Povežite se sa nama

INTERVJU

Dr DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I PUBLICISTA: I dalje živimo ponižavajuću nacionalističku stvarnost

Objavljeno prije

na

Nema nikakve šanse da će se Bosna i Hercegovina raspasti, niti da će se granice na Balkanu mijenjati, pa stoga nema smisla o tome raspravljati. To ne služi ničemu, izuzev tome da nacionaliste održava na vlasti i da stvarni životni problemi nikad nisu u fokusu

 

MONITOR: U intervjuima ocjenjujete da su današnja društva i državne politike u Srbiji, BiH i Hrvatskoj, dominantno nacionalističke. Jedna od tih država je u EU, a druge dvije su „na putu“. Da li to znači da nas EU i obaveze iz Lisabonskog sporazuma neće izliječiti od dominacije nacionalističkog sentimenta i populističke politike koja mu podilazi?

MARKOVINA: Vjerovanje da će se ulaskom u EU riješiti svi problemi, a posebno to da će taj ulazak pomoći obračunu s nacionalizmom je dirljivo naivno i nevjerovatno je da značajan broj ljudi još u to vjeruje. To je bila iluzija i dok je Unija bila u puno boljoj ideološkoj situaciji, a kamoli danas. Da, ovdje živimo ponižavajuću nacionalističku stvarnost, od koje je jedino gora institucionalizacija civilnog društva koje očekuje da mu međunarodni projekti ili grantovi riješe situaciju u zemlji. To se, naravno, neće dogoditi, između ostalog i zbog toga što se aktivizam pretvorio u posao, potom što svi ti fondovi uvjetuju invalidnu ideološku priču u kojoj je socijalizam zabranjen pojam, a na koncu i zato jer novo proširenje EU nije niti na vidiku, čak ni u srednjoročnoj perspektivi. Kako je nacionalizam jači nego ikada i kako treba priznati da je ljevica na duže vrijeme poražena, ostaju prosvjetiteljski rad i spremnost na poraze, partizanska etika i držanje podalje od bilo kakvih veza s vlastima i nacionalistima. Samo što na to, da se ne lažemo, nitko nije spreman.

MONITOR: Da li postoji sličnost između  „nacionalističkog revanša“ u zemljama Istočnog bloka posle 1989. i naših nacionalizama koji su bili okidač za mobilizaciju čiji je rezultat bio tragični raspad SFRJ-a?

MARKOVINA: Jugoslavenski slučaj je avangarda onoga što sada gledamo u Europi, a tu prvenstveno mislim na uspon postfašizma i drugih oblika radikalne desnice te obnovljenog klerikalizma. Stoga, ako to imalo tješi, mi smo već prošli najgore. Pravi problem je taj što do tog revanša ne bi ni došlo da ga nisu proizveli nominalni komunisti i visokopozicionirani članovi partije. Žao mi je što to moram reći, ali SKJ je sa svim svojim republičkim partijama ključni krivac za ovo što nam se dogodilo. Ulični nacionalisti, akademici, crkva i pisci došli su tek kao nadogradnja. Međutim, mislim da je potpuni izostanak samopoštovanja ovdašnjih društva koji je nastupio nakon raspada zemlje, najgori ishod čitavog procesa, kada razgovaramo o ovome. I sada svi mi ovdje, umjesto da se ponosimo na specifičnost jugoslavenskog NOB-a i činjenicu da smo sami oslobodili zemlju od fašizma i domaćih kolaboracionista, pristajemo na tu priču bivših zemalja Istočnog bloka o dva totalitarizma. A Hrvatska i Slovenija u toj istoj EU šute, kao da partizanska pobjeda nije njihova. Da tragedija bude veća, i dan danas su svi čelni ljudi Hrvatske, od Plenkovića do Milanovića, potomci partizana i opet ništa.

MONITOR: Ljevica, a Vi ste bili i predsjednik stranke Nova ljevica, u velikoj je defanzivi u regionu. Govorili ste da socijal-demokratske stranke koje su u većini država naslijedile značajan deo članstva i resursa republičkih komunističkih partija, nisu uspele da se sačuvaju od komformizma i prihvatile su dominantno raspoloženje i „diktat“ novih nacionalističkih partija. Da li je to samo napredovanje konformizma iz vremena SFRJ-a, kada su neke od tih partija „branile republičke interese?“

MARKOVINA: Prije svega moram reći da se osjećam puno bolje otkad sam se povukao iz aktivne politike i jednostavno nisam najbolja adresa za razgovor o budućnosti ljevice, jer ne želim demoralizirati ljude koji se lome oko toga da je iznova uspostave i u tome, barem u Sloveniji i Hrvatskoj donekle i uspijevaju. Mislim, naravno na uspjeh Levice u Sloveniji te koaliciju oko Možemo, koja uključuje i Novu ljevicu u Hrvatskoj. Međutim, još će dugo vremena proći dok istinska lijeva pozicija ne napusti marginu. Kako ovdje, tako i u Europi. Što se tiče oportunizma socijaldemokratskih nasljednica partije, kao što sam već rekao maloprije, ta partija se još puno prije raspada zemlje pretvorila najvećim dijelom u partiju oportunista i karijerista, koji s avangardnim korijenima partije nisu imali ništa. A politiku, čak više od ideja, čine ljudi. Nakon svega, tu nisu ostali kvalitetni kadrovi, a o idejama da ne govorim. Njih više uopće nema. Ostala je tek rasprava o tehnologiji vladanja.

MONITOR: Sigurno ste u toku sa velikom ujdurmom oko najnovijeg “non pejpera” koji je, navodno, potekao iz kabineta slovenačkog premijera Janeza Janše. Kakav je Vaš odnos prema tajanstvenim okolnostima nastanka ovog „papira“ i njegovom sadržaju?

MARKOVINA: S obzirom da živim između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, u kojoj provodim uvjerljivo najviše vremena u posljednje vrijeme, mogu reći da sam duboko nesretan zbog stalnog vraćanja na ratne teme i pitanje granica, na atmosferu paranoje i histerije koja se oko toga stvara i na činjenicu da nas se niti 25 godina nakon rata ne pušta da izgradimo normalan život. Naivnost mojih drugova s ljevice koji se svaki put uhvate na ovaj mamac je pak posebna priča. Ukratko, nema nikakve šanse da će se Bosna i Hercegovina raspasti, niti da će se granice na Balkanu mijenjati, pa stoga nema niti ikakvog smisla o tome raspravljati. To ne služi ničemu, izuzev tome da nacionaliste održava na vlasti i da stvarni životni problemi nikad nisu u fokusu.

MONITOR: Ako ostavimo po strani „teorije“ o zavjeri, interesantno je da se baš Janša pominje kao njegov autor, a Slovenija će predsjedavati Savjetom EU u drugoj polovini ove godine. Da li uticajni politički i biznis krugovi u EU, zajedno sa našim „balkanskim prinčevima“, već izvesno vrijeme razgovaraju o „planu B“ za višegodišnje političke krize?

MARKOVINA: Odgovorio sam maloprije na to pitanje, a i napisao sam veći tekst na Telegramu o ovoj temi. Jednostavno, mislim da je ta tema besmislena i da je svako zadržavanje na njoj kontraproduktivno. Život je jedan i mi čitave generacije opterećujemo s ratom iz devedesetih, a sjetimo se gdje je Jugoslavija bila 1970. godine, s istim odmakom od rata. Neće doći do promjene granica, štoviše, Bosna i Hercegovina se nije raspala ni kad se ozbiljna ratna mašinerija pokrenula da se to dogodi. Ne postoje nikakve naznake da je to moguće, niti da EU ima takvu vrstu politike. A to što postoji radikalna neliberalna desnica sa svojim snovima o novom europskom poretku, a postoji, je sasvim druga tema.

MONITOR: Da li Vas iznenađuje što su na lokalnim izborima u Mostaru, u decembru prošle godine, najviše glasova dobile tri partije koje su dominirale i 12 godina ranije. Ni izbor gradonačelnika Mostara nije bio iznenađenje. Kakav je doprinos institucije Visokog predstavnika i međunarodne zajednice u BiH, posebno kada se radi o ponovnom povezivanju ljudi?

MARKOVINA: Ne iznenađuje me niti najmanje. Uostalom, broj ljudi koji glasaju za nacionalističke partije u Bosni i Hercegovini pa i Mostaru, praktično je isti od ‘90. do danas. Tek između 20 i 25 posto ljudi nije podržavalo i ne podržava nacionaliste i nema potrebe da se lažemo više oko toga. Ono što je pak poražavajuće u Mostaru, u kojem sam proveo čitavu ovu zimu, jeste ogroman nesrazmjer između medijske slike koja izgleda kao da grad živi dubinsku podjelu i na rubu incidenta i stvarnosti koja je takva da se u gradu potpuno normalno živi, da ljudi normalno komuniciraju i druže se te da je čak i kampanja protekla bez većih incidenata. Drugim riječima, kad ljude pustite na miru i ne maltretirate ih s velikim temama, oni će i dalje glasati za svoje, ali će normalno živjeti i ponašati se prijateljski između sebe. I to nema nikakve veze s međunarodnom zajednicom i njenim potezima, nego s činjenicom da je Mostar oduvijek bio i ostao višenacionalan grad i da je ljudima, unatoč svemu, prirodno živjeti zajedno.

 

Sve tri strane u BiH moraju u nečemu popustiti

MONITOR: Svojevremeno je Fra Marko Oršolić rekao da bi Dejtonski sporazum trebalo prvo realizovati po nekim suštinski bitnim odredbama (kao što je povratak raseljenih i protjeranih ljudi), pa ga onda mijenjati ili ukinuti. Da li je, i ta nemoć da se ljudi u značajnijem broju vrate u svoje stare krajeve, doprinijela da autori ove non-pejper kartografije misle da mogu imati uspjeha, „na ovaj ili na onaj način?“

MARKOVINA: Apsolutno je jasno da je činjenica što se upravo ta odredba Dajtona o povratku svih ljudi svojim kućama nije desila, ključni problem čitave priče. Međutim, nije li malo cinično, da to zapravo više nitko ne spominje. Čitav problem Bosne i Hercegovine je nespremnost da se postigne kompromis iznutra, a ta nespremnost potiče od ideje da je moguće vratiti stvari na stanje prije rata i da će nekakva imaginarna međunarodna zajednica dati za pravo samo jednoj strani ili politici. Čak i kad bi takvo nešto bilo moguće, a nije, jednostavno je tek u tim okolnostima neodrživo da imate ozbiljan broj nezadovoljnih ljudi, a očekujete funkcionalnu zemlju. Ukratko, sve tri strane moraju u nečemu popustiti. Naravno, da je do ovakvih odnosa došlo zahvaljujući užasnim zločinima, logorima, etničkim čišćenjem pa i genocidu, ali stvari se više neće demografski promijeniti. Sad smo u 26. godini nakon okončanja rata i tko se mislio vratit, vratio se. Ovo je sada to i jedino što bi bilo lijepo da ovo prihvatimo kao realnost i probamo u njoj naći najmanji zajednički nazivnik. To podrazumijeva kompromis i slobodnu raspravu bez histerije i optužbi za nacionalnu izdaju. Što je nemoguće jer su svi napravili sve da odgoje isključive zajednice i birače.

 

Ljudi u Crnoj Gori se moraju dogovoriti  kakvu zemlju i društvo žele

MONITOR: Jedan ste od 800 poznatih ličnosti koje su potpisale Apel za osudu ugrožavanja mira u Crnoj Gori, prošle godine. U međuvremenu, DPS je izgubio većinu u crnogorskom parlamentu, a novu Vladu su formirale tri opozicione koalicije. Zašto je alternativa mejntrim politikama u ex-yu državama toliko slaba, a kad je i ima u vlasti, ona je u velikoj manjini?

MARKOVINA: Sve ovo što sam napisao za Bosnu i Hercegovinu, vrijedi i za Crnu Goru. Ljudi unutar zemlje se moraju dogovoriti o tome kakvu zemlju i društvo žele. Što je prilično nemoguće u situaciji kada su strasti ogromne, a pozicije nepomirljive, kako je u Crnoj Gori danas. Razlog zbog kojeg sam potpisao Apel jeste činjenica da je taj potpuno nepromijenjeni agresivni nacionalistički klerikalizam koji je sa skoro pa istom retorikom nastupao i zazivao devedesete, opet stekao ozbiljnu političku moć. I inače mislim da je uspostava klerikalizma i monopola vjerskih zajednica nad društvenim i političkim životom jedna od gorih stvari koja se desila, a konkurencija je po tom pitanju ogromna.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo