Povežite se sa nama

Izdvojeno

DOGAĐAJI KOJI SU OBILJEŽILI 2020.: Godina promjena i straha 

Objavljeno prije

na

Globalno i lokalno za nama je istorijska godina. U godini pandemije koja je promijenila život na svim meridijanima, u Crnoj Gori smo premijerno doživjeli i demokratsku smjenu vlasti. Nakon tri decenije. A godina  završava kako je i počela – prepucavanjima i protestima zbog  Zakona o slobodi vjeroispovijesti

 

Početkom ove godine koronavirus je bio samo udaljena prijetnja pa je prva vijest bila – Nova godina dočekana veseljem na trgovima, porodičnim domovima i kafićima. Po trgovima su pjevali Zdravko Čolić, Haris Džinović, Letu Štuke, Bajaga, Hladno pivo, Darko Rundek, ali i Ceca.  Crnu Goru je za novogodišnje praznike posjetilo preko 40.000 turista.

Oni koji su mogli, ovu prelomnu godinu, dočekali su u inostranstvu. Predsjednik države Milo Đukanović u Majamiju, luksuzni hotel, noćenje 2.000 dolara. Opozicija ga je odmah optužila da je na novogodišnjem  putovanju, bar do Pariza, koristio vladin avion. Specijalno tužilaštvo odbacilo je krivičnu prijavu MANS-a o korištenju službenog aviona u privatne svrhe, uz ustaljeno obrazoloženje – „ne postoji osnova sumnje“. Premijer Duško Marković objasnio je da njemu nije posao da se bavi time ko i đe putuje, iako je avion vladin, a Đukanović je nakon više mjeseci priznao da je koristio vladin avion do Pariza, ali strogo u službene svrhe. Ispalo je da je službeni Pariz usput do privatnog Majamija.

Uoči novogodišnjih praznika počele su protesne šetnje – litije zbog usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Srpska pravoslavna crkva (SPC) je ovaj zakon označila kao zakon protiv pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Desetine hiljada građana uz pokliče Ne damo svetinje, protestovalo je mjesecima u skoro svim crnogorskim gradovima. Litije su trajale maltene do parlamentarnih izbora. Nakon gubitka vlasti DPS-a na parlamentarnim izborima niko ne spori da su litije bile jedna od ključnih faktora za promjenu režima, ali i jakog pozicioniranja crkve u političkom životu.

Vlast je litije od starta okarakterisala kao napad na režim, što je u njihovoj interpretaciji značilo i napad na državu. Premijer Duško Marković optužio je mitropolita Amfilohija da se stavio na čelo anticrnogorske opozicije, a da se litije organizuju s namjerom da sruše vlast i ugroze državu. To su ponavljali i ministri, kao Predrag Bošković, koji je kazao da je sporni zakon iskorišćen kao okidač za brutalno obračunavanje sa Crnom Gorom.

Po fasadama objekata, pa i kulturnih spomenika – Duklje, crtane su trobojke, a zabilježeni su i sukobi sa policijom koja je imala nalog da crtanje spriječi i trobojke prekreči. Bilo je i prebijanja učesnika litija, poput slučaja u Bijelom Polju kada je više pripadnika SAJ-a, bez povoda,  pretuklo jednog građanina.  Partijski funkcioneri DPS-a javno su govorili da onima koji idu na litije nema više mjesta u stranci, a načelnik generalštaba Dragutin Dakić izjavio je da pripadnici Vojske ne mogu prisustvovati litijama…

I dok su tenzije rasle, iz EU i SAD su apelovali na suzdržanost i izbjegavanje nasilja uz ponavljanje da problem mora da se riješi razgovorom. Sredinom februara došlo je do prvog sastanka premijera Markovića i mitropolita Amfilohija. Do približavanja stavova zvanično nije došlo. Nezvanično Markovićevu volju  za kompromisom potkopavao je šef partije i države Đukanović koji je na kongresu DPS-a obećao obnovu „istorijski neupitne Crnogorske pravoslavne crkve (CPC)“.

O ranijem odnosu vlasti i crkve posvjedočio je direktor Poreske uprave Miomir M. Mugoša – on je krajem februara obznanio da Poreska uprava deceniju SPC-u toleriše neplaćanje poreza: Mitropolija za poreze duguje više miliona eura, prijavili su samo 38 sveštenika i uopšte nisu prijavljivali poreske obaveze od 2010.

Litije su nastavljene i nakon što je proglašena epidemija koronavirusa i uvedene stroge preventivne mjere. Policija je hapsila i kažnjavala učesnike i sveštenike. Zbog kršenja mjera privođen je i mitropolit Amfilohije. A nakon što je u maju priveden episkop budimljansko-nikšićki Joanikije,  u Nikšiću su se desili neredi nakon kojih je ljekarsku pomoć, zbog lakših povreda,  zatražilo 14 građana i 21 policajac.

Tek nakon četiri i po mjeseca, krajem jula, pregovori ekspertskih timova Vlade Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve su nastavljeni i ubrzo okončani. Mitropolit Amfilohije je jasno, više puta, pozvao građane da glasaju one koji neće donositi anticrkvene zakone. Pozvao je građane da ne prodaju svoju dušu i savjest, glasove i lične karte za jeftine pare, bilo čije da su, nego da predstojećim izborima pristupe rasterećeni bilo kakvog straha i potkupljivanja, koristeći svoja građanska prava.

Presudni uticaj crkve i mitropolita Amfilohija na rezultate parlamentarnih izbora ne spori ni vlast ni opozicija. Na inicijativu crkve za nosioca liste DF-a postavljen je profesor Zdravko Krivokapić, a dogovor o njegovom izboru za mandatara Vlade desio se na sastanku opozicionih lidera sa mitropolitom u manastiru  Ostrog. Mitropolit Amfilohije preminuo je 30. oktobra u KCCG gdje se liječio od korona virusa.

Početkom marta, nakon što je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila početak pandemije koronavirusa, zabilježeni su redovi ispred supermarketa i panično kupovanje namirnica. Crna Gora je, do 17. marta kada su zabilježeni prvi slučajevi korone, bila jedina evropska zemlja bez registrovanih zaraženih.

Nakon što je virus ušao i u Crnu Goru, zvaničnici su proglasili rat ,„nevidljivom neprijatelju“ i pozvali na jedinstvo i solidarnost građana. U tu svrhu formirano je Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti (NKT) u kome su većinu činili partijski kadrovi vlasti na čelu sa predsjednikom NKT-a Milutinom Simovićem. Uvedene su preventivne mjere koje su građani uglavnom poštovali. Za one koji se nisu pridržavali mjera policija je bila rigorozna, pa je za mjesec dana epidemije bilo tri puta više građana koji su bili procesuirani ili uhapšeni zbog nepoštovanja mjera (900) nego oboljelih (290).

Iako su nadležni ponavljali da je zdravstveni sistem spreman i da ima svega dovoljno, ispostavilo se da nije tako. I ljekari su se suočavali sa manjkom medicinskih sredstava i opreme. Počelo je ubrzano kupovanje respiratora, maski, zaštitne opreme. Dobar dio je stigao i iz donacija, najviše od EU. I građani su pokazali solidarnost, pa je na računu za borbu protiv korona virusa samo u prvih pet dana sakupljeno preko dva miliona eura. Ukupno je do sada prikupljeno oko 10 miliona. Dio para je otišao na nabavku preko firmi bliskih vlasti kao što je Voli i Glosarij. Neki su iskoristili situaciju da zarade pa su tako podgoričke apoteke u martu litar alkohola koji je do tada koštao od 11 do 13 eura prodavale po cijeni od 24 do 30 eura. Iako su zvaničnici tvrdili da neće biti selektivnog primjena mjera, već na početku epidemije, dok je bilo ograničeno kretanje, radnici građevinskih kompanija su, i pored navodne zabrane, nesmetano radili. Selektivni pristup je zatim postao prepoznatljivost rada NKT-a.

Krajem maja, nakon 69 dana od prvih zabilježenih slučajeva, Institut za javno zdravlje je proglasio da je Crna Gora prva „korona free“ država u Evropi. NKT je 2. juna obznanilo kraj epidemije koronavirusa u Crnoj Gori.

Građani su odahnuli, vlast je imala čime da se pohvali. Anketa koja je rađena u junu govori da je tada svaki drugi građanin vjerovao da se korona virus neće vratiti tokom ostatka godine. Optimizam je postojao i kod Vlade koja je predvidjela pad od turizma za oko 40 odsto. Na kraju sezone, prema zvaničnim podacima, pad prihoda od turizma je veći od 86 odsto.

Hrvatska  je projektovala pad od 70 odsto. Tokom sezone uspjela je, kao i Albanija, da ostvari nivo od 50 odsto prihoda iz 2019. Crna Gora je otvorila granice za građane EU zemalja, ali nije za region. Granice za goste iz regiona otvorene su tek sredinom avgusta. Kasno.

U Budvi, metropoli crnogorskog turizma, bilo je malo turista ali puno tenzija. DPS je par mjeseci prije izbora na silu preuzeo vlast u ovoj opštini, a nemile slike fizičkih sukoba, bacanja suzavaca, hapšenja opozicionih predstavnika postale su uobičajene. Novu DPS vlast čuvala je policija, a asistiralo im je i privatno obezbijeđenje.

Predsjednik Milo Đukanović krajem juna zakazuje izbore za 30. avgust. Od tada je sve podređeno izbornim kampanjama. Pa tako Vlada predstavlja treći paket ekonomskih mjera pomoći privredi vrijedan 1,22 milijardi eura.

Političari ali i stručnjaci tvrdili su da se izbori mogu održati bezbjedno uz poštovanje epidemioloških mjera. Pokazalo se da u našim uslovima nije tako. U izbornoj noći slavili su podržavaoci opozicije. Ubrzo su organizovani patriotski skupovi na Cetinju i Podgorici. NKT, koja je za ponovno širenje virusa optuživala okupljanja, prije svega litije, nije reagovala na okupljanje vise desetina hiljada građana na tzv. patriotskim skupovima. Članovi NKT-a su skupovima prisustvovali. Crkva ili odbrana države bili su preči od zaštite sebe i drugih. Hiljade građana se okupilo i na sahrani mitropolita Amfilohija. A slike ljubjenja tijela i pričešća iz iste kašičice obišle su svijet. Sve to je rezultiralo da smo u novembru i decembru bili u samom svjetskom vrhu po broju oboljelih u odnosu na broj stanovnika od korona virusa.

Mimo očekivanja mnogih, nakon poraza Đukanović je mirno predao vlast. Prva demokratska smjena vlasti u istoriji šokirala je i dobar dio građana nenaviklih na promjene. Uz uobičajene reakcije od oduševljenja do potpunog razočarenja. U vakuumu primopredaje vlasti odlazeća vlast je zapošljavala, uništavala dokumenta i produbljivala svoju matricu vladavine na podjelama uz konstantnu priču da je država ugrožena a da je oni jedini brane.

Relativno brzo, krajem septembra, Aleksa Bečić je izabran za predsjednika Skupštine. Novoj većini trebalo je tri mjeseca svađe da bi se vlada konačno izglasala 4. decembra. Smjene u policiji, privremeno finansiranje, opoziv dijela ambasadora, prestanak finansiranja Montenegro airlinesa… svaki potez nove Vlade prate brojne kritike, a najžešće od  najveće vladajuće grupacije DF-a.

Godina se završava kako je i počela – prepucavanjima i protestima zbog  Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Vakcinacija koja je počela u dobrom dijelu Evrope probudla je nadu da će sljedeća godina, bar što se tiče virusa, biti lakša.

 

Hibridni režim

U maju je u izveštaju američke organizacije Fridom Haus prvi put od 2003. konstatovano da Crna Gora nije demokratija nego zemlja u kojoj je vlast autoritarna. Crna Gora i Srbija koje su od „djelimičmno konsolidovane demokratije“ svrstane u kategoriju „hibridnih režima“ u kojima je vlast zasnovana na autoritarizmu kao posljedici nepotpune demokratske promjene. Iz DPS-a su prokomentarisali da je izveštaj neobjektivan i da su mu doprinjele NVO koje su protivnici vlasti.

 

Zakon o životnom partnerstvu osoba istog pola

Skupština Crne Gore usvojila je 1. jula Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola. Za Zakon su glasala 42 poslanika DPS-a, SD-a, Liberalne partije i SDP-a, dok je pet poslanika manjinskih partija i DF-a bilo protiv. LGBT  organizacije pozdravile su usvajanje zakona i ocijenile ga kao istorijski korak u borbi za ljudska prava LGBT osoba u Crnoj Gori. Istakli su da je time poslata jasna poruka da građanska većina u Crnoj Gori stoji uz one koji su do donošenja zakona bili obespravljeni i nevidljivi u očima zakona.

 

Odbrana Sinjajevine

Zbog najave Vojske CG o artiljerijskom gađanju minobacačima na Sinjajevini, od 19. do 23. oktobra preko 100 stočara, ekoloških aktivista i ljubitelja prirode protestovali su na ovoj planini. Oni su od 16. oktobra na planini organizovali narodne straže tražeći da Vojska Crne Gore odustane od vojne vježbe i da Sinjajevina postane vojni poligon.

Sinjajevina je 51 dan čuvana po kiši, vjetru, snijegu, uz prijetnje i ucjene.

Straže su prekinute nakon što je dan pošto je Vlada formirana novimenovana ministarka odbrane Olivera Injac obećala da nikakvih vojnih aktivnosti na tom prostoru neće biti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DIPLOMATSKA I MEDIJSKA OFANZIVA MILA ĐUKANOVIĆA: Ponovno aktiviranje ruskih zavjera kao slamka spasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi

 

Nakon što su slab odziv crnogorskih građana i akcija policije pokvarili cetinjski happening 5. septembra da se preko ulice i uz pomoć tajnih službi i medijske demagogije opet krene u novu „odbranu Crne Gore“ (tj. nagomilanog bogatstva i nekažnjivosti DPS vrhuške) lopta se opet prebacila na diplomatski i medijski teren ne bi li se povratilo sve više poljuljano povjerenje u stari režim. Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi.

U toku je godišnje zasijedanje Generalne skupštine Ujedinjenih Nacija u Njujorku koje traje od 21. do 27. septembra i koje je okupilo preko 130 šefova i vlada država članica. U utorak je govorio i američki predsjednik Džo Bajden kome je ovo prvo pojavljivanje na tako velikom samitu svjetskih državnika. Nije tajna da mnogi državnici priželjkuju, ako ne susret, a ono slikanje i razgovor od desetak sekundi za koji se raznim lobističkim firmama u Americi nude milionske svote. Kod nas su se već pojavile nepotvrđene tvrdnje u regionalnoj štampi da se nudi nevjerovatnih 15 miliona dolara za Đukanovićevo slikanje sa Bajdenom i razmjenu od pet-šest riječi. Takav scenario bi dobro došao kao potvrda da DPS klika i dalje stoji na putu evroatlantskih integracija i da ponovo uživa podršku Amerike koja se počela distancirati od režima nakon Đukanovićevog povratka na mjesto predsjednika njegove „države“ u maju 2018. godine.

Nevezano za gore spomenutu sumu, nesporno je da DPS diplomatija, lobisti i inostrani saveznici pokušavaju ovih dana da dogovore termine za susrete sa visokim američkim zvaničnicima, kako je Monitoru potvrdilo nekoliko izvora u Vašingtonu. Uz zahtjeve za susret se obavezno prilaže i nedavno objavljena studija Digitalnog forenzičnog centra Crne Gore (DFC), čije osnivanje je podržala Vlada Sjedinjenih Američkih Država  2019. godine i koji djeluje u okviru Atlantskog saveza Crne Gore (ASCG). Njegov predsjednik Savo Kentera je prije dvije godine, u vrijeme čvrstorukaške vladavine Đukanovića, izjavio Vijestima da je jedan od primarnih ciljeva DFC-a da „razotkriju sve one koji pokušavaju da podrivaju naš politički i demokratski sistem i unesu haos i nerede u određenim zemljama“. Neki su se ponadali, s obziromna to da Atlantski savez promovira zapadne i evroatlantske vrijednosti, da će to raditi i njihova podružnica u Crnoj Gori, uprkos Kenterinoj retorici koja podsjeća na sovjetsko-komunističku borbu protiv unutrašnjih i vanjskih neprijatelja.

Gorepomenuta studija od stotinu stranica nosi naziv Uloga Rusije na Balkanu: Slučaj Crne Gore i opširno se bavi raznim ruskim subverzivnim oblicima djelovanja kojim se „potkopava prozapadna politika Đukanovića“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo