Povežite se sa nama

INTERVJU

SRĐA PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Još smo se dublje podijelili

Objavljeno prije

na

Nažalost, Crna Gora možda  nikada nije bila u ovoj mjeri podijeljena. Ko god hoće da vidi jasno mu je da je klatno sa jedne strane krenulo na drugu i da sada druga strana ne pokazuje tolerantnost koju je najavljivala

 

MONITOR: Neke od odluka nove Vlade donijele su brojne javne rasprave, poput posljednje o gašenju Montenegro erlajnsa. Kako vidite tu odluku i reakcije na nju?

PERIĆ: Stanje u Montenegro erlajnsu je bilo veoma loše i plod je javašluka, nepotizma, kronizma – odnosno svih „plodova“ dominacije politike nad strukom. Valja izuzeti ljude koji su vodili neposredan radni proces koji se odvijao po pravilima struke –  letačko osoblje prije svega. Dakle, odgovornost za ovakvo stanje se ne može adresirati novoj vlasti.

Oni čija je to odgovornost – sadašnja opozicija –  zaista nemaju kredibilitet da bilo šta kritikuju jer da su radili što sada govore,  firma ne bi bila u ovom stanju. Vrlo je značajno čuti šta o tome misli struka, zaposleni, šta kažu uporedna iskustva  u sličnim situacijama, ali je groteskno slušati kako o spasu nacionalne avio-kompanije pričaju oni koji su je doveli do ove pozicije i  u svemu tome debelo profitirali. Podsjetiću, državnim preduzećem su rukovodili ljudi kojima je Vlada odobravala stambene „kredite“ pod povoljnim uslovima, koji su imali enormne plate i sve prinadležnosti a koji su uredno dizali ruke za odluke za koje nije bilo nikakvog ekonomskog rezona.

Nova vlast mora razumjeti da nije dovoljno konstatovati problem i krenuti u gašenje. Nekada je to nažalost nužno, izvjesno je da sada sve vodi u tom pravcu, ali vlast mora da ponudi jasnu viziju šta dalje. Mislim da je priča o novoj avio-kompaniji prilično maglovita i da je obrazloženje o tome da osnivanje nove kompanije košta nula eura  nepromišljeno. Konačno, nova Vlada mora da napusti staru retoriku. Nekada smo slušali da ne prodajemo firme nego kupujemo strateške partnere, sada slušamo da nismo pozajmili pare kroz emisiju obveznica nego da smo dobili ekonomsku budućnost. Jasno je da je naslijeđena loša situacija, ali ako se bude slijedila ekonomska filozofija neoliberalne škole, od koje, moram reći, na deklarativnoj ravni nova Vlada ne pravi otklon, tada imamo veliki problem. Vjerujem da će biti više štednje i manje kriminala, ali bez vizije i ideje – problemi ekonomije će ostati i, što je najporaznije, socijalni jaz se neće smanjiti, ako se ne počne promišljati drugačije.

MONITOR: Kazali ste nakon postavljanja Dejana Vukšića za v.d. direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost da se plašite da partijska zapošljavanja nijesu prošlost.  Šta jeste, a šta nije prošlost nakon 31. avgusta?

PERIĆ: Nisam komentarisao niti jedan pojedinačni slučaj, već sam govorio na ravni prinicipa. Nemam nikakvu dilemu da će biti partijskih zapošljavanja ili imenovanja – u konačnom ta predikacija se već potvrdila u nekoliko prilika. Smatram to lošim, ali nije ni realno da oni koji pobijede na izborima nemaju učešće u izvršnoj vlasti. Tako se sada izvjesno ,,pegla“ to što u Vladi nema predstavnika dvije koalicije koje obezbjeđuju većinu u parlamentu. Usljed tog disbalansa, možemo lako doći u situaciju da će onamo gdje se traže ekspertska znanja biti postavljani političari, a onamo gdje bi po pravilu trebalo da imamo politčare da dobijemo eksperte.

Naše društvo će se teško izboriti sa partijskim zapošljavanjem i zato na borbi protiv te pojave treba stalno insistirati jer za promjene u pravcu istinske profesionalizacije će trebati godine. Ovdje je decenijski refleks da partija zapošljava od portira pa, što ne reći, nerijetko i do univerzitetskog profesora.

Prošlost je nesmjenjivost vlasti, ali naše navike kao zajednice se mnogo sporije mijenjaju od onog što je poželjno za njen brz oporavak i suštinsku demokratizaciju.

Ako hronološki posložimo  dešavanja od 31. avgusta, u samom početku se osjetio talas optimizma, tolerancije i nagovještaj demokratije. Kako vrijeme prolazi ta slika blijedi, a osjetljivost na kritike je naglašenija, a što svako ko je na vlasti mora da podnosi, posebno kad je kritika dobronamjerna. Utiska sam da je pozivanje civilnog sektora i intelektualaca na razgovore uglavnom bilo dekorativnog karaktera i da još  ne postoji spremnost da se čuju i integrišu predlozi koji dolaze isključivo od struke, odnosno da se vjeruje da je onaj ko je izabran kao stručnjak zapravo stručan za sve. Moguće da je to na početku prirodno, ali što ranije nova vlast uvidi ove šumove, to će imati bolji rezultat.

MONITOR: Jedan od prvih poteza nove Vlade bio je predlaganje izmjena Zakona o vjeroispoivjesti Skupštini. Kako vidite taj potez, koji je karakterisao prvenstveno manjak transparentnosti i mogućnosti javne rasprave, što je bila  i praksa prethodnika?

PERIĆ: To je bio dogovor partnera koji tvore vlast. Oni su smatrali da je to model kojim treba raditi i da tako treba. Uvjeren sam da svaka vlast koja želi da bude pravedna i efikasna treba da uključuje što širu javnost u procese donošenja odluka. Svako odstupanje od tog principa škodi i njenom imidžu, ali i interesu jednog ili više djelova javnosti da makar iznese svoj stav.

MONITOR: Uslijedila su i prva hapšenja, koja vodi netaknuto Specijalno tužilaštvo. Kako vidite ta hapšenja, ali i najavu Demokratskog fronta o povlačenju podrške Vladi, zbog specijalnog tužioca, odnosno njegove izjave da navodno ima bezrezervnu podršku potpredsjednika Dritana Abazovića?

PERIĆ: Činjenica je da je uhapšen direktor Uprave za nekretnine, ali  i da on nije na vrhu koruptivne piramide. U tumačenju tog čina će na političkoj sceni biti nadgornjavanja, a ko je u pravu, zavisi od ugla gledanja i partijskog interesa. Ipak, ne razumijem zašto ni gotovo četiri mjeseca nakon izbora nova  većina nema ime kandidata za VDT-a iza kojeg će stati i za koga će se tražiti kvalifikovana većina u parlamentu, pa ako se ne može uspjeti i odgovarajuća zakonska rješenja za izlaz iz te situacije. Potpuno sam siguran da postojeći sastav ključnih pozicija u tužilaštvu ne može da sprovede borbu protiv korupcije na najvišem nivou. Prisjetimo se skandala u vezi sa sekretarom VDT-a,  suđenja u kojem se optužnica gradi i na tome da jedno punjenje baterija mobilnog telefona može da traje mjesecima…

Ako Vlada ili neko u vladajućoj većini misli da ovaj sastav to može – u kolosalnoj je zabludi. Ako misli da obračun sa organizovanim kriminalom treba da izvede neka naredna vlast – onda je to već neodgovornost, jer samo ova vlast ima suštinsku šansu za punim otklonom u odnosu na prethodne prakse. Ona uspostavlja model karaktera promjena. Želim da vjerujem da su  u Vladi svjesni toga.

MONITOR:  A Vaše viđenje Demokratske partije socijalista kao opozicije? Postoji li opasnost od povratka DPS-a na vlast?

PERIĆ: Mislim da DPS kao struktura jako loše podnosi nemogućnost da  raspolaže resursima, uključujući i zapošljavanja – dok ih svaka afera dodatno potresa. Njih na vlast može vratiti samo nova vlast, ako bude nesposobna ili bezidejna. Ako bude dekonsutirana mreža povlašćenih i ogoljen sistem privilegovanih tada mislim da bivša vlast ostaje i dalje bivša. Ako to ne bude slučaj – sve opcije su na stolu, jer se radi o političkoj organizaciji koja je klijentelistički premrežena i koja ima ogromno iskustvo u „menadžmentu uhljeba“ i u metodi rada „jedan zaposleni četiri glasa“. Ako ne dekonstruišete i pokidate tu mrežu – očekujte da se sami možete zaplesti u nju.

MONITOR: U predizbornom periodu, predstavnici buduće vlasti su  mnogo govorili o pomirenju crnogorskog podijeljenog društva. Neka kadrovska rješenja nove Vlade, i potezi, ne govore da na tome i aktivno rade. Da li je pomirenje  blizu?

PERIĆ: Nažalost, Crna Gora možda nikada nije bila u ovoj mjeri podijeljena. Ko god hoće da vidi,  jasno mu je da je klatno sa jedne strane krenulo na drugu i da sada druga strana ne pokazuje tolerantnost koju je najavljivala. Volio bih da počnemo da uvažavamo jedni druge sa svim svojim razlikama, a ne da u glavi imamo inžinjering ko šta treba da bude, a ne ko šta jeste. Sloboda se ne osvaja, a još manje brani sa te pozicije.

Kada je riječ o pomirenju, valja napraviti distinkciju između pluralizma mišljenja koje je poželjno u svakom društvu, u odnosu na neprijateljstva i ostrašćenost u odbrani sopstvenih uvjerenja. Nama prije svega treba iscjeljenje od mržnje koja nas parališe još od devedesetih. Moguće da je integracija ključna riječ za procese koji su nam potrebni, a prvi koraci nove administracije u tom pravcu nisu adekvatni. Ako smo nekada imali prigovor da čitava jedna nacionalna zajednica nema ni izbliza adekvatnu zastpuljenost tamo gdje se donose odluke, a taj prigovor je stajao, onda nemate izgovor da, izuzimaući politički ključ,  nemate pripadnika jedne vjerske ili nacionalne zajednice na ključnim pozicijima u novoj vlasti.

MONITOR: Jeste li optimista ili pesimista kada je u pitanju kriza u kojoj se Crna Gora nalazi, što zbog pandemije, što zbog zaostavštine prethodnika?

PERIĆ:  Sa zebnjom gledam na to da Crna Gora nije na putu  socijalne pravde, već da se može cementirati politička klasa, da se izrazim robespjerovskim rječnikom, neka vrsta „markiza“ i „grofova“  koji će smatrati da im pripada mnogo više nego što bi im trebalo pripasti. Dodatno brine to što ne čujemo rješenja i viziju pokretanja sasvim devastirane privrede. Da budem konkretan: u onom trenutku kada poljoprivrednik bude mogao bez problema da domaći pekmez ili sok proda u lancu veleprodaja uz veoma malo administracije i simboličan trošak – tada ćemo znati da se privredni ambijent mijenja.

Opet, ako budemo znali da integrišemo sve djelove zajednice, ako ljude od ideje, znanja i pregalaštva uključimo u procese donošenja odluka i ako spustimo koplja i štitove podjela, pa suštinski počnemo da razgovaramo o zajedničkim problemima – onda i te kako ima prostora za optimizam.

MONITOR: Šta biste Vi i kome  čestitali na kraju ove godine?

PERIĆ: Građanima bih odao priznanje na istrajnosti u promjenama i za trpeljivost na tom putu.

MONITOR: A ono što vidite kao negativno što je obilježilo 2020?

PERIĆ: Još smo se više kao društvo podijelili, a nema niti znaka niti najava da će socijalni jaz biti ublažen. To je velika obaveza pred onima koji sprovode mandat promjena.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo