Povežite se sa nama

INTERVJU

JASMINA LUKAČ, UREDNICA POLITIČKE RUBRIKE U BEOGRADSKOM DANASU: Vučić je uveo političku pokornost kao radnu obavezu

Objavljeno prije

na

Aleksandar Vučić je usamljen vladar koji sve operativnosprovodi sa malim timom najužih saradnika. Njegov način vladanja je prost, ali vrlo efikasan – ostavljauvijek više sukobljenih struja, tako da se međusobno bore da mu dokažuveću odanost

 

MONITOR: Čime su trenutno preokupirani vlast i opozicija u Srbiji?

LUKAČ: Kampanjom za redovne parlamentarne i lokalne izbore 2020. Tačnijezauzimanjem vrlo važnih početnih pozicija u toj trci. Kod nas su od dolaskaVučića na vlast uobičajene duge i iscrpljujuće kampanje, koje kao danikada ne prestaju. Na svoj način tome doprinose i opozicija i građani, kojipovremeno izlaze na antivučićevske demonstracije. Na površini, međutim,izgleda da su vlast i opozicija najviše zabavljeni pitanjem Kosova.

MONITOR: Da li su u pravu oni koji tvrde da predsjednik Srbije AleksandarVučić kontroliše sve državne institucije?

LUKAČ: I jesu i nisu. Vučić je, ustvari, jedan usamljen vladar koji sve operativnosprovodi sa malim timom najužih saradnika. U širi krug ljudi on nemanimalo poverenja. Njegov način vladanja je prost, ali vrlo efikasan – ostavljauvek više sukobljenih struja, tako da se međusobno bore da mu dokažuveću odanost. Takav način kontrole podrazumeva ponekad prividnusamostalnost.

MONITOR: Za mnoge srpske intelektualce i opoziciju predsjednik Srbije je autoritarni populista kojeg kontroliše samo – Aleksandar Vučić. Vaškomentar?

LUKAČ:  Aleksandar Vučić je mnogo više od toga – on je političar postmodernogkova, koji je u taj autoritarizam uneo sve što se moglo naučiti od VojislavaŠešelja, Slobodana Miloševića, Vojislava Koštunice, Borisa Tadića, ali i vašeg predsednika i drugih na sceni bivše Jugoslavije… On ubrzano uči i od svojih evropskih partnera i sve to prilagođava, donekle opsesivno, svojojželji da vlada.

MONITOR: Ima li u Srbiji snaga koje tome mogu stati u kraj?

LUKAČ: Kada se uspostavi tako jaka lična vlast kao što je Vučićeva, teško jepredvideti kako to može da se završi i kada. Smatra se da opozicija nije ustanju da takvu vlast sruši, da ona može biti oborena samo iznutra, nekomizdajom u Vučićevim redovima. Ljudi to prosto kažu rečima – Vučića moguda obore samo njegovi, ako ih previše pritisne.

MONITOR: Kakvo je Vaše mišljenje o srpskoj opoziciji i ko bi bio njen najbolji lider?

LUKAČ:Sve do sloma dotadašnjeg opozicionog stožera – Demokratske strankena beogradskim izborima 2018. opozcija u Srbiji nije mogla da se nosi saVučićevim naprednjacima. Nije bila u pravom smislu ni opozicija većgrupacija još u šoku od gubitka vlasti 2012. i u potrazi za načinom da sevrati na velika vrata u političku arenu. I to vezujući se za nova lica koja suse pokazala pogrešnim, poput Saše Jankovića, kao i za intelektualni deojavnosti, iako je u Srbiji najlakše biti poražen na elitizmu. Nakon 2018. i povratka Dragana Đilasa, opozicija je nešto što je ponovo počelo da postojiu Srbiji. I kao organizacija, i kao snaga koja može da pokrenedemonstracije, i kao faktor na koji vlast mora da računa. Đilas niti imaharizmu, niti je miljenik javnosti, ima i balast da je bio ministar  igradonačelnik Beograda u vreme vlasti Borisa Tadića, te vlasnik velikemedijske kompanije… Ipak, mogli bismo u šali reći da je on potpisaomenadžerski ugovor da će biti uspešni lider opozicije i da tu svoju obavezu upravo sprovodi.

MONITOR: Šta se može očekivati od građanskih protesta?

LUKAČ: Građanski protesti su već ispunili svoj politički cilj – izneli su na svetlodana da jedan važan deo društva – intelektualci, umetnici i studenti,osuđuje način na koji Vučić i njegova stranka vladaju Srbijom. Iskazano je i

nepristajanje na Vučićevu vlast koje je u jednom trenutku tokom zime bilomasovno i pretilo je da ozbiljno poljulja njegov legitimitet. Kroz ove protestenastalo je i novo grupisanje opozicije sa novim stožerom – Đilasovomupravo osnovanom Strankom slobode i pravde. Da li je njen rejting u ovomtrenutku samo 10 odsto ili ne, nije toliko bitno, koliko to što su protestipokazali da ta podrška može da raste.

MONITOR: Je li zaista Vučić favorit Brisela kako to on tvrdi?

LUKAČ: Pojedinim evropskim zvaničnicima u odlazećem sastavu Evropskekomisije predsednik Srbije zaista jeste bio i favorit i ljubazni domaćin. Imalismo priliku da čujemo njihove vrlo dobronamerne stavove i pohvale kakvenije dobijala nijedna vlada dosad, pa ni Vlada ZoranaĐinđića. Ali, očito daispod toga postoje i vrlo opipljivi interesi – Vučić je povukao mnogo tihihpoteza koji su pomogli aktuelnu zapadnu politiku, pre svega nemačkekancelarke Merkel. Ispod nacionalističke buke, Vučić je doprineo da seodrži vlada Andreje Plenkovića, da Republika Srpska ostane čvrsto usastavu BiH, konačno i da bez većih smetnji Crna Gora uđe u NATO.

MONITOR: Zašto evropski zvaničnici tolerišu Vučićevu autokratiju?

LUKAČ: Vi ste u Crnoj Gori otvorili mnogo više poglavlja u pregovorima sa EUnego Beograd, i značajno ste bliži Briselu, pa vi recite nama, zašto?Uobičajen odgovor je da je Briselu važnije da reši pitanje stabilnosti, negopitanje demokratije. Vučić je za sada deo rešenja, ali ako postane deoproblema, evropski stavovi mogu da se promene preko noći.

MONITOR: Šta će Vučić odabrati između Rusije i Evropske unije?

LUKAČ:  Ništa. On je obema stranama koristan ovakav kakav je sad.

MONITOR: Kada je realno da Srbija postane članica EU?

LUKAČ: U ovom trenutku nemoguće je reći. Sve dok novi sastav Evropskekomisije, koji se sada bira, ne bude ušao u mandat u proleće 2020.nemoguće je predviđati bilo šta.

MONITOR: Kako  treba riješiti status Kosova. Treba liSrbija da prizna Kosovo kao nezavisnu državu?

LUKAČ:  Ako pitate da li Beograd treba da otvori ambasadu u Prištini i imenuje ambasadora i obrnuto – mislim da ne treba. Ako pitate da li Priština trebada dobije mesto u Ujedinjenim nacijama, recimo posmatračko kao što ima Palestina, onda o tome treba pregovarati.

MONITOR: Vođa Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj izjavio je nedavno da je “potrebno zaoštriti odnose sa Crnom Gorom” i pitao Vladu i predsjednika Srbije zašto nisu preduzeli kontra mere prema Crnoj Gori zbog procesa u kojem je 11 srpskih državljana osuđeno na zatvorske kazne zbog državnog udara. Kako to komentarišete?

LUKAČ:Šešelj od povratka iz haškog zatvora nema nikakvu ozbiljnu podršku,njegova radikalna stranka održava se samo uz pomoć vladajuće SNS.Naprednjacima je Šešelj kao lažna opozicija potreban iz dva razloga – ekstremističkim izjavama i ponašanjem on njih čini većim “evropljanima”, i drugo, zauzima prostor i osujećuje rast neke drugačije desnice.

MONITOR: Odnosi između Srbije, BiH i Hrvatske daleko su od normalnih.Da li našem regionu opet prijete ratni sukobi?

LUKAČ:Takvi mračni raspleti uvek su nažalost mogući, ima teorija po kojima je upolitici loš scenario, samim tim što je loš 50 odsto verovatniji od boljeg. Ali,u ratovima 90-tih postojala je snažna geopolitička zainteresovanost spoljada do sukoba dođe, kakva se sada ne vidi. Stanovništvo takođe imaiskustvo tih strašnih 90-tih koje kao da nikad ne odlaze, tako da, ipak,možemo da se nadamo da to novih ratova neće doći.

MONITOR: U toku su refašizacija Evrope, jačanje desnice širom svijeta,lokalni ratovi, trka u naoružanju, sporovi oko državnih granica… Je li počeo treći svjetski rat i da li je svijet u nekontrolisanom haosu, kaošto tvrde mnogi analitičari?

LUKAČ: Takav utisak podstiču i izjave pojedinih zvaničnika poput izjave kancelarkeMerkel koja je nedavno rekla da poredak izgrađen posle Drugog svetskograta više ne postoji. Svet je u opasnom previranju, u njegovim delovimabesne strašni lokalnih ratovi, ali i kako je svet povezaniji više nego ikad, iposledice tih, za nas udaljenih, ratova možemo blisko doživeti. Ali, moždaupravo te reči “nekontrolisani haos” nose dozu dobre nade, budući dademokratska uređenja inače deluju haotično. Ali, u suštini su mirnija i izvesnija od ledenog spokoja totalitarizma i diktature, koja nepredvidivomogu proključati u sveopštu tragediju.

MONITOR:  Kako je uspjelo Vučiću da, kako tvrde politički analitičari i ljudi iz medija, kreaira ambijent u kojem je utjerivanje straha u kosti novinarima podrazumijevajuća aktivnost?

LUKAČ: Atmosfera u medijima je isto što u amtosfera u celom društvu – to suspojeni sudovi. Vučić je uspeo nešto što dosad niko nije u Srbiji – da uvedepolitičku pokornost kao podrazumevajuću radnu obavezu. To znači da suljudi uslovljeni radnim mestom da glasaju za SNS, idu na Vučićeve mitinge,potpisuju peticije, “unose podatke” odnosno ostavljaju negativne komentarena društvenim mrežama, što se popularno zove botovanje… Čak i da dajuoverene izjave notaru ako SNS skuplja potpise za registraciju neke fiktivnestranke. To je ukidanje osnovne političke slobode – da se opredeljujete posavesti, a ne zato što morate, jer nećete imati radno mesto niti od čega daživite. Većina ljudi zaposleni u javnim preduzećima i u državnoj upravi odopštine do Vlade, pa i u vojsci i u policiji, kao da svoje radno mesto dugujeVučiću. Zato ni u medijima, koji su finansijski vezani za vlasti, situacija nijeništa drugačija. Imate neke oaze koje nisu zahvaćene tom dirigovanom političkom podobnošću, i u privatnim medijima i u privatnim frimama, ali sveostalo jeste. To je jedan opasan začaran krug koji se čini da je nemogućeprekinuti. Najveći apsurd je što se procenjuje da bi i bez te prinude Vučić mogao da pobeđuje na izborima, ali sa znatno manje osvojenih glasova.

 

                                  Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Teret nasljeđa i nasljednika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pravosuđe je još  prilično zarobljeno nasljeđem Đukanovića i Medenice. Na žalost, oni koji su umjesto Đukanovića došli na vlast nijesu pokazali želju da to promijene. Većina od njih želi da pravosuđem upravlja neko ko će za njih biti ono što je Medenica bila za prethodnu vlast

 

MONITOR: Kako komentarišete objavljene transkripte, odnosno prepiske između Petra Lazovića i Ljuba Milovića vezano za crnogorsko pravosuđe i slučaj državni udar?

RADULOVIĆ: Objavljeni transkripti sa sky aplikacije između Petra Lazovića i Ljuba Milovića potvrđuju višegodišnje sumnje da je crnogorsko pravosuđe u značajnom dijelu bilo pod nedozvoljenim uticajem kriminalnih grupa. Na žalost, pravosuđe još uvijek nije oslobođeno od uticaja kriminala, ali ni od uticaja politike koju je često veoma teško razlikovati od kriminala. Sky prepiska je dodatno pokazala kakvi su ti uticaji i bilo bi veoma korisno ako tužilaštvo adekvatno iskoristi materijal dobijen od strane Europola. Simptomatična je bila i reakcija g-dina Mandića i g-dina Kneževića sa populističkim izjavama o „pravosudnom zemljotresu“ koji je izazvala sky prepiska u ovom slučaju. Međutim, ne tako davno nijesu imali takav stav o sky prepisci u predmetu koji se vodi protiv Mila Božovića. Zato je veoma važno da tužilaštvo profesionalno radi svoj posao u svakom predmetu i da pokaže da među kriminalcima nije bilo, niti ih sada ima, ideoloških, političkih, religijskih ili bilo kojih drugih razlika na kojima i političari i kriminalci godinama profitiraju.

MONITOR: Kako vidite ocjenu sutkinje Mugoše da je drugostepena presuda u slučaju “državni udar” kupljena i  šta su institucionalni koraci nakon takve ocjene?

RADULOVIĆ: Veoma je važno što je Specijalno tužilaštvo saopštilo da je ovim povodom ranije pokrenulo postupak. Od izuzetnog je značaja da se sve činjenice potpuno i nesporno utvrde i da, u slučaju da je bilo koja presuda “kupljena”, sva odgovorna lica budu krivično procesuirana i kažnjena. U tom kontekstu moram reći da je, najblaže rečeno, neprimjerena izjava g-dina Mandića da je uvjeren da je kupljena presuda u prvostepenom postupku iako dodaje da nema dokaze za to, isto kao što je neprimjerena i reakcija sutkinje Suzane Mugoše da je kupljena drugostepena presuda. Očekujem da Specijalno tužilaštvo utvrdi da li je neko, i ako jeste ko i na koji način, kupio bilo koju presudu. Presude se ne smiju kupovati, ali se ni sudije ne smiju javno optuživati bez dokaza na osnovu ličnog uvjerenja.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVAN MARINOVIĆ, REDITELJ: Pet dobrih filmova može da promijeni život 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moj prvi film Igla ispod praga je imao skroman, ali sasvim lijep uspjeh za jedan debitantski crnogorski film. Živi i zdravi imaju veću snagu, veće znanje i veću dramsku napetost u sebi. Mislim da je intenzivniji i  zabavniji film i da će biti mnogo popularniji od prvog

 

Film Živi i zdravi crnogorskog sineaste Ivana Marinovića premijerno je prikazan pred punom salom u okviru takmičarskog programa prestižnog 27. međunarodnog Filmskog festivala Black Nights u Talinu.

Većinski crnogorski film, Živi i zdravi je kopodukcija sa još pet zemalja. Partneri su Adriatic Western iz Crne Gore, Sense Production iz Srbije, Analog Vision iz Češke, Kinorama iz Hrvatske, Krug Film iz Sjevrne Makedonije i Spok Film iz Slovenije, kao i Radio Televizija Crne Gore. Film su podržali Filmski centar Crne Gore, RTCG, Opština Herceg Novi, Portonovi rizort, Turistička organizacija Herceg Novi, Filmski centar Srbije, Češki filmski fond, Hrvatski audiovizuelni centar, Filmska agencija Severne Makedonije, Slovenski filmski centar, Eurimages, Kreativna Evropa MEDIA i See Cinema Network.

Već u toku faze razvoja projekta, film Živi i zdravi osvojio je dvije nagrade: Krzysztof Kieslowski za najbolji scenario na Kanskom festivalu i Excelence Award u okviru Sarajevskog Filmskog festivala. Domaća premijera filma se očekuje početkom 2024. godine.

MONITOR: Selektor festivala u Talinu Edvinas Pukšta opisao je film „Živi i zdravi“ kao dirljivu i eksplozivnu komediju. Mediji su izvještavali da su karte za projekcije bile rasprodate. Za početak razgovora, volio bih da nam prenesete utiske, kako je publika reagovala, stručna javnost, filmska ekipa?

MARINOVIĆ: Selektor Edvinas Pukšta se izborio za to da jedna punokrvna komedija sa ovih prostora uđe u zvanični takmičarski program, što zaista nije tipično. Naš film je samom selekcijom dobio i priznanje da u njemu ima i dubljih slojeva i kvaliteta, iako cilja na najširu moguću publiku. Sale su bile rasprodate, što ni u Talinu, ni na većim festivalima često i nije slučaj, pa smo mogli da imamo pravi test kako jedna publika koja je mnogo hladnija i zatvorenija od balkanske, reaguje na naš humor i na film koji je utemeljen u vrlo specifičnom mentalitetu. Komedije inače teško putuju upravo jer zavise od elastičnosti jezika i humora prostora gdje se priča dešava. Po svim reakcijama mi se čini da smo uspjeli u namjeri da sve te prepreke prevaziđemo i da istopimo inače veoma hladna i suzdržana baltička srca.

MONITOR: Već tokom razvoja projekat je osvojio značajna priznanja, ali snimanje je bilo otežano – pandemija, globalna finansijska kriza. Kako danas gledate na taj proces stvaranja filma?

MARINOVIĆ: Gledam unatrag sa velikim osjećajem zahvalnosti prema svima koji su gradili ovaj film. Iznad svega prema producentkinji Mariji Stojanović, jer smo nas dvoje mnogo i lično rizikovali radeći Žive i zdrave u svim turbulencijama koje su se tokom godina dešavale. Potom prema pomoćniku režije Bojanu Pivašu – pomoćnici su inače tihi i skriveni heroji svakog filma, a mene je Bojan sve vrijeme održavao na površini i spašavao od brojnih grešaka. A dabome i čitavom ansamblu koji je spektakularan.

I to nije samo moja procjena – komentar montažera iz Češke – Mihala Reicha je da se ovako dobar ansambl kod njih ne bi mogao sklopiti. Montažerima treba vjerovati, jer dok prostudiraju materijal i sve snimljene tejkove, jasno vide i kvalitet procesa i rediteljskog i glumačkog. A od čitavog ansambla teško je ne uvidjeti kakvi su glumci Tihana Lazović i Goran Slavić. Njihova igra, odnos, instinkt, posvećenost i disciplina su dar za svakog reditelja. Zaista je bila privilegija raditi ovaj film, i tu mislim na svakog glumca ponaosob.

Od predivnih naturščika poput Sejda Alijaja i Zora Martinetija, preko efektnih malih epizoda Miloša Pejovića, Tamare Dragičević, Lare Dragović, Stefana Vukovića i Omara Bajramspahića, pa do uzbudljivih, atipičnih uloga Nikole Ristanovskog, Dejana Đonovića, Dragane Dabović, Gorana Bogdana, Snježane Sinovčić i šampiona crnogorskog filma Moma Pićurića koji je zablistao kao nikad do sad. Radili su svi uz zaista mnogo iskrene ljubavi i prema projektu i prema saradnicima i veoma sam ponosan na to šta smo skupa postigli.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ZLATKO DIZDAREVIĆ, NOVINAR I DIPLOMATA: Da bi Palestinci dobili državu – unutar  Izraela  mora sazrijeti  odluka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ekstremni cionisti nikada nisu krili da im je glavni i bezmalo jedini cilj protjerati i posljednjeg Palestinca iz Palestine, a ne od njih praviti služinčad. I to se prepoznaje evo decenijama. Diskriminacija je najmanje zlo u lepezi legalizovanog obespravljivanja sa ciljem zatiranja i same uspomene na Palestinu i Palestince

 

MONITOR: Uz zagovaranje prava Izraela na odbranu, SAD i EU sada više insistiraju na „humanitarnim pauzama“ da bi se olakšao položaj palestinskih civila u Gazi. Da li je situacija sa IDF (Izraelskim odbrambenim snagama) izmakla kontroli Zapada?

DIZDAREVIĆ: Ne mislim da je išta u vezi sa IDF-om “izmaklo kontroli Zapada“. To “izmicanje kontroli” traje decenijama. Neupitno je da su, za početak, neophodni urgentni potezi da bi se “olakšao položaj palestinskih civila” ali, suština cijelog problema nije u aktuelnom položaju civila. Taj je položaj samo nastavak, de facto, suštinskog problema kojeg svijet evo sedam i po decenija naziva “palestinskim problemom”. A riječ je, za svo to vrijeme, o “izraelskom problemu”, a čak i prije toga o “problemu” kompletne međunarodne zajednice, svjetske organizacuije i politike, sprdnje sa proklamovanim vrijednostima, institucijama, odlukama, rezolucijama itd.

Igubljen je elementarni digniteta UN, EU, o činjenici, recimo, da je Izrael do sada prekršio blizu šezdeset rezolucija formalnio najrelevantnije svjetske organizacije…a odgovor na sve to je – So What?  Irak je, recimo, prekršio dvije pa su mu namjestili lažnu optužbu za hemijsko oružje a rezultat je milion mrtvih! Danas se u ovakvom svijetu ne može evo postići ni minimum sa prekidom vatre, a kamo li početi od onoga što je zapravo suština storije: Svijet se raspada na razne načine, a nema snage za otvaranje tog problema. To ne dozvoljavaju interesi u proizvodnji smrti ,jer je ta proizvodnja –monstruozni biznis sa oružjem, pa ratovi sa tim ciljem, pa proizvodnja neprijatelja da bi se ratovalo, pa ulaganje u mržnju. Eto zašto. Propaganda, mitovi – sve je postalo ciljano važno i uspješno.

MONITOR: Ovih dana je Jozep Borelj bio u petodnevnoj posjeti Bliskom istoku. Izgleda, međutim, da EU nije bila uključena u dogovore o primirju. EU se i nije zalagala za to već za „humanitarne pauze“ – kako je i Olaf Šolc ponovio Redžepu Erdoganu u Berlinu. Da li bi za oklijevanje razlog trebalo tražiti u „kompleksu Holokausta“ ili u nečem drugom?

DIZDAREVIĆ: Kompleks Holokausta u određenoj mjeri postoji, ali ne mislim da je on dominantan. Na čelu Njemačke bio je i Vili Brant koji je vremenski bio “bliži” tome, ali je uradio što veliki, hrabri i moralni lider može da uradi –kleknuo je i stekao pravo da nastavi sa politikom na neupitnim principima uz znanje, dignitet i karakter. Naravno, i rezultate. Njemačka je i sa Merkelovom bila mnogo jača i principijelnija na svjetskoj sceni nego što su to Šolc i društvo oko njega danas. Problem je što ni EU pa ni Njemačka, nisu ni sjena onoga što su bili nekad. U EU je puno pa i temeljno različitih linija. Glasa se različito, ujedinjuje se različito, navija se različito…Pa eno imamo i zemlju sa naših prostora, Hrvatsku, koja je glasala u UN-u protiv “humanitarnog prekida vatre”, BiH i Hrvatska svojevremeno nisu htjele da daju glas ni traženju Palestine da pređe u status “države posmatrača”, Mađarska se svrstava među rijetke koji prije neki dan nisu htjeli da glasaju u UN-u, za ukidanje okupiranih teritorija na Zapadnoj obali, itd.

MONITOR: Po ko zna koji put kao rješenje sukoba pominju se „dvije države“. Taj prijedlog je ponovila Usrula fon der Lajen u Kairu, a Džozef Bajden u autorskom tekstu u Vašington postu. Oni se slažu da bi i Gazom trebalo da upravlja Palestinska uprava. Netanjahu to ne prihvata. Da li bi on bio ne samo politički već i „istorijski“ poražen ako bi odmah prihvatio staro-novo rješenje?

DIZDAREVIĆ: Prvo, prijedlozi Ursule fon der Lajen u Kairu (lijepo mjesto za podizanje popularnosti ovakvim izjavama – zašto prijedlog nije dat  u ovakvoj Evropi, kod kuće), stižu sada kada su rezultati katastrofe strašni. A sve je što se politike tiče bilo isto kao kroz minulih 75 godina. Osim novog upaljača i do sada neviđenog stepena genocidnog odgovora protiv “životinja” u Gazi, kako reče ministar vojske u Tel Avivu.

Drugo, opet isti redoslijed stvari: prijedloge dijele, bezmalo kao nešto novo spram one ‘47-e i Nakbe ‘48-e, moćnici u svijetu čije su “kuće” – SAD i EU – o tome šutile  decenijama. Sluti, dakle, da motiv nije rješenje za Palestinu, već uspjeh dvoje pomenutih na njihovom, domaćem terenu. Kako to da se Bajden prosvijetlio nakon prvih nekoliko sedmica katastrofe ? I naivac vidi da su izbori u SAD ključ te priče, i procjena da dizanje svijeta na noge nije baš naivna storija nebitna u tim izborima.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo