Povežite se sa nama

INTERVJU

JASMINA LUKAČ, UREDNICA POLITIČKE RUBRIKE U BEOGRADSKOM DANASU: Vučić je uveo političku pokornost kao radnu obavezu

Objavljeno prije

na

Aleksandar Vučić je usamljen vladar koji sve operativnosprovodi sa malim timom najužih saradnika. Njegov način vladanja je prost, ali vrlo efikasan – ostavljauvijek više sukobljenih struja, tako da se međusobno bore da mu dokažuveću odanost

 

MONITOR: Čime su trenutno preokupirani vlast i opozicija u Srbiji?

LUKAČ: Kampanjom za redovne parlamentarne i lokalne izbore 2020. Tačnijezauzimanjem vrlo važnih početnih pozicija u toj trci. Kod nas su od dolaskaVučića na vlast uobičajene duge i iscrpljujuće kampanje, koje kao danikada ne prestaju. Na svoj način tome doprinose i opozicija i građani, kojipovremeno izlaze na antivučićevske demonstracije. Na površini, međutim,izgleda da su vlast i opozicija najviše zabavljeni pitanjem Kosova.

MONITOR: Da li su u pravu oni koji tvrde da predsjednik Srbije AleksandarVučić kontroliše sve državne institucije?

LUKAČ: I jesu i nisu. Vučić je, ustvari, jedan usamljen vladar koji sve operativnosprovodi sa malim timom najužih saradnika. U širi krug ljudi on nemanimalo poverenja. Njegov način vladanja je prost, ali vrlo efikasan – ostavljauvek više sukobljenih struja, tako da se međusobno bore da mu dokažuveću odanost. Takav način kontrole podrazumeva ponekad prividnusamostalnost.

MONITOR: Za mnoge srpske intelektualce i opoziciju predsjednik Srbije je autoritarni populista kojeg kontroliše samo – Aleksandar Vučić. Vaškomentar?

LUKAČ:  Aleksandar Vučić je mnogo više od toga – on je političar postmodernogkova, koji je u taj autoritarizam uneo sve što se moglo naučiti od VojislavaŠešelja, Slobodana Miloševića, Vojislava Koštunice, Borisa Tadića, ali i vašeg predsednika i drugih na sceni bivše Jugoslavije… On ubrzano uči i od svojih evropskih partnera i sve to prilagođava, donekle opsesivno, svojojželji da vlada.

MONITOR: Ima li u Srbiji snaga koje tome mogu stati u kraj?

LUKAČ: Kada se uspostavi tako jaka lična vlast kao što je Vučićeva, teško jepredvideti kako to može da se završi i kada. Smatra se da opozicija nije ustanju da takvu vlast sruši, da ona može biti oborena samo iznutra, nekomizdajom u Vučićevim redovima. Ljudi to prosto kažu rečima – Vučića moguda obore samo njegovi, ako ih previše pritisne.

MONITOR: Kakvo je Vaše mišljenje o srpskoj opoziciji i ko bi bio njen najbolji lider?

LUKAČ:Sve do sloma dotadašnjeg opozicionog stožera – Demokratske strankena beogradskim izborima 2018. opozcija u Srbiji nije mogla da se nosi saVučićevim naprednjacima. Nije bila u pravom smislu ni opozicija većgrupacija još u šoku od gubitka vlasti 2012. i u potrazi za načinom da sevrati na velika vrata u političku arenu. I to vezujući se za nova lica koja suse pokazala pogrešnim, poput Saše Jankovića, kao i za intelektualni deojavnosti, iako je u Srbiji najlakše biti poražen na elitizmu. Nakon 2018. i povratka Dragana Đilasa, opozicija je nešto što je ponovo počelo da postojiu Srbiji. I kao organizacija, i kao snaga koja može da pokrenedemonstracije, i kao faktor na koji vlast mora da računa. Đilas niti imaharizmu, niti je miljenik javnosti, ima i balast da je bio ministar  igradonačelnik Beograda u vreme vlasti Borisa Tadića, te vlasnik velikemedijske kompanije… Ipak, mogli bismo u šali reći da je on potpisaomenadžerski ugovor da će biti uspešni lider opozicije i da tu svoju obavezu upravo sprovodi.

MONITOR: Šta se može očekivati od građanskih protesta?

LUKAČ: Građanski protesti su već ispunili svoj politički cilj – izneli su na svetlodana da jedan važan deo društva – intelektualci, umetnici i studenti,osuđuje način na koji Vučić i njegova stranka vladaju Srbijom. Iskazano je i

nepristajanje na Vučićevu vlast koje je u jednom trenutku tokom zime bilomasovno i pretilo je da ozbiljno poljulja njegov legitimitet. Kroz ove protestenastalo je i novo grupisanje opozicije sa novim stožerom – Đilasovomupravo osnovanom Strankom slobode i pravde. Da li je njen rejting u ovomtrenutku samo 10 odsto ili ne, nije toliko bitno, koliko to što su protestipokazali da ta podrška može da raste.

MONITOR: Je li zaista Vučić favorit Brisela kako to on tvrdi?

LUKAČ: Pojedinim evropskim zvaničnicima u odlazećem sastavu Evropskekomisije predsednik Srbije zaista jeste bio i favorit i ljubazni domaćin. Imalismo priliku da čujemo njihove vrlo dobronamerne stavove i pohvale kakvenije dobijala nijedna vlada dosad, pa ni Vlada ZoranaĐinđića. Ali, očito daispod toga postoje i vrlo opipljivi interesi – Vučić je povukao mnogo tihihpoteza koji su pomogli aktuelnu zapadnu politiku, pre svega nemačkekancelarke Merkel. Ispod nacionalističke buke, Vučić je doprineo da seodrži vlada Andreje Plenkovića, da Republika Srpska ostane čvrsto usastavu BiH, konačno i da bez većih smetnji Crna Gora uđe u NATO.

MONITOR: Zašto evropski zvaničnici tolerišu Vučićevu autokratiju?

LUKAČ: Vi ste u Crnoj Gori otvorili mnogo više poglavlja u pregovorima sa EUnego Beograd, i značajno ste bliži Briselu, pa vi recite nama, zašto?Uobičajen odgovor je da je Briselu važnije da reši pitanje stabilnosti, negopitanje demokratije. Vučić je za sada deo rešenja, ali ako postane deoproblema, evropski stavovi mogu da se promene preko noći.

MONITOR: Šta će Vučić odabrati između Rusije i Evropske unije?

LUKAČ:  Ništa. On je obema stranama koristan ovakav kakav je sad.

MONITOR: Kada je realno da Srbija postane članica EU?

LUKAČ: U ovom trenutku nemoguće je reći. Sve dok novi sastav Evropskekomisije, koji se sada bira, ne bude ušao u mandat u proleće 2020.nemoguće je predviđati bilo šta.

MONITOR: Kako  treba riješiti status Kosova. Treba liSrbija da prizna Kosovo kao nezavisnu državu?

LUKAČ:  Ako pitate da li Beograd treba da otvori ambasadu u Prištini i imenuje ambasadora i obrnuto – mislim da ne treba. Ako pitate da li Priština trebada dobije mesto u Ujedinjenim nacijama, recimo posmatračko kao što ima Palestina, onda o tome treba pregovarati.

MONITOR: Vođa Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj izjavio je nedavno da je “potrebno zaoštriti odnose sa Crnom Gorom” i pitao Vladu i predsjednika Srbije zašto nisu preduzeli kontra mere prema Crnoj Gori zbog procesa u kojem je 11 srpskih državljana osuđeno na zatvorske kazne zbog državnog udara. Kako to komentarišete?

LUKAČ:Šešelj od povratka iz haškog zatvora nema nikakvu ozbiljnu podršku,njegova radikalna stranka održava se samo uz pomoć vladajuće SNS.Naprednjacima je Šešelj kao lažna opozicija potreban iz dva razloga – ekstremističkim izjavama i ponašanjem on njih čini većim “evropljanima”, i drugo, zauzima prostor i osujećuje rast neke drugačije desnice.

MONITOR: Odnosi između Srbije, BiH i Hrvatske daleko su od normalnih.Da li našem regionu opet prijete ratni sukobi?

LUKAČ:Takvi mračni raspleti uvek su nažalost mogući, ima teorija po kojima je upolitici loš scenario, samim tim što je loš 50 odsto verovatniji od boljeg. Ali,u ratovima 90-tih postojala je snažna geopolitička zainteresovanost spoljada do sukoba dođe, kakva se sada ne vidi. Stanovništvo takođe imaiskustvo tih strašnih 90-tih koje kao da nikad ne odlaze, tako da, ipak,možemo da se nadamo da to novih ratova neće doći.

MONITOR: U toku su refašizacija Evrope, jačanje desnice širom svijeta,lokalni ratovi, trka u naoružanju, sporovi oko državnih granica… Je li počeo treći svjetski rat i da li je svijet u nekontrolisanom haosu, kaošto tvrde mnogi analitičari?

LUKAČ: Takav utisak podstiču i izjave pojedinih zvaničnika poput izjave kancelarkeMerkel koja je nedavno rekla da poredak izgrađen posle Drugog svetskograta više ne postoji. Svet je u opasnom previranju, u njegovim delovimabesne strašni lokalnih ratovi, ali i kako je svet povezaniji više nego ikad, iposledice tih, za nas udaljenih, ratova možemo blisko doživeti. Ali, moždaupravo te reči “nekontrolisani haos” nose dozu dobre nade, budući dademokratska uređenja inače deluju haotično. Ali, u suštini su mirnija i izvesnija od ledenog spokoja totalitarizma i diktature, koja nepredvidivomogu proključati u sveopštu tragediju.

MONITOR:  Kako je uspjelo Vučiću da, kako tvrde politički analitičari i ljudi iz medija, kreaira ambijent u kojem je utjerivanje straha u kosti novinarima podrazumijevajuća aktivnost?

LUKAČ: Atmosfera u medijima je isto što u amtosfera u celom društvu – to suspojeni sudovi. Vučić je uspeo nešto što dosad niko nije u Srbiji – da uvedepolitičku pokornost kao podrazumevajuću radnu obavezu. To znači da suljudi uslovljeni radnim mestom da glasaju za SNS, idu na Vučićeve mitinge,potpisuju peticije, “unose podatke” odnosno ostavljaju negativne komentarena društvenim mrežama, što se popularno zove botovanje… Čak i da dajuoverene izjave notaru ako SNS skuplja potpise za registraciju neke fiktivnestranke. To je ukidanje osnovne političke slobode – da se opredeljujete posavesti, a ne zato što morate, jer nećete imati radno mesto niti od čega daživite. Većina ljudi zaposleni u javnim preduzećima i u državnoj upravi odopštine do Vlade, pa i u vojsci i u policiji, kao da svoje radno mesto dugujeVučiću. Zato ni u medijima, koji su finansijski vezani za vlasti, situacija nijeništa drugačija. Imate neke oaze koje nisu zahvaćene tom dirigovanom političkom podobnošću, i u privatnim medijima i u privatnim frimama, ali sveostalo jeste. To je jedan opasan začaran krug koji se čini da je nemogućeprekinuti. Najveći apsurd je što se procenjuje da bi i bez te prinude Vučić mogao da pobeđuje na izborima, ali sa znatno manje osvojenih glasova.

 

                                  Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

HADŽEM HAJDAREVIĆ, KNJIŽEVNIK IZ SARAJEVA: U BiH su fašisti u znatnoj mjeri u vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelne probleme bosanskohercegovačke države i društva prvenstveno vidim u kontinuiranim antibosanskim neofašističkim politikama beogradskih i zagrebačkih centara klerofašističkih moći

 

MONITOR: Koji su najveći problemi u današnjoj Bosni i Hercegovini?

HAJDAREVIĆ: Nema tog problemoskopa, niti nekog, da se našalimo, ovozemaljskog problemjera kojim bi se preciznije moglo “odrediti”, “klasificirati”, “izračunati” aktualne probleme bosanskohercegovačke države i društva! Ja te probleme prvenstveno vidim u kontinuiranim antibosanskim neofašističkim politikama beogradskih i zagrebačkih centara klerofašističkih moći… Vlasti u Zagrebu i Beogradu, preko svojih naciziranih satelitskih ispostava u Bosni, bjesomučno, od disolucije Jugoslavije pa sve do danas,  ustrajavaju na mentalnoj i svakoj drugoj kolonizaciji bh. društva, a kad se tome doda razroko ideološko nejedinstvo, nesnalaženje,  stranačko politička cirkusanija onih bosanskih snaga koje se vole prikazivati patriotskima, onda to “razvlačenje pameti”, kako se živopisno izrazio jedan od đeneralskih ratnih zločinaca, kao da će trajati do Dana sudnjega. Kako nikad nisu “definirani” uzroci i posljedice agresorsko-genocidnih politika/ratova od 1991. do 1995. godine, ostavljena je mogućnost da se suksecivno reaktualiziraju mnogi socijalnopolitički i socijalnopsihološki problemi u Bosni i na Balkanu. Devedesete  su bile nastavak Drugoga svjetskog rata; nanovo su orgijali i četnici i ustaše. Sadašnje veličanje osuđenih ratnih zločinaca, negiranje genocida, ignoriranje zločina i posljedica zločina, nije ništa drugo do prihvatanje fašizma kao vlastite nacionalne kulturne tečevine. Tako se ponašaju mnogi političari u Zagrebu, tako se ponaša vlast u Srbiji, tako se ponašaju njihovi profašistički sateliti u Bosni… To su najveći problemi države Bosne i Hercegovine!

MONITOR: Šta  BiH najviše nedostaje?

HAJDAREVIĆ: Osjećanje sigurnosti njenih građana. Mirovnim sporazumom skrpljenim u Daytonu nametnut je antigrađanski, naciokratski, idiotski koncept vlasti, u svemu, od politike do ekonomije, pa je dojučerašnjim ubicama, a koju godinu kasnije i “haškim pitomcima”, povjereno postdejtonsko “instaliranje vlasti”, čime je pometena normalnija i dugoročnija sigurnost bh. građanina. Pripadam onima koji su uvjereni da su granice države BiH na Drini, Savi, Uni visoke do nebesa, ništa njih nikad neće pomjeriti, ali nažalost svi ćemo prije pomrijeti,  negoli će bešćutne neonacističke protuhe ikada to shvatiti.

MONITOR: Jednom ste kazali da čovjek u Bosni više misli glavom nekog Beograda i Zagreba, neke Ankare, Moskve, Teherana, Brisela i Vašingtona nego glavom svoje države… 

HAJDAREVIĆ: To je jedan od fundamentalnih problema Bosne – ta drama “posuđenih identiteta”, ta (auto)kolonizacija svijesti, ti krvavoliki kleronacistički “uvjetni refleksi” naprema normalnog građanskoga života, ta usiljena pseudoznanstvena ideologizacija/mitologizacija i prošlosti i budućnosti… Često glava čovjeka u Bosni nije u državi u kojoj živi, nije u društvu iz kojeg potječe, nego je u nekom Beogradu, Zagrebu, nekom Istanbulu, Teheranu, Moskvi, Washingtonu… Morat će proći generacije i generacije, pa da se dekolonizira svijest razbosančenih dijelova bh. društva!

MONITOR: Nedavno je  grupa bosanskohercegovačkih intelektualaca, među njima i Vi,  uputila otvoreno pismo institucijama BiH u kojem  navode – potvrdite da BiH nije više pašaluk u kome se bespogovorno izvršavaju naredbe iz Stambola. 

HAJDAREVIĆ: Potpisujem i borim se za sve ono što uzdiže dostojanstvo zemlji Bosni i državi Bosni i Hercegovini. Nadam se da do izručivanja političkih neistomišljenika Turskoj, ili onih koji se etiketiraju takvima, neće doći… Dogodi li se, bio bi to veliki bosanski poraz i strašna sramota bosanskohercegovačke političke i svake druge pameti!

MONITOR: Šta bi BiH donijelo članstvo u EU ?

HAJDAREVIĆ: Mnogo bi šta dobroga. Prije svega, osjećali bismo se sigurnije. I u osobnom i u kolektivnom smislu. To bi donijelo veću zaštitu od bešćutnih, lakomih, kolonijalistički raspoloženih susjeda. Doprinijelo bi procesu postupne denacifikacije. Mirnije bismo lijegali u postelje i horniji dočekivali jutarnje sunce.

MONITOR:  U BiH se, kažu mnogi, danas najmanje čuje glas antifašista. Zašto?

HAJDAREVIĆ: Pa zato što je BiH država gdje su fašisti, u znatnoj mjeri, danas u vlasti! Dodatno je tragična činjenica da je Bosna najstradalničkiji prostor i u vrijeme Drugog svjetskog rata i u vrijeme agresorskog komšijskog fašizma devedesetih godina prošloga vijeka! Ali, ipak, čuje se glas antifašista, nije da se ne čuje, ne dao Bog da se ne čuje!

MONITOR: I dalje na ex jugoslovenskim prostorima nacionalistički govor nadjačava govor o pomirenju. Čemu to vodi? 

HAJDAREVIĆ: To vodi u daljnji društveni haos, u kontinuiranu, naciokratski dirigiranu ”strategiju haosa”, u neprestani strah i nesigurnost, vodi u produbljivanje bijede i siromaštva, vodi u masovno iseljavanje mladih sa svih prostora nekadašnje jugoslavenske državne zajednice!

MONITOR: Radite u Institutu za jezik Univerziteta u Sarajevu. Često se polemiše o tome kakvim jezikom govore Crnogorci, Srbi, Bošnjaci i Hrvati…

HAJDAREVIĆ: Jezik je žalosno ispolitiziran. Mada, valja znati, jezik je i jedno od ponajvažnijih političkih a ne samo komunikacijskih, edukacijskih, kulturnih, memorijskih i ostalih  životnih pitanja… Prihvatimo li opću civilizacijsku istinu da je pitanje jezika pitanje elementarne čovjekove slobode, onda je razumljivo da je on za jedne bosanski, ili crnogorski, ili hrvatski, ili, za neke, srpski jezik… Za mene, lično, u BiH svi govore jednim jezikom, i ja ga osjećam, čujem, čitam kao bosanski jezik, ali, kako je jezik najuže vezan za čovjekovu slobodu, onda nema nikojeg razloga da mi smeta  da neko u BiH kaže kako se njegov jezik zove srpski ili hrvatski jezik. Je li na onom čuvenom Bečkom dogovoru od 28. maja 1850. godine bilo ijednog Crnogorca, ijednog Bošnjaka? I Bosna i Crna Gora bile su izvan i Austro-Ugarske monarhije i tadašnje srpske kneževine. Koji su to životni prostori u srednjojužnoslavenskim govorima poslužili tadašnjim kodifikatorima nekog zajedničkog standarnog jezika? Pogledajte u geografsku kartu Balkana! Oni koji niječu ime bosanskoga i ime crnogorskoga jezika zapravo se osjećaju nesigurnima u vlastitom jezičkom identitetu!

MONITOR: Izjavili ste da su lingvisti na Balkanu danas ponajveći nacionalisti. 

HAJDAREVIĆ: To je tako. Ako se nekome negira pravo na jezik i ime maternjeg jezika, negira mu se i pravo na život i na vlastito postojanje, posvaja mu se nacionalna memorija, otima kultura, historijsko sjećanje, sve… To je fašizam!

MONITOR: Kako ocjenjujete stanje u kulturi u Bosni i Hercegovini?

HAJDAREVIĆ: Stanje je vrlo neuređeno, često nacionalistički “usmjereno”, nesređeno, jadno. BiH je jedina država u Evropi koja nema državno ministarstvo za kulturu. Zato je BiH, kad su u pitanju institucije kulture, danas najzapušteniji prostoru Evropi. Ovdje, kao i na mnogim dijelovima Balkana, kultura nije, primarno, u funkciji kultiviranja, uzdizanja, spajanja, zdrave kulturne interakcije, nego je u funkciji nabildavanja “nacionalnih mišića” i, najčešće, mozaik živopisnih samolagarija o sebi, a sve prema projiciranim epskoguslarskim matricama i “natpjevavanjima”.

MONITOR: Objavili ste preko dvadeset pet knjiga. Kakve su šanse u BiH da pisac objavi novi rukopis i koliko se uopšte danas  čitaju knjige? 

HAJDAREVIĆ: Ja imam sreću da imam prijatelja koji ima izdavačku kuću i štampariju. Riječ je o sarajevskoj “Dobroj knjizi”. Inače, šanse za objavljivanje rukopisa su vrlo ograničene. Tu su na posebnom nesretnom udaru mladi talentirani autori. Neki tzv. kantonalni i entitetski ministri za kulturu u BiH više se ponašaju kao osioni blagajnici negoli kao kulturotvorni stratezi. Decenijama nas u Bosni guši i teror amaterizma. Pa, ipak, u cijelome ovom haosu, probije se i mnogo važnih, velikih književnih djela. Smio bih ustvrditi da se u Bosni ovih godina ispisuje jedna od najvećih književnosti u Evropi, pitanje je samo kako to na kvaltetan način prepoznati i prezentirati. Inače, prestalo me boljeti sve slabije nečitanje knjiga. Kome se ne čita, ima svoje ustavno i građansko pravo biti ograničen i biti glup!

 

Aluminij – tipična naciokratska priča 

 

MONITOR: Afera mostarski Aluminij trenutno je jedan od najaktuelnijih događaja u BiH …

HAJDAREVIĆ: Mostarski Aluminij je tipična naciokratska priča! Ovih dana svi pričaju o Aluminiju, a samo u Mostaru je, od vremena agresije na Bosnu do danas, propalo mnogo, možda i značajnijih privrednih giganata, kakvi su Soko, Hepok, Fabrika duhana Mostar, Pamučna industrija Đuro Salaj, Tvornica kompresora, GP Hercegovina. Samo je Aluminij zadržan da funkiconira kao “zlatna koka” partijsko-nacionalističkog kriminala u režiji jedne od nacionalističkih, antibosanskih partija – HDZ-a. Nije stradao ni jedan kooperant Aluminija u Hrvatskoj ili BiH, stradao je samo Aluminij, stradalo je, zapravo, nekoliko stotina porodica koje su vjerovale u Aluminij i u partitokratnu, antigospodarsku hadezeovsku priču i politiku. Pogledajte ko sad pregovara o Aluminiju. Lider nacionalističke političke stranke koja je uništila Aluminij! To je posao za ekonomske stručnjake, ali i za policiju, tužilaštva, sudove, proceduru prava i zakonitosti…

MONITOR: Hrvatski mediji tvrde da je aktuelna bošnjačka politika “iz osvete” uništila Aluminij.

HAJDAREVIĆ: Bošnjaci, ni koju deceniju iz Daytona, nisu mogli ni primirisati “Aluminiju”. Čak je finansijskoj policiji zabranjivan ulazak. Tzv. privredni gigant bio je organiziran po mjeri hadezeovske naciokracije i kriminala pod zašitom “nacionalnih interesa”. U pitanju je pljačkaški interes lokalne, mafijaške klike unutar HDZ BiH.

 

Klerofašizam je balkansko zlo

 

MONITOR: Školovali ste se i na sarajevskoj Gazi Husrev-begovoj medresi. Da li se u BiH i u našem regionu manipuliše vjerom?

HAJDAREVIĆ: Itekako se manipulira vjerom. I svi manipuliraju vjerom. Pokazalo se da je nacionalistički konfesionalizam na Balkanu više antivjera negoli ikakva vjera. Devedesete godine su svjedočile da su mnogi tzv. duhovnici bili promotori i zaštitnici zločina. Klerofašizam je najozbiljnija prijetnja budućnosti svih naših prostora. Klerofašizam je  zlo u kojemu su pozivi na Boga i vjerske svetinje u službi najperverznijega mogućeg sataništva. Koliko se u socijalističkoj Jugoslaviji pretjerivalo u službenom odnosu prema vjeri i instituciji vjere kroz crkve i druge vjerske zajednice, danas se otišlo u još opakiju krajnost – nacionalistički konfesionalizam je postao “mjera svih stvari”, a Bog i citati iz svetih knjiga opadaju s licemjernih propovjedničkih usana poput natruhla lišća, ili uprazno vise po uzdignutim, podnebesnim tornjevima.

                                         Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ENVER KAZAZ, KNJIŽEVNIK I PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U  SARAJEVU: Talac borbe tri nacionalizma

Objavljeno prije

na

Objavio:

BiH je i dalje talac borbe tri nacionalizma oko strategijskih političkih pitanja i svi su izgledi da će to i ostati na duži vremenski rok

 

MONITOR: Prošle sedmice navršilo se deset mjeseci od izbora u BiH. Kakvi su rezultati aktuleni vlasti u tom periodu?

KAZAZ: Nove vlasti, zapravo, nema, osim u nekoliko kantona i u Republici Srpskoj. Pregovori oko njenog formiranja su zapeli oko članstva BiH u NATO-u. Hoće li Predsjedništvo BiH podržati novog mandatara Vijeća ministara iz Dodikovog SNSD-a, još uvijek se ne zna. Ali, može se već sada reći da je BiH u pregovorima oko formiranja vlasti zakočena na svom putu u NATO, jer je Bakir Izetbegović popustio pred Dodikovim zahtjevima i pristao na reduciranje Godišnjeg akcionog plana koji je uslov da ta vojna alijansa počne razmatrati uslove za prijem BiH u svoje članstvo. To znači da će BiH u narednom periodu biti primorana da pravi ustupke republičkosrpskim oligarhijama kad je u pitanju članstvo u NATO-u.

Dobra vijest iz BiH je da Vlada Kantona Sarajevo, formirana u složenoj koaliciji bez Izetbegovićeve nacionalističke SDA, radi odličan posao. Ona je uvela niz principa transparentnosti, odgovornosti i poštenja, a u nekim privrednim i ekonomskim mjerama pokazala zavidnu razinu efikanosti.

Kantoni pod kontrolom HDZ-a nisu formirali vlast, jer ta stranka na čelu sa Draganom Čovićem vodi borbu protiv SDA oko promjena izbornog zakona, tražeći da se tobožnjim etničkim legitminim predstavljanjem uvedu takve odredbe izbornog zakona prema kojemu će pripadnici svake od etnija moći glasati samo za svoje predstavnike. Jednostavno rečeno, HDZ računa da se na izbore izlazi s etničkim trakama oko ruke.

Sve u svemu BiH je i dalje talac borbe tri nacionalizma oko strategijskih poltičkih pitanja i svi su izgledi da će to i ostati na duži vremenski rok.

MONITOR: Politički analitičari upozoravaju da u BiH vladaju interesne krimi-etno grupe i da građani žive između straha i strepnje…

KAZAZ: Da, ta upozorenja imaju realne osnove, jer tri nacionalističke partije organizirane su kao tajkunski etnički karteli koji su privatizaciju pretvorili u pljačku društvene, tj. državne imovine, a institucije sistema poimaju kao sredstva za svoje bogaćenje.

Istodobno s tim nacionalizam razvija naracije o stalno nadolazećim sukobima, pa BiH živi, kako bi Ivan Lovrenović rekao, u stanju nezavršenog rata. A to znači da su sukobi s vojnog prebačeni u političko polje, te da naracija o njima služi kao maska za kriminal, korupciju, nepotizam i formiranje klase tajkuna koji su preko noći postali milioneri.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 16. AVGUSTA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I ADVOKAT CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE: Treba nam ubrzanje reformi koje će osnažiti ugled pravosuđa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poštujući vladavinu prava kao osnovni princip, te podjelu vlasti kao njen bitan sastojak, mislim da se rješavanje stambenih pitanja kada se radi o sudskoj grani vlasti mora odigravati isključivo u okviru nje same. Drugačija praksa otvara prostor za legitimnu sumnju u politički uticaj izvršne vlasti na sudsku vlast

 

MONITOR: Da li bi opozicija trebalo da učestvuje u  radu Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva, obzirom da je rok za reforme produžen i tako smanjeno vrijeme za pripremu fer izbora, i  da nije ispunjen zahtjev za formiranjem tehničke vlade? I da li je ta reforma uopšte dovoljna za odžavanje fer izbora, ili su potrebne sveobuhvatnije promjene? 

SEKULOVIĆ: Mislim da opozicija treba da učestvuje u radu Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva. Neučesvovanje bi u ovom trenutku bilo teško opravdati međunarodnim partnerima. Naravno, imam u vidu činjenicu da opozicija nije jedinstvena po ovom pitanju i da prisustvujemo opozicionom ratu kakav je malo ko očekivao. U tom smislu držim, uz određenu ogradu jer je opoziciona scena nepredvidiva,  da će jedan dio opozicije prije izabrati strategiju povlačenja iz rada Odbora, kako bi privukao ili vratio dio opozicionih birača koji imaju jak antizapadni stav.

Međutim, i ako se ovo desi, drugi dio opozicije koji je prozapadno orijentisan bi trebao da uzme učešće. Naravno, da će taj put biti pun zamki, ali se na djelu mora pokazati kapacitet i snaga da se ovakvi procesi vode, odnosno da se preuzme odgovornost. U krajnjem, ako imate jasne agrumente  uvijek se možete povući, pri čemu teret neuspjeha prelazi na drugu stranu.

Ne treba imati iluziju da bilo koja reforma može dovesti do idealnih izbornih uslova. U svakoj državi vlast na određeni način ima startnu prednost, u našem kontekstu institucionalna prednost se ogleda primarno u činjenici da je država glavni poslodavac a da nemamo iskustvo sa demokratskom smjenom vlasti. Ono što se može realno očekivati od čitavog procesa – ukoliko on bude vođen politički razborito,- sa jasnom predstavom što se hoće i sposobnošću da se to u realnosti iznese – je ambijent koji izborni proces čini elementarno fer i poštenim.

MONITOR: Organizatori protesta Odupri se i opozicija potpisali su Sporazum o budućnosti u  kojem se, između ostalog, najavljuje bojkot svih izbora u slučaju da ne bude formirana tehnička vlada. Kako vidite ponašanja dijela opozicije, u tom smislu? 

SEKULOVIĆ: Mislim da priča oko tehničke vlade nije završena, samo što tu vlada prilična konfuzija. Iako sam saglasan da bi mandat takve vlade trebao biti što duži, ne mislim da je tragedija ukoliko umjesto dvanaest mjeseci bude recimo deset. Ono što je suština je da ulazak u takvu vladu mora biti dio paketa koji bi bio pripremljen ozbiljno, stručno i održivo, kako bi imala svoj efekat u dijelu pojačane kontrole izbornog procesa.

Poželjno bi bilo da iza takve ideje direkno ili indirektno stanu svi, jer se time jača legitimitet procesa i dobija se na političkoj težini. Kako će to u krajnjem izgledati, ostaje da se vidi, pri čemu zadržavam određenu rezervu zbog pomenutog ponašanja opozicije.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 16. AVGUSTA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo