Povežite se sa nama

INTERVJU

DR DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I ANALITIČAR IZ HRVATSKE: Milanović je najdosljedniji tuđmanist hrvatske politike

Objavljeno prije

1 mjesec

na

Sve, ali apsolutno sve što Milanović radi, a odnosi se na rat i odlikovanja koja dijeli, ta uporna glorifikacija rata, popovanje s visoka o ovome i onome, odlikovanja osumnjičenicima za ratne zločine, konstantna militarizacija društva i fascinacija vojskom kao takvom su mi apsolutno odbojne. A on to po mom sudu radi iz dva razloga. Prvi je da nadoknadi vlastito nesudjelovanje u ratu, a drugi da potpuno rehabilitira Franju Tuđmana i njegovu politiku

 

MONITOR: Slučaj ubistva navijača AEK-a, Mihalisa Kacurisa u Atini, za koji se sumnjiče navijači hrvatskog Dinama, uzburkao je i političke duhove u Hrvatskoj. Pored tragičnosti događaja, koliko je i on, namjerno ili nenamjerno, ponovo pokazao rivalitet Predsjednika i premijera i da li je već uveliko počela kampanja dvojice dužnosnika pred „superizbore“ 2024-e?

MARKOVINA: U ovom pitanju sadržane su dvije stvari. Prva, o kojoj sam pisao na Peščaniku odmah nakon užasa u Ateni, a to je stvar o kojoj svi šute i koja je tih prvih dana bila vidljiva u reakcijama nogometnog saveza i Dinama, a danas je vidljiva i u djelovanju premijera, predsjednika i kompletne Vlade te dobrog dijela medija. Dakle, korijen problema je u devedesetima i odnosu prema njima, odnosno u tome da ne možete huliganima godinama tepati da su bili prvi borci za Hrvatsku i da je rat u simboličkom smislu počeo na neodigranoj utakmici Dinama i Crvene Zvezde, usput nemati nikakav problem s ustaševanjem tih grupacija i onda se naći u čudu kad se dogodi ovo što se dogodilo.

A dogodilo se, između ostalog, i zbog ovakvog pristupa tim grupacijama i njihovoj ideologiji, a takav pristup je i stvorio javnost koja želi ovakav angažman premijera i predsjednika na ovom pitanju.

Njihov pak personalni sukob, koji traje nesmanjenim intenzitetom od prvog Milanovićevog radnog dana na funkciji predsjednika, tek djelomično je vezan uz buduće izbore. Radi se ponajprije o osobnoj netrpeljivosti, a ne o nekom principijelnom ili sadržajnom raskolu, te potom o izbornoj računici.

MONITOR: Pored ovog slučaja „navijačkog huliganstva“, razni oblici nasilja -posebno poslednjih mjeseci u zemljama Balkana, pokazuju i to da su društva i dalje izrazito militarizovana i okrenuta nasilnom rješavanju problema, bilo da su oni porodični, društveni, politički ili „preduzetnički“…U Srbiji i BiH traju protesti protiv nasilja, ali u Hrvatskoj nije bilo sličnih društvenih „pobuna“, ni u slučaju ubistva u Atini?

MARKOVINA: Na ovim našim prostorima nasilje je u ratu legalizirano, a poslije njega proglašeno nedodirljivim. I kada vi desetljećima odgajate generacije koje žive mitologizaciju ratnih narativa, i to unutar patrijarhalne, mačističke konzervativne ideologije, dobijete točno ovo. Društva ispunjena mržnjom, bijesom, frustracijama i histerijom, u kojima uvijek stradaju najugroženiji. To su u ovom slučaju nacionalne manjine i žene.

Iz istog razloga se protesti u Bosni i Hercegovini i Srbiji događaju, jer su ljudi osjetili da se svatko nad njima može iživljavati, a da država ne funkcionira, dok ih u Hrvatskoj nema. Iz razloga što se brani tzv. naše dečke u inozemstvu i nitko se ne osjeća ugroženo.

MONITOR: Predsjednički izbori bi trebalo da se održe do kraja 2024-e, posle evropskih i parlamentarnih. Zoran Milanović je mnoge svoje glasače i pristalice, iznenadio verbalnim performansima i neočekivanim „političkim prijateljima“. Da li je on time pridobio simpatije centra i desnice, pa bi –ako se bude kandidovao za drugi mandat, na toj strani kompenzovao glasove koje je, možda, izgubio kod svojih socijaldemokrata i drugih „levljih“ pristalica?

MARKOVINA: Priča oko Zorana Milanovića i sljedbe koja ga prati, obožava i koja će ga podržati, je nadrealna. Naime, unatoč tome što je čovjek bio premijer i vodio je katastrofalnu Vladu koja nije ništa bitno napravila, ljudi mu masovno plješću kad upućuje kritike HDZ-u. Tj. plješću mu oni ljudi koji ne mogu organski podnijeti HDZ i koji se tvrdoglavo drže podrške SDP-u, smatrajući tu stranku i dalje Savezom komunista. I upravo ti ljudi koji se prave slijepi kraj zdravih očiju i uvjeravaju sami sebe da pred sobom imaju predsjednika-ljevičara, makar da sve govori suprotno i da je riječ o čovjeku koji je napravio najveću prevaru birača u suvremenoj povijesti, prodavši sebe kao normalnog predsjednika, mogli bi mu donijeti presudne glasove za drugi mandat. One autentično desne je već dobio.

MONITOR: Kako  ocjenjujete Milanovićev potez da odlikuje pripadnike „Poskok bojne“, prilikom njegovog nedavnog boravka na Širokom brijegu? Pripadnici ove jedinice su se pred Haškim tribunalom u slučaju „Prlić i ostali“ dovodili u vezu sa zločinima nad bošnjačkim vojnicima i civilima u okolini Jablanice, 1993. …

MARKOVINA: Sve, ali apsolutno sve što Milanović radi, a odnosi se na rat i odlikovanja koja dijeli, a ovo nije usamljeni slučaj, ta uporna glorifikacija rata, popovanje s visoka o ovome i onome, odlikovanja osumnjičenicima za ratne zločine, konstantna militarizacija društva i fascinacija vojskom kao takvom su mi apsolutno odbojne. A on to po mom sudu radi iz dva razloga. Prvi je da nadoknadi vlastito nesudjelovanje u ratu, a drugi da potpuno rehabilitira Franju Tuđmana i njegovu politiku. Jer Milanović je najdosljedniji tuđmanist hrvatske politike.

MONITOR: I ove godine je, na sličan način, u Hrvatskoj obiljeležen Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, koji je omogućen vojno-policijskom akcijom Oluja, kada su stradali srpski civili i oko dvjesta hiljada ih je napustilo Hrvatsku. Srbija i RS su Oluju opet obeležili „na svoj način“, ovog puta u Prijedoru čijih je oko 3000 Bošnjaka i Hrvata ubijeno od strane srpskih ratnih snaga. Kako, kao savremenik i istoričar, gledate na ovakve slavljeničke i komemorativne prakse?

MARKOVINA: Prije svega logično je i očekivano da u globalu Hrvati i Srbi drukčije gledaju na Oluju, no ovdje je veći problem šutnja o onome što ti ne odgovara. S tom, ipak bitnom razlikom što Hrvatska ipak, čak i u svom tom pretjeranom trijumfalizmu i zapravo proslavi zbog masovnog odlaska Srba, te ljude i poslijeratne zločine ipak spomene. Može to biti usputno i cinično, ali se događa. Prije dvije godine je, uostalom i Tomislav Medved kao ministar branitelja, otišao na komemoraciju u Varivode, selo koje je skoro pa izbrisano u zločinu nakon Oluje. Na obilježavanjima pak u Srbiji i sada u Republici Srpskoj apsolutno nikada ništa nismo čuli o onome što je Oluji prethodilo i o ‘91. npr. Ove godine sjećanje u obilježenom Prijedoru toliko  je besramno, da je jedino što je preostalo to da sljedeće okupljanje bude u Srebrenici.

Inače mislim da bi trebalo prestati s obilježavanjem svaku godinu i s upornim mentalnim produžavanjem rata.

MONITOR: U Atini je održan „neformalni sastanak“ lidera država Jugoistočne Evrope sa predsjednicom EK Ursulom fon der Lajen i predsjednikom Evropskog savjeta Šarlom Mišelom. Sastanku je prisustvovao i predsjednik Ukrajine, Volodomir Zelenski. Tu su bili i Plenković, Vučić, Kurti, Kovačeski, Borjana Krišto…Sastanak „neformalan“ i dosta tajanstven. Kako ga  tumačite?

MARKOVINA: Ništa se epohalno na tim sastancima ne događa, osim što oni predstavljaju nastavak prakse konačnog većeg posvećivanja pažnje našoj, inače zaboravljenoj regiji od strane Europske unije, koje je došlo kao posljedica agresije Rusije na Ukrajinu. Mnogima je, naravno, najzanimljiviji susret Vučića i Zelenskog, ali ni to ništa bitno u politici Srbije i u odnosu Europske unije prema njoj neće promijeniti.

MONITOR: „Sastanče“ i zemlje BRIKS-a u Južnoj Africi- očekuje se usvajanje dokumenta o principima za proširenje grupe, što očekuju i kandidati Egipat, Alžir, Saudijska Arabija, Argentina… Kakva je budućnost BRIKS-a u već zahuktaloj globalnoj hladnoratovskoj atmosferi?

MARKOVINA: BRIKS je očito postao platforma za stvaranje multipolarnog svijeta, i to ona koja okuplja države i režime izravno suprostavljene ideji liberalne demokracije. I samim tim, širenje mu je u interesu. To što se i dalje ne radi-niti će se uskoro raditi o bloku zemalja identičnih interesa i vanjskih politika, ne znači da one ne predstavljaju ozbiljan izazov zapadnom svijetu.

MONITOR: I u SAD su 2024. predsjednički izbori. Interesantno je da je podrška Donaldu Trampu sve veća među Republikancima (sada već oko 62 posto sigurne podrške), kako i tačke njegovih optužnica rastu (sada oko 91). Kako razumijete ovoliki procenat podrške koji Trampu daju Republikanci?

MARKOVINA: SAD se u duhovnom i ideološkom smislu već dugi niz godina nalaze u građanskom ratu, a također živimo i u dobu uspona desnih nacionalističkih populista, koji su obično mahom jako bogati ljudi i dio društvene i političke elite, ali ih iz posve misterioznog razloga, najviše zahvaljujući društvenim mrežama i djelovanju botova, podržavaju bijesni i obespravljeni ljudi pogonjeni mržnjom prema sistemu i elitama. A to smo, nažalost, već imali prilike gledati.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

SINIŠA GAZIVODA, ČLAN TUŽILAČKOG SAVJETA I ADVOKAT: Mora se odustati od političke kontrole pravosuđa

Objavljeno prije

6 sati

na

29 Septembra, 2023

Objavio:

Političkim elitama do sada je bio prioriet da kontrolišu pravosuđe i od takvih pretenzija se konačno mora odustati. Izvršna i zakonodavna grana vlast treba da se usmjere na to da stvore uslove i otklone prepreke pravosuđu kako bi ono moglo efikasno da se bavi pojedinačnim predmetima, a ne da se politika bavi predmetima

 

MONITOR: U autorskom tekstu Pravosudna reforma u deset tačaka naveli ste ono što treba uraditi kako bi se Crna Gora nakon 20 godina pravosudne reforme bar približila nezavisnom i profesionalnom pravosuđu.  Po vama, i dalje smo daleko od tog cilja jer nije bilo reformskog i odlučnog zahvata. Zašto ga nije bilo, već samo, kako ste rekli, kratkoročnih i prelaznih rješenja?

GAZIVODA: Kada obratimo naročitu pažnju na period od obnove nezavisnosti i početka puta ka učlanjenju u Evropsku uniju, vidjećemo da je jedan dio posla zaista urađen, naročito u dijelu harmonizacije zakonodavstva sa evropskim pravnim okvirom. Međutim, kada je došlo do toga da se moramo baviti prevođenjem tim odredbi sa papira u stvarnost, onda smo se zagubili u tim kratkoročnim i prelaznim rješenjima, odnosno pokušajem da glumimo reformu i to naravno nije dalo rezultate. Prema tome, probali smo sve samo nijesmo probali suštinsku reformu i ja sam, u tekstu koji ste pomenuli, nastojao da iz svoje vizure konkretizujem u deset tačaka što je to što treba uraditi. Važno je napomenuti da se u međuvremenu promijenio i kontekst, imamo jasnu poruku da bez rješavanja pitanja iz poglavlja 23 nećemo riješiti ni jedno drugo poglavlje.

MONITOR: Može li se taj reformski zahvat izvesti bez odgovornih i za to odlučnih političkih klasa, imajući u vidu da, između ostalog, na važna imenovanja zbog neuspjelih političkih dogovora čekamo godinama?

GAZIVODA: Ne može. Reformski zahvat se može izvesti samo ako to bude prioritet. Usudiću se da kažem, jer to mogu i da argumentujem, da je na temu pravosuđa političkim elitama do sada bio prioriet da ga kontrolišu i od takvih pretenzija se konačno mora odustati. Izvršna i zakonodavna grana vlasti treba da se usmjere na to da stvore uslove i otklone prepreke pravosuđu kako bi ono moglo efikasno da se bavi pojedinačnim predmetima, a ne da se politika bavi predmetima. Takođe, treba se uzdržavati od populističkih mjera koje samo podižu očekivanja građana i nerijetko čak i ometaju pravosudne organe u poslu i fokusirati se na teške zadatke koji zahtijevaju ozbiljnu posvećenost. U tom kontekstu bih napomenuo da mi na današnji dan nemamo Strategiju reforme pravosuđa, odnosno da je posljednji strateški dokument iz ove oblasti istekao 2022. godine, a u međuvremenu nije ni napisan novi, a kamoli da se započelo sa njegovom realizacijom.

MONITOR: Tokom pregovora o formiranju nove vlade često se ističe da je neophodna stabilna vlada kako bi došlo do tih imenovanja.  Zar ta imenovanja ne treba da budu pitanje konsenzusa? 

GAZIVODA: Suština Ustavnih izmjena iz 2013. godine, koje su uvele da se sudije Ustavnog suda, članovi Sudskog savjeta i vrhovni državni tužilac biraju kvalifikovanom većinom, upravo je bila u tome da se širim konsenzusom dođe do najboljih kandidata. Poenta je bila da se spriječi mogućnost da parlamentarna većina sama bira podobne kandidate, te da opozicija učestvuje u procesu kako bi se osiguralo da izabrani kandidati imaju nesporan integritet i nesporne profesionalne kvalifikacije. U dosadašnjoj praksi taj cilj je izigravan pa se često umjesto dijaloga do izbora određenih lica dolazilo partijskom pogodbom. Tvrdnja da vladu treba da podržava najmanje 49 poslanika kako bi se došlo do imenovanja u pravosuđu, pokušaj je da se ustavne odredbe o kvalifikovanoj većini u potpunosti obesmisle. Ukoliko to bude pristup onda postoji velika opasnost da ove pozicije uđu u raspodjelu partijskog plijena između koalicionih partnera koji čine vlast i to bi bio nesumnjiv korak unazad u pravosudnoj reformi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NIJAZ SKENDERAGIĆ, LJEVIČAR IZ SARAJEVA: Populizam najgore vrste je u modi

Objavljeno prije

6 sati

na

29 Septembra, 2023

Objavio:

Uprkos agresiji Miloševićeve Jugoslavije prema ostalim republikama i razaranju i krvavom raspadu Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća, živa je i dalje volja i ideja „običnih“ ljudi da sarađuju, žive i egzistiraju jedni sa drugima

 

MONITOR: Pred dvije godine ste odbili ponuđenu kandidaturu za gradonačelnika Sarajeva ispred SDP BiH, partije čiji ste osnivač i dužnosnik bili. Nedavno ste izjavili da više ne želite biti potpredsjednik Saveza antifašista i boraca NOR-a BiH. Djeluje da se još više distancirate od javnog života i angažmana. Koji su razlozi?

SKENDERAGIĆ: Ja volim biti timski igrač. Danas su na društveno-političkoj sceni uglavnom solisti koji misle o sebi  u superlativima uz odsustvo bilo kakve vrste samokritike i kritike. Populizam najgore vrste je u modi. To ne vodi nigdje. Više nego ikad nedostaju lideri, vizionari kojima će borba za opće dobro biti ispred ličnih interesa, borbe za fotelje i lične koristi.

MONITOR: Često se referirate na vrijednosti NOB-a i socijalističke SFRJ pa i na ličnost Josipa Broza Tita, kao zanemarene i omalovažavane. Smatrate da sadašnji lideri istovremeno kritikuju i podražavaju Tita. Šta je zaostavština toga vremena i ideologije koju bi, i danas, trebalo uzimati u obzir u političkom i javnom životu?

SKENDERAGIĆ: Zaostavština NOB-a, socijalizma, ali i Josipa Broza Tita na ovim prostorima – pa i u samoj  Bosnu i Hercegovinu je, uistinu, ogromna. Sve ove tekovine su uveliko utjecale na  sva društva u republikama i na njihov preobražaj u moderna, s tim da bi tu fokus stavio na Bosnu i Hercegovinu, iz razloga što je ratom razorena republika tridesetak godina poslije bila domaćinom Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Taj samo jedan primjer – a ima ih mnogo više, uveliko govori sa kolikim entuzijazmom se radilo na obnovi zemlje i na njenoj pretvorbi iz ruralne i razrušene u modernu državu. Svakako kada govorimo o Jugoslaviji, NOB-u, socijalizmu nikada ne bih stavljao znak jednakosti kao što neki uporno stavljaju, između tih pojmova i Josipa Broza Tita. Tito je uistinu bio simbol tog vremena i generacije, ali nikako ne može biti samo on odgovoran za sve dobro ili loše u tom vremenu, a bilo je i jednog i drugog. NOB, socijalizam i Jugoslaviju su stvarali i oblikovali njeni narodi. Za njena civilizacijska dostignuća zaslužan je svaki borac koji je sa opancima i sa korom hljeba krenuo u antifašističku borbu i što je svrstao Jugoslaviju na pobjedničku stranu historije, ali i svaki profesor, direktor, radnik, doktor, seljak koji je dao svoj doprinos da Jugoslavija postane napredna i moderna država. Uprkos agresiji Miloševićeve Jugoslavije prema ostalim republikama i razaranju i krvavom raspadu Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća, živa je i dalje volja i ideja „običnih“ ljudi da sarađuju, žive i egzistiraju jedni sa drugima. Također, tu su brojni univerziteti, bolnice, ceste… sve su to vrijednosti koje treba njegovati i razvijati  i u današnje vrijeme. Današnjim liderima nedostaje moralna i politička odgovornost koja je postojala u jugoslovenskom socijalizmu.

MONITOR: Vas smatraju pripadnikom liberalnog krila SKJ. Liberali s kraja 1960-tih u Srbiji su pod pritiskom odstupili sa vlasti (Nikezić, Perović, Tepavac) kao „anarho-liberali“ i „tehnokrate“ istovremeno, a nacional-liberali u SK Hrvatske (Dapčević-Kučar, Tripalo) smijenjeni su, uz odlazak još hiljada rukovodilaca u institucijama, SK i privredi. Da li je uopšte bilo moguće biti „liberalno krilo“ jedne komunističke partije, pa i SKJ?

SKENDERAGIĆ: Kao i svaka društvena pojava tako i komunizam kao ideologija ima svoj evolucijski tok. Smatram da su liberalne ideje bile plemenite i u interesu građana i Jugoslavije, ali mislim da nije bilo razumijevanja sa obje strane po tom pitanju. Možda su došle prerano, a možda smo i shvatili prekasno da nam je potrebna reforma, ali svakako mislim da jugoslovenski komunizam nije bio sovjetski model komunizma već autentični politički model koji je imao svoja dostignuća, ali i domete.

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nepodnošljiv nedostatak odgovornosti

Objavljeno prije

1 sedmica

na

22 Septembra, 2023

Objavio:

Afera Tunel je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava

 

MONITOR: Crnu Goru potresa slučaj Tunel, odnosno iskopani tunel do depoa Višeg suda. Šta taj slučaj govori?

RADULOVIĆ: Afera tunel pokazala je brojne slabosti u bezbjednosnom sistemu Crne Gore i ponovo podsjetila na nepodnošljiv nedostatak ljudske i objektivne odgovornosti na strani osoba koje rukovode institucijama. Takođe, ova afera je pokazala da funkcioneri, umjesto da snose odgovornost, ovaj događaj koriste u svrhu nepristojnog političkog marketinga i da istovremeno čak ugrožavaju istragu na više načina. Na kraju, afera tunel je otvorila pitanje i mogućeg ugrožavanja rezultata koje su u prethodnom periodu postigli Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje.

Najjednostavnije rečeno, ova afera je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava.

MONITOR: Kakve on sve posljedice može imati ?

RADULOVIĆ: Brojne su posljedice koje ovaj slučaj može imati i mislim da ćemo se sa tim posljedicama upoznavati u danima i mjesecima, a moguće i godinama koje slijede. Popis stvari iz depoa Višeg suda još nije završen, tako da se ne zna šta nedostaje, šta je eventualno dodato, na čemu su eventualno vršene ispravke, odnosno koje stvari su i u kojoj mjeri kontaminirane.

Najteže posljedice bi mogle biti u tome da kontaminacija dokaza bude odlučujuća za ishod nekog postupka, odnosno donošenje oslobađajućih presuda. Tako bi mogli doći u situaciju da se potpuno devalviraju rezultati koje su u prethodnom periodu ostvarili Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje. Samo postojanje mogućnosti za tako nešto dovoljan je razlog za utvrđivanje odgovornosti, počev od objektivne, pa sve do krivične odgovornosti.

MONITOR: Ko sve treba da snosi odgovornost zbog ovog slučaja?

RADULOVIĆ: Odgovornost postoji na strani gotovo svih institucija čiji rad je vezan za bezbjednost i pravosuđe. Na strani Uprave policije i ANB-a postoji odgovornost zbog toga što se ovakva kriminalna djelatnost vršila na takvoj loakciji. Prosto je nevjerovatno da strani državljani u centru grada, na 30 metara od Vrhovnog, Apelacionog i Višeg suda, u neposrednoj blizini državnog tužilaštva, Ustavnog suda, Skupštine, Vlade, Centralne banke, iznajme stan i više od mjesec dana vrše takve radove, odnosno prokopaju tunel do depoa Višeg suda u kome se nalaze ključni materijalni dokazi iz najvažnijih krivičnih predmeta. Da li možete zamisliti da se to desi u nekoj uređenoj državi i da ove službe, prvenstveno kontraobavještajna djelatnost, o tome nemaju pojma?

Takođe, postavlja se pitanje kako su strani državljani znali gdje se tačno nalazi prostorija do koje su prokopali tunel i kako su znali šta se u njoj nalazi. Šesnaest i po godina se bavim advokaturom i nebrojeno puta sam bio u zgradi Višeg suda, na brojnom suđenjima, ali je ne znam tačno gdje se taj depo nalazi i šta je u njemu. Niti me to zanima, niti ja to uopšte treba da znam. Sa druge strane, i prije i nakon ovog događaja, danima slušamo gdje je ta prostorija i šta se u njoj nalazi, kako je obezbijeđena i slično. Bez tih informacija izvršioci nijesu mogli izvesti ovu akciju, a te informacije su saznali zahvaljući slučajnim ili namjernim propustima rukovodstva Višeg suda. Namjerni propusti bili bi osnov za krivičnu odgovornost, a slučajni za objektivnu. U svakom slučaju, odgovornost postoji, ali je izostala kao što izostaje godinama. Osim toga, izjave i ponašanje predsjednika suda, kao i premijera i predstavnika izvršne vlasti nakon ovog događaja predstavljali su ozbiljno ometanje i ugrožavanje istrage, što je dodatan razlog za odgovornost. Na kraju, izvršna vlast, kako aktuelna tako i one prethodne, odgovorne su za ambijent i loše uslove u kojima pravosuđe radi.

MONITOR: Skupština je u blokadi već šest mjeseci, vlada je u tehničkom mandatu, još se čekaju izbori u pravosuđu. Kakve to sve posljedice ostavlja na društvo?

RADULOVIĆ: Skupština je u blokadi šest mjeseci, ali i kada nije bila u blokadi ona nije vršila svoje nadležnosti. Podsjetiću da mi već četiri godine nemamo VDT-a u punom mandatu, a već pet godina nemamo sve članove Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika. Kada se prisjetimo kako je tekao postupak izbora sudija Ustavnog suda i kako je ta institucija bila jedno vrijeme u blokadi, onda je jasno da živimo u partitokratskom društvu u kome je sve podređeno interesima poličkih partija i njihovih lidera, političkoj trgovini i korupciji koja je odavno dominantan model ponašanja političara. Posljedice takvog sistema mi živimo decenijama i one će biti sve teže i ozbiljnije ako izbori u pravosuđu ne dovedu do toga da pravosuđem upravljaju profesionalci sa integritetom. Do tada ćemo imati nasljeđe koje nam je ostavila Vesna Medenica i njene kolege i prijatelji, koji su istovremeno i zajedno sa njom upravljali crnogorskim pravosuđem.

MONITOR: Specijalno tužilaštvo otvorilo je više važnih procesa protiv visokih funkcionera pravosuđa. Ipak, može li današnje pravosuđe te postupke dovesti do kraja na adekvatan način?

RADULOVIĆ: Ja vjerujem da može ako se suzbije uticaj onih aktera koji su bili dominantni u pravosuđu u vrijeme vladavine Vesne Medenice, od kojih su brojni i danas akteri najznačajnih postupaka koji se vode pred crnogorskim sudovima, uključujući i postupak protiv nje. Sve dok su su takvi kadrovi uključeni u te postupke i dok i dalje koriste ranije koruptivne šeme i veze, postoji ozbiljan rizik da se i ti postupci završe neslavno poput, na primjer, postupaka protiv Svetozara i Miloša Marovića i ostalih pripadnika budvanske kriminalne grupe.

Mnogo je aktera iz tih postupaka koji su i danas akteri u aktuelnim postupcima, umjesto da Medenici prave društvo na optuženičkoj klupi i da im profesionalno pravosuđe obezbijedi pravo na pravično suđenje koje su oni uskratili mnogima.

MONITOR: U kakvom je stanju danas pravosuđe, i šta je osim izbora nedostajućih funkcija neophodno preduzeti?

RADULOVIĆ: Osim izbora u pravosuđu na način koji bi na ključnim pozicijama doveo profesionalce sa integritetom, neophodno je uspostaviti sistem odgovornosti u kome će svako odgovarati za kršenje zakona.

Takođe, mislim da bi u kompletnom pravosuđu trebalo sprovesti sistem vetinga koji bi doveo do oduzimanja imovine svima u pravosuđu koji ne mogu dokazati njeno zakonito porijeklo i udaljenje takvih kadrova sa pozicija na kojima su bili i na kojima su sada. Vjerujem da bi značajan broj takvih sami napustili funkcije kada bi se postupak pokrenuo kako bi izbjegli dokazivanje zakonitosti porijekla imovine, a kako se desilo i u Albaniji kada je taj proces pokrenut.

MONITOR: Kolika je  odgovornost političara za to stanje?

RADULOVIĆ: Ključna odgovornost je na njihovoj strani jer su oni kreirali i oni održavaju ambijent u kome su korupcija, nepotizam, klijentelizam i partijska poslušnost dominantni modeli ponašanja. Zaštita partijskih i ličnih interesa, kao i zaštita nezakonito stečene imovine, prepreka je reformi pravosuđa i uspostavljanju društva vladavine prava jer bi u takvom drušvu brojni političari ostali i bez slobode i bez imovine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo