Povežite se sa nama

INTERVJU

JASMINA LUKAČ, UREDNICA POLITIČKE RUBRIKE U BEOGRADSKOM DANASU: Vučić je uveo političku pokornost kao radnu obavezu

Objavljeno prije

na

Aleksandar Vučić je usamljen vladar koji sve operativnosprovodi sa malim timom najužih saradnika. Njegov način vladanja je prost, ali vrlo efikasan – ostavljauvijek više sukobljenih struja, tako da se međusobno bore da mu dokažuveću odanost

 

MONITOR: Čime su trenutno preokupirani vlast i opozicija u Srbiji?

LUKAČ: Kampanjom za redovne parlamentarne i lokalne izbore 2020. Tačnijezauzimanjem vrlo važnih početnih pozicija u toj trci. Kod nas su od dolaskaVučića na vlast uobičajene duge i iscrpljujuće kampanje, koje kao danikada ne prestaju. Na svoj način tome doprinose i opozicija i građani, kojipovremeno izlaze na antivučićevske demonstracije. Na površini, međutim,izgleda da su vlast i opozicija najviše zabavljeni pitanjem Kosova.

MONITOR: Da li su u pravu oni koji tvrde da predsjednik Srbije AleksandarVučić kontroliše sve državne institucije?

LUKAČ: I jesu i nisu. Vučić je, ustvari, jedan usamljen vladar koji sve operativnosprovodi sa malim timom najužih saradnika. U širi krug ljudi on nemanimalo poverenja. Njegov način vladanja je prost, ali vrlo efikasan – ostavljauvek više sukobljenih struja, tako da se međusobno bore da mu dokažuveću odanost. Takav način kontrole podrazumeva ponekad prividnusamostalnost.

MONITOR: Za mnoge srpske intelektualce i opoziciju predsjednik Srbije je autoritarni populista kojeg kontroliše samo – Aleksandar Vučić. Vaškomentar?

LUKAČ:  Aleksandar Vučić je mnogo više od toga – on je političar postmodernogkova, koji je u taj autoritarizam uneo sve što se moglo naučiti od VojislavaŠešelja, Slobodana Miloševića, Vojislava Koštunice, Borisa Tadića, ali i vašeg predsednika i drugih na sceni bivše Jugoslavije… On ubrzano uči i od svojih evropskih partnera i sve to prilagođava, donekle opsesivno, svojojželji da vlada.

MONITOR: Ima li u Srbiji snaga koje tome mogu stati u kraj?

LUKAČ: Kada se uspostavi tako jaka lična vlast kao što je Vučićeva, teško jepredvideti kako to može da se završi i kada. Smatra se da opozicija nije ustanju da takvu vlast sruši, da ona može biti oborena samo iznutra, nekomizdajom u Vučićevim redovima. Ljudi to prosto kažu rečima – Vučića moguda obore samo njegovi, ako ih previše pritisne.

MONITOR: Kakvo je Vaše mišljenje o srpskoj opoziciji i ko bi bio njen najbolji lider?

LUKAČ:Sve do sloma dotadašnjeg opozicionog stožera – Demokratske strankena beogradskim izborima 2018. opozcija u Srbiji nije mogla da se nosi saVučićevim naprednjacima. Nije bila u pravom smislu ni opozicija većgrupacija još u šoku od gubitka vlasti 2012. i u potrazi za načinom da sevrati na velika vrata u političku arenu. I to vezujući se za nova lica koja suse pokazala pogrešnim, poput Saše Jankovića, kao i za intelektualni deojavnosti, iako je u Srbiji najlakše biti poražen na elitizmu. Nakon 2018. i povratka Dragana Đilasa, opozicija je nešto što je ponovo počelo da postojiu Srbiji. I kao organizacija, i kao snaga koja može da pokrenedemonstracije, i kao faktor na koji vlast mora da računa. Đilas niti imaharizmu, niti je miljenik javnosti, ima i balast da je bio ministar  igradonačelnik Beograda u vreme vlasti Borisa Tadića, te vlasnik velikemedijske kompanije… Ipak, mogli bismo u šali reći da je on potpisaomenadžerski ugovor da će biti uspešni lider opozicije i da tu svoju obavezu upravo sprovodi.

MONITOR: Šta se može očekivati od građanskih protesta?

LUKAČ: Građanski protesti su već ispunili svoj politički cilj – izneli su na svetlodana da jedan važan deo društva – intelektualci, umetnici i studenti,osuđuje način na koji Vučić i njegova stranka vladaju Srbijom. Iskazano je i

nepristajanje na Vučićevu vlast koje je u jednom trenutku tokom zime bilomasovno i pretilo je da ozbiljno poljulja njegov legitimitet. Kroz ove protestenastalo je i novo grupisanje opozicije sa novim stožerom – Đilasovomupravo osnovanom Strankom slobode i pravde. Da li je njen rejting u ovomtrenutku samo 10 odsto ili ne, nije toliko bitno, koliko to što su protestipokazali da ta podrška može da raste.

MONITOR: Je li zaista Vučić favorit Brisela kako to on tvrdi?

LUKAČ: Pojedinim evropskim zvaničnicima u odlazećem sastavu Evropskekomisije predsednik Srbije zaista jeste bio i favorit i ljubazni domaćin. Imalismo priliku da čujemo njihove vrlo dobronamerne stavove i pohvale kakvenije dobijala nijedna vlada dosad, pa ni Vlada ZoranaĐinđića. Ali, očito daispod toga postoje i vrlo opipljivi interesi – Vučić je povukao mnogo tihihpoteza koji su pomogli aktuelnu zapadnu politiku, pre svega nemačkekancelarke Merkel. Ispod nacionalističke buke, Vučić je doprineo da seodrži vlada Andreje Plenkovića, da Republika Srpska ostane čvrsto usastavu BiH, konačno i da bez većih smetnji Crna Gora uđe u NATO.

MONITOR: Zašto evropski zvaničnici tolerišu Vučićevu autokratiju?

LUKAČ: Vi ste u Crnoj Gori otvorili mnogo više poglavlja u pregovorima sa EUnego Beograd, i značajno ste bliži Briselu, pa vi recite nama, zašto?Uobičajen odgovor je da je Briselu važnije da reši pitanje stabilnosti, negopitanje demokratije. Vučić je za sada deo rešenja, ali ako postane deoproblema, evropski stavovi mogu da se promene preko noći.

MONITOR: Šta će Vučić odabrati između Rusije i Evropske unije?

LUKAČ:  Ništa. On je obema stranama koristan ovakav kakav je sad.

MONITOR: Kada je realno da Srbija postane članica EU?

LUKAČ: U ovom trenutku nemoguće je reći. Sve dok novi sastav Evropskekomisije, koji se sada bira, ne bude ušao u mandat u proleće 2020.nemoguće je predviđati bilo šta.

MONITOR: Kako  treba riješiti status Kosova. Treba liSrbija da prizna Kosovo kao nezavisnu državu?

LUKAČ:  Ako pitate da li Beograd treba da otvori ambasadu u Prištini i imenuje ambasadora i obrnuto – mislim da ne treba. Ako pitate da li Priština trebada dobije mesto u Ujedinjenim nacijama, recimo posmatračko kao što ima Palestina, onda o tome treba pregovarati.

MONITOR: Vođa Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj izjavio je nedavno da je “potrebno zaoštriti odnose sa Crnom Gorom” i pitao Vladu i predsjednika Srbije zašto nisu preduzeli kontra mere prema Crnoj Gori zbog procesa u kojem je 11 srpskih državljana osuđeno na zatvorske kazne zbog državnog udara. Kako to komentarišete?

LUKAČ:Šešelj od povratka iz haškog zatvora nema nikakvu ozbiljnu podršku,njegova radikalna stranka održava se samo uz pomoć vladajuće SNS.Naprednjacima je Šešelj kao lažna opozicija potreban iz dva razloga – ekstremističkim izjavama i ponašanjem on njih čini većim “evropljanima”, i drugo, zauzima prostor i osujećuje rast neke drugačije desnice.

MONITOR: Odnosi između Srbije, BiH i Hrvatske daleko su od normalnih.Da li našem regionu opet prijete ratni sukobi?

LUKAČ:Takvi mračni raspleti uvek su nažalost mogući, ima teorija po kojima je upolitici loš scenario, samim tim što je loš 50 odsto verovatniji od boljeg. Ali,u ratovima 90-tih postojala je snažna geopolitička zainteresovanost spoljada do sukoba dođe, kakva se sada ne vidi. Stanovništvo takođe imaiskustvo tih strašnih 90-tih koje kao da nikad ne odlaze, tako da, ipak,možemo da se nadamo da to novih ratova neće doći.

MONITOR: U toku su refašizacija Evrope, jačanje desnice širom svijeta,lokalni ratovi, trka u naoružanju, sporovi oko državnih granica… Je li počeo treći svjetski rat i da li je svijet u nekontrolisanom haosu, kaošto tvrde mnogi analitičari?

LUKAČ: Takav utisak podstiču i izjave pojedinih zvaničnika poput izjave kancelarkeMerkel koja je nedavno rekla da poredak izgrađen posle Drugog svetskograta više ne postoji. Svet je u opasnom previranju, u njegovim delovimabesne strašni lokalnih ratovi, ali i kako je svet povezaniji više nego ikad, iposledice tih, za nas udaljenih, ratova možemo blisko doživeti. Ali, moždaupravo te reči “nekontrolisani haos” nose dozu dobre nade, budući dademokratska uređenja inače deluju haotično. Ali, u suštini su mirnija i izvesnija od ledenog spokoja totalitarizma i diktature, koja nepredvidivomogu proključati u sveopštu tragediju.

MONITOR:  Kako je uspjelo Vučiću da, kako tvrde politički analitičari i ljudi iz medija, kreaira ambijent u kojem je utjerivanje straha u kosti novinarima podrazumijevajuća aktivnost?

LUKAČ: Atmosfera u medijima je isto što u amtosfera u celom društvu – to suspojeni sudovi. Vučić je uspeo nešto što dosad niko nije u Srbiji – da uvedepolitičku pokornost kao podrazumevajuću radnu obavezu. To znači da suljudi uslovljeni radnim mestom da glasaju za SNS, idu na Vučićeve mitinge,potpisuju peticije, “unose podatke” odnosno ostavljaju negativne komentarena društvenim mrežama, što se popularno zove botovanje… Čak i da dajuoverene izjave notaru ako SNS skuplja potpise za registraciju neke fiktivnestranke. To je ukidanje osnovne političke slobode – da se opredeljujete posavesti, a ne zato što morate, jer nećete imati radno mesto niti od čega daživite. Većina ljudi zaposleni u javnim preduzećima i u državnoj upravi odopštine do Vlade, pa i u vojsci i u policiji, kao da svoje radno mesto dugujeVučiću. Zato ni u medijima, koji su finansijski vezani za vlasti, situacija nijeništa drugačija. Imate neke oaze koje nisu zahvaćene tom dirigovanom političkom podobnošću, i u privatnim medijima i u privatnim frimama, ali sveostalo jeste. To je jedan opasan začaran krug koji se čini da je nemogućeprekinuti. Najveći apsurd je što se procenjuje da bi i bez te prinude Vučić mogao da pobeđuje na izborima, ali sa znatno manje osvojenih glasova.

 

                                  Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKOG CENTRA MANS-A: Šema ,,donacija” za DPS

Objavljeno prije

na

Objavio:

Slučaj „Vrela Ribnička“ je pokazao da je DPS prikupila oko 30.000 eura od „donatora“ iz jednog od najsiromašnijih podgoričkih naselja. Način na koji su ove „donacije“ uplaćivane je pokazao da se radi o organizovanom djelovanju gdje su stanovnici naselja na Vrelima istog dana na istom šalteru samo jedne banke u Podgorici uplaćivali gotov novac

 

MONITOR: MANS je podnio prijavu zbog sumnje da su Đukanović i DPS za potrebe finansiranja predizborne kampanje 2016. kreirali šemu za ubacivanje novca nepoznatog porijekla u zvanične finansijske tokove te partije. O kakvoj se šemi tačno radi?

MILOVAC: Podaci do kojih je došao Istraživački centar MANS-a ukazuju na sumnju da je Demokratska partija socijalista (DPS) uoči prethodnih parlamentarnih izbora 2016. godine kreirala šemu za ubacivanje gotovog novca u zvanične finansijske tokove te partije. Prvi podaci u slučaju „Vrela Ribnička“ su pokazali da je ova partija prikupila oko 30.000 eura od „donatora“ iz jednog od najsiromašnijih podgoričkih naselja. Način na koji su ove „donacije“ uplaćivane je pokazao da se radi o organizovanom djelovanju gdje su stanovnici naselja na Vrelima istog dana na istom šalteru samo jedne banke u Podgorici uplaćivali gotov novac, što je upućivalo na sumnju da se ne radi o dobrovoljnim donacijama, već da je njihov identitet zloupotrijebljen da se na taj način novac čije porijeklo još uvijek ne znamo unese u zvanične finansije DPS-a. Sličan način uplate smo zabilježili kada su u pitanju i druge opštine gdje smo imali slučajeve da su čak i korisnici socijalne pomoći uplaćivali značajne svote novca na račun DPS-a. Posljednje istraživanje koje smo nedavno objavili je pokazalo da su dio ove šeme, voljno ili nevoljno, bili i radnici pojedinih podgoričkih javnih preduzeća koji su na istovjetan način uplaćivali značajne svote za izbornu kampanju DPS-a. Niti jedno od ovih istraživanja nije imalo reakciju DPS-a, niti je ta partija do danas demantovala postojanje te šeme.

MONITOR:  Kako je MANS došao do tih podataka?

MILOVAC: Većina dokumentacije na kojima MANS bazira svoja istraživanja dobijena je na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, SPI zakon je najbolje oruđe za otkrivanje korupcije, pa je to bio slučaj i sa ovim istragama. Naravno, dio informacija važnih za istrage dobijamo i od samih građana, odnosno takozvanih zviždača iz institucija.

MONITOR: Vjerujete li da će tužilaštvo procesuirati tu prijavu, i da će imati adekvatan epilog?

MILOVAC: Ubrzo nakon otkrivanja afere „Vrela Ribnička“ 2018. godine, tužilaštvo je najavilo takozvani izviđaj ali evo već dvije godine nemamo nikakvu povratnu informaciju o tome dokle se stiglo sa tom istragom. MANS je i nove podatke, do kojih smo došli, dostavio Specijalnom državnom tužilaštvu, zajedno sa krivičnom prijavom protiv Predsjednika Crne Gore i prvog čovjeka DPS-a Mila Đukanovića. Nemamo prevelika očekivanja od Milivoja Katnića i Ivice Stankovića kada je u pitanju procesuiranje samog vrha vlasti, što potvrđuju i njihovi rezultati i to ne samo oni koji se odnose na političku korupciju. S druge strane, smatram da je važno u kontinuitetu javnost informisati o anomalijama u ovom društvu, naročito kada se one odnose na veliku korupciju i organizovani kriminal povezan sa samim vrhom vlasti, kao i da svi dokazi budu prikupljeni i evidentirani za neko tužilaštvo koje će imati dovoljno nezavisnosti od politike i lične i profesionalne hrabrosti da se bore sa tim problemima. Dvojac Katnić – Stanković nisu ti ljudi.

Milena PEROVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, PREDSJEDNIK DEMOSA: Glas za DPS je glas za „Kovertu”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o slobodi vjeroispovjesti služi i dalje, pa i ovoj fazi kakofonije tzv. ekspertskih razgovora – kao rezervni položaj za odvraćanje građana od centralnih tema u  prezaduženoj zemlji, posebno teških korupcionaških skandala

 

MONITOR: Reagujući na nastavak pregovora između vlasti i Mitropolije, kazali ste da vlast pred izbore nastavlja sa temama koje podstiču i produbljuju konflikte u Crnoj Gori. Šta stoji iza tog poteza vlasti?

   LEKIĆ: Sasvim je jasno da cinično i neodgvorno podgrijavanje podjela, sada već i sa iskopavanjem rovova, ima za cilj opstanak na vlasti. Pritom, podgrijavanje podjela se izvodi kao podgrijavanje neke političke sarme ili igre bez granica, sve to po cijenu ruženja zemlje iznutra i spolja.

Iako je mnogo toga ogoljeno, pa zato i prolazi rok trajanja mnogih obmana – vlast uporno izbjegava prezentovanje njenih rezultata i realnog stanja u zemlji. A to je stanje ekonomije, socijalne i pravne države, građanske demokratije, nezavisnog pravosuđa, međunacionalne i ukupne vrijednosne kohezije u društvu, sloboda medija, a posebno statusa sada partijski zarobljenog Javnog servisa itd.

U navedenim okolnostima se došlo do zaključaka da Zakon o slobodi vjeroispovjesti, koji od one skupštinske noći u decembru do ovog julskog „popravljanja” zakonskih normi u nastavcima – ipak trenutno ima najveću upotrebnu vrijednost u operaciji manipulisanja crnogorskim građanima.

Uostalom, treba li podsjećati da proizvodnja unutrašnjih konflikata jeste metodologija vladanja u čitavom trideseto godišnjem periodu trajanja iste vlasti.

MONITOR: Kako vidite stav analitičara da je vlast obnovila pregovore, jer se plaši uticaja Mitropolije na birače? 

LEKIĆ: Treba imati u vidu i da je vlast obnovila temu crkve i zakona nakon što je politička eksploatacija korona epidemije, koja je dovela i do neustavnog raspisivanja izbora, ušla u krizu najnovijom epidemiloškom situcijom i razvojem događaja.

U takvim uslovima Zakon o slobodi vjeroispovjesti služi i dalje, pa i ovoj fazi kakofonije tzv. ekspertskih razgovora – kao rezervni položaj za odvraćanje građana od centralnih tema u  prezaduženoj zemlji, posebno teških korupcionaških skandala.

Izborna inovacija DPS i njenog predsjednika da u ustavno proklamovanoj sekularnoj državi ovoga puta idu na tržište ljudskih duša i religije je već dala teške rezultate. Ne samo što je zemlja jednim pravno i politički poroblematičnim zakonom i reakcijama građana dodatno i frustrirajuće iznova duboko podijeljenja, sve uz visoke i riskantne tenzije.

Naime, Đukanović je sa samozvanim oreolom ovjerenog  čuvara nacionalnog identiteta, istina njemu novog identiteta, čitavom ovom operacijom koja ništa nije riješila na crkvenom planu, proizveo sliku zemlje duboke krize identiteta.

MONITOR: Ocijenili ste da uoči izbora centralna tema nije crkva, nego „Koverta”. Ali zar baš „Koverta” nije pokazala da su institucije zarobljene i da u tom ambijentu ne mogu biti održani fer i demokratski izbori?

LEKIĆ: Stoji ocjena da korupcionaški skandal „Koverta” jeste pokazao, i to drastično, zarobljenost institucija. Pokazao je, nažalost, i da se kritičke ocjene međunarodnih adresa kojima se traži pravni i politički ishod za takve primjere endemske korupcije ostanu skoro mrtvo slovo na papiru.

Kada govorim o centralnosti teme „Koverta” – koja bukvalno i simbolički izražava sistem korupcije, tu osnovnu, kanceroznu bolest ove zemlje – mislim na njene odjeke kod građana.

Građani će, vjerujem, biti svjesni situacije – da glas za DPS znači glas za „Kovertu”.

MONITOR: Zašto onda bojkot nije opcija? Dodatno, opozicija se na to obavezala građanima nakon afere „Koverta”.

 LEKIĆ: Mislim da se opozicija primarno obavezala da smijeni postojeću vlast i što hitnije izgradi temelje demokratske, pravne i ekonomski stabilne države.

Sve opcije djelovanja treba da budu podređene tom cilju. Opcija bojkota ima svoje argumente. Njih ipak treba sagledati u kontekstu i svih drugih.

Vjerovatno ćemo se saglasiti da ne treba izabrati onaj opozicioni oblik djelovanja koji će najviše odgovarati Đukanovićevoj vlasti. Ne treba isključiti mogućnost da bi opcija bojkota izbora mogla biti dobra vijest za DPS.

Jer u uslovima simulacije većeg broja partija satelita na izborima, uz moguću solidnu izlaznost građana, sve to odobreno od međunarodnih faktora koji inače stalno ponavljaju da su protiv bojkota izbora – bojkot opozicije bi mogao biti poklon vlastima u Crnoj Gori. Pobjeda vlasti bez borbe. Model današnjeg, u suštini jednopartijskog Nikšića, na državnom nivou.

Konačno, u varijanti bojkota opozicije i sami građani bi mogli da dignu glas, i to ne bez razloga, zašto se opozicija predala bez borbe na izborima.

Zato temu učešća na izborima treba primarno sagledavati na realistički način. A realizam je – neko bi nas na to mogao i podsjetiti – ozbiljan politički i filozofski pravac.

MONITOR: Demos je sa Demokratama i nekoliko manjih partija formirao, kako je saopšteno „građanski blok”. URA ide samostalno, okuplja intelektualce, opet u „građanski blok”. Zašto imamo dva „građanska bloka”?

LEKIĆ: Osim što smatram da svaka stranka, pa i URA, imaju legitimno pravo da izaberu način izlaska na izbore, uključujući i onaj samostalan, prepustio bih takođe svakoj stranci da ona obrazloži razloge za svoj izbor.

Mogu govoriti o izboru Demosa za koaliciju stranaka koje imaju vrlo slične političke programe boreći se za iste demokraske ciljeve političke, ekonomske i kulturne emancipacije savremene Crne Gore.

MONITOR: Šta je, u stvari, u pozadini konflikta između Demokrata i URA-e?

LEKIĆ: Nisam siguran da poznajem dovoljno te odnose, pogotovu ne pozadine odnosa dvije stranke.

MONITOR: Koliko pred izbore pomažu svađe u opoziciji?

LEKIĆ: Izvjesno ne pomažu. Zapravo odmažu. Ohrabruje da već u relativno dužem periodu nije bilo napadanja u opoziciji. To ukazuje i da je opozicija naučila određene lekcije iz prošlosti. Vjerujem da će tako i ostati. Mislim da je i opoziciona javnost manje podložna mogućim manipulacijama. U takvim uslovima nije teško zaključiti da bi eventualni pojedinačni napadi u samoj opoziciji išli u korist DPS i njihovih klijenata podzemnog daha. Vlast čeka opoziciju na greškama. Ne smijemo im to dozvoliti ovoga puta.

MONITOR: Zašto je nemoguća ujedinjena, organizovana akcija opozicije?

LEKIĆ:  Ujedinjena opozicija, a mislili ste izborno ujedinjena, jeste moguća. Takvih organizovanja je već bilo u prošlosti. S različitim izbornim rezultatima. Ovoga puta se nije uspjelo i ne bih se vraćao na pojedinosti koje su uostalom objašnjenji od samih aktera na sastancima gdje se raspravljalo o tome.

Ali to ne znači da izlazak u nekoliko kolona sprečava saradnju opozicije tokom izbornog procesa. Naprotiv. Sve treba da bude podređeno zajedničkom cilju.

Vidite, opozicija uz sve svoje interne probleme se bori u nedemokratskim uslovima, u državi koja je zaglavljena i u izbornom blatu. U takvim uslovima opozicija ulazi u političku arenu skoro poluvezanih ruku.

Uprkos tome dobar dio odgovornosti nosi sama opozicija. Prije svega neophodnim djelovanjem snaga koje su objektivno kredibilna alternativa postojećoj vlasti, spremni da izgrađuju Crnu Goru kao ozbiljnu, pristojnu, prosperitetnu zemlju evropskih standarda i pravila koja bi jednako važila za sve njene građane.

Konačno, i građani su akteri koji oblikuju budućnosti ove zemlje. Ponižavanje građana zahtijeva građanski odgovor.

MONITOR: Pozvali ste vlast da odloži izbore zbog epidemiološke situacije. Mislite li da će se to dogoditi?

 LEKIĆ: Pozvali smo institucije i pojedince koje nose najveću stručnu i institucionalnu odgovornost da daju kompetentnu, javno odgovornu ocjenu i predloge u vezi sa odražavanjem zakazanih izbora.

Nažalost, sve je sada u rukama vrha vlasti, konkretno njenog predsjednika. Uprkos činjenici da je u svim elementarno demokratskim zemljama materija izbora jednako stvar vlasti i opozicije.

Ovdje nije tako iz samo jednog razloga. Država je autokratska. Sa vlašću koja je van demokratske kontrole, dok se neki njeni dijelovi nalaze i van pravnog poretka. Zato je Crna Gora i dalje daleko od članstva u EU.

Zato smo i daleko od uživanja prednosti članstvom u EU. Ne samo zbog evropskih, demokratskih standarda, već i ogromnih ekonomskih benefita koja recimo sada uživa Hrvatska nakon posljednjeg uspješnog evropskog samita na kojem je odlučeno o znatnim materjalnim stimulansima zemljama članicama EU za prevazilaženje krize uslovljene pandemijom.

MONITOR: Kako vidite Crnu Goru nakon septembra i ovih izbora?

 LEKIĆ: Vidim je kao zemlju građana koji odbijaju da budu podanici i objekti političko-ideološko-nacionalnih manipulacija, čiji je sastavni dio potreba za postojanjem u Crnoj Gori nekih stalnih vođa koje će odlučivati u ime svih.

Vidim je na početku ozbiljnog i uspješnog liječenja od dva virusa koji su je skoro bacili na koljena. Primarno, virus korupcije, zatim virus korone.

Sve kao pretpostavka za građenje odgovorne države u službi građana, za strpljivo izgrađivanje zrelog društava kolektivne demokratske svijesti kao najvećeg garanta progresa i budućnosti zemlje.

 Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SCI MED. IGOR MIĆUNOVIĆ, PREDSJEDNIK OBRAZOVNOG KOMITETA SVJETSKE FEDERACIJE KINESKE TRADICIONALNE MEDICINE: Korona nije sezonski bezopasni grip

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je proglasila ,,korona free” prema pravilima epidemiološke struke. Bilo je prisutno uvjerenje da se može plasirati ,,korona free” brend kao reklamni moto za promociju turizma, a uslijedilo je postojanje sistemskih grešaka i oponiranja na relaciji službi pojedinih lokalnih opština i državnih službi

 

MONITOR: Crna Gora je postigla neslavan rekord: u regionu ima najviše zaraženih od korona virusa na 100.000 stanovnika. Zašto se to dogodilo?

MIĆUNOVIĆ: Uvjerenja sam da je stanje u kojem se trenutno nalazi Crna Gora posljedica neodgovornosti, nerazumijevanja, kriminalnih aktivnosti kao i uvjerenja da je pandemija CoVid 2019 kod dobrog dijela građana Crne Gore shvaćena kao sezonski bezopasni grip.

Poznato je da je mnogo građana prelazilo granicu Crne Gore uprkos zabrani prelaska, te ponovno importovalo virus korone u Crnu Goru. Bez obzira na razloge prelaska granice, prijeko je potrebno identifikovati te građane, kao i pripadnike granične policije, ukoliko postoji naznaka da je tim osobama pomagano da ilegalno prelaze granicu Crne Gore, te ih adekvatno zbrinuti i sankcionisati. Glavni problem na Balkanu, a time i u Crnoj Gori, je objektivno sagledavanje učinjenog prestupa, te njegovo proporcionalno sankcionisanje. Već decenijama Crna Gora pokušava da se oporavi nakon raspada SFRJ-a, sankcija, bombardovanja 1999,  što je proizvelo polarizovanje građana, i od proglašenja nezavisnosti 2006. godine dodatno podijelilo crnogorsko društvo. Epilog tog procesa je da dobar dio građana ne vjeruje zvaničnim predstavnicima vlasti i oponira svemu što vlasti pokušavaju postići, pa makar imalo veze i sa pandemijom virusa korone.

MONITOR: Kako objašnjavate fenomen da se Crna Gora proglasila za prvu ,,korona free” državu u Evropi, proglasila kraj epidemije i otvorila granice da bi sad stigla do zabrinjavajućeg broja zaraženih?

MIĆUNOVIĆ: Crna Gora je prvi talas pandemije virusa korone shvatila veoma ozbiljno. Uz pomoć naše dijaspore, UN, Evropske unije, NR Kine, budžetskim preusmjeravanjima Vlade Crne Gore, kao i donacijama građana Crne Gore se nadomješćavao deficit respiratora i medicinske opreme. Postigao se zavidan uspjeh u tom procesu. Crna Gora je proglasila ,,korona free” prema pravilima epidemiološke struke, što je sasvim adekvatno.

Problem nastaje nakon tog početnog uspjeha. Znate, najlakše je zatvoriti granice ukoliko imate neznatan broj zaraženih virusom korone. Mnogo teže je funkcionisati kada je u okruženju epidemiološki bum. Očigledno je bilo prisutno uvjerenje da se može plasirati ,,korona free” brend kao reklamni moto za promociju turizma Crne Gore. Balkanski mentalitet rada je sve samo ne postojan. Ono što je uslijedilo je zapravo postojanje sistemskih grešaka i oponiranja na relaciji službi pojedinih lokalnih opština i državnih službi. Očigledno je da nam fali profesionalaca u raznim službama, a ne političkih kandidata, koji će radi svojih političkih ciljeva narušiti epidemiološko zdravlje građana Crne Gore. Ne zaboravite događaje okupljanja građana, tj. protesta u Budvi, te organizovanja litija, koji su dodatno usložili epidemiološku situaciju. Mišljenja sam da otvaranje granica nije bilo preuranjeno, već problem nalazim u strategiji. Naime, trebalo je iskoristiti ,,korona free” vrijeme za izradu funkcionalnijeg sistema epidemiološke zaštite, za što smo mogli da naučimo i implementiramo strategiju  od NR Kine, Koreje ili Japana, što se nažalost nije desilo.

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo