Povežite se sa nama

INTERVJU

MILORAD MITROVIĆ, NVO BREZNICA: Zagađenja Pljevalja biblijskih razmjera

Objavljeno prije

na

Donosioci odluka na svim nivoima nemaju viziju kako riješiti problem enormnog zagađenja vazduha u Pljevljima, ali i u drugim gradovima Crne Gore. Oni očigledno ne mogu ili ne umiju, da naprave novi i drugačiji pristup rješavanju zagađenja Pljevalja

 

MONITOR: Na koje ekološke probleme je Breznica ukazivala i da li je bilo ažurnosti institucija da ih riješe?

MITROVIĆ: Iza nas stoje godine i godine ozbiljnog rada i obrazovanja o ekologiji i životnoj sredini i problemima koji su iz godine u godinu sve veći i složeniji. Iza našeg rada stoje brojni apeli i inicijative koje smo pokretali i sa kojima smo ukazivali na vrlo ozbiljne probleme i potrebu da se krene u njihovo rješavanje, koji su ignorisani i napadani od strane onih koji su u međuvremenu profitirali i zauzimali razne pozicije u vlasti i koji su se bogatili na bespomoćnosti i nesreći Pljevljaka, koji su ,uglavnom, nijemo posmatrali sopstveni ekološki ali i ekonomski egzodus, a nisu znali da se brane i da se bore za ono što im pripada. Dakle, mi smo značajan dio svog profesionalnog rada i života posvetili borbi i ukazivanju na teške posljedice po  zajednicu. Pored kritika, nudili smo programe i rješenja koji bi na sveobuhvatan način, ako ne riješili, onda bar ublažili posljedice neshvatljivog kolonijalnog odnosa prema Pljevljima i Pljevljacima.

MONITOR: Sve je manje kritika na stanje u ekologiji od vaših kolega – što je uzrok tome?

MITROVIĆ: Slobodno mogu reći da je ekološki nevladin sektor u Crnoj Gori postao cirkuska šatra u kojoj pojedini kvazi ekolozi prave nove cirkuske predstave za sebe, javnost i građane. Mnogi su zalutali u ovaj sektor i nenaučeni postali učitelji drugima, pričajući o ekologiji na raznim radionicama, tribinama, okruglim stolovima, javnim raspravama, iznoseći činjenice i neke svoje zaključke  koji nemaju veze sa stvarnošću.

Otvaranjem poglavlja 27 i pričom da će to poglavlje biti najskuplje i najzahtjevnije došlo je do ekspanzije registracija i pojave ekoloških nevladinih organizacija. Skoro pa svaka stranka u Crnoj Gori ima po pet svojih ekoloških nevladinih organizacija, sa kojima apliciraju za donatorska sredstva kod Opština, Ministarstava i države ali i stranih donatora.

Naravno, ima i časnih izuzetaka koji teško da mogu da dođu do izražaja od ovih stalno ,,zelenih” ili ,,zimzelenih” nevladinih organizacija kojima upravljaju političari, funkcioneri, ambasadori ili predstavnici organizacija nekih stranih zemalja. Pouzdano znam da su neki od njih postali i ekspoziture određenih obavještajnih agencija tih zemalja.

MONITOR: Ispada da je to profitabilan sektor?

MITROVIĆ: Ogroman novac se slio na račune pojedinih nevladinih organizacija koje su realizovale brojne projekte, a od tih milionskih sredstava nismo dobili ništa, ustvari dobili smo samo štetu. Ogromna sredstva su pokradena upravo od strane NVO mafije koja itekako postoji u Crnoj Gori. Sjetimo se samo sredstava koja su opredjeljivana nevladinom sektoru kroz budžet od igara na sreću, koja  su bila klasična pljačka građana. Poslednjih godina je evidentno da brojne organizacije dobijaju na stotine hiljada eura za rešavanje nekih ekološkim problema sa projektima zvučnih imena. Od tih sredstava niko nije vidio nikakvu korist , dok su osnivači tih NVO-a prihodovali milione eura sa kojima su kupovali stanove po Podgorici, zemljište oko Podgorice i u drugim mjestima i razvijali sopstvene porodične biznise na štetu građana Crne Gore.

Neki od njih su potpuni diletanti. Oprobavali su se u raznim oblastima,  bili zaštitnici ljudskih prava i sloboda, prava pripadnika manjinskih naroda, pa veliki zaštitnici radnika, a sada su postali eksperti za ekologiju, održivi razvoj, energetsku efikasnost i što-šta drugo.

Uočljivo je da su im naprasno, poslednjih godina postali zanimljivi građani Pljevalja i stanje životne sredine u tom gradu. Počeli su da se brinu za građane  i životnu sredinu, a do juče su isti ti ljudi zagovarali gradnju brana na našim rijekama.

Crna Gora je postala zemlja sa najvećim brojem analitičara raznih profila i eksperata po glavi stanovnika a ti ekološki stručnjaci zapravo su ,,prepaid” ekolozi, koji funkcionišu po principu ko više plati. Pored industrijskih i drugih zagađivača postoje i mentalni zagađivači, koji pored velikog neznanja i javnog iznošenja netačnih podataka, svojim  i  interpretacijama i tvrdnjama pokušavaju da kreiraju javno mnjenje zarad onih koji ih za to plaćaju. Iskreno se nadam da će krenuti hapšenja i u NVO sektoru i da će se mnoge stvari razjasniti.

MONITOR: Kako ocjenjujete učinak odlazeće Vlade na polju ekologije?

MITROVIĆ: Nažalost, mi smo i nakon promjene vlasti svjedoci da se ništa na bolje ne mijenja. Naprotiv, stanje postaje sve teže. Donosioci odluka na svim nivoima nemaju viziju kako riješiti problem enormnog zagađenja vazduha u Pljevljima, ali i u drugim gradovima Crne Gore. Oni  očigledno ne mogu,  ili ne umiju, da naprave novi, drugačiji pristup rešavanju zagađenja Pljevalja biblijskih razmjera.

Svemu ovome doprinosi i stanje sveukupnog crnogorskog društva koje je teško oboljelo od podjela.  Što se tiče stanja svijesti građana, ni tu nismo daleko odmakli. Većina  građana je neodgovorna pa svoje smeće, još uvijek baca u rijeke i potoke kao u kontejner. Sve to zajedno postaje socijalna patologija.

Pogrešna politika koju su vodile sve dosadašnje vlasti, odnosno političari koji uspiju da sve iskrive i obesmisle, stvorili su i ambijent u kome su zaštitu životne sredine, odnosno ekologiju sveli na nivo komunalne higijene, a razvojni pravac ekološke države su sveli na najobičnije čišćenje divljih deponija.

MONITOR: Šta očekujete od nove Vlade?

MITROVIĆ: Očekujem, rekoh,  da će Specijalno državno tužilaštvo krenuti u hapšenja ljudi iz nevladinih sektora koji su duboko zagazili u kriminal i korupciju i da će se u tom sektoru napraviti kakav-takav red.Ovakvo stanje  je neodrživo, ako želimo da u skorije vrijeme Crnu Goru vidimo u društvu evropskih naroda. Naši poslanici i donosioci odluka su i previše plaćeni, jako malo rade i predstavljaju teret za ovako mali broj stanovnika u Crnoj Gori.  Stvoren je ambijent da je posao političara najbolji posao u Crnoj Gori. Pritom ga može obavljati svako, jer nije potrebno nikakvo posebno znanje, a ni neko radno iskustvo ili radne navike, pa većina mladih žudi da postane poslanik ili odbornik.

MONITOR: Da li se život u Pljevljima promijenio i ima li planova za ikakav boljitak?

MITROVIĆ: Život u Pljevljima se svodi na život od izbora do izbora, gdje građani slušaju obećanja političara koji imaju namjeru i želju da dođu na vlast. Sve se to već godinama vrti u krug. Mislim da su Pljevljaci odavno prestali da vjeruju u bajke koje im pričaju političari, a koji nisu bili sposobni da im proteklom periodu obezbijede uslove, da bi živjeli životom dostojnim čovjeku u 21. vijeku. I dalje se nastavlja besomučna eksploatacija i pljačka prirodnih dobara i resursa cijelog područja dok se  građani nalaze na rubu i ekonomskog i ekološkog ambisa.

„Elite“ koje vladaju ovom zemljom stalno nas vraćaju u prošlost, zapostavljajući sopstveno stanovništvo koje nam stalno odlazi i napušta i Pljevlja i ovu zemlju.. Oni neće da priznaju da su svojom nesposobnošću doveli građane u ovakvo i stanje. I  umjesto da smo sve bliže EU mi smo joj sve dalje, jer se bavimo trivijalnim i nevažnim stvarima za građane.

I u ovoj, potpuno neshvatljivoj situaciji, na jednoj strani imamo građane koji brane svetinje, na drugoj ove koji brane Crnu Goru, a trebalo  bi da se svi ujedinimo i da se zajedno borimo za životnu sredinu koju smo do te mjere degradirali da to postaje zabrinjavajuće. Da stvaramo ambijent života sa prirodom, a ne protiv nje i protiv sebe.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi Đukanović postao počasni predsjednik DPS-a, to bi isklomplikovalo lični život Đukanoviću, ali i politički život Crne Gore. Tri su moguća razloga za Đukanovićev povratak. Prvo, strah je od gubitka slobode zbog nečega učinjenog na prethodnim dužnostima; drugo, interes je jer političke funkcije donose benefite; i treće, to pokazuje deficit moralnog kredibiliteta

 

 

MONITOR: Kako cijenite sadašnju društvenu i političku situaciju u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Komplikovanom ali i rješivom. Najveći problem je nedostatak moralnog kredibiliteta nekih osoba  koje obavljaju javne funkcije. U takvoj situaciji epidemijski se urušava moral cjelokupnog društva. Ovo nije samo specifikum  Crne Gore, problem je regionalni pa čak i globalni. Nema niti jedan politički subjekt (sve tobože zbog zaštite ljudskih prava) koji se bavi moralnim kredibilitetom svojih članova. Ali se zato oni otimaju za funkcije u državi. Na sceni imamo tipičnu političku prostituciju.

MONITOR: Kako je to nekada bilo?

GRAHOVAC: Kada od nekih političkih funkcionera čujete da koriste termin „komunizam“ aludirajući na sistem u bivšoj SFRJ znajte da se radi, bar što se tiče političkih teorija, o neznalicama i potencijalnim lopovima. Pojam „komunizam“ u bivšoj državi nije postojao niti u ustavu, niti u programu SKJ, niti u bilo kom državnom dokumentu. SKJ je bio na vlasti a programski i akciono se borio za izgradnju samoupravnog socijalizma Čovjeku primjerenom. Do izražaja je došla stručna i moralna kompetencija a ne kao danas promovisanje arogantnog partijskog diletantizma koji nije ništa drugo nego je politička pa i ona ljudska prostitucija. Ne sporim da je i u bivšem sistemu bilo protežiranja i zloupotreba, ali to nije produkovalo partijsko porobljavanje čitavog društva i države.

MONITOR:  Na primjer?

GRAHOVAC: Imam na hiljade primjera. Evo jednog. U JNA je u svakoj jedinici  djelovala partijska organizacija koju su činili svi članovi SKJ od vojnika do komandanta brigade. Na svakom sastanku organizacije, pored ostalog, bila je tačka dnevnog reda koja se zvala „moralni i radni lik članova organizacije“. Poznata su mi dva slučaja gdje su na sastanku vojnici, članovi SKJ iznijeli ocjenu o pukovniku -komandantu brigade. Jedan na teritoriji Srbije a jedan na teritoriji Crne Gore. Te ocjene su glasile: „Vi druže pukovniče narušavate moralni lik člana SKJ…“ navodeći konkretne razloge. Koliko sjutra u jedinicu su došli najprije bezbjednjaci iz više komande a nakon njih članovi komiteta iz pretpostavljenih komandi. Epilog je bio isti – komandanti brigada su prekomandovani u druge garnizone na niže dužnosti i završili su vojničku karijeru a vojnicima članovima SKJ nije falila „dlaka s glave“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN ATANACKOVIĆ – PISAC, UMJETNIČKI PEDAGOG I AKTIVISTA (BEOGRAD-FIRENCA): Građanska Srbija prvo mora da shvati može li sama na sebe da računa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu 

 

 

MONITOR: Predsjednik Srbije je konačno osnovao Pokret za narod i državu….Koja je glavna populistička karta na koju sada igra Aleksandar Vučić?

ATANACKOVIĆ: Građani Srbije su u poslednja tri meseca jasno videli s čime on raspolaže. Jedino što je izvesno “njegov narod” je ona gomila bitangi koje je slao na blokade i podsticao ih da gaze ljude kolima. Ostalo su plaćeni, ucenjeni, uplašeni ljudi izgubljenog moralnog kompasa-i naravno da je trajanje ove vlasti dovelo do velikog porasta broja takvih ljudi. Ovaj režim jeste proizveo teške moralne poremećaje u društvu, ali ne može se ta poremećenost uobličiti u politički pokret. Vučić vlada isključivo silom, a to teško da može da bude dovoljno kada ljudi postanu svesni svoje slobode. Njegove karte su uvek iste. Pokušao je da preti kobrama i lojalistima, da podmiti studente kreditima za stanove, da sebe predstavi kao žrtvu… Ništa od toga nije prošlo. Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu.

MONITOR: Predsjednik se nedavno pohvalio pismom njemačkog kancelara Olafa Šolca. I dalje nema ozbiljnije javne kritike a kamoli pritisaka na zvanični Beograd iz EU centara moći. Da li se procjenjuje da je Vučić i dalje u stanju da garantuje „mir i stabilnost“ ili se radi o zaokupljenosti EU krupnijim problemima –kao što su prijetnje iz Vašingtona?

ATANACKOVIĆ: Dirljivo je videti da jedan odlazeći režim dobija podršku od odlazećeg kancelara. Nikom normalnom u Evropi ne može da odgovara da u svom komšiluku ima kriminalni režim-niti da se vlade država u kojima žive, prema tom režimu odnose kao prema nečem normalnom. I naše prethodno spomenuto pismo imalo je, između ostalog, i svrhu da obavesti evropsku javnost o prirodi naprednjačke vlasti, pa i da se ponudi uvid u odnos evropskih država prema tom režimu. Građani Evrope morali bi da znaju kada njihove vlade-posebno u sumanutom trenutku u kojem se svet nalazi, učestvuju u održavanju opasnog režima koji ugrožava bezbednost ne samo građana Srbije već i cele Evrope. Dobio sam informaciju da je jedan važan evropski dnevni list odbio da objavi naše pismo jer je vlasnik lista umešan u prodaju oružja Srbiji.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

MONITOR: Vjerujete li u postizanje nekog kompromisa između vlasti i opozicije zarad EU integracija za koje se svi deklarativno zalažu?

ĐUKIĆ: Ne vidim kod političara bilo kakav pokušaj vođenja dijaloga. Sumnjam da oni vode dijaloge i u samim partijama, kao ni među sobom u koalicijama. Svaki njihov istup djeluje kao monolog, kao nastup u kome se deklamuju fraze i floskule, u kojem se troši vrijeme građana u beskrajnom ponavljanju “ja, mi, oni”.

Kompromis će uslijediti, ali nije pravi kompromis. To će biti samo jedan prekid vatre do prve sljedeće krivine koja će omogućiti novu buku, novo ekstremizovanje situacije, nov način da se zamajavaju građani i da se nerad političara izmjesti u drugi plan. Najbolje se to vidi u deklamovanju fraze o “prevazilaženju podjela” ili o ostavljanju sa strane identitetskih pitanja. Svima je jasno da oni najviše vole da prave podjele, najviše vole da se bavi identitetskim pitanjima jer tu nije potrebno nikakvo posebno znanje, nisu potrebne činjenice ili argumenti. Dovoljno je da zauzmete sopstvenu busiju i da krenete s paljbom.

MONITOR: Imamo li mi, sa ovakvim političkim elitama, uopšte kapacitet da ostvarimo većinsku želju građana za ulazak u EU?

ĐUKIĆ: Naša politička klasa je suviše zagledana u sebe, u svoje rejtinge. Njih jedino interesuje da budu konstantno u kampanji i da zapošljavanju gdje god i koliko god mogu sopstveni kadar. Paradoksalno, EU integracije su jedino što možemo od njih očekivati da će ispuniti, jer strani faktor konstantno pritiska političare da ispune ono što su njihovi zahtjevi.

Najgore prolaze građani čiji se drugi, veoma legitimni zahtjevi, ne ispunjavaju, njihov život se ne olakšava, ne postoji nikakva politička volja da regularni, dnevni problemi i izazovi sa kojima se prosječan stanovnik Crne Gore suočava. A kako ne postoje nikakvi modeli stvarnog pritiska i prinude, zahtjevi građana ostaju neispunjeni. Djeluje da će EU agenda nastaviti sa ispunjavanjem jer postoji namjera i pritisak sa strane Evropske Unije da se taj proces okonča te da to ne zavisi više od naše spremnosti.

MONITOR: Koliko studentski protesti i oštra kritika dijela vlasti na njihov račun utiču na politička dešavanja? Da li smatrate da će zahtjevi studenata biti ispunjeni?

ĐUKIĆ: Čini mi se da politička atmosfera nije pogodna za ispunjavanje zahtjeva sa protesta. Veća je šansa bila da Danilo Šaranović podnese ostavku prije samih protesta nego sada. Živimo u polarizovanom društvu i neke rane još nisu zarasle, neki rovovi još nisu premošćeni. U takvoj klimi, političari (a i dobar dio javnosti) percipiraju svaki zahtjev plemenski, svaki zahtjev smještaju u nečiji “tor”. Zato sam ubijeđen da sada u Demokratama bilo kakav zahtjev za smjenu shvataju kao nešto što od njih ne traže studenti ni građani u cijelini, već Demokratska partija socijalista. I baš zato će oni veoma teško pristati na to.

Ne postoji dilema oko toga da je Šaranović morao podnijeti ostavku kao moralni čin zbog gubitka povjerenja javnosti u rad policije. Time bi i relaksirao situaciju i ubrzao neophodne reforme u samoj policijskoj organizaciji. Nažalost, kako se udaljavamo od same tragedije, to je sama mogućnost ostavke manja, zbog pomenute političke percepcije. Očekujem da ostali zahtjevi budu ispunjeni kao način da vlast pokaže svoju “širinu”.

MONITOR: Prošlo je mjesec dana od tragedije na Cetinju, a mi kao i tokom prošle tragedije u Medovini, imamo neodgovornost i ćutanje institucija. Šta nam to govori?

ĐUKIĆ: Kada god se desi nešto nepredviđeno i strašno, nešto što i ne mora biti veliko već je samo neprijatno i onemogućava standardno fotografisanje i poziranje pojedinaca na vlasti, a ne tek kad su u pitanju ove dvije ogromne tragedije, političari ne znaju kako da se ponašaju. Kao da čitav sistem funkcioniše po inerciji a oni su tu da sjede na lovorikama i ubiraju plodove uspjeha.

Čim je potrebno mijenjati, zapeti, čim je potrebno preuzeti odgovornost netragom nestaju, skrivaju se, pozivajući se na to da predano rade ili da je nečija druga odgovornost u pitanju. Niko nije spreman da presječe i prizna da nešto ne zna, da nešto ne umije, da je nešto objektivno teško. A potrebno je drugačije, potrebno je da oni koji su spremni da se fotografišu uz tuđe uspjehe, prihvate krivicu i za tuđu propust. Moramo tako nešto zahtijevati i ići ka razvoju takve svijesti, kako bismo napredovali kao društvo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo