima. Naravno, imam u vidu činjenicu da opozicija nije jedinstvena po ovom pitanju i da prisustvujemo opozicionom ratu kakav je malo ko očekivao. U tom smislu držim, uz određenu ogradu jer je opoziciona scena nepredvidiva,  da će jedan dio opozicije prije izabrati strategiju povlačenja iz rada Odbora, kako bi privukao ili vratio dio opozicionih birača koji imaju jak antizapadni stav.

Međutim, i ako se ovo desi, drugi dio opozicije koji je prozapadno orijentisan bi trebao da uzme učešće. Naravno, da će taj put biti pun zamki, ali se na djelu mora pokazati kapacitet i snaga da se ovakvi procesi vode, odnosno da se preuzme odgovornost. U krajnjem, ako imate jasne agrumente  uvijek se možete povući, pri čemu teret neuspjeha prelazi na drugu stranu.

Ne treba imati iluziju da bilo koja reforma može dovesti do idealnih izbornih uslova. U svakoj državi vlast na određeni način ima startnu prednost, u našem kontekstu institucionalna prednost se ogleda primarno u činjenici da je država glavni poslodavac a da nemamo iskustvo sa demokratskom smjenom vlasti. Ono što se može realno očekivati od čitavog procesa – ukoliko on bude vođen politički razborito,- sa jasnom predstavom što se hoće i sposobnošću da se to u realnosti iznese – je ambijent koji izborni proces čini elementarno fer i poštenim.

MONITOR: Organizatori protesta Odupri se i opozicija potpisali su Sporazum o budućnosti u  kojem se, između ostalog, najavljuje bojkot svih izbora u slučaju da ne bude formirana tehnička vlada. Kako vidite ponašanja dijela opozicije, u tom smislu? 

SEKULOVIĆ: Mislim da priča oko tehničke vlade nije završena, samo što tu vlada prilična konfuzija. Iako sam saglasan da bi mandat takve vlade trebao biti što duži, ne mislim da je tragedija ukoliko umjesto dvanaest mjeseci bude recimo deset. Ono što je suština je da ulazak u takvu vladu mora biti dio paketa koji bi bio pripremljen ozbiljno, stručno i održivo, kako bi imala svoj efekat u dijelu pojačane kontrole izbornog procesa.

Poželjno bi bilo da iza takve ideje direkno ili indirektno stanu svi, jer se time jača legitimitet procesa i dobija se na političkoj težini. Kako će to u krajnjem izgledati, ostaje da se vidi, pri čemu zadržavam određenu rezervu zbog pomenutog ponašanja opozicije.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 16. AVGUSTA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo