Povežite se sa nama

Izdvojeno

DEPONIJE OTPADA U KOLAŠINU I MOJKOVCU: Privremene, a zagađuju Taru decenijama

Objavljeno prije

na

Deponije otpada u Kolašinu i Mojkovcu na obalama su Tare. Njihova sanacija, pa čak i izmještanje kontinuirano su u lokalnim planskim dokumentima. Na terenu stanje je decenijama isto, a deponija u Kolašinu je „privremena” već 40 godina

 

Kolašinska gradska deponija u Bakovićima, zvanično, privremeni je prostor za odlaganje smeća, iako postoji već četiri decenije. Za sve to vrijeme, njeno izmještanje, uređenje, unapređenje – postoji  samo u lokalnim planovima. Lokacija je na obali Tare, na rubu industrijske zone, u blizini nekoliko naselja. Kad se zapali, mještanima zagorčava život, a ekolozi tvrde da Taru kontinuirano zagađuje. Posljednji put, sanacija deponije iz lokalne uprave obećana je lani.  Identična obećanja kolašinska vlast je dala i 2013. godine.

Održavanje kolašinske deponije godinama je izuzetno zahtjevno. Količina otpada na njoj povećava se zbog razvoja grada kao i brojnih investicija koje se realizuju. Mnogo novca je godinama trošeno  i za lokalizovanje požara. U izvještaju o radu Komunalnog preduzeća za prošlu godinu piše da su na privremenom skadištu komunalnog otpada na Bakovićima deponovali više od 3.630 tona otpada. To je, u odnosu na prethodnu godinu, više za 629 tona.

Darko Brajušković, tadašnji predsjednik Opštine, prije devet godina je najavio „da je u okviru DUP industriske zone, tretiran i prostor gdje se nalazi sadašnja deponija“. Obećao je da će lokacija na kojoj je odlagalište otpada „uskoro biti rekultivisan“.

„Dok se ne napravi rješenje deponija za nekoliko opština, naša deponija će biti na jednom drugom lokalitetu, siguran sam mnogo pogodnijem nego što je ovaj, koji će biti dalje od magistrale i od rijeke. Otpad će se odlagati na tom novom lokalitetu, već do kraja ove godine“, kazao je tada Brajušković.

Novi ambiciozi planovi i krupna obećanja, formalizovana u Lokalnom planu upravljanja komunalnim otpadom, stigla su prije četiri godine. Tim dokumentom je definisano „da će se privremena deponija u Bakovićima koristiti do 2020. godine, uz modernizaciju i adaptaciju prema međunarodnim standardima“. U Planu je i opisano stanje tog prostora. Izračunali su da će modernizacija i adaptacija „privremenog“ odlagališta otpada koštati 230.000 eura. Dokument je dobio saglasnost tadašnjeg Ministarstva održivog razvoja i turizma i Direktorata za upravljanje otpadom i komunalni razvoj i pozitivno mišljenje JP Nacionalni parkovi Crne Gore (NPCG).

Planom se predviđa da se na istoj lokaciji izgradi centar za reciklažu i pretovarna stanica. Takođe, Opština je obećala da će kontinuirano raditi „na podizanju nivoa svijesti građana o odlaganju otpada i edukaciji zaposlenih u Komunalnom preduzeću“. Izgradnja reciklažnog dvorišta sa sortirnicom, deponije čvrstog otpada, kao i deponije za građevinski otpad u Kolašinu, u planu su Komunalnog preduzeća i lani. U prošlogodišnjem planu to preduzeće je naglasilo da im je prioritet da se unaprijedi sistem upravljanja otpadom. Objasnili su i da će im za to biti  potrebni ozbiljni investicioni projekti.

Direktor preduzeća Milivoje Bulatović kazao je Monitoru da od planova za reciklažno dvorište „sada ništa nema“. Objašnjava da je Uprava javnih radova je „svojevremeno izdvojila 200.000 eura za tu namjenu, ali je to stopirano“. Bulatović objašnjava kako čine sve da na nedjeljnom nivou saniraju koliko mogu depononiju“.

„Planovi koje smo pisali su vam poznati. Međutim, jasno je i da je malo urađeno. Ne znam zbog čega je stopiran projekta reciklažnog dvorišta, jer je Uprava javnih radova izdvojila bila novac za to. Sanacija deponije, u okviru naših mogućnosti, obavlja se svakodnevno. Na primjer, komunalni otpad zagrćemo zemljom, gume odvajamo… Prema posljednjim planovima, trebalo je da izgradimo reciklažno dvorište, da korisimo transfer stanicu u Mojkovcu, jer je to jeftinije. Naravno, sve to bi funkcionisalo da je izgrađena regionalna deponija u Bijelom Polju“, objašnjava Bulatović.

U kolašinskoj lokalnoj upravi i u Komunalnom preduzeću smatraju da se odlaganje otpada treba rješavati međuopštinskom saradnjom. Organizacija regionalnih i međugradskih deponija je, tvrde, neophodna.

Iz NVO Green Home lani su planove kolašinskog Komunalnog okarkaterisali kao neozbiljne i preambiciozne. U toj organizaciji su kazali kako je saniranje deponija dugotrajan proces. Ocijenili su da je nemoguće tako složen višedecenijski proces riješiti u kratkom roku, naročito „zbog ogromnih naslaga najrazličitijih materijala i otpada, koje su gomilane decenijama”.

Iz Mojkovca, na čijem ulazu, u mjestu Podbišće, prolaznike kraj puta dočekuju gomile otpada svih kategorija, godinama su, takođe, stizala slična obećanja kao i iz komšijske opštine.  Posljednje, prije par sedmica, stiglo je od nove vlasti, to jest, od predsjednika Opštine Veska Delića. Opština, kazao je on novinarima, trenutno traži investitora i nada se da će dobiti dva miliona iz EU fondova kako bi riješili problem divlje deponije koja je prijetnja i za rijeku Taru. Najavio je da bi narednih mjeseci trebalo da bude pušten u rad reciklažni centar.

U mojkovačkoj lokalnoj upravi Monitoru su kazali da su reciklažni centar i transfer stanica završeni. Navodno, problem je samo što još nemaju izvještaj nadzora nad izvođačima radova.  Objašnjavaju i da postoji problem sa bazenom za vodu. Kad on bude završen, tvrde, biće puštena u rad i stanica.

Delić je ranije optužio bivši menadžment Komunalnog preduzeća i za stanje na divljoj deponiji pored Tare.  Kaže da je praktikovano da se zemlja istovara na putu ka skijalištu i tako suzi prostor za odlaganje ostalog otpada. Prije nekoliko sedmica RTCG je objavila kako je velika divlja deponija, koja se nalazi na pola puta između Mojkovca i skretnice za Biogradsko jezero, prijetnja za rijeku Taru.

Navodno, bageri smeće valjaju u rijeku, kako bi oslobodili plato za novi otpad. Deponija je u oblasti Fly fishing zone sa upozorenjima na tablama da se ne odlaže otpad.

Predstavnici civilnog sektora više puta su ukazivali da Ministarstvo poljoprivrede i vodoprivrede i Ministarstvo ekologije treba da sinhronizuju rad lokalnih samouprava u rješavanju kolašinske i mojkovačke deponije, te da sa državnog nivoa mora stići  stručna i finansijska pomoć opštinama koje nemaju kapaciteta za rješavanje problema odlaganja otpada. Za sada, očigledno je, to nije bilo među najvećim brigama nadležnih resora u Vladi.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

FOKUS

NOVINARKA PROTIV MAFIJE: Olja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraživačka novinarka Olivera Lakić i njen portal Libertas obavještavaju  javnost o vezama državnih struktura sa organizovanim kriminalom. Ona još nije dočekala optužnicu protiv kriminalaca koji su je prije četiri godine s leđa upucali ispred ulaza zgrade, gdje stanuje. Prije toga je bila meta više fizičkih i verbalnih napada, koji nijesu do kraja rasvijetljeni

 

Da li bi i kada Specijalno državno tužilaštvo (SDT) procesuiralo bivšu predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu, koja se trenutno nalazi u istražnom zatvoru, ili ponovo otvorilo istražni postupak u slučaju sumnjive saradnje između pripadnika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Petra Lazovića i Ljuba Milovića, da portal Libertas nije objavio dokumenta Europol-a (evropske policije), koja ih sumnjiče za teška krivična djela? Možda bez tih informacija ne bismo ni znali da je SDT već zatvorilo slučaj policajaca-saradnika kavačkog klana.

Nakon objavljene dokumentacije Europola uslijedilo je hapšenje Vesne Medenice i još najmanje 12 osoba zbog sumnje da su bili dio organizovane kriminalne grupe. Miloš Medenica je još nedostupan tužilaštvu, navodno se u Beogradu liječi od bolesti zavisnosti.

Prema istraživanjima Libertasa, Europol je tužilaštvu i policiji u julu prošle godine dostavio dokument sa transkriptima komunikacija policijskih službenika Petra Lazovića i Ljuba Milovića sa poznatim kriminalcima Radojem Zvicerom, Veljkom Belivukom, Markom Miljkovićem i drugima. Kada je prošlog ljeta objavljeno da su Lazovići omogućili Belivuku i Miljkoviću, beogradskim kriminalcima optuženim za teške zločine, da uđu u Crnu Goru, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ubjeđivao nas je da je Zoran Lazović „najbolji crnogorski policajac“, dok je njegov sin samo izvršavao službene zadatke.

Specijalni tužilac Saša Čađenović u januaru je, za vrijeme Katnićevog mandata, donio odluku da u radnjama mlađeg Lazovića i Milovića nema krivičnog djela. Novoizabrani glavni specijalni državni tužilac Vladimir Novović naložio je da se predmet ponovo otvori. Milivoje Katnić je saopštio da nije Čađenović odbacio prijavu protiv Lazovića, već Specijalno državno tužilaštvo dok je on njime rukovodio. Ponovo je pojasnio kako je policijski službenik radio svoj posao.

„Čađenović je uzeo komunikaciju, fotografiju, stotine poruka. Petar Lazović je dao izjavu na 40 strana. Nakon toga su pozvane starješine da daju izjavu, izvršena je provjera podataka – da li su pokrenute mjere tajnog nadzora, angažovani svjedoci saradnici… Po onome što ja znam, Europol je izanalizirao našu odluku i prihvatio činjenicu“, kazao je Katnić za Antenu M. On tvrdi da su dokumenta Europol-a objavljena „nelegalno“, i da se time crta meta njemu i njegovoj porodici. Cilj je, kaže, „da se Crna Gora predstavi kao država koja ne može da funkcioniše kao samostalna, suverena, antifašistička država“.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UZ DAN POBJEDE NAD FAŠIZMOM: Naši majski porazi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta je nama njihova borba dala? Poneki vijenac na memorijalima palim borcima više govori o licemjerju potomaka nego o slavi predaka, a iskazivanje vojne moći tokom invazije na susjeda daleko je od svijetle antifašističke istorije

 

Slavio je opet ovog vikenda Stari kontinent i Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom. Kokteli, vijenci, koncerti, vojna parada na Crvenom trgu, a u srcu Evrope – rat.

Ove godine Danom pobjede se obilježilo 77 godina od kraja Drugog svjetskog rata, a Danom Evrope pet godina manje od pokretanja inicijative za stvaranje Evropske unije. U zemljama EU posebna važnost se daje Danu Evrope i deklaraciji Roberta Šumana koja je udarila temelj evropskom pomirenju i otvorila vrata da stari neprijatelji, prije svih Francuska i Njemačka, krenu novim putem.

U Njemačkoj i Francuskoj danas – Emanuel Makron se sreo sa veteranima iz Drugog svjetskog rata na ceremoniji pod Trijumfalnom kapijom, da bi narednog dana govorio na konferenciji Budućnost Evrope u Strazburu. Predložio je i novu evropsku organizaciju koja bi omogućila demokratskim evropskim nacijama da pronađu novi prostor za političku saradnju. Naravno, centralni dio govora bila je aktuelna situacija u Ukrajini.

U  Rusiji tradicionalna vojna parada. I kod njih umjesto sjećanja na desetine miliona onih koji su dali živote za neki bolji svijet, sve puca od političkih poruka koje se vrte oko rata u Ukrajini. Slovo Z je tu da podsjeti, ako je neko imao nedoumica. Vladimir Putin je u govoru ponovio da se ruska vojska u Ukrajini bori za bezbjednost Rusije i da je razlog za invaziju to što NATO prijeti Rusiji na njenim granicama. „Rusija je pozvala Zapad na otvoreni dijalog, potragu za kompromisnim rješenjem uz međusobno uvažavanje interesa. Sve je bilo uzalud. Zemlje NATO-a nisu htjele da nas saslušaju, što znači da su imale potpuno drugačije planove. Bile su u toku pripreme za operaciju u Donbasu, invaziju na zemlju koja je istorijski naša, uključujući i Krim. U Kijevu su objavili potencijalnu nabavku nuklearnog oružja, a NATO je počeo da preuzima vojnu kontrolu na teritorijama sa kojima se graničimo“, govorio je Putin.

Na strazburškoj konferenciji ni Makron, a posebno Ursula van der Lejen nijesu ispustili da kontrastiraju događaje obilježavanja velikog praznika u Rusiji i Strazburu. Osvrćući se na ženu koja se pojavila sa svojom bebom na svečanosti u Strazburu, Lejenova je rekla da želi da 9. maj proslavi „ovu sliku, daleko moćniju od bilo koje vojne parade“.

Mi na Balkanu, Evropa u malom. Samo mnogo gori. Ne odričemo se zlog sjemena.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo