Povežite se sa nama

INTERVJU

MILORAD PUPOVAC,PREDSJEDNIK SAMOSTALNE DEMOKRATSKE SRPSKE STRANKE: U Hrvatskoj nije lako biti Srbin

Objavljeno prije

na

Podrška Miroslava Ćire Blaževića i Stjepana Mesića, kao i podrška još jednog broja uglednih liječnika, glumaca, a posebno novinara, našoj listi i našoj stranci govore da su ljudi prepoznali i da im je postala vidljiva sva opasnost od proustaške politike i njezina utjecaja, posebno na mlade ljude u Hrvatskoj

 

MONITOR: U nedjelju su završeni izbori za Evropski parlament. SDSS je bila jedina parlamentarna manjinska stranka u Hrvatskoj koja je učestvovala na tim izborima. Vi ste bili nosilac stranačke liste i očekivali ste jedan mandat. Šta su pokazali izbori u Hrvatskoj?

PUPOVAC: Izbori su, što se SDSS-a tiče,  pokazali više toga. Pokazali su da je naša lista unatoč slabim startnim izgledima postala stranka koja je, unatoč činjenici da nismo osvojili mandate, dospjeli u krug uspješnih. Tako smo od inicijalno omraženog autsajdera postali stranka koja je zbog iznimno uspješne kampanje postali stranka koja je privukla simpatije mnogih, pa je zbog toga i jedan broj Hrvata glasao za nas. Osim toga smo se na ovim izborima pozicionirali kao treća po snazi lijeva politička stranka, Na kraju, osnažili smo svoju stranku i vratili osjećaj sigurnosti i ponosa našim biračima.

MONITOR: Kako ocjenjujete ukupne izborne rezultate u Evropskoj uniji s obzirom na to da se ipak populističke, ekstremne i krajnje destruktivne stranke nisu nametnule kao jako dominantne, ali se pokazalo i da postoji kriza lijevih stranaka?

PUPOVAC: Rezultati izbora u Uniji su znatno bolji od prognoziranih. Ultrakonzervativne i ekstremnodesne stranke su postigle slabije rezultate od najavljivanih. U nizu zemalja oporavile su se lijeve i liberalne stranke. Istina, demokršćani i socijaldemokrati su uglavnom imali slabije rezultate, ali je to kompenzirano boljim do izvrsnim rezultatima njihovih mlađih partnera kao što su zeleni i liberali. Iznimke su Italija i Mađarska, ali ambicije njihovih lidera da potpuno izmijene izgled Evropskog parlamenta tako da prevladaju desničarske stranke na ovi izborima nisu ostvarene.

MONITOR: Iako je vaša kampanja bila neka vrsta društvenog i političkog pokreta protiv netolerancije, mržnje i nazadovanja, u Zagrebu, Rijeci, Sisku, Splitu, Šibeniku… uništavani su plakati SSDS-a tako što su išarani  ustaškom ikonografijom i na njima ispisivano ,,Srbe na vrbe”, ,,Za dom spremni” i ,,NDH”…

PUPOVAC: Nažalost, to što je ispisivano na našim plaktima i već godinama je ispisano na zidovima, saobraćajnim znakovima, spomenicima, forumima i društvenim mrežama općenito, službenim obilježjima pojedinih ratnih formacija i njihovih organizacija, te se izvikuje na nogometnim utakmicama. Ta mržnja i netolerancija prema ćiriličnom pismu, prema Srbima i prema nama kao kandidatima bili su šokantni. Međutim, to se nije htjelo ni čuti ni vidjeti. Vandaliziranje naših plakata je to razotkrilo. To razotkrivanje je imalo emancipatorski, oslobađajući karakter kako za Srbe u Hrvatskoj tako i za širu hrvatsku javnost.  I to treba nastaviti činiti.

MONITOR: Nakon poznatog hrvatskog fudbalskog trenera Miroslava Ćire Blaževića u spotu SDSS-a pojavio se i nekadašnji predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić, kampanju je podržao još jedan broj poznatih Hrvata. Šta to govori?

PUPOVAC: Blaževićeva i Mesićeva podrška, kao i podrška još jednog broja uglednih liječnika, glumaca, a posebno novinara, našoj listi i našoj stranci govore da su ljudi prepoznali da im je postala vidljiva sva opasnost od proustaške politike i njezina utjecaja, posebno na mlade ljude u Hrvatskoj, te da su odlučili da se solidariziraju s nama i da nam daju podršku. Tako se počeo stvarti savez protiv te vrste politike koja je u Hrvatskoj ponovo obnovljena nakon njezina ulaska u EU. Taj savez ćemo nastaviti jačati, kao što ćemo nastaviti jačati i vlastitu politiku protiv proustaških i ekstremnodesnih politika u Hrvatskoj.

MONITOR: Jedan od slogana vaše kampanje glasio je „Znate li kako je biti Srbin u Hrvatskoj“. Pa, kako je biti Srbin u Hrvatskoj, pošto se  dugo na Srbe gledalo kao na glavne neprijatelje Hrvata?

PUPOVAC: Još uvijek se tako gleda na Srbe u Hrvatskoj. A to je posljedica obnavljanje ratne retorike kroz komemorativne prakse, kroz obnovu desničarskih politika. Povećane ratne priče i osnažena proustaška desnica stvaraju takvu atmosferu. A mnogi su to tolerirali. Zato biti Srbin u Hrvatskoj nije lako. Posebno za roditelje i njihovu djecu. Posebno za mlade u školama u kojima se uči o Srbima kao lošim i kad se čita i sluša dasu Srbi historijski neprijatelji Hrvata. Ova kampanja uvjerljivo je pokazala kako je biti Srbin u Hrvatskoj.

MONITOR: Nedavno ste razgovarali sa premijerom Hrvatske Andrejem Plenkovićem. Jeste li zadovoljni tim razgovorom, pošto se u medjima spekulisalo da bi SDSS mogao napustiti parlamentarnu većinu i destablizovati Vladu?

PUPOVAC: Zbog činjenice da Vlada ne provodi dogovorenu politiku, posebno u tri sfere: obnovi u ratu devastiranih srpskih životnih sredina (relektrifikacija sela), ostvarivanju prava na obrazovanje na jeziku i pismu (srpske manjinske škole nisu registrirane već preko 20 godina), hapšenju ljudi pod nevjorodostjnim optužnicama za ratne zločine i održavanje govora mržnje, netolerancije i već spomenutog ustaštva, morali smo reagirati. Imali smo razgovor i nastavit ćemo razgovarati.

MONITOR: U našem regionu jačaju desnica, ustaštvo i četništvo, Hrvatska i Srbija miješaju se u unutrašnje odnose BiH… Čemu to vodi? 

PUPOVAC: Jačanje desnice je oživljeno u ratnim devedesetim kao dio nacionalističkog antikomunističkog projekta. Potom je stavljeno pod kontrolu jačanjem proevropskih i općenito liberalnih politika uz pomoć međunarodnih političkih centara moći. U međuvremu si liberalni međunarodni centri oslabili, a domaća desnica je ponovo obnovljena. To vodi slabljenju demokracije, sukobima unutar novonastalih država i tenzijama između njih. U krajnjoj liniji to vodi slabljenju samih država bivše Jugoslavije, jer desnica te vrste guši društvene potencijale, guši ekonomiju i potiče ljude na iseljavanje.

MONITOR: Tokom kampanje rekli ste da je Evropa nerijetko griješila prema Srbima, a Srbi su često griješili prema drugima i prema sebi. Šta pod tim podrazumijevate?

PUPOVAC: Evropska i srpska politika u posljedne tri decenije je politika međusobnog nerazumijevanja. Evropa je išla linijom politika koje Srbe nisu stimulirale na veću okrenutost Evropi, a Srbi su nedovoljno činili da se takav evropski pristup promijeni. Trebalo je odavno biti jasno da bez Srba teško može biti stabilnosti evropskog juga, kao i da bez Evrope nema prosperitene budućnosti za Srbe kao evropski narod.

MONITOR: Kakvo je Vaše mišljenje o Evropskoj uniji i današnjoj Evropi uopšte?

PUPOVAC: Današnja Unija je u ozbiljnoj političkoj i ekonomskoj krizi. U krizi ideje Evrope. Nejedenakost građana Unije je u porastu. Neravnopravnost među članicama Unije je sve izraženija. Sposobnost produbljivanja unutrašnje integracije je oslabila kao i sposobnost proširenja i primanja novih članica. Osim toga, Uniju na različuite načine, politički i ekonomski, destabiliziraju globalni sukobi između Amerike, Rusije i Kine. A što se Evrope uopće tiče, ona se nakon ukrajinske krize i neriješene jugoslavenske krize nalazi podijeljenije nego što je za nju i njezine interese dobro.K

MONITOR: Kakve se promjene mogu očekivati u EU poslije ovakvog ishoda izbora?

PUPOVAC: Treba očekivati da će se nastaviti sukobljavanje između nacionalističkih i nenacionalističkih politika u Uniji, te da će jačati razlike između novih lijevih politika i tradicionalnih politika konsenzusa između radno ovisnog i kapitalističkog dijela stanovništva, koje su nakon Drugog svjetskog rata oblikovali i prakticirali socijaldemokrati i demokršćani. Treba očekivati da će Unija na vanjskopolitičkom planu pokušati voditi samostalniju vanjsku politiku nego što je vodila dosada. No, vidjet ćemo. Za Uniju je najvažnije da očuva mir na svojim granicama, da nastavi proširenje i da pronađe mehanizme snažnije unutrašnje integracije, a bez osjećaja članica da je to na njihovu štetu.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DINA BAJRAMSPAHIĆ, GRAĐANSKA AKTIVISTKINJA, ČLANICA RADNE GRUPE ZA POGLAVLJE 23: Vlast je zaslužna što DPS nije propao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuća većina je preuzela prethodni sistem i eksploatisala sve što je pogrešno u njemu. Svjesno je izbjegla da ograniči svemoć i da u kompletan proces odlučivanja ugradi principe koji treba da smanje hirovitost osoba u foteljama

 

MONITOR: Kako komentarišete najnovije istraživanje DAMAR-a i CGO, koje kaže da pola ispitanika smatra da Crna Gora ide pogrešnim putem?

BAJRAMSPAHIĆ: Ovo istraživanje, ali i nekoliko ranijih, pokazuje da su naši građani i građanke razboritiji i racionalniji nego što politička elita misli. Pored intenzivne propagande sa svih strana, građani uspijevaju da razlikuju utemeljene od neutemeljenih narativa i izražavaju otpor prema nazadnim tendencijama. Mislim da bi svi iole ozbiljni političari morali da ih temeljno pročitaju i da prestanu da se potcjenjivački odnose prema javnosti jer takvi pristupi očigledno nemaju prolaz. Mene veoma raduje što građani šalju poruku političarima da im je muka od nacionalizma i da hoće ozbiljnije javne politike.

MONITOR: Slažete li se sa ocjenom da je ovo Vlada „iznevjerenih očekivanja“?

BAJRAMSPAHIĆ: Da. Ako ostavimo po strani ideološke razlike i sporni klerikalni karakter ove vlasti,  propuštena je velika šansa. Šteta je što prva Vlada, koja je mogla stvarno biti ekspertska i postaviti javnu upravu na zdrave osnove, nije to bila. Odluke joj većinom nisu bile zasnovane na visokim stručnim standardima. Vlada se nije postavila kao brana nezakonitim i nedemokratskim praksama. Ona je punom parom nastavila sve sporne tehnike prethodne vlade, čak je i prevazišla zaprepašćujućom kadrovskom politikom, netransparentnošću (posebno u vezi sa dnevnim redom vlade i budžetskom potrošnjom), nedostatkom dijaloga i javne rasprave, samovoljom u vođenju resora i javnih politika, kršenju zakona kad god im zakon smeta da urade šta hoće, opsjednutošću identitetskim i vjerskim pitanjima. Uspijevaju da unište i rijetka do sada uspješna javna preduzeća koja su monopolisti na tržištu i naprave od njih gubitaše! Kada pogledate honorare savjetnika ministra finansija i spiskove na kojima su partije podijelile škole, vidite da se i nova vlast iznenađujuće brzo osilila.

Vladajuća većina je preuzela prethodni sistem i eksploatisala sve što je pogrešno u njemu. Svjesno je izbjegla da ograniči svemoć i da u kompletan proces odlučivanja ugradi principe koji treba da smanje hirovitost osoba u foteljama i haotično donošenje odluka, bez utemeljenja, strategije, analize, dugoročnog pristupa. Konačno, najveće razočarenje je što ekspertskoj vladi evropska integracija Crne Gore uopšte nije bila prioritet. Naprotiv, nova vlast se toliko oglušivala o jasne standarde EU da je uspjela da izgubi saveznika koji joj je u početku bio najveća podrška.

MONITOR: Kako vidite aktuelnu inicijativu opozicije za izglasavanje nepovjerenja Vladi, kuda ona može odvesti?

BAJRAMSPAHIĆ: Opozicija javno izražava optimizam i mislim da mora da postoji neki razlog za to. Ali čak i ako postoji neki scenario, čini mi se da će biti neizvjesno sve do trenutka glasanja jer vidimo da sve strane „tvrde pazar“ i učestvuju u psihološkom ratu ne bi li izvukli maksimalno za svoju partiju iz ove krize. Mislim da u svakoj varijanti neko nešto gubi i da nema lakog rješenja. Postojeća Vlada je već preživjela mnogo afera, ne bi me začudilo da preživi opet, ali to rješenje je takođe neodrživo i štetno za društvo. Vlada bez podrške Skupštine ne može da funkcioniše, još manje da vodi reforme, tako da je to gubljenje vremena. Ako Vlada preživi, nastaviće se konflikti unutar vladajuće većine koji na kraju jačaju opoziciju. Vladajuća većina je sama najviše zaslužna što DPS nije propao nakon izbora nego se revitalizovao. Mislim da još uvijek okreću glavu od te činjenice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR JELICA KURJAK, POLITIKOLOŠKINJA  I DIPLOMATKINJA: Promjene u Rusiji su uvijek dolazile iznutra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rusija kao zatvoreno društvo nikada nije bila spremna da otvori prolaze za ideje spolja ma koliko one bile, u perspektivi gledano, dobre za budućnost zemlje

 

MONITOR: Sredinom 1980-ih je izgledalo da će perestrojka i njena „glasnost“ donijeti velike promjene u SSSR-u. Kako 30 godina od odlaska Mihaila Gorbačova i kraja sovjetske države, izgleda taj proces?

KURJAK: Perestrojka je otvorila mnoga pitanja vezana za istoriju nastanka, funkcionisanja i stanja sovjetske države. Jeretička pitanja poput nade u promene tokom kratkog perioda NEP-a, uzroka njegovog kraha, dolaska Staljina na vlast, neuspelih ekonomskih reformi posle perioda „otopljenja“ (XX kongres KPSS), bila su veoma značajna za mlade naraštaje ali i za otvaranje sličnih i mnogih drugih pitanja u drugim zemljama Varšavskog ugovora, što će umnogome uticati i na događaje u pojedinim zemljama, pre svega u Poljskoj. Sve se to reflektovalo i na kasniju demontažu komunističkih sistema i vojno-političkog i ekonomskog lagera socijalističkih zemalja.

Očekivanja u Sovjetskom Savezu, i u Rusiji, bila su velika kod značajnog procenta humanističke inteligencije. Zbog čega? Ni jedna ekonomska reforma – kojih je bilo nekoliko tokom XX veka u sovjetskog državi, nije otvarala politička pitanja, pitanja prošlosti i odnosa sadašnjosti prema prođenom periodu. Iako u skromnim kategorijama, perestrojka je ipak načela baš takva pitanja. Kažem načela, jer, veoma brzo, za nekih desetak godina, sve je počelo da se vraća na staro. Tvorci perestrojke nisu mogli, imali snage, smeli, nisu umeli itd. itd. da postave ključno pitanje mogućih promena: reformisanje sistema, odnosno, partije, države i odnosa partije i države. Sistem nije dovođen u pitanje i sve se svelo na neophodna prilagođavanja imajući u vidu da su se promene događale unutar zemalja lagera, u Evropi, svetu, u međunarodnim odnosima. Suština sistema jednopartijske vladavine, podržavljene partije, centralizovane privrede, zatvorenog društva nije bila dovođena u pitanje. Sa nekim korekcijama ta suština je i danas dominantna.

MONITOR: Kakva je i kolika međuzavisnost kada se radi o podršci u biračkom tijelu, između Vladimira Putina i njegove stranke Jedinstvena Rusija?

KURJAK: S obzirom na to da je Rusija definisana kao višepartijska parlamentarna demokratija, sa izrazitom dominacijom jedne grane izvršne vlasti – predsedničke, postojanje jake partije koja pobeđuje i koja podržava predsednika je suština takvog sistema. Popularnost partije je značajna, ali je popularnost predsednika iznad svega i iznad partije. U tom odnosu uzajamnosti nema mesta za neka pitanja nesporazuma, pada popularnosti itd. Celokupni administrativni potencijal je u funkciji pobede partije i predsednika na izborima.

MONITOR: Koliko je uticajna i ko je opozicija u Putinovoj Rusiji?

KURJAK: Nominalno postojanje višepartijskog sistema daje mogućnost da se Rusija deklariše kao parlamentarna demokratija. To podrazumeva da postoje opozicione partije u Dumi. Trenutno ih je četiri, plus vladajuća partija, Jedinstvena Rusija. Druga je realnost: te partije učestvuju na izborima, dobijaju uvek dovoljan procenat glasova kako bi zadržale svoje mesto u Dumi, ali, istovremeno, ne skrivaju da su lojalne i da iz sve snage podržavaju rukovodeću partiju i predsednika.

Postoji i druga opozicija, to je vanparlamentarna, kojoj pripada i Aleksej Navaljni i drugi manje popularni opozicionari. Takva opozicija nema mogućnosti da dođe do cenzusa na izborima koji bi je doveo u parlament. Oni su kao političke organizacije na margini državnih događanja, van svake institucije vlasti.

Iako vlast takvu opoziciju optužuje da je prozapadna, neprijateljska u odnosu na sopstvenu zemlju, treba reći da su i ta opozicija, a i sam A. Navaljni, i te kako proruski. Druga je stvar što opozicija u Rusiji traži modernizaciju zemlje na svim nivoima. A to se svakako ne poklapa sa stabilnim stanjem koje je kreirala vlast i ona održava takav sistem.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIROSLAV ŠUKOVIĆ, SLIKAR: Umjetnost nije tu zbog aplauza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nemam tendenciju da mijenjam svijet. Možda  da ga prepoznam. Da suočim sebe i publiku sa nekom istinom.  Iako tokom stvaranja o publici uopšte ne razmišljam, raduje me ako i ona prepozna to nešto. Neku univerzalnost, neku istinu, možda i ličnu

 

Izložba Umjesto molitve Miroslava Mira Šukovića nedavno je otvorena u Beogradu, u Kući Đure Jakšića. Šuković je rođen 1977. godine u Bihaću, a živi i radi u Kolašinu i Podgorici. Imao je više od 20 samostalnih izložbi širom Crne Gore, regiona i u inostranstvu, a učesnik je i brojnih kolektivnih izložbi. Dobitnik je nagrade Cetinjskog likovnog salona Trinaesti novembar 2015. godine.

MONITOR: Nedavno ste se predstavili beogradskoj publici, a većina slika su nastale ove godine. Da li je ova izložba svojevrstan presjek dosadašnjeg stvaralaštva, na kojoj na neki način prikazujete način na koji ste dolazili do određenih slikarskih rješenja ili radovi predstavljaju nešto sasvim novo u Vašem stvaralaštvu?

ŠUKOVIĆ: Izložba u Beogradu, iako je na njoj predstavljen  jedan dio radova iz starijeg perioda, nije presjek mog dosadašnjeg stvaralaštva. Najveći dio radova predstavljenih u Beogradu je novijeg datuma i predstavlja na neki način novi ciklus u mom stvaralaštvu. Ono što je, svakako, zajedničko svim mojim radovima, je sadržano negdje u nazivu same izložbe Umjesto molitve.  I ranije sam govorio da su slike i stvaranje za mene neki vid molitve.

Kao dječak, urezivao sam crtice na kaišu, čekajući da majka, koja je bila lošeg zdravlja, izađe iz bolnice. Crtice su predstavljale dane koje sam provodio moleći se da ona bude dobro. One su bile moja molitva. Čini se da sam nastavio da se kroz linije, odnosno crteže, platna i boje, molim.

Tekst teoretičara umjetnosti Vladimira Kolarića, kojim se osvrnuo na izložbu u Beogradu, na dobar način to primjećuje: ,,Onaj ko vjeruje u mogućnost umjetnosti da bude oblik molitve (pa makar i uz ogradu koja sadrži riječ umjesto), mora vjerovati da se kroz tu čulnost i stvarnost može ne samo izraziti nevidljivo i neopisivo, nego da se može i opštiti sa njim, i da se ono na neki način može oprisutniti i (po)javiti”. Ja u to vjerujem.

MONITOR: Vaše radove bismo mogli svrstati u figurativni egzistencijalizam. Bilo koji motiv da dominira slikom, u centru interesovanja je uvijek čovjek, njegova unutrašnja stanja i težnja da se dostigne to nešto uzvišeno, koje je teško definisati.

ŠUKOVIĆ: Da, čovjek je centralna tema kojom se bavim u svojim radovima. Ranije su to bila uglavnom neka psihološka stanja i unutrašnji nemiri čovjeka, dok je u ,,novoj” fazi to potraga za nečim uzvišenijim, vanvremenskim.

Valjda je to i neki lični put koji svaki čovjek prolazi.  Pokušaj da razumije sebe,  svijet u kojem  živi, i na kraju,  onoga uzvišenijeg, što se ne vidi. Traženje smisla.

MONITOR: Kako prilazite radu jedne slike, kako se ona ,,rađa”? Kažite mi o tom stvaralačkom procesu – šta Vas tjera da radite?

ŠUKOVIĆ: Upravo u načinu na koji ste postavili pitanje, upotrijebivši riječ – rađa, nalazi se dio odgovora. Nije li sam život, i sve oko nas jedan misterij. Ne pokušavam da umanjim mjesto stvaraoca u tom procesu. Njegove emocije, želje, ono što pokušava da podijeli sa svijetom, ili sa sobom na kraju.  Ipak, a to pokazuje i sam proces stvaranja, najuspješniji radovi, oni kraj kojih ćete zastati, koji će vas pomjeriti, imaju dodir nečeg što je onostrano, što je van. Kako god se to zvalo. Otuda je proces stvaranja za mene jedna velika  – tajna.

Šta me tjera da radim? Čovjek je, u konačnici, biće koje komunicira i stvara.  U slikanju se dešava oboje: i kreacija i razgovor. Čudesno je vidjeti kako iz bjeline papira nastaje djelo. Iz ničega, nešto što će nastaviti da živi i komunicira.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo