Povežite se sa nama

INTERVJU

SRĐA PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Još smo se dublje podijelili

Objavljeno prije

na

Nažalost, Crna Gora možda  nikada nije bila u ovoj mjeri podijeljena. Ko god hoće da vidi jasno mu je da je klatno sa jedne strane krenulo na drugu i da sada druga strana ne pokazuje tolerantnost koju je najavljivala

 

MONITOR: Neke od odluka nove Vlade donijele su brojne javne rasprave, poput posljednje o gašenju Montenegro erlajnsa. Kako vidite tu odluku i reakcije na nju?

PERIĆ: Stanje u Montenegro erlajnsu je bilo veoma loše i plod je javašluka, nepotizma, kronizma – odnosno svih „plodova“ dominacije politike nad strukom. Valja izuzeti ljude koji su vodili neposredan radni proces koji se odvijao po pravilima struke –  letačko osoblje prije svega. Dakle, odgovornost za ovakvo stanje se ne može adresirati novoj vlasti.

Oni čija je to odgovornost – sadašnja opozicija –  zaista nemaju kredibilitet da bilo šta kritikuju jer da su radili što sada govore,  firma ne bi bila u ovom stanju. Vrlo je značajno čuti šta o tome misli struka, zaposleni, šta kažu uporedna iskustva  u sličnim situacijama, ali je groteskno slušati kako o spasu nacionalne avio-kompanije pričaju oni koji su je doveli do ove pozicije i  u svemu tome debelo profitirali. Podsjetiću, državnim preduzećem su rukovodili ljudi kojima je Vlada odobravala stambene „kredite“ pod povoljnim uslovima, koji su imali enormne plate i sve prinadležnosti a koji su uredno dizali ruke za odluke za koje nije bilo nikakvog ekonomskog rezona.

Nova vlast mora razumjeti da nije dovoljno konstatovati problem i krenuti u gašenje. Nekada je to nažalost nužno, izvjesno je da sada sve vodi u tom pravcu, ali vlast mora da ponudi jasnu viziju šta dalje. Mislim da je priča o novoj avio-kompaniji prilično maglovita i da je obrazloženje o tome da osnivanje nove kompanije košta nula eura  nepromišljeno. Konačno, nova Vlada mora da napusti staru retoriku. Nekada smo slušali da ne prodajemo firme nego kupujemo strateške partnere, sada slušamo da nismo pozajmili pare kroz emisiju obveznica nego da smo dobili ekonomsku budućnost. Jasno je da je naslijeđena loša situacija, ali ako se bude slijedila ekonomska filozofija neoliberalne škole, od koje, moram reći, na deklarativnoj ravni nova Vlada ne pravi otklon, tada imamo veliki problem. Vjerujem da će biti više štednje i manje kriminala, ali bez vizije i ideje – problemi ekonomije će ostati i, što je najporaznije, socijalni jaz se neće smanjiti, ako se ne počne promišljati drugačije.

MONITOR: Kazali ste nakon postavljanja Dejana Vukšića za v.d. direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost da se plašite da partijska zapošljavanja nijesu prošlost.  Šta jeste, a šta nije prošlost nakon 31. avgusta?

PERIĆ: Nisam komentarisao niti jedan pojedinačni slučaj, već sam govorio na ravni prinicipa. Nemam nikakvu dilemu da će biti partijskih zapošljavanja ili imenovanja – u konačnom ta predikacija se već potvrdila u nekoliko prilika. Smatram to lošim, ali nije ni realno da oni koji pobijede na izborima nemaju učešće u izvršnoj vlasti. Tako se sada izvjesno ,,pegla“ to što u Vladi nema predstavnika dvije koalicije koje obezbjeđuju većinu u parlamentu. Usljed tog disbalansa, možemo lako doći u situaciju da će onamo gdje se traže ekspertska znanja biti postavljani političari, a onamo gdje bi po pravilu trebalo da imamo politčare da dobijemo eksperte.

Naše društvo će se teško izboriti sa partijskim zapošljavanjem i zato na borbi protiv te pojave treba stalno insistirati jer za promjene u pravcu istinske profesionalizacije će trebati godine. Ovdje je decenijski refleks da partija zapošljava od portira pa, što ne reći, nerijetko i do univerzitetskog profesora.

Prošlost je nesmjenjivost vlasti, ali naše navike kao zajednice se mnogo sporije mijenjaju od onog što je poželjno za njen brz oporavak i suštinsku demokratizaciju.

Ako hronološki posložimo  dešavanja od 31. avgusta, u samom početku se osjetio talas optimizma, tolerancije i nagovještaj demokratije. Kako vrijeme prolazi ta slika blijedi, a osjetljivost na kritike je naglašenija, a što svako ko je na vlasti mora da podnosi, posebno kad je kritika dobronamjerna. Utiska sam da je pozivanje civilnog sektora i intelektualaca na razgovore uglavnom bilo dekorativnog karaktera i da još  ne postoji spremnost da se čuju i integrišu predlozi koji dolaze isključivo od struke, odnosno da se vjeruje da je onaj ko je izabran kao stručnjak zapravo stručan za sve. Moguće da je to na početku prirodno, ali što ranije nova vlast uvidi ove šumove, to će imati bolji rezultat.

MONITOR: Jedan od prvih poteza nove Vlade bio je predlaganje izmjena Zakona o vjeroispoivjesti Skupštini. Kako vidite taj potez, koji je karakterisao prvenstveno manjak transparentnosti i mogućnosti javne rasprave, što je bila  i praksa prethodnika?

PERIĆ: To je bio dogovor partnera koji tvore vlast. Oni su smatrali da je to model kojim treba raditi i da tako treba. Uvjeren sam da svaka vlast koja želi da bude pravedna i efikasna treba da uključuje što širu javnost u procese donošenja odluka. Svako odstupanje od tog principa škodi i njenom imidžu, ali i interesu jednog ili više djelova javnosti da makar iznese svoj stav.

MONITOR: Uslijedila su i prva hapšenja, koja vodi netaknuto Specijalno tužilaštvo. Kako vidite ta hapšenja, ali i najavu Demokratskog fronta o povlačenju podrške Vladi, zbog specijalnog tužioca, odnosno njegove izjave da navodno ima bezrezervnu podršku potpredsjednika Dritana Abazovića?

PERIĆ: Činjenica je da je uhapšen direktor Uprave za nekretnine, ali  i da on nije na vrhu koruptivne piramide. U tumačenju tog čina će na političkoj sceni biti nadgornjavanja, a ko je u pravu, zavisi od ugla gledanja i partijskog interesa. Ipak, ne razumijem zašto ni gotovo četiri mjeseca nakon izbora nova  većina nema ime kandidata za VDT-a iza kojeg će stati i za koga će se tražiti kvalifikovana većina u parlamentu, pa ako se ne može uspjeti i odgovarajuća zakonska rješenja za izlaz iz te situacije. Potpuno sam siguran da postojeći sastav ključnih pozicija u tužilaštvu ne može da sprovede borbu protiv korupcije na najvišem nivou. Prisjetimo se skandala u vezi sa sekretarom VDT-a,  suđenja u kojem se optužnica gradi i na tome da jedno punjenje baterija mobilnog telefona može da traje mjesecima…

Ako Vlada ili neko u vladajućoj većini misli da ovaj sastav to može – u kolosalnoj je zabludi. Ako misli da obračun sa organizovanim kriminalom treba da izvede neka naredna vlast – onda je to već neodgovornost, jer samo ova vlast ima suštinsku šansu za punim otklonom u odnosu na prethodne prakse. Ona uspostavlja model karaktera promjena. Želim da vjerujem da su  u Vladi svjesni toga.

MONITOR:  A Vaše viđenje Demokratske partije socijalista kao opozicije? Postoji li opasnost od povratka DPS-a na vlast?

PERIĆ: Mislim da DPS kao struktura jako loše podnosi nemogućnost da  raspolaže resursima, uključujući i zapošljavanja – dok ih svaka afera dodatno potresa. Njih na vlast može vratiti samo nova vlast, ako bude nesposobna ili bezidejna. Ako bude dekonsutirana mreža povlašćenih i ogoljen sistem privilegovanih tada mislim da bivša vlast ostaje i dalje bivša. Ako to ne bude slučaj – sve opcije su na stolu, jer se radi o političkoj organizaciji koja je klijentelistički premrežena i koja ima ogromno iskustvo u „menadžmentu uhljeba“ i u metodi rada „jedan zaposleni četiri glasa“. Ako ne dekonstruišete i pokidate tu mrežu – očekujte da se sami možete zaplesti u nju.

MONITOR: U predizbornom periodu, predstavnici buduće vlasti su  mnogo govorili o pomirenju crnogorskog podijeljenog društva. Neka kadrovska rješenja nove Vlade, i potezi, ne govore da na tome i aktivno rade. Da li je pomirenje  blizu?

PERIĆ: Nažalost, Crna Gora možda nikada nije bila u ovoj mjeri podijeljena. Ko god hoće da vidi,  jasno mu je da je klatno sa jedne strane krenulo na drugu i da sada druga strana ne pokazuje tolerantnost koju je najavljivala. Volio bih da počnemo da uvažavamo jedni druge sa svim svojim razlikama, a ne da u glavi imamo inžinjering ko šta treba da bude, a ne ko šta jeste. Sloboda se ne osvaja, a još manje brani sa te pozicije.

Kada je riječ o pomirenju, valja napraviti distinkciju između pluralizma mišljenja koje je poželjno u svakom društvu, u odnosu na neprijateljstva i ostrašćenost u odbrani sopstvenih uvjerenja. Nama prije svega treba iscjeljenje od mržnje koja nas parališe još od devedesetih. Moguće da je integracija ključna riječ za procese koji su nam potrebni, a prvi koraci nove administracije u tom pravcu nisu adekvatni. Ako smo nekada imali prigovor da čitava jedna nacionalna zajednica nema ni izbliza adekvatnu zastpuljenost tamo gdje se donose odluke, a taj prigovor je stajao, onda nemate izgovor da, izuzimaući politički ključ,  nemate pripadnika jedne vjerske ili nacionalne zajednice na ključnim pozicijima u novoj vlasti.

MONITOR: Jeste li optimista ili pesimista kada je u pitanju kriza u kojoj se Crna Gora nalazi, što zbog pandemije, što zbog zaostavštine prethodnika?

PERIĆ:  Sa zebnjom gledam na to da Crna Gora nije na putu  socijalne pravde, već da se može cementirati politička klasa, da se izrazim robespjerovskim rječnikom, neka vrsta „markiza“ i „grofova“  koji će smatrati da im pripada mnogo više nego što bi im trebalo pripasti. Dodatno brine to što ne čujemo rješenja i viziju pokretanja sasvim devastirane privrede. Da budem konkretan: u onom trenutku kada poljoprivrednik bude mogao bez problema da domaći pekmez ili sok proda u lancu veleprodaja uz veoma malo administracije i simboličan trošak – tada ćemo znati da se privredni ambijent mijenja.

Opet, ako budemo znali da integrišemo sve djelove zajednice, ako ljude od ideje, znanja i pregalaštva uključimo u procese donošenja odluka i ako spustimo koplja i štitove podjela, pa suštinski počnemo da razgovaramo o zajedničkim problemima – onda i te kako ima prostora za optimizam.

MONITOR: Šta biste Vi i kome  čestitali na kraju ove godine?

PERIĆ: Građanima bih odao priznanje na istrajnosti u promjenama i za trpeljivost na tom putu.

MONITOR: A ono što vidite kao negativno što je obilježilo 2020?

PERIĆ: Još smo se više kao društvo podijelili, a nema niti znaka niti najava da će socijalni jaz biti ublažen. To je velika obaveza pred onima koji sprovode mandat promjena.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

VAKCINE KAO ĐEKNA: A ka’ će ne znamo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vakcinacija u Evropi i regionu uveliko traje. Tamo gdje nije počela tačno se zna kada će vakcine stići, koliko, od kojeg proizvođača. Ovdašnje Ministarstvo zdravlja na pitanja o vakcini odgovara da će se izjasniti kada bude u prilici

 

,,Sva pitanja vezana za vakcine, nabavku, vakcinisanje, uslove, troškove i statistiku vezanu za njih Ministarstvo će se javno i transparentno izjasniti kaka bude u prilici”.

Tako glasi kompletan  odgovor  Monitoru iz kabineta Ministarstva zdravlja početkom ove nedjelje,  na ova pitanja koja smo postavili:  Da li ima novosti u nabavci vakcina protiv korona virusa? Kada će se sa sigurnošću znati početak vakcinacije? Da li je Akcioni plan vakcinacije javno dostupan i gdje? Planirano je da se putem Kovaks programa obezbijede vakcine za 20 odsto najugroženijeg stanovništva, kako će se obezbijediti ostatak? Kolika je ukupna planirana nabavka vakcina i koliki procenat stanovništva je neophodno vakcinisati?

Komunikacija sa javnošću odgovrnih u našem Minstarstvu zdravlja ne ide baš od ruke.  Na  pitanja koja smo im uputili  u većini zemalja odgovori se odavno znaju. Hrvatska u kojoj je vakcinacija počela kao i u ostalim zemljama Evropske unije 27. decembra naručila je 5,6 miliona doza vakcine od različitih proizvođača (Astra Zeneke, Džonson i Džonsona, Bajontek-Fajzera, Moderne i KjurVaka) do kraja 2021. što je dovoljno za oko 70 odsto stanovnika. U Srbiji je vakcinacija simbolično počela 24. decembra njemačko-američkim vakcinama Bajontek- Fajzer, stigle su i ruska Sputnjik V i kineska kompanije Sinofarm. Iz Vlade Srbije tvrde da su obezbijedili osam miliona doza vakcina.  Albanija je 11. januara počela vakcinaciju sa nešto manje od hiljadu doza koje je dobila kao donaciju od jedne zemlje EU, najavljeno je da je za sada obezbijeđeno 500.000 doza Fajzer-Biontekove vacine u direktnom kontaktu sa kompanijom. Na Kosovu i BiH imunizacija nije počela, ali se zna kada će biti dopremljene vakcine, koja količina i od kog proizvođača.

Ove nedjelje je saopšteno da će Crna Gora krajem januara dobiti kinesku vakcinu Sinofarm. Koliko – ne zna se. ,,Respektabilne količine vakcine koja će biti dostupna crnogorskim građanima’’, saopštili su iz Ministarstva zdravlja.

Za sada se zna da će vakcinacija biti dobrovoljna, te da će se koristiti  Fajzer-Biontekova vakcina, ali da će biti dostupne pomenuta kineska i ruska vakcina Sputnjik V.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović je više puta ponovila da će prva vakcina kojom će započeti imunizacija u Crnoj Gori biti sa evropskim sertifikatom i da se radi o Fajzerovoj vakcini. Za razliku od kineske i ruske koje još čekaju odobrenje međunarodnih zdravstvenih institucija, vakcina Fajzer-Biontek ima dozvolu Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), Evropske agencije za ljekove (EMA), kao i američke Uprave za hranu i ljekove (FDA).

,,Ekspertski timovi SZO detaljno analiziraju vakcine u tri faze na osnovu čega se donosi odluka da je vakcina prekvalifikovana kao bezbjedna, kvalitetna i djelotvorna. Do sada je tu proceduru prošla i odobrena je Fajzet-Biontek vakcina”, kaže za Monitor  Mina Brajović, šefica predstavništva SZO u Crnoj Gori.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Partijska smjena neće izgraditi institucije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kupovina stabilnosti Vlade preko partijskog zapošljavanja po DPS modelu neće doprinijeti ostvarivanju ciljeva zbog kojih i postoje institucije, i neće doprinijeti poboljšanju uslova za život građana

 

MONITOR:  Media centar, Centar za istraživačko novinarstvo i Institut za medije Crne Gore dostavili su predsjedniku Vlade i Skupštine inicijativu za hitne izmjene Zakona o RTCG. Iz DF je stigao odgovor da smatraju da te predložene izmjene nijesu dobre. Kako to komentarišete? 

ĐUROVIĆ: Nismo do sada dobili odgovore od predsjednika Vlade i Skupštine ali ni od poslaničkih klubova. Nisam siguran šta tačno nije prihvatljivo DF-u. Vjerujem da bi bilo najbolje da nas svi klubovi poslanika pozovu na razgovor, što smo i predložili, kako bismo pojasnili stavove.

Ukazujemo poslanicima skupštinske većine da ukoliko predsjednik Skupštine raspiše poziv za imenovanje članova Savjeta RTCG po važećem propisu, ne može doći do oslobađanja ove institucije. Takođe, ako se sprovede važeći propis, dio članova Savjeta RTCG kojeg predlažu formalno NVO, biraće u skladu sa svojim partijskim interesima partije koje čine većinu u Administrativnom odboru. Rezultat ovakvog procesa je da RTCG svakako ostaje pod velikim uticajem političkih stranaka.

Prije donošenja zaključaka o rješenjima koja su predložili Media centar, CIN i Institut za medije, poslanici skupštinske većine bi morali obratiti pažnju na član 31 i 40 važećeg Zakona.  Na osnovu ta dva člana poslanici u Administrativnom odboru moraju imenovati ljude koje predlože Univerzitet Crne Gore (ili Univerzitet Donja Gorica), Privredna komora, CANU (ili Matica crnogorska), institucije kulture… DPS još ima kontrolu nad ovim institucijama i može se očekivati da će ljudi koje ove institucije delegiraju zastupati interese te političke partije. Prema važećem zakonu, većinu članova Savjeta delegiraju institucije koje se finansiraju najvećim dijelom iz državnog budžeta i koje i dalje kontroliše DPS. Ako bi se primijenio važeći zakon, jedino što može skupštinska većina da uradi je da odbije imenovanje predloženih kandidata, što ce rezultirati nastavkom funkcionisanja sadašnjeg Savjeta i menadžmenta jer oni obavljaju funkcije do izbora novog savjeta. Dakle, neće biti ni započete prijeko potrebne promjene u RTCG ukoliko se primijeni važeći zakon. Zato se DPS i njegovi činovnici u Savjetu Agencije za elektronske medije i drugim djelovima propagandne mašinerije najveće opozcione partije protive izmjenama zakona koje su predložili Media centar, CIN i Institut za mededije.

Moguće da DF-u nije prihvatljiv koncept koji smo predlozili a u kojem predstavnici aktivnih i kredibilnih NVO imaju većinu u Savjetu i koji ne dozvoljava da ih u Administrativnom odboru biraju poslanici. Naša je želja da se uticaj političkih partija na izbor članova Savjeta smanji na najmanju moguću mjeru kako bi se RTCG oslobodila uticaja vlasti i opozicije. Naš prijedlog je utemeljen na rješenjima iz 2002. godine. Tada su od 11 članova Savjeta 6 bili predstavnici NVO dok su same NVO odlučivale o svojim predstavnicima a njihovo imenovanje je Skupština samo konstatovala, na isti nacin kao što konstatuje poslaničku funkciju. Taj koncept iz 2002. je imao punu podršku  EU, Savjeta Evrope, OSCE i domaćih institucija.

MONITOR: Kako vidite odnos nove vlasti prema javnom servisu? 

ĐUROVIĆ: Zakon o RTCG je prvi test za novu vlast i samo od njihovih odluka zavisi da li će posegnuti za rješenjima kojima će osigurati da se dosadašnji uticaj DPS-a zamijeni uticajem nove vlasti. Od takvog preuzimanja RTCG građani ne bi imali nikakve koristi jer bi ova institucija i dalje bila partijski kontrolisana, ne bi bila profesionalna a svaka buduća promjena  vlasti značila bi i promjenu Savjeta, menadžmenta i uređivačke politike (koja bi se priklanjala novoj vlasti).

Nasuprot ovom scenariju, nova vlast može uvažiti činjenicu da su organizacije civilnog društva pokazale da mogu biti korektan faktor upravljanja RTCG jer je upravo, mukom stvorena većina u Savjetu RTCG, uspjela 2017. godine da dovede na mjesto generalne direktorice Andrijanu Kadiju. Te 2017. godine RTCG nisu oslobodili partijskog uticaja ni tadašnja vlast a ni opozicija. Makar 18 mjeseci je RTCG funkcionisala (uz sve nedostatke i probleme) kao pristojna institucija, jednako udaljena od vlasti i opozicije. Nova vlast ima šansu da uspostavi standarde koji će tesko biti promijenjeni ko god u budućnosti bude vršio vlast. Nadam se da zarad, naizgled, kratkoročne koristi neće donijeti odluke kojima će dugoročno pogoršati i odložiti mogućnost profesionalizacije RTCG. Nova vlast će na primjeru izmjena zakona pokazati da li se razlikuje od DPS-a u svom odnosu prema RTCG.

Milena PEROVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BODO VEBER, POLITIČKI ANALITIČAR IZ BERLINA: Potrebna nova definicija globalne uloge Zapada u 21. vijeku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Angela Merkel je možda spasila Evropsku uniju od urušavanja, ali nije  značajno doprinijela rješevanju strukturalnih problema iza krize, kako EU-a, tako Zapada u cijelini

 

Naš sagovornik Bodo Veber je  politički analitičar, viši saradnik Saveta za politiku demokratizacije, transatlantskog think tanka sa sjedistem u Berlinu

MONITOR: Popularnost kancelarke Merkel je u usponu, ali ona odlazi nakon četiri premijerska kruga kojima se približila „dugovječnosti“ Helmuta Kola koji se smatra njenim mentorom. Kako ocjenjujete „Merkel eru?“

VEBER: Dosta ambivalento. Na pozitivnoj strani, Merkel  je kroz tu deceniju i po pokazala izuzetno liderstvo, ne samo u Njemačkoj, nego i na razini Evrope i Zapada, u vremenu kad smo imali nedostatak jakih lidera. Ona je to liderstvo izgradila prvenstveno na njenim kvalitetima kao manadžerke  kriza – od Euro krize, krize u Ukrajini, preko Bergzita do Trumpove vladavine u SAD-u, pa sve do  korona krize. Ali njene vrline su u  njene slabosti, njeno ograničenje – ona je u biti manadžerka  politike, koja upravlja politikom, nije ni politički strateg niti vizionar. Ona je možda spasila EU od urušavanja, ali nije značajno doprinijela riješevanju strukturalnih problema iza krize, kako EU-a, tako Zapada u cijelini. U Njemačkoj ta ambivalantnost je bila osnova nečega što ja zovem prećutni društveni ugovor između Merkel i njenje stranke i ostatka političkih i intelektualnih elita, te građana: dok je svima drugima bilo loše u Evropi, pogotovo ekonomski, nama je bilo dobro dok je Merkel manevrisala kroz razne krize. Zauzvrat smo pristali na to da ne otvaramo strategijska pitanja i rasprave koje su krajnje nužne – o budućnosti i strukturalnih reformi EU-a itd. Tek kad je taj osnov Merkelovog liderstva, tj. reaktivno liderstvo u krizama bez strategija i vizija, udario na zid,  u evropskoj izbjegličkoj krizi, preokrenulo se javno mijenje u Njemačkoj protiv kancelarke. Zato danas cijela ta tema izbjegličke krize ostaje duboko potisnuta, tabuizirana. A na kraju njene ere, Merkel  se kroz pandemiju ponovo nalazi na usponu jer  radi on sto najblje zna. Ipak, njeno dostignuće ostaje to da je suštinski liberalizirala, i social-demokratizirala politiku i programatiku njene konzervativne stranke.

Nastasja RADOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo