Povežite se sa nama

FOKUS

PRIZEMLJENJE DRŽAVNE AVIOKOMPANIJE: Slomljena krila MNA

Objavljeno prije

na

Šansa za opstanak crnogorske aviokompanije (stare ili nove) i dalje postoji. Nije velika ali je ima. To, s druge strane, nije kraj problemima u državnim kompanijama koje nam je nakon tri decenije vlasti ostavio DPS

 

Avioni Montenegroerlajnsa (MNA) ne lete od subote. Zaposleni platu ne primaju od septembra. Doprinosi za penziono i zdravstveno osiguranje nijesu plaćani od 2016. Prizemljena kompanija duguje više od 100 miliona, a na popisu neizmirenih obaveza nalaze se:

– Dugovanje Euracontrolu od 160.000 eura zbog koga, od subote 26. decembra, postoji mogućnost zapljene aviona MNA na evropskim aerodromima.

– Dugovanja Aerodromu Nikola Tesla u Beogradu u iznosu od pola miliona, zbog kojih se kompanija ne usuđuje da leti za Beograd.

Dugovanje kompaniji GECAS, zakupodavcu aviona Embraer 195, od približno 1,2 miliona (tražen raskid ugovora i povraćaj aviona).

– Dugovanje zakupodavcu motora za dva Embraera 195, kompaniji BEAUTECHU u iznosu od 600.000 (zatražen raskid ugovora i povraćaj motora).

Finansijski problemi Montenegroerlajnsa nijesu od juče. Traju od osnivanja kompanije. U decembru prošle godine Skupština je usvojila Zakon o konsolidaciji i razvoju MNA, kojim je predviđeno da država u kompaniju uloži 155 miliona.

Kompanija u tom trenutku, prema analizi konsultantske kuće Deloitte, raspolaže sa osam aviona od kojih su četiri prizemljena (tipa fokker 100, vjerovatno neupotrebljiva). Od četiri operativna aviona jedan je bio u vlasništvu MNA (takođe fokker100), dva u zakupu (tipa Embraer E195), a četvrti u finansijskom lizingu (prema dostupnim podacima treba otplatiti još šest miliona da bi taj avion tipa Embraer E195 postao vlasništvo MNA).

Plan Vlade Duška Markovića, koji je prihvatio parlament, bio je da 100 miliona ode tokom 2020. godine, uglavnom za vraćanje dugova (državi 34 miliona, Aerodromima Crne Gore 32 miliona, bankama sedam miliona, dobavljačima šest, Kontroli leta SiCG – 1,63 miliona). Ostatak je trebalo da se potroši za održavanje likvidnosti (11) i restauraciju motora (8,8 miliona). Preostalih 50-ak miliona planirano je za obnovu flote u periodu 2021–2024. godine.

Nemamo podatke o tome šta je od ovogodišnjeg plana ispunjeno do 3. septembra, kada je Agencija za zaštitu konkurencije donijela rješenje kojim je Ministarstvu saobraćaja i pomorstva naloženo „da odmah, po prijemu ovog rješenja, privremeno obustavi dodjelu sredstava MNA…“.

Odluka nije bila neočekivana, ali jeste zakašnjela. I, možda, motivisana i nečim što nije u nadležnosti Agencije za zaštitu konkurencije (vidi antrfile MNA i izbori). Devet mjeseci ranije, 23. decembra 2019, Agencija je u izvještaju konstatovala kako „nema uslova“ da ocijeni da li je Zakon o konsolidaciji i razvoji MNA usklađen sa Zakonom o kontroli državne pomoći, jer je dostavljeni materijal nepotpun. Ti se uslovi nijesu stekli sve dok je DPS bio na vlasti.

Uglavnom, odluka o „privremenoj obustavi“ svake vrste pomoći MNA svezala je ruke izvršnim vlastima. Od 3. septembra, da podsjetimo još jednom na taj važan detalj. „Jasno je da nastavak pomoći Montenegro Airlainsu od strane Vlade ne bi bio u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju, ne bi bio u skladu sa Zakonom o kontroli državne pomoći, ne bi bio u skladu sa Zakonom o zaštiti konkurencije i konačno ne bi bio u skladu sa Ustavom Crne Gore (člana 140 stav 3)“, navodi pravni konsultant Veselin Koprivica konstatujući kako nova Vlada „nije imala drugog izbora osim da postupi onako kako je postupila“.

Koprivica nije usamljen u stavu da Vlada Zdravka Krivokapića nije imala drugog izbora osim da MNA prepusti tržišnoj utakmici u kojoj se naš nacionalni avioprevoznik, dokazano, ne snalazi najbolje. Čula su se, međutim, i drugačija mišljenja.

„Ukoliko želi i ima političku volju, Vlada može da pomogne MNA“, ustvrdila je Gordana Đurović, profesorica Ekonomskog fakulteta i nekadašnja potpredsjednica Vlade i ministarka evropskih integracija. „Jedan od mogućih zakonskih modela je pretvaranje potraživanja u trajni ulog, odnosno da se ovaj Zakon (o konsolidaciji MNA) sprovede u potpunosti. Drugi je restrukturiranje…“, navela je Đurović uz ideju da bi se moglo razmišljati i o spajanju Aerodroma CG i MNA u novo preduzeće.

Komentarišući njene tvrdnje, nekadašnji poslanik i predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju Aleksandar Damjanović kaže da Đurović ne govori kao profesor već kao kandidat sa liste poslanika DPS-a. „Ona zna da je dokapitalizacija i pretvaranje duga u akcijski kapital vid klasične državne pomoći“. On tvrdi kako je prelomna tačka koja je odredila sudbinu MNA prekoračena još 2012. godine, kada je Državna revizorska institucija (DRI) objavila reviziju poslovanja MNA i ukazala na potrebu donošenja hitnog plana sanacije državne kompanije. Pošto su svi njeni bilansi pokazivali da ona srlja u propast. „Niko se iz tadašnje vlasti na taj signal nije okrenuo“, podsjeća Damjanović.

Sada sve izgleda drugačije.

Na vijest da nova vlada neće nastaviti da novcem poreskih obveznika pegla finansijske dubioze MNA, oglasili su se svi koji vrebaju priliku da kritikuju poteze izvršnih vlasti. Među njima je bilo i ljekara i inženjera, trgovaca, građevinara… ali nije bilo nikoga iz ranijih uprava kompanije osuđene na stečaj. Baš oni bi trebali da objasne šta i kako. Ako ni zbog čega drugog, a ono da opravdaju bogate apanaže koje su dobijali sa kompanijskog računa. I objasne – šta je nama Montenegro Airlines?

Prema podacima s kraja prošle godine, prije pandemije korona virusa, MNA saobraća na sedam redovnih i osam sezonskih odredišta. Državna aviokompanija u Crnu Goru dovozi između trećine i četvrtine svih putnika koji prođu kroz naše aerodrome. A skoro polovina (49 odsto) putnika koje u Podgoricu i Tivat stižu avionima MNA dolazi iz Beograda… Konačno, MNA je u rekordnoj 2018. godini prevezao oko 650.000 putnika. Matematika kaže: MNA u Crnu Goru doveze svakog četvrtog ili svakog petog turistu koji u Crnu Goru dođu avionom. Malo ili mnogo?

Predsjednik odbora direktora MNA prima 4–4,5 hiljade, saopštio je resorni ministar za kapitalne investicije Mladen Bojanić. Prosječna plata u kompaniji bila je, za to vrijeme, oko 800 eura, dodaje Zoran Radunović, državni sekretar u istom Ministarstvu sa 16 godina iskustva u Montenegro Airlinesu. „Bilo je i onih koji su primali 280 ili 320 eura a radili su odgovoran posao“.

Bojanić najavljujuje da Vlada „sjutra (30.12) kreće sa formiranjem nove kompanije“. Pethodno se obratilia Evropskoj komisiji od koje traže da im omogući da MNA nastavi rad nekoliko mjeseci, dok nova kompanija ne stane na noge. Kako bi Too Montenegro, to je ime nove kompanije otkriva Bojanić, naslijedila dio materijalne (avion u vlasništvu i avion čija se otplata bliži kraju) i nematerijalnu imovinu MNA. To nije beznačajno.

Tako menadžeri MNA navode da „stvarna vrijednost“ njihove kompanije nije u bilansima stanja i uspjeha (to vidimo – tamo nema ničega što vrijedi) već u sertifikatima, članstvu u svjetskim asocijacijama avioprevoznika, liceniranom osoblju… „Dozvole, istorijski slotovi, saobraćajna prava, code share ugovori, interline ugovori, Amadeus prodajni sistem… neće mirovati mjesecima i čekati novu kompaniju. Biće trajno izgubljeni i moraće se krenuti iz početka da se dobiju ni blizu kvalitetni slotovi i aerodromi u odnosu na one koje sada MNA. Dakle, praveći operativnu pauzu, gubimo sve ovo. U roku od 90 dana, gubimo licence svih pilota, gubimo licence kabinaca, mehaničara, inženjera”, tvrde iz sadašnjeg menadžmenta.

Podvucimo crtu: šansa za opstanak crnogorske aviokompanije (stare ili nove) i dalje postoji. Nije velika, ali je ima. To nije kraj problemima koje je nakon tri decenije vlasti ostavio DPS. Skoro identična priča ponoviće se kada na dnevni red Vlade dođe nova tranša državne pomoći brodarskim kompanijama u vlasništvu Crne Gore. Neko će, opet, zaplakati.

 

Bačene pare

Vlada Duška Markovića raspravljala je o zakonu koji bi omogućio dalju pomoć MNA na sjednici održanoj 9. decembra 2019. godine. Analiza Deloitta o opravdanosti tog ulaganja, naslovljenja Projekat Boing, završena je četiri dana kasnije, 13. decembra.

Marković i njegovi saradnici su, znači, po inerciji odlučili da nastave sipati novac u kompaniju čiji su dugovi, u tom trenutku, višestruko prelazili njenu vrijednost. To je, zapravo, nemoguće poređenje. Trebalo je prvo uplatiti 60 miliona, pa MNA dovesti u poziciju da ne vrijedi ništa. Nula. U svakoj poznatoj valuti. Novac je ipak preusmjeren uz obrazloženje da MNA „svojim poslovanjem utiče na ekonomski razvoj Crne Gore u cjelini”.

Marković tada kaže: „Ovaj model će nam već iduće godine pokazati da li su naše procjene dobre. Ako te procjene ne budu dobre i ako ne budu davale rezultate, likvidacije i stečaj su uvijek na stolu“!?  A sto pedeset miliona, više ili manje, šta je to za ovoliku Crnu Goru i onoliki DPS? Bravo!

Tek, kad je došla 2020. Vlada je zaboravila Montenegro Airlines. Prema dnevnom redu ovogodišnjih sjednica Markovićeve Vlade, o MNA se razgovaralo samo dva puta. Prvo 14. maja a, potom i 11. juna kada je odlučeno da se obezbijede sredstva i izmire troškovi MNA nastali „realizacijom specijalnih čarter letova za vrijeme prekida komercijalnog saobraćaja“. I tu svrhu je izdvojeno nekih 600–700 hiljada.

Neka je. Da nije bilo MNA, ko zna kada bi se, i kako, građani Crne Gore vratili kućama nakon sveopšteg zaključavanja planete u martu i aprili. Ali – ni riječi o realizaciji Zakona o konsolidaciji, stanju u kompaniji čiji avioni su prizemljeni silom prilika, odluci Agencije za zaštitu konkurencije kojom su dalja ulaganja stavljena van zakona, dok je već uloženo (navodno je riječ o nekih 45 miliona) postalo – bačeno.

I sad Marković sa družinom leleče zbog udesa državnog avioprevoznika, kriveći za to one koji vladaju evo već četiri nedjelje. Ali bježi od sučeljavanja sa njima. A, zamislimo samo da je prethodna vlada u maju, ili junu, kada je postala izvjesna propast ljetnje turističke sezone, povukla neminovne poteze – one koje je utrapila svojim nasljednicima. Danas bi smo već imali alternativu. A DPS bi, svakako, bio u opoziciji.

 

Prvo afera, pa prvi let

Crnogorska aviokompanija zvanično postoji od 15. februara 1995. godine. „Za sada samo na papiru“, bilježi koleginica Branka Plamenac zahvaljujući kojoj su čitaoci Monitora bili izuzetno upućeni u sva dešavanja vezana za MNA. „Bilo je više nego upadljivo odsustvo najznačajnijih predstavnika političkog života Republike, i pozicije i opozicije. Premijer Đukanović se izgovorio bolešću, dok je predsjednik Republike (Momir) Bulatović iznenada otputovao za Beograd…“.

Osnivanju MNA prethodile su „interesantne“ odluke vlasti u Beogradu – tzv. saveznih i srpskih. Jugoslovenski aerotransport (JAT), preduzeće u vlasništvu nekadašnje SFRJ, je dekretom Vlade Srbije, 1992. postalo javno preduzeće Republike Srbije. U paketu, srpska imovina postali su i aerodromi u Tivtu i Podgorici.

U Crnoj Gori se stidljivo (LSCG i Monitor) postavilo pitanje poštene podjele imovine JAT-a, koji je tada u svojoj floti imao dvocifren broj kvalitetnih letjelica (uglavnom tipa boing). Računalo se da bi nam, po tom osnovu, mogla pripasti makar dva aviona. U Beogradu nijesu htjeli ni da čuju. U stvari JAT i Aviogeneks su odbili da razgovaraju i o iznajmljivanju prizemljenih aviona crnogorskoj avio kompaniji.

Crna Gora se nakon 16 mjeseci odlučuje za kupovinu prvih putničkih aviona koji će nositi oznaku MNA. „Početkom jula (1996) prvi direktor (Zoran Đurišić) prve nacionalne aviokompanije u Crnoj Gori stavlja svoj potpis na istorijski ugovor o kupovini prvih aviona“, piše Plamenac. „Ostalo je još samo da ciriška banka otvori kreditno pismo i novac transferiše, poslije čega bi se moglo pristupiti farbanju aviona u crnogorske boje i ambleme“.

Ali, novac namijenjen za kupovinu dva boinga 727 je, bez traga, nestao. Prema jednoj verziji 14,5 miliona dolara završili su na švajcarskom računu privatne firme Montiko, odakle mu se gubi svaki trg. Montiko je, navodno, bio u vlasništvu Đukanovićevog kuma Ratka Kneževića (razišli se koju godinu kasnije).

Druga verzija iste priče kaže kako je novac, nakon neuspjele kupovine boinga u Londonu, prebačen na švajcarski račun tadašnjeg ministra finansija Predraga Goranovića (sve ovo se dešava u vrijeme sankcija UN prema SRJ), odakle je dalje korišćen „u državne svrhe“.

Pa i za kupovinu dva fokera 25, krajem 1996.

Zbog niza otkrivenih mana, proizvodnja tog tipa aviona bila je obustavljena još 1987. Tako smo, za manje para (šest umjesto 14 miliona), umjesto dva aviona kupili dvije tranje sa groblja aviona u Francuskoj. I osudili nacionalnu aviokompaniju na ono što joj se sada dešava.

Priča o nestalim milionima nije dobila epilog.

 

MNA i izbori

Prvi avion sa oznakama MNA doletio je u Crnu Goru 26. oktobra 1996. godine, nedjelju dana pred parlamentarne izbore na kojima se, tada jedinstveni, DPS sučelio sa koalicijom Narodna sloga (LSCG Slavka Perovića i Narodna stranka Novaka Kilibarde). Slučajno.

„MNA nema još uvijek potrebne kadrove, pilote, inženjere, pomoćno, tehničko i letačko osoblje“, piše Monitor po dolasku aviona, u broju koji je izašao tri dana uoči izbora (Foker – DPS džoker). „Nije oformljena komercijalna služba, nisu štampane karte, nisu otvorena prodajna mjesta, poslovnice ili predstavništva… Nije urađen ni AOC, dokument bez kojeg kompanija praktično ne postoji“.

Zaista, prvi komercijalni (larter) let MNA obavlja tek sredinom naredne godine, na relaciji Podgorica – Bari. Na redovan linijski saobraćaj trebalo je još sačekati.

Četvrt vijeka kasnije, neobična koincidencija. Tri dana nakon prvih izbora koje je DPS izgubio, Agencija za zaštitu konkurencije donosi rješenje kojima se njihovim nasljednicima vežu ruke kada je u pitanju budućnost državne avio kompanije. Zaslužena kazna za građane ili još jedna slučajna podudarnost?

MNA je jedina državna kompanija koju je, za trideset godina, osnovala i podigla DPS vlast. Vidimo kako. Većinu ostalih je upropastila.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

VLADA TAJNO FINANSIRALA MONTENEGRO AIRLINES: Internim odlukama do javne propasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor je u posjedu dokumentacije koja pokazuje kako su se vlade Duška Markovića i Mila Đukanovića bavile državnim avio-prevoznikom: površno, tajno i neuspješno. Sada traže krivca za prinudno prizemljenje kompanije kojoj su oni sasjekli krila

 

Prije nepunih 14 mjeseci, u decembru 2019, Skupština je na prijedlog Vlade usvojila Zakon o ulaganju u konsolidaciju i razvoj Montenegro Airlinesa (MA). Plan kabineta Duška Markovića predviđao je otpis, preuzimanje i otplatu  dugova MA uz širenje i modernizaciju flote.

Za to je, ukupno, trebalo iz državnog budžeta izdvojiti 155,1 miliona. MA bi zauzvrat, najavljivali su planeri, tokom ove 2021. godine postao vlasnik dva aviona koja trenutno iznajmljuje preko operativnog lizinga, kupio još dva, i tako u floti imao četiri aviona u svom vlasništvu. Uz peti koji je kupljen preko finansijskog lizinga, ali još nije do kraja otplaćen (dug iznosi oko šest miliona).

Trebalo je, dakle, da već ove godine imamo kompaniju bez dugova sa pet operativnih aviona u svom vlasništvu. „Ova promjena u vlasništvu osnovnih sredstava se ne bi odrazila na RASK (prihod po putniku po kilometru) ali bi se značajno odrazila na CASK (trošak po putniku po kilometru), što bi u krajnjoj instanci pozitivno uticalo na poslovni rezultat“, zaključuje se u analizi opravdanosti Vladinih ulaganja koju je pripremila beogradska Deloitte.

Ali, stvarnost je bitno drugačija.

MA je, krajem prošle godine, trebalo da prizemlji jedini avion tipa Fokker100 koji je u vlasništvu kompanije, a može da leti (MA je već vlasnik četiri takva aviona koji ne lete). Zbog neizmirenih dugova avionu kupljenom na lizing prijeti zapljena, a kompanija je krajem prošle godine obustavila letove, ostavljajući putnike sa kupljenim kartama da se snalaze kako znaju i umiju. Sami se snalaze i zaposleni kojima MA duguje zaradu za više mjeseci i godine neuplaćenih doprinosa.

Kako je državna avio-kompanija stigla tu gdje jeste – na dno? Iz Vlade Zdravka Krivokapića tvrde da ne postoji zakonit model po kome bi država mogla ponovo pomoći MA. Sve mogućnosti su protraćene bez efekta, pa je preostalo samo da se krene u postupak osnivanja nove kompanije. ToMontenegro je upisana u registar privrednih preduzeća a ostaje da se vidi šta bi nova kompanija mogla naslijediti od MA. Osim mogućih dugova. Javnih i tajnih.

Od osnivanja 1994. godine MA je gutao državni novac. Često bez jasnih tragova. Tako je, sa privatnog računa u Švajcarskoj, 1995. „nestalo“ deset miliona dolara namijenjenih za kupovinu prvih aviona. Nakon što je direktor kompanije Zoran Đurišić u Londonu potpisao ugovor o kupovini letjelica. Država ni potom nije štedjela na svojoj ljubimici.

Prema analizi koju  su uradili NVO MANS i dnevnik Vijesti, država je u MA, po osnovu osnivačkog uloga, dokapitalizacije i subvencija u periodu 1994.-2014. uložila makar 58,5 miliona. Ni to nije bilo dovoljno.

„Poslovanje MA je tokom 2013. i 2014. obilježilo prispjeće izvršnih sudskih presuda na ukupna dugovanja kompanije prema Aerodromima CG u ukupnom iznosu od 10,6 miliona eura, kao i prema Kontroli letenja Srbije i Crne Gore (SMATSA) od 9,59 miliona“, stoji u Vladinom izvještaju sa sjednice održane 24. septembra 2015. godine. I pored pravosnažnih presuda, pa i Zakona o  konsolidaciji MA iz 2019. godine, ti dugovi do danas nijesu otplaćeni. Ponajviše zaslugom vlada koje su na svoje odluke o podršci MA najčešće stavljale oznaku tajnosti „interno“. I tako ih čuvali od uvida javnosti.

Već krajem januara 2016, Vlada Mila Đukanovića razmotrila je Informaciju o prioritetnim obavezama kompanije MA prema dobavljačima, koja je označena sa stepenom tajnosti „interno“. Vlada tada zadužuje Ministarstvo saobraćaja (ministar Ivan Brajović) da u saradnji sa Ministarstvom finansija (ministar Radoje Žugić) pripremi i dostavi informacije „o svim neizmirenim obavezama MA s pregledom nastalih dugova po godinama, analizom uzroka njihovog nastanka i predlogom rješavanja ovog problema“. Do danas ne znamo da li je traženi dokument urađen i, ako jeste, šta on sadrži. Javnost je o dugovima MA detaljnije obaviještena tek krajem 2019, uoči usvajanja Zakona o konsolidaciji.

Do tada, izvršne vlasti nesmetano nastavljaju internu saradnju sa MA.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

AUTOKORUPCIJA: Zadužim te po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok Evropska komisija čeka na optimizaciju radnih mjesta u javnoj upravi, nova Vlada čeka imena partijskih činovnika koje treba da imenuje na dogovorene pozicije. Iz NVO sektora ukazuju da  građani bez odlaganja treba da vrše pritisak na novu vlast da odustane od očite namjere da se nastavi sa partitokratskom praksom

 

„Nova demokratska vlast u Crnoj Gori (će) izvršiti potpunu depolitizaciju ključnih institucija vlasti radi obezbjeđivanja beskompromisne borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije“, navodi se u drugom stavu Sporazuma koji su, prije formiranja Vlade, potpisali lideri pobjedničkih koalicija Za budućnost Crne Gore Zdravko Krivokapić (premijer), Mir je naša nacija Aleksa Bečić (predsjednik Skupštine) i Crno na bijelo Dritan Abazović (vicepremijer). Nakon prvog sastanka, koji je prethodio sporazumu, lideri su saopštili da su dogovorena četiri ključna principa. Jedan od njih je da „će nova, demokratska vlast, biti ekspertska, konstituisana od kadrova koji su stručnjaci iz konkretnih oblasti bez obzira na njihovu političku, vjersku, nacionalnu ili bilo koju drugu osobenost“. I u predizbornoj kampanji su liderima tadašnje opozicije bila puna usta „eksperata“ i „nepartijskih kadrova“.

Raspodjele kadrova unutar resora – „po dubini“ – pokazale su da je Sporazum tek slovo na papiru. Iako je koalicija Crno na bijelo, okupljena oko građanskog pokreta URA, prednjačila u zagovoranju principa eksperata i depolitizacije javne uprave,  te uslovila i  formiranje Vlade po tim principima,  kadrovi te političke grupacije među prvima su uvršteni po dubini. Riječ je  o imenovanju kadrova sa te liste – Rada Miloševića i Zorana Miljanića za pomoćnike ministra unutrašnjih poslova.  Miljanić ima bekgraund u bezbjednosnom sektoru. Za  Miloševića, preduzetnika iz Nikšića, bilo je očigledno da je riječ o partijskom kadriranju. Prethodno je koncept  ekspertske Vlade narušen ulaskom lidera URA Dritana Abazovića, na mjesto potpredsjednika Vlade.

Abazović  je potom saopštio da će biti eksperata po dubini, ali da mora biti i članova partija. Pojasnio je da građani ne mogu očekivati da niko od ljudi koji su se decenijama iz opozicije borili protiv režima ne dobije nijednu funkciju po dubini.

Uslijedili su i drugi primjeri partijskih imenovanja i nepotizma. Za vršioca dužnosti Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) imenovan je nosilac liste Za budućnost Crne Gore u Kotoru Dejan Vukšić, koji je prije imenovanja izabran za predsjednika lokalnog parlamenta u tom gradu. Za predsjednicu Upravnog odbora Nacionalnih parkova Crne Gore izabrana je bivša poslanica Demokratskog fronta (DF) i bivša novinarka Marina Jočić. Za pomoćnicu vršioca dužnosti pomoćnice generalnog sekretara Vlade advokatica Žana Praščević – Milačić – supruga poslanika Prave Crne Gore Marka Milačića. Za direktoricu Kliničkog centra Crne Gore imenovana je doktorica Ljiljana Radulović – kćerka poslanika Pokreta za promjene (PZP) Branka Radulovića.

Da se priprema teren za partijsko zapošljavanje vidjelo se i po izmjenama Zakona o državnim službenicima i namještenicima. Glavne izmjene bile su da vršilac dužnosti može biti osoba koja prethodno nije radila u državnom organu ili preduzeću i da rukovodiocima prestaje mandat kada se ukine državni organ ili promijeni njegov opis poslova, što omogućava ubacivanje partijskih kadrova bez konkursa. Međutim, iako usvojen u Skupštini, taj zakon je jedan od akata koje je Skupštini vratio predsjednik Crne Gore Milo Đukanović.

Vrhunac partijskog udomljavanja dostignut je prije nekoliko dana, kada je ozvaničena podjela državnih preduzeća, ustanova i institucija između pobjedničkih koalicija. Prema pisanju medija, mjesta po dubini podijelili su srazmjerno podršci koju su koalicije dobile na parlamenarnim izborima 30. avgusta.

Najviše pozicija će prema toj podjeli pokriti partije unutra saveza Za budućnost Crne Gore. Pokret za promjene, koji se izdvojio iz Demokratskog fronta, dobio je najviše pozicija unutar koalicije. Pored direktorskog mjesta u Kliničkom centru, Pokretu  je pripalo i mjesto izvršnog direktora Aerodroma Crne Gore, izvršnog direktora Uprave za nekretnine, izvršnog direktora Fonda PIO, izvršnog direktora Crnogorskog elektroprenosnog sistema, izvršnog direktora Crnogorskog operatora tržišta električne energije, kao i izvršnog direktora Agencije za zaštitu životne sredine. Partiji Nebojše Medojevića će pripasti i mjesto izvršnog direktora Agencije za investicije Crne Gore, Zavoda sa seizmologiju i hidrometeorologiju i Direkcije za zaštitu tajnih podataka, kao i pozicije predsjednika upravnih odbora Montefarma i Agencije za elektronsku komunikaciju i poštansku djelatnost.

Demokratskom frontu bi trebalo da pripadnu pozicije izvršnog direktora Budvanske rivijere, Plantaža, Uprave za imovinu, Željezničkog prevoza, Uprave za šumu, Nacionalnih parkova, Uprava carina, kao i mjesta predsjednika odbora direktora EPCG i CEDIS-a. Takođe im sljeduje funkcija predsjednika borda direktora Nacionalnih parkova, Regionalnog vodovoda, Ulcinjske rivijere, Prokona, Održavanja željezničkih voznih sredstava i Agencije za zaštitu ličnih podataka. Socijalističkoj narodnoj partiji (SNP) će pripasti funkcije izvršnog direktora Fonda za zdravstveno osiguranje, Uprave za sport i mlade, Castelo Montenegro a.d. Pljevlja, Agencije za civilno vazduhoplovstvo i UIKS-a. Jokovićevoj partiji po sporazumu pripada i funkcija predsjednika borda direktora Plantaža, Pošte Crne Gore i Regulatorne agencije za energetiku.

Koaliciji Mir je naša nacija bi trebalo da pripadne pozicija izvršnog direktora Elektroprivrede (EPCG), Crnogorskog elektrodistributivnog sistema (CEDIS), Pošte, Luke Bar, Skijališta Crne Gore, Uprave za saobraćaj i Uprave javnih radova, Zavoda za zapošljavanje, Regionalnog vodovoda, Instituta Simo Milošević, Arhiva, Civilnog vazduhoplovstva, Radio-difuznog centra i Zavoda za dječiju i socijalnu zaštitu. Toj koaliciji takođe treba da pripadnu funkcije predsjednika odbora direktora Rudnika uglja Pljevlja, Željezničkog prevoza, Budvanske rivijere, Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja, Monteputa, Montenegrobonusa i Instituta za crnu metalurgiju.

URA dobija funkcije izvršnog direktora Uprave za dijasporu, Uprave pomorske sigurnosti, Centra za ekotoksikološka istraživanja i predsjednike borda direktora Morskog dobra i Instituta za ljekove.

Član organizacije KOD Darko Zarubica  za Monitor kaže  kako se očekivalo da će nova vlast napraviti otklon od  loše prakse prethodnika, ali da se očito  teško mijenjaju navike koje se odnose na partijsko zapošljavanje.

„Sada se postavlja pitanje,  da li za mjesta za koja se raspisuju konkursi a koja bi moguće bila podijeljena ’po dubini’ po partijskom ključu, ima svrhe da se prijavljuje onaj ko nema saglasnost neke partije“,  kaže Zarubica za Monitor. I precizira: „Da li će  ovo  dodatno podstaći ljude  da se učlanjuju u partije da bi dobijali posao?“

On smatra da građani bez odlaganja treba da vrše pritisak na novu vlast da odustane od očite namjere da se nastavi sa partitokratskom praksom.

Direktor istraživačkog centra u Mreži za afirmaciju navladinog sektora (MANS) Dejan Milovac smatra da nas najavljena podjela funkcija u državnoj upravi i javnim preduzećima može uvesti u novi krug politizacije institucija i znatno obesmisliti naredne korake u reformi javnog sektora čiji bi rezultat trebao biti njegovo pretvaranje u profesionalni servis građana.

„Oslobađanje državnih institucija stega DPS-a jeste legitiman cilj nove vlasti, ali je  pitanje do koje će mjere biti moguće obezbjediti njihovu nezavisnost ako jedne političke kadrove zamijenimo drugim. U agendi reforme javne uprave nove vlasti na prvom mjestu mora biti interes građana da imaju efikasne i depolitizovane institucije i to je imperativ koji ne smije biti podređen bilo kakvom ličnom ili partijskom interesu“, kazao je Milovac za Monitor.

Poslanik koalicije Mir je naša nacija Momo Koprivica saopštio je da će se poštovati sva pravila pravnog sistema i da će svi imati pravo da se prijave na konkurs kako bi najbolji bili izabrani.

U Institutu Alternativa smatraju da informacije koje su procurile šalju poruku da su pozicije u  javnom sektorau predodređene i dogovorene kroz svojevrsne ,,partijske kvote”. Podsjetili su da je to bila praksa Demokratske partije socijalista i njenih koalicionih partnera.

„Godinama smo svjedočili lošim posljedicama takvog pristupa i sklonosti da se partijski interesi podrede javnom interesu“, saopštila je Milena Muk iz Instituta Alternativa.

Institut Alternativa je više puta ukazivao da licitiranje imenima i partijskom pripadnošću prilikom popune rukovodećih pozicija, naročito onih koje podliježu javnom konkursu, nije u duhu profesionalizacije niti privlačenja najboljih kadrova. Oni upozoravaju da,  ukoliko su informacije o raspodjeli mjesta tačne, ostajemo u začaranom krugu partijskih raspodjela. ,,Stvara se alibi da svaka nova vlast po sličnoj matrici obavlja  imenovanja uz izgovor da su oni prije nje radili isto“.

Demokratska partija socijalista i koalicione Socijaldemokrate (SD) prve su se oglasile povodom podjele državnih funkcija i kritikovale novu vladajuću većinu zbog partijskog zapošljavanja. U DPS-u su ovaj dogovor ocijenili kao „potkupljivanje parlamentarne većine funkcijama“, dok je SD podjelu fotelja nazvao „skubanje funkcija po dubini“. Valjda znaju iz iskustva. Obje partije prepoznate su po nepotizmu i prekomjernom zapošljavanju svojih kadrova u državnoj upravi, na šta je Evropska komisija ukazivala u svakom izvještaju o napretku.

Dok Evropska komisija čeka na optimizaciju radnih mjesta u javnoj upravi, nova Vlada čeka imena partijskih činovnika koje treba da imenuje na dogovorene pozicije. Srećna nam „promjena“.

 Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRIVREMENO FINANSIRANJE: BRIGA ZBOG DPS ZAOSTAVŠTINE ILI STRAH OD SKUPŠTINSKE VEĆINE: Život bez budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od emisije obveznica, odluka o odlaganju izrade budžeta i privremenom finansiranju države u nekoliko narednih mjeseci je, prevashodno, politička. Problem je što ekspertska vlada takvu odluku donosi ne uz podršku, nego bez znanja vladajuće većine u parlamentu

 

Kako sada stoje stvari, budžet za 2021. godinu dobićemo krajem zime ili na proljeće. Do tada će država funkcionisati u modu „privremenog finansiranja“. Vlada, uprkos najavama, neće predložiti Skupštini ni rebalans budžeta očekivan (ima onih koji tvrde – i obavezan) nakon emisije obveznica i novog zaduženja od 750 miliona eura. Izostaće, konačno, i tehnički rebalans budžeta kako bi ga Vlada, uz podršku parlamenta, pripodobila novoj organizacionoj šemi izvršne vlasti.

„Brojne nepravilnosti, netačni podaci i malverzacije uticali su na to da nećemo praviti nacrt budžeta da bismo imali budžet radi budžeta, odnosno tačan zbir netačnih podataka“, saopštio je premijer Zdravko Krivokapić krajem prošle nedjelje, uz potvrdu da je samo dan ranije na snazi bila odluka da se budžet za narednu godinu pripremi do 20. decembra da bi se o njemu u Skupštini razgovaralo već ove nedjelje. „Opredijelili smo se da do marta odradimo realističan budžet koji se zasniva na jasnom programu i politikama Vlade“.

To nije bio prvi put da premijer zatečeno stanje opisuje kao tačan zbir netačnih podataka. Njegovi saradnici su se potrudili da olakšaju razumijevanje tog iskaza. I, suštinski, opravdaju potrebu da se dostupni podaci o radu korisnika budžetskih sredstava provjere prije nego se prepišu u budžet za narednu godinu.

Tako je ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić ukazao na velike troškove za zakup prostora koji koriste budžetski potrošači (ministarstva, uprave, agencije…). Objašnjavajući kako je na čelu novog ministarstva „naslijedio“ kabinet bivšeg Ministarstva saobraćaja – zapravo preuređeni apartman hotela Best Western – Bojanić je obznanio: „Samo za to krilo mi plaćamo za 2.000 kvadrata 20.000 eura mjesečno najma, pored toliko poslovnih prostora koji su prazni”.

Ispostavilo se da Ministarstvo saobraćaja nije jedini korisnik zakupljenog prostora, ali i da Vlada u susjednom hotelu Best Western Premijer uzima u zakup dodatni prostor, i za njega, preko Uprave za imovinu, plaća 35.000 mjesečno. Znači, samo aranžman sa dva povezana preduzeća, koja državi na ime neplaćenog poreza duguju preko tri miliona eura, poreske obveznike košta 55.000 mjesečno. Ili 660.000 godišnje. Odnosno, dva miliona i šesto četrdeset hiljada eura (2.640.000) za četiri godine, koliko traje mandat jedne vlade.

Prije nego što pomislite da je u pitanju nekakav presedan – u važećem budžetu za 2020. godinu za troškove zakupa objekata planirano je više od 11 miliona eura. Manje od polovine tog iznosa (pet miliona) troši se preko Ministarstva vanjskih poslova (uglavnom za potrebe ambasada i konzulata) dok preostalih šest „odu“ po istoj ili sličnoj šemi po kojoj je vlada postala najbolji klijent Best Western hotela u Podgorici.

Preko Uprave za imovinu išao je i posao uzimanja u zakup poslovne zgrade Prohaus (vlasnik Dušan Ban, kum Mila Đukanovića i, navodno, stvarni vlasnik miliona kojim je, preko računa odbjeglog tajkuna Duška Kneževića, aktuelni predsjednik Crne Gore garantovao svoj prvi milionski kredit) u koju je smještena Uprave za veterinu i fitosanitarne poslove. Vrijednost ugovora – 175.000 godišnje. Ili 750.000 za četiri godine, koliko traje „okvirni sporazum“ potpisan sredinom oktobra. U momentu kada su njegovi potpisnici sa strane države/vlade uveliko bili u tehničkom mandatu.

O postojanju tog ugovora obavijestio nas je ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović. Njemu su, saznali smo, već prvih dana mandata zasmetale potencijalne zloupotrebe u raspodjeli sredstava za lična primanja. Pošto isti ljudi, stalno, dobijaju dodatak na osnovnu platu u vidu stimulansa ili naknade za stanovanje. „I to je protivzakonito. Dajete nekome platu recimo 600 eura, pa dodatak 30 odsto, to je još 200 eura, ukupno 800, pa još po 100 eura nadoknada za stan. A tu na spisku imate ljudi koji zajedno žive i oboje primaju nadoknadu za stanovanje. Dakle, opet se pokazalo da nijesmo svi isti“, pobrojao je Stijović navodeći kako je stopirao isplatu naknada koje su isplaćivane „isključivo na potpis ministra“ iako nijesu propisane zakonom. „I tako smo za budžet samo za nedjelju dana sačuvali 300.000“.

Ponovo smo zavirili u Zakon o budžetu za 2020. godinu. I našli da je za zarade, mimo bruto plata, doprinosa na teret poslodavca, naknada za zimnicu, prevoz, stanovanje i odvojen život, otpremnina i jubilarnih nagrada, predviđeno još 10,1 miliona eura. Pod stavkom ostale naknade. Ministar poljoprivrede polako počinje da hvata puteve tog novca.

Isto pokušava i ministar finansija. Milojko Spajić ovih dana pokušava da prebroji vladine komisije. Samo četiri su stalne: Komisija za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku, Komisija za ekonomsku politiku i finansijski sistem, Komisija za kadrovska i administrativna pitanja i Komisija za raspodjelu dijela sredstava budžetske rezerve. A uz njih ide još milion onih koje, nerijetko, služe samo za to da kroz njih neko ostvari dodatak na platu. Slavno „članstvo u komisiji“. A tu su još direktori, savjetnici, konsultanti, nadzornici, pa upravni odbori, savjeti… Puno novca. A, opet, ništa, u poređenju sa 17 miliona koliko nas je, samo tokom 2020, koštala izrada i održavanje softvera u državnim institucijama (veća polovina tog novca troši se preko MUP-a i Uprave policije).

Ni bivši ministri ne znaju kome su sve i zašto isplaćivali državni novac. To su, kažu, u njihovo ime radile sekretarice koristeći se faksimilima potpisa. Kad se pečat izliže, ministar poruči novi. O državnom trošku podrazumijeva se.

Očigledno, ministar Spajić ima gdje da traži uštede. Šta će naći – vidjećemo do kraja marta. U međuvremenu, on je dodatno pojasnio zašto se, u zadnji čas, odustalo od ideje da se usvoji zakon o budžetu za 2021. koji je pripremala bivša vlada Duška Markovića. Nakon što se usaglasi sa novom organizacijom potrošačkih jedinica. A da se prvi „pravi“ budžet nove vlade pripremi tokom januara.

„Mi nismo Vlada kontinuiteta i takav ne smije biti ni budžet“, rekao je Spajić. „Mi bismo tim formalnim davanjem u skupštinsku proceduru opravdavali bahato trošenje i razna nepočinstva za koja nema opravdanja. Uključićemo forenzičare i eksperte u izradu novog budžeta. Bitno je da novi budžet odražava stvarne potrebe građana, privrede i društva”.

Tu, polako, zalazimo u problematični dio odluke o prelasku države na privremeno finansiranje. Prva dilema se tiče forme, kontinuiteta i stvarnih potreba o kojima je govorio ministar Spajić. Zato smo mu početkom nedjelje poslali nekoliko pitanja uz molbu da na njih odgovori u bilo kojoj formi. Jedno od njih ticalo se činjenice da je Vlada odbila da priprema budžet na osnovu neprovjerenih podataka njenih prethodnika. Ali je ista ta vlada, deset dana ranije, zadužila Crnu Goru za 750 miliona kroz emisiju obveznica, koja je pripremljena uz pomoć i na osnovu podataka i predviđanja članova Markovićeve vlade.  „Možete li povući paralelu između ta dva posla i pojasniti zašto je jedan završen po hitnom postupku a drugi odložen da krajnjeg roka?“, pitali smo ministra finansija. I ostali bez odgovora. A nije nevažno saznati, recimo, na osnovu čega je vlada odlučila da nas zaduži baš 750 miliona? A ne 500 ili cijelu milijardu?  Premijer Krivokapić je, u jednom momentu, najavio da će doći u Skupštinu i pojasniti sve nedoumice oko tajnog zaduženja (citat Z.K.). Onda je, u zadnji čas, odustao od tog nauma. Tako smo umjesto detaljnih pojašnjenja dobili nezvanična tumačenja i izgovore tipa – isto to radio je i DPS. To jeste tačno. Ali od DPS-a nijesmo očekivali zakonit rad. Niti su nam oni to obećavali. I oni su u parlamentu imali bespogovorno poslušnu većinu. Kod Vlade Zdravka Krivokapića ni jedno ni drugo nije slučaj. Za sada.    Obznanjeno je, uglavnom, kako poslanici premijera  ove godine neće vidjeti u parlamentu. Pa će njihov sljedeći susret, možda, biti upriličen tek krajem marta, kada na usvajanje bude ponuđen budžet za 2021. Zakonski, premijer ima pravo na takvu odluku.  Ustav propisuje da vladi prestaje mandat i u slučaju da „ne predloži budžet do 31. marta budžetske godine“. Mada nije propisano do kada takav budžet mora biti usvojen. Tek, do njegovog usvajanja traje privremeno finansiranje koje predviđa da se korisnicima budžetskog novca svakog mjeseca odobri jedna dvanaestina sredstava koja su im namijenjena prošlogodišnjim budžetom.  Problem nastaje kod pitanja kojim sredstvima će raspolagati, recimo, pomenuto Ministarstvo kapitalnih investicija. Ili mnogo prozivano Ministarstvo prosvjete, kulture, nauke i sporta. Njih nema u ovogodišnjem budžetu. A nijesu ni prosti zbir ministarstava koja su funkcionisala do početka decembra.  Ko će i kako odlučivati o njihovom budžetu? Pitali smo Vladu, ali odgovora nema.

Pravnici i ekonomisti, opet, različito tumače nastalu dilemu. Uz, čini se, primjetan uticaj političkih afiniteta. Nekadašnji predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju Aleksandar Damjanović smatra da je za normalno funkcionisanje vlade dovoljno da se u završnom računu budžeta za ovu godinu konstatuje nastala reorganizacija. Bez obzira što će taj završni račun u Skupštinu stići tek krajem naredne godine (završni račun budžeta za 2019. godinu još nije usvojen). Damjanović svoj stav zasniva na poslaničkom iskustvu i praksi prethodnih DPS vlada. Ni jedna od njih, u organizacionom smislu, nije bila kopija prethodne. I ni jednom nije rađen tehnički rebalans kako bi tadašnji budžet prepoznao promjene.

Predsjednik Udruženja pravnika Branislav Radulović, međutim, tvrdi da se zakonske odredbe o privremenom finansiranju mogu primijeniti samo na one potrošačke jedinice koje su utvrđene Zakonom o budžetu za 2020. godinu. „Za sedam novih ministarstava nije jasno kako će se privremeno finansirati, bez prethodno izvršenog tehničkog rebalansa, kada u godini koja se uzima kao osnova za odobravanje nijesu postojali“, rekao je Radulović Mini. „Privremeno finansiranje moguće je samo kod zakonom utvrđenih potrošačkih jedinica”, stav je i Državne revizorske institucije (DRI).

Dok stručnjaci razmjenjuju argumente, političari ostaju u busijama. Jedni Vladi aplaudiraju, drugi prebacuju nesposobnost, treći prijete krivičnim prijavama. I svi osluškuju izvještaje o rejtingu. Javnost briži druge brige.  Emisija obveznica i novo zaduženje, najveće u istoriji Crne Gore, bilo je prvenstveno ekonomska odluka i potez iznuđen zatečenim stanjem i projekcijama koje ne najavljuju brzo poboljšanje ekonomskog stanja.  Podrazumijeva se da Vlada ima obavezu da pokaže kako je taj posao realizovala na zakonit način, bez repova i ugradnje koju joj spočitavaju čak i oni koji su za nju glasali prije tri nedjelje.  Zato je odluka o privremenom finansiranju prije svega politička. To, uostalom, eksplicitno saopštava potpredsjednik vlade Dritan Abazović objašnjavajući kako oni ne mogu da predlože DPS budžet i „rade po notama režima koji su pobijedili“. Da ne bi bilo kakve dileme, Abazović precizira: „To je glavna stvar zbog koje se ide sa mjerom privremenog finansiranja…“.  Politički analitičari su, i prije formiranja vlade, ukazivali na njen manjak kapaciteta prilikom donošenja političkih odluka. Posebno onih koje prethodno nijesu dobile potvrdu parlamentarne većine. Krivokapić i njegovi saradnici ne da nijesu dobili saglasnost za povučeni potez, već parlamentarnu većinu nijesu ni obavijestili o svojoj odluci. Do pomenute konferencije za medije. Donekle ih pravda to što ni sami, samo dan ranije, nijesu očekivali takav rasplet.  Zato se i danas može postaviti pitanje da li Vlada, u kojoj sjede i funkcioneri prethodnih DPS vlasti, na ovaj način pravi otklon „od pobijeđenog režima“, sa sve Sporazumom u kome stoji da će nova većina slijediti generalne smjernice unutrašnje i vanjske politike svojih prethodnika (dok DF i PzP ne kriju da se ne slažu sa tom odlukom, a premijer saopštava u NIN-u da je to politička realnost a ne posljedica njegovih želja). Ili je smisao odluka o prolongiranju budžeta za 2021. u tome da se odloži izlazak pred parlament dok se, eventualno, ne ojačaju vladine pozicije. U javnosti i među poslanicima većine. I to tako što će jedne pridobiti najavljenim reformama a druge imenovanjima po dubini.

     Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo