Povežite se sa nama

INTERVJU

DR FILIP KOVAČEVIĆ, PROFESOR SOCIJALNE PSIHOLOGIJE: Protestima do smjene vlasti

Objavljeno prije

na

filip-kovacevic-2

MONITOR: Osniva li se u Crnoj Gori nova partija i hoćete li joj biti na čelu?
KOVAČEVIĆ: Kada su me neki mediji stavili u kontekst osnivanja nove političke partije, jasno sam odgovorio da sam posvećen pripremama za formiranje širokog nadstranačkog demokratskog fronta. Dakle, nisam zainteresovan za formiranje nove političke partije. Moguće je da se radi na tome, ali ja nisam dio toga niti sam član Foruma 2010. MONITOR: Kako smijeniti vlast u Crnoj Gori?
KOVAČEVIĆ: Po mom mišljenju, recept za smjenu crnogorskog okoštalog autoritarnog režima je slijedeći. Prvo, formiranje širokog nadstranačkog demokratskog fronta u čijem su koordinacionom tijelu predstavljeni svi segmenti društva suprotstavljeni postojećem režimu – civilni sektor, nezavisni mediji, studenti i sindikati. Poslije bojkota Skupštine u ovo koordinaciono tijelo ulaze i predstavnici parlamentarnih opozicionih partija. Drugo, ovo koordinaciono tijelo poziva svoje simpatizere na ulične proteste sa ciljem traženja ostavke vlade Igora Lukšića i formiranja prelazne vlade koja će raditi na ,,oslobađanju” zarobljenih institucija i organizovanju autentično slobodnih izbora u periodu od godinu dana. Suočeni sa nelegitimnošću Lukšićeve vlade i ogromnim građanskim nezadovoljstvom izraženim kroz proteste, međunarodni faktori staju na stranu koordinacionog tijela, formira se nova vlada, i prva bitka za demokratizaciju Crne Gore biva dobijena.

MONITOR: Rekli ste nedavno da tajnu dugovječnosti vlasti u Crnoj Gori čine korupcija, kriminal i UDBA. Na koji način se izboriti sa tom trojkom?
KOVAČEVIĆ: Temeljnom rekonstrukcijom svih postojećih institucija. Do početka tog dugotrajnog procesa može se doći samo kroz organizovane građanske proteste, kroz radikalno odbijanje da nam ,,sutereni” određuju životne prioritete. U Crnoj Gori nisu zaživjele osnovne demokratske norme i zbog toga je bilo kakva priča o reformama postojećeg sistema znak političkog cinizma i korumpiranosti.

MONITOR: Zašto mislite da se Lider DPS-s Milo Đukanović boji Evrope – njegova partija i on se diče pohvalama koje im stižu sa tih strana.
KOVAČEVIĆ: Cinično-pragmatična politika evropskih i američkih zvaničnika je bazirana na traženju oslonaca političke stabilnosti na Balkanu. Sa jedne strane, Evropljani, a posebno Amerikanci, još uvijek vjeruju da je faktor stabilnosti u Crnoj Gori Milo Đukanović. Na nama je da ih razuvjerimo. Nadstranački demokratski front to može da uradi.

Sa druge strane, Đukanović zna da neće moći sačuvati svoje koruptivne monopole ako Crna Gora ozbiljno, a ne retorički kao do sada, pristupi izgradnji državnih institucija po evropskim standardima. Ratno i kriminalno porijeklo imovine njegovih i ostalih tajkunskih klanova u Crnoj Gori će biti razotkriveno. Slična stvar se desila u Hrvatskoj, i sada je jedan njegov prijatelj, takođe poznati ljubitelj skupocjenih satova, u zatvoru, a njegova imovina je zaplijenjena.

MONITOR: Od opozicionih parlamentarnih stranaka očekujete da od 9. decembra, bojkotuju rad crnogorske Skupštine? Zašto?
KOVAČEVIĆ: Sve je izvjesnije da toga dana Crna Gora neće dobiti datum za početak pregovara o pristupanju Evropskoj uniji. To je dokaz neiskrenosti i, u suštini, besmislenosti svih poteza koje je preduzela vlada Igora Lukšića da Crnu Goru približi Evropi. Iz opozicije se zbog toga mora čuti snažan revolt koji ne smije ostati samo na riječima kao do sada. Opozicioni lideri, zajedno sa predstavnicima antirežimske alternative u novoformiranom nadstranačkom koordinacionom tijelu, treba da pozovu na građanske proteste zbog poraznog državnog bilansa u svim oblastima, uključujući i oblast evropskih integracija. Uostalom, opozicija mora napraviti izbor: da li želi da igra epizodnu ulogu Lukšićevog hvalospjevnog hora (kako ih, da bi ih do kraja kompromitovali, savjetuju određeni međunarodni igrači) ili želi da se emancipuje kroz zajedničko djelovanje i postane autonomni politički subjekt. Ostankom u farsičnim institucijama čiji je smisao postojanja zaštita đukanovićevskog statusa quo, opozicija i sama postaje prepreka u procesu demokratizacije Crne Gore. Iz ličnih materijalnih interesa, dakle, ostaje ,,vječna” opozicija ,,vječnom” režimu, dok standard građana i kvalitet života postaju sve gori i gori, a mladi u velikom broju gledaju kako će napustiti zemlju.

MONITOR: Izgleda li Vam da je pritisak režima na djelove društva koji mu ne pripadaju sve jači. Šta mislite o tome? Pokazuju li sve teža retorika i sve grublje prijetnje snagu ili slabost režima?
KOVAČEVIĆ: Prema do sada ,,neintegrisanima”, režim trenutno primjenjuje dobro isplaniranu dvostruku strategiju. Prema jednoj grupi koju čine prvenstveno nezavisni mediji, novinari, sindikalni aktivisti, pravdoljubivi profesori i pojedini opozicioni političari, režim se odnosi agresivno-trovačkom retorikom (odatle ona opasna prijetnja ,,deratizacijom”) iz koje proizilazi čitav niz diskriminatorskih mjera i šikana koje direktno ugrožavaju imovinu i ličnu slobodu navedenih. Za drugu grupu, međutim, ima ,,šargarepu” – učešća u radnim grupama, komisijama, raznim saradnjama sa režimskim ministarstvima, itd. Jednom riječu, stvara od njih nove poslušnike po uzoru na vođstvo SDP-a koje se već stopilo i identifikovalo sa đukanovićevskim privilegijama. Terminalno stanje režima kontinuirano traje već neko vrijeme, ali se konačan kraj može desiti samo kroz odlučnu akciju demokratskog fronta.

MONITOR: DPS je na kongresu sebi dao u zadatak da riješi nedoumice oko crnogorskog nacionalnog identiteta. Brinu li oni stvarno o identitetu i kako Vam izgleda način na koji to rade?
KOVAČEVIĆ: Nema ništa ,,prirodno” u odrednicama nacionalnog identiteta. One su uvijek proizvod datog političkog odnosa snaga. Himna, grb, zastava, naziv i gramatika jezika, itd. su političke kategorije, nametnute masama, i reflektuju ono što odgovara elitama na vlasti. Dakle, crnogorski identitet može uključivati mnogo toga, on može imati mnogo verzija, ali se lider DPS-a, uz pomoć lidera SDP-a i grupe privilegijama korumpiranih i moralno osiromašenih novinara, književnika i profesora opredijelio za onu za građane najgoru iz mogućih verzija. Ta DPS-SDP nacionalistička verzija će stvoriti trajne podjele u Crnoj Gori, ali to je upravo njena suština – ona treba da omogući, kroz održavanje tenzija i atmosfere etničkog, primarno crnogorsko-srpskog nepovjerenja, što duži opstanak na vlasti jedne te iste kleptomanske garniture. DPS-SDP imaju i svoje pomagače tj. trojanske konje i sa ,,druge” strane, i te strukture sasvim fino profitiraju od crnogorsko-srpskih tenzija.

MONITOR: Ovih dana je u posjeti lideru DPS-a bio Tomislav Nikolić, lider Srpske napredne stranke – mijenja li to ponovo Đukanović prijatelje u Srbiji?
KOVAČEVIĆ: Njihov susret vidim kao posljedicu savjeta njihovih međunarodnih lobista i zajedničkih prijatelja, možda upravo bivšeg američkog ambasadora Montgomerija. Inače, Nikolić je posjetom Đukanoviću išao direktno na štetu njegovih dosadašnjih crnogorskih partnera iz NOVE. Čak je mirno odslušao teške uvrede i opasne prijetnje koje je Đukanović uputio svojim političkim neistomišljenicima. Očigledno je na sve spreman samo da se dokopa premijerske funkcije u Srbiji. Mislim da je Đukanoviću sasvim svejedno ko je na vlasti u Srbiji, on misli da uživa podršku mnogo jačih krugova.

MONITOR: Može li se Crna Gora porediti sa zemljama u okruženju -dugo se na neki način očekivao domaći Peti oktobar, sad je aktuelna ,,sanaderizacija”
KOVAČEVIĆ: Mislim da je crnogorski petooktobarski scenario još uvijek aktuelan, čak možda i više nego prošlih godina. Sindikalni lider Janko Vučinić je dobro definisao probleme sa kojima se suočavaju crnogorski građani, bilo da rade ili, što je sve češće, da su nezaposleni. Slažem se i sa njegovim stavom o neophodnosti široke akcije odbijanja da se prihvati iživljavanje privilegovane manjine – domaćih i stranih tajkuna i propalica – nad velikom većinom crnogorskih građana. Kao i u SAD-u i širom Evrope, ugnjeteni, eksploatisani i prevareni moraju uzeti stvari u svoje ruke. Po mom mišljenju, bez bunta, ,,sanaderizacija” ostaje želja pusta.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo