Povežite se sa nama

INTERVJU

DR DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I ANALITIČAR IZ HRVATSKE: Milanović je najdosljedniji tuđmanist hrvatske politike

Objavljeno prije

na

Sve, ali apsolutno sve što Milanović radi, a odnosi se na rat i odlikovanja koja dijeli, ta uporna glorifikacija rata, popovanje s visoka o ovome i onome, odlikovanja osumnjičenicima za ratne zločine, konstantna militarizacija društva i fascinacija vojskom kao takvom su mi apsolutno odbojne. A on to po mom sudu radi iz dva razloga. Prvi je da nadoknadi vlastito nesudjelovanje u ratu, a drugi da potpuno rehabilitira Franju Tuđmana i njegovu politiku

 

MONITOR: Slučaj ubistva navijača AEK-a, Mihalisa Kacurisa u Atini, za koji se sumnjiče navijači hrvatskog Dinama, uzburkao je i političke duhove u Hrvatskoj. Pored tragičnosti događaja, koliko je i on, namjerno ili nenamjerno, ponovo pokazao rivalitet Predsjednika i premijera i da li je već uveliko počela kampanja dvojice dužnosnika pred „superizbore“ 2024-e?

MARKOVINA: U ovom pitanju sadržane su dvije stvari. Prva, o kojoj sam pisao na Peščaniku odmah nakon užasa u Ateni, a to je stvar o kojoj svi šute i koja je tih prvih dana bila vidljiva u reakcijama nogometnog saveza i Dinama, a danas je vidljiva i u djelovanju premijera, predsjednika i kompletne Vlade te dobrog dijela medija. Dakle, korijen problema je u devedesetima i odnosu prema njima, odnosno u tome da ne možete huliganima godinama tepati da su bili prvi borci za Hrvatsku i da je rat u simboličkom smislu počeo na neodigranoj utakmici Dinama i Crvene Zvezde, usput nemati nikakav problem s ustaševanjem tih grupacija i onda se naći u čudu kad se dogodi ovo što se dogodilo.

A dogodilo se, između ostalog, i zbog ovakvog pristupa tim grupacijama i njihovoj ideologiji, a takav pristup je i stvorio javnost koja želi ovakav angažman premijera i predsjednika na ovom pitanju.

Njihov pak personalni sukob, koji traje nesmanjenim intenzitetom od prvog Milanovićevog radnog dana na funkciji predsjednika, tek djelomično je vezan uz buduće izbore. Radi se ponajprije o osobnoj netrpeljivosti, a ne o nekom principijelnom ili sadržajnom raskolu, te potom o izbornoj računici.

MONITOR: Pored ovog slučaja „navijačkog huliganstva“, razni oblici nasilja -posebno poslednjih mjeseci u zemljama Balkana, pokazuju i to da su društva i dalje izrazito militarizovana i okrenuta nasilnom rješavanju problema, bilo da su oni porodični, društveni, politički ili „preduzetnički“…U Srbiji i BiH traju protesti protiv nasilja, ali u Hrvatskoj nije bilo sličnih društvenih „pobuna“, ni u slučaju ubistva u Atini?

MARKOVINA: Na ovim našim prostorima nasilje je u ratu legalizirano, a poslije njega proglašeno nedodirljivim. I kada vi desetljećima odgajate generacije koje žive mitologizaciju ratnih narativa, i to unutar patrijarhalne, mačističke konzervativne ideologije, dobijete točno ovo. Društva ispunjena mržnjom, bijesom, frustracijama i histerijom, u kojima uvijek stradaju najugroženiji. To su u ovom slučaju nacionalne manjine i žene.

Iz istog razloga se protesti u Bosni i Hercegovini i Srbiji događaju, jer su ljudi osjetili da se svatko nad njima može iživljavati, a da država ne funkcionira, dok ih u Hrvatskoj nema. Iz razloga što se brani tzv. naše dečke u inozemstvu i nitko se ne osjeća ugroženo.

MONITOR: Predsjednički izbori bi trebalo da se održe do kraja 2024-e, posle evropskih i parlamentarnih. Zoran Milanović je mnoge svoje glasače i pristalice, iznenadio verbalnim performansima i neočekivanim „političkim prijateljima“. Da li je on time pridobio simpatije centra i desnice, pa bi –ako se bude kandidovao za drugi mandat, na toj strani kompenzovao glasove koje je, možda, izgubio kod svojih socijaldemokrata i drugih „levljih“ pristalica?

MARKOVINA: Priča oko Zorana Milanovića i sljedbe koja ga prati, obožava i koja će ga podržati, je nadrealna. Naime, unatoč tome što je čovjek bio premijer i vodio je katastrofalnu Vladu koja nije ništa bitno napravila, ljudi mu masovno plješću kad upućuje kritike HDZ-u. Tj. plješću mu oni ljudi koji ne mogu organski podnijeti HDZ i koji se tvrdoglavo drže podrške SDP-u, smatrajući tu stranku i dalje Savezom komunista. I upravo ti ljudi koji se prave slijepi kraj zdravih očiju i uvjeravaju sami sebe da pred sobom imaju predsjednika-ljevičara, makar da sve govori suprotno i da je riječ o čovjeku koji je napravio najveću prevaru birača u suvremenoj povijesti, prodavši sebe kao normalnog predsjednika, mogli bi mu donijeti presudne glasove za drugi mandat. One autentično desne je već dobio.

MONITOR: Kako  ocjenjujete Milanovićev potez da odlikuje pripadnike „Poskok bojne“, prilikom njegovog nedavnog boravka na Širokom brijegu? Pripadnici ove jedinice su se pred Haškim tribunalom u slučaju „Prlić i ostali“ dovodili u vezu sa zločinima nad bošnjačkim vojnicima i civilima u okolini Jablanice, 1993. …

MARKOVINA: Sve, ali apsolutno sve što Milanović radi, a odnosi se na rat i odlikovanja koja dijeli, a ovo nije usamljeni slučaj, ta uporna glorifikacija rata, popovanje s visoka o ovome i onome, odlikovanja osumnjičenicima za ratne zločine, konstantna militarizacija društva i fascinacija vojskom kao takvom su mi apsolutno odbojne. A on to po mom sudu radi iz dva razloga. Prvi je da nadoknadi vlastito nesudjelovanje u ratu, a drugi da potpuno rehabilitira Franju Tuđmana i njegovu politiku. Jer Milanović je najdosljedniji tuđmanist hrvatske politike.

MONITOR: I ove godine je, na sličan način, u Hrvatskoj obiljeležen Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, koji je omogućen vojno-policijskom akcijom Oluja, kada su stradali srpski civili i oko dvjesta hiljada ih je napustilo Hrvatsku. Srbija i RS su Oluju opet obeležili „na svoj način“, ovog puta u Prijedoru čijih je oko 3000 Bošnjaka i Hrvata ubijeno od strane srpskih ratnih snaga. Kako, kao savremenik i istoričar, gledate na ovakve slavljeničke i komemorativne prakse?

MARKOVINA: Prije svega logično je i očekivano da u globalu Hrvati i Srbi drukčije gledaju na Oluju, no ovdje je veći problem šutnja o onome što ti ne odgovara. S tom, ipak bitnom razlikom što Hrvatska ipak, čak i u svom tom pretjeranom trijumfalizmu i zapravo proslavi zbog masovnog odlaska Srba, te ljude i poslijeratne zločine ipak spomene. Može to biti usputno i cinično, ali se događa. Prije dvije godine je, uostalom i Tomislav Medved kao ministar branitelja, otišao na komemoraciju u Varivode, selo koje je skoro pa izbrisano u zločinu nakon Oluje. Na obilježavanjima pak u Srbiji i sada u Republici Srpskoj apsolutno nikada ništa nismo čuli o onome što je Oluji prethodilo i o ‘91. npr. Ove godine sjećanje u obilježenom Prijedoru toliko  je besramno, da je jedino što je preostalo to da sljedeće okupljanje bude u Srebrenici.

Inače mislim da bi trebalo prestati s obilježavanjem svaku godinu i s upornim mentalnim produžavanjem rata.

MONITOR: U Atini je održan „neformalni sastanak“ lidera država Jugoistočne Evrope sa predsjednicom EK Ursulom fon der Lajen i predsjednikom Evropskog savjeta Šarlom Mišelom. Sastanku je prisustvovao i predsjednik Ukrajine, Volodomir Zelenski. Tu su bili i Plenković, Vučić, Kurti, Kovačeski, Borjana Krišto…Sastanak „neformalan“ i dosta tajanstven. Kako ga  tumačite?

MARKOVINA: Ništa se epohalno na tim sastancima ne događa, osim što oni predstavljaju nastavak prakse konačnog većeg posvećivanja pažnje našoj, inače zaboravljenoj regiji od strane Europske unije, koje je došlo kao posljedica agresije Rusije na Ukrajinu. Mnogima je, naravno, najzanimljiviji susret Vučića i Zelenskog, ali ni to ništa bitno u politici Srbije i u odnosu Europske unije prema njoj neće promijeniti.

MONITOR: „Sastanče“ i zemlje BRIKS-a u Južnoj Africi- očekuje se usvajanje dokumenta o principima za proširenje grupe, što očekuju i kandidati Egipat, Alžir, Saudijska Arabija, Argentina… Kakva je budućnost BRIKS-a u već zahuktaloj globalnoj hladnoratovskoj atmosferi?

MARKOVINA: BRIKS je očito postao platforma za stvaranje multipolarnog svijeta, i to ona koja okuplja države i režime izravno suprostavljene ideji liberalne demokracije. I samim tim, širenje mu je u interesu. To što se i dalje ne radi-niti će se uskoro raditi o bloku zemalja identičnih interesa i vanjskih politika, ne znači da one ne predstavljaju ozbiljan izazov zapadnom svijetu.

MONITOR: I u SAD su 2024. predsjednički izbori. Interesantno je da je podrška Donaldu Trampu sve veća među Republikancima (sada već oko 62 posto sigurne podrške), kako i tačke njegovih optužnica rastu (sada oko 91). Kako razumijete ovoliki procenat podrške koji Trampu daju Republikanci?

MARKOVINA: SAD se u duhovnom i ideološkom smislu već dugi niz godina nalaze u građanskom ratu, a također živimo i u dobu uspona desnih nacionalističkih populista, koji su obično mahom jako bogati ljudi i dio društvene i političke elite, ali ih iz posve misterioznog razloga, najviše zahvaljujući društvenim mrežama i djelovanju botova, podržavaju bijesni i obespravljeni ljudi pogonjeni mržnjom prema sistemu i elitama. A to smo, nažalost, već imali prilike gledati.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo