Povežite se sa nama

INTERVJU

DR FILIP KOVAČEVIĆ, PROFESOR SOCIJALNE PSIHOLOGIJE: Protestima do smjene vlasti

Objavljeno prije

na

MONITOR: Osniva li se u Crnoj Gori nova partija i hoćete li joj biti na čelu?
KOVAČEVIĆ: Kada su me neki mediji stavili u kontekst osnivanja nove političke partije, jasno sam odgovorio da sam posvećen pripremama za formiranje širokog nadstranačkog demokratskog fronta. Dakle, nisam zainteresovan za formiranje nove političke partije. Moguće je da se radi na tome, ali ja nisam dio toga niti sam član Foruma 2010. MONITOR: Kako smijeniti vlast u Crnoj Gori?
KOVAČEVIĆ: Po mom mišljenju, recept za smjenu crnogorskog okoštalog autoritarnog režima je slijedeći. Prvo, formiranje širokog nadstranačkog demokratskog fronta u čijem su koordinacionom tijelu predstavljeni svi segmenti društva suprotstavljeni postojećem režimu – civilni sektor, nezavisni mediji, studenti i sindikati. Poslije bojkota Skupštine u ovo koordinaciono tijelo ulaze i predstavnici parlamentarnih opozicionih partija. Drugo, ovo koordinaciono tijelo poziva svoje simpatizere na ulične proteste sa ciljem traženja ostavke vlade Igora Lukšića i formiranja prelazne vlade koja će raditi na ,,oslobađanju” zarobljenih institucija i organizovanju autentično slobodnih izbora u periodu od godinu dana. Suočeni sa nelegitimnošću Lukšićeve vlade i ogromnim građanskim nezadovoljstvom izraženim kroz proteste, međunarodni faktori staju na stranu koordinacionog tijela, formira se nova vlada, i prva bitka za demokratizaciju Crne Gore biva dobijena.

MONITOR: Rekli ste nedavno da tajnu dugovječnosti vlasti u Crnoj Gori čine korupcija, kriminal i UDBA. Na koji način se izboriti sa tom trojkom?
KOVAČEVIĆ: Temeljnom rekonstrukcijom svih postojećih institucija. Do početka tog dugotrajnog procesa može se doći samo kroz organizovane građanske proteste, kroz radikalno odbijanje da nam ,,sutereni” određuju životne prioritete. U Crnoj Gori nisu zaživjele osnovne demokratske norme i zbog toga je bilo kakva priča o reformama postojećeg sistema znak političkog cinizma i korumpiranosti.

MONITOR: Zašto mislite da se Lider DPS-s Milo Đukanović boji Evrope – njegova partija i on se diče pohvalama koje im stižu sa tih strana.
KOVAČEVIĆ: Cinično-pragmatična politika evropskih i američkih zvaničnika je bazirana na traženju oslonaca političke stabilnosti na Balkanu. Sa jedne strane, Evropljani, a posebno Amerikanci, još uvijek vjeruju da je faktor stabilnosti u Crnoj Gori Milo Đukanović. Na nama je da ih razuvjerimo. Nadstranački demokratski front to može da uradi.

Sa druge strane, Đukanović zna da neće moći sačuvati svoje koruptivne monopole ako Crna Gora ozbiljno, a ne retorički kao do sada, pristupi izgradnji državnih institucija po evropskim standardima. Ratno i kriminalno porijeklo imovine njegovih i ostalih tajkunskih klanova u Crnoj Gori će biti razotkriveno. Slična stvar se desila u Hrvatskoj, i sada je jedan njegov prijatelj, takođe poznati ljubitelj skupocjenih satova, u zatvoru, a njegova imovina je zaplijenjena.

MONITOR: Od opozicionih parlamentarnih stranaka očekujete da od 9. decembra, bojkotuju rad crnogorske Skupštine? Zašto?
KOVAČEVIĆ: Sve je izvjesnije da toga dana Crna Gora neće dobiti datum za početak pregovara o pristupanju Evropskoj uniji. To je dokaz neiskrenosti i, u suštini, besmislenosti svih poteza koje je preduzela vlada Igora Lukšića da Crnu Goru približi Evropi. Iz opozicije se zbog toga mora čuti snažan revolt koji ne smije ostati samo na riječima kao do sada. Opozicioni lideri, zajedno sa predstavnicima antirežimske alternative u novoformiranom nadstranačkom koordinacionom tijelu, treba da pozovu na građanske proteste zbog poraznog državnog bilansa u svim oblastima, uključujući i oblast evropskih integracija. Uostalom, opozicija mora napraviti izbor: da li želi da igra epizodnu ulogu Lukšićevog hvalospjevnog hora (kako ih, da bi ih do kraja kompromitovali, savjetuju određeni međunarodni igrači) ili želi da se emancipuje kroz zajedničko djelovanje i postane autonomni politički subjekt. Ostankom u farsičnim institucijama čiji je smisao postojanja zaštita đukanovićevskog statusa quo, opozicija i sama postaje prepreka u procesu demokratizacije Crne Gore. Iz ličnih materijalnih interesa, dakle, ostaje ,,vječna” opozicija ,,vječnom” režimu, dok standard građana i kvalitet života postaju sve gori i gori, a mladi u velikom broju gledaju kako će napustiti zemlju.

MONITOR: Izgleda li Vam da je pritisak režima na djelove društva koji mu ne pripadaju sve jači. Šta mislite o tome? Pokazuju li sve teža retorika i sve grublje prijetnje snagu ili slabost režima?
KOVAČEVIĆ: Prema do sada ,,neintegrisanima”, režim trenutno primjenjuje dobro isplaniranu dvostruku strategiju. Prema jednoj grupi koju čine prvenstveno nezavisni mediji, novinari, sindikalni aktivisti, pravdoljubivi profesori i pojedini opozicioni političari, režim se odnosi agresivno-trovačkom retorikom (odatle ona opasna prijetnja ,,deratizacijom”) iz koje proizilazi čitav niz diskriminatorskih mjera i šikana koje direktno ugrožavaju imovinu i ličnu slobodu navedenih. Za drugu grupu, međutim, ima ,,šargarepu” – učešća u radnim grupama, komisijama, raznim saradnjama sa režimskim ministarstvima, itd. Jednom riječu, stvara od njih nove poslušnike po uzoru na vođstvo SDP-a koje se već stopilo i identifikovalo sa đukanovićevskim privilegijama. Terminalno stanje režima kontinuirano traje već neko vrijeme, ali se konačan kraj može desiti samo kroz odlučnu akciju demokratskog fronta.

MONITOR: DPS je na kongresu sebi dao u zadatak da riješi nedoumice oko crnogorskog nacionalnog identiteta. Brinu li oni stvarno o identitetu i kako Vam izgleda način na koji to rade?
KOVAČEVIĆ: Nema ništa ,,prirodno” u odrednicama nacionalnog identiteta. One su uvijek proizvod datog političkog odnosa snaga. Himna, grb, zastava, naziv i gramatika jezika, itd. su političke kategorije, nametnute masama, i reflektuju ono što odgovara elitama na vlasti. Dakle, crnogorski identitet može uključivati mnogo toga, on može imati mnogo verzija, ali se lider DPS-a, uz pomoć lidera SDP-a i grupe privilegijama korumpiranih i moralno osiromašenih novinara, književnika i profesora opredijelio za onu za građane najgoru iz mogućih verzija. Ta DPS-SDP nacionalistička verzija će stvoriti trajne podjele u Crnoj Gori, ali to je upravo njena suština – ona treba da omogući, kroz održavanje tenzija i atmosfere etničkog, primarno crnogorsko-srpskog nepovjerenja, što duži opstanak na vlasti jedne te iste kleptomanske garniture. DPS-SDP imaju i svoje pomagače tj. trojanske konje i sa ,,druge” strane, i te strukture sasvim fino profitiraju od crnogorsko-srpskih tenzija.

MONITOR: Ovih dana je u posjeti lideru DPS-a bio Tomislav Nikolić, lider Srpske napredne stranke – mijenja li to ponovo Đukanović prijatelje u Srbiji?
KOVAČEVIĆ: Njihov susret vidim kao posljedicu savjeta njihovih međunarodnih lobista i zajedničkih prijatelja, možda upravo bivšeg američkog ambasadora Montgomerija. Inače, Nikolić je posjetom Đukanoviću išao direktno na štetu njegovih dosadašnjih crnogorskih partnera iz NOVE. Čak je mirno odslušao teške uvrede i opasne prijetnje koje je Đukanović uputio svojim političkim neistomišljenicima. Očigledno je na sve spreman samo da se dokopa premijerske funkcije u Srbiji. Mislim da je Đukanoviću sasvim svejedno ko je na vlasti u Srbiji, on misli da uživa podršku mnogo jačih krugova.

MONITOR: Može li se Crna Gora porediti sa zemljama u okruženju -dugo se na neki način očekivao domaći Peti oktobar, sad je aktuelna ,,sanaderizacija”
KOVAČEVIĆ: Mislim da je crnogorski petooktobarski scenario još uvijek aktuelan, čak možda i više nego prošlih godina. Sindikalni lider Janko Vučinić je dobro definisao probleme sa kojima se suočavaju crnogorski građani, bilo da rade ili, što je sve češće, da su nezaposleni. Slažem se i sa njegovim stavom o neophodnosti široke akcije odbijanja da se prihvati iživljavanje privilegovane manjine – domaćih i stranih tajkuna i propalica – nad velikom većinom crnogorskih građana. Kao i u SAD-u i širom Evrope, ugnjeteni, eksploatisani i prevareni moraju uzeti stvari u svoje ruke. Po mom mišljenju, bez bunta, ,,sanaderizacija” ostaje želja pusta.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Udaljiti DPS i DF od vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori je sve ogoljeno, pa nije teško zaključiti da ovakvu DPS i ovakav DF treba što više udaljiti od bilo kojeg oblika vlasti u Crnoj Gori. To mogu uraditi samo građani, i samo olovkom

 

„Događaji a Cetinju pokazuju da više decenija nismo detektovali pravi uzrok i društvenih, i političkih frustracija crnogorskog društva“, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac, odgovarajući na pitanje o uzrocima aktuelnih sporenja u Prijestonici.

GRAHOVAC: Uzrok je duboka i vrlo smišljena fašizacija crnogorskog društva. S jedne strane, egzistira agresivna ofanziva srpskog klerofašizma, čiji pokrovitelj je SPC, a politički eksponent je DF. Najnovija klerofašistika politička doktrina o „srpskom svetu“ je sredstvo za ostvarenje hegemonističkih velikodržavnih ciljeva.

S druge strane, višedecenijska vladavina DPS je generisala i formalno (ali i interesno) uobličila vrlo opak pokret, koji ne prikriva crnogorski neofašizam zasnovan na kriminalu, ne manje opasan od onog prvog. Na ravnoteži međusobnog straha, vlast se održavala kako u prethodnom periodu, tako i danas. Eksponirani predstavnici CPC nisu uspjeli da se distanciraju od crnogorskih neofašista. Naprotiv!

MONITOR: Ko su pobjednici, a ko gubitnici u „operaciji ustoličenja“?

GRAHOVAC: Nosioci oba ona fašizma umišljaju da su pobjednici. Oni i dalje istrajavaju na zavađama – da bi vladali! Dugoročni gubitinici su i država Crna Gora, i njeni građani.

Kroz istoriju se svaki oblik fašizma ponašao upravo tako. Crna Gora ima nesreću da ima dvije suprotstavljene frakcije, skoro pa jedinstvenog fašizma. Održavaju se na ravnoteži straha, u koji su uveli i većinu građana.

MONITOR: Dio vlasti zamjera policiji navodno  suviše mek  odnos prema demonstrantima na  Cetinju. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Normalan vojnik i normalan policajac među prvima prepoznaju nemoral, nekompetentnost i bahatost bilo koje vlasti. Jednostavno, iz razloga što se to najbolje uočava u hijerarhijski ustrojenim državnim institucijama. Nije teško ustvrditi da su u cetinjskim događajima većina učesnika bezbjednosnog sistema postupali i umnije, i odgovornije nego što bi se moglo reći kako za nosioce vlasti, tako i za mnoge predstavnike opozicije. Normalni policajci i normalni vojnici su svjesni da su upravo ti politički predstavnici najveća ugroza Crne Gore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

HRVOJE JURIĆ, PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU: Odgovornost se zamjenjuje disciplinom, a solidarnost strahom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedinu šansu, dugoročno, vidim u prepoznavanju problema u lokalnim zajednicama, u lokalnim inicijativama koje su usmjerene na bitna pitanja

 

MONITOR: Nikada se kao posljednjih  decenija nije govorilo o važnosti odnosa čovjeka i prirode. Nikle su mnogobrojne „zelene“ partije, a i druge u svom programu imaju i svoju „zelenu politiku“. Koliko je to postao „trend“ i neka vrsta političkog pomodarstva, bez obzira na to što neki od njih djeluju iz dubokih uvjerenja da bez realizacije zelenih agendi nema opstanka?

JURIĆ: Više ne treba posebno dokazivati da je ljudski faktor ključan u nastanku ekološke krize koja prijeti Planeti, a prije svega opstanku ljudskog roda. Na to nam sve češće ukazuju ekstremne vremenske pojave, kao što su neobično visoke temperature i požari te neobično velike oborine i poplave, a na to nam je ukazala i pandemija koronavirusa, jer mnogi znanstvenici tvrde i podacima potkrepljuju da su uzroci nastanka i razvoja suvremenih epidemija zapravo ekološki, primjerice, krčenje šuma i prašuma, industrijska poljoprivreda i uzgoj životinja, organizacija i način života u gradovima, mobilnost stanovništva…

Na sve to upozoravaju nas „zelene politike“, pa i „zelene“ ili „ozelenjene“ partije, ali moram biti iskren, ne vidim spasa u tom partitokratsko-političkom „zelenilu“, kao ni u „zelenilu“ korporacija, jer sve zeleno tu je većinom samo sredstvo za postizanje nekih drugih ciljeva. Općenitije gledajući, mislim da je cijela paradigma „održivog razvoja“ nešto što treba kritizirati, jer taj „održivi razvoj“ uglavnom se koristi kao smokvin list za održavanje i razvijanje postojećeg ekonomsko-političkog sistema koji je i doveo čovječanstvo i Planetu do ruba propasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVAN VUJAČIĆ, predsjednik Foruma za međunarodne odnose: Zapadni Balkan se jedva primjećuje među krupnim globalnim potresima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga

 

MONITOR: Kako ocjenjujete geopolitički i ekonomski položaj zemalja Zapadnog Balkana poslije skorašnjih značajnih promjena na globalnom planu: dolaska nove američke administracije, pandemije, promjena u EU, kineskog daljeg osnaživanja?

VUJAČIĆ: Desile su se bitne promene posle finansijske krize 2008. godine, koja je ozbiljno uzdrmala svet. U te promene spada izlazak Velike Britanije iz Evropske unije – takozvani Bregzit koji još uvek u pojedinim aspektima traje, a zatim izbor Donalda Trampa za predsednika SAD. Na to se nadovezala pandemija koja je pokazala koliko je svet istovremeno jako povezan i jako ranjiv. Sve najveće nacije sveta (uključujući tu i Kinu) pokazale su i nespremnost i nekompetentost, iako se već duže vreme  upozorava na mogućnost upravo ovakve pandemije.

Izbor Bajdena i njegova najava „povratka SAD u svet” očigledno je više retorička nego stvarna jer su Bajdenovi očigledni prioriteti ekonomska i socijalna politika na unutrašnjem političkom planu, što je na izvestan (ali bitno drugačiji) način, nastavak Trampove politike sadržane u sloganu „Amerika na prvom mestu”. Izlazak iz Avganistana je, u stvari, potvrda Trampovog sporazuma sa talibanima i uklapa se u stavljanje fokusa na unutrašnju transformaciju SAD. Od Trampa Bajden je nasledio i viđenje Kine kao strateškog konkurenta, pa i tu postoji više kontinuitet nego diskontinuitet. U narednom periodu videćemo u kom pravcu će se ova konkurencija odvijati.

EU sa svojom velikom ekonomskom snagom ima sopstvene probleme. Posle prvobitne katastrofalne reakcije na pandemiju, ona se nekako sabrala i dostigla značajan nivo vakcinisanosti. No, EU ima značajne probleme na unutrašnjem planu od kojih je najveći izazov održavanja ključnih vrednosti EU u svetlu „iliberalnih demokratija“, kako ih je nazvao Orban, u Poljskoj i Mađarskoj, čije vlade svojim otvorenim delovanjem dovode u pitanje samu suštinu EU.

Zapadni Balkan se jedva primećuje na fonu ovih krupnih potresa. On je mnogo manje važan nego što se nama čini. Države Zapadnog Balkana su ekonomski, demografski i geografski male i još uvek uronjene u prošlost i međusobne razmirice. Ako se tome doda neizgrađenost institucija, nivo korupcije i kriminala, te ozbiljno nazadovanje sa aspekta onih karakteristika koje čine društva demokratskim (po oceni bitnih međunarodnih instituta), postavlja se pitanje da li uopšte imaju stvarnu perspektivu članstva u Evropskoj uniji, bez obzira na formalno zaklinjanje da im je to cilj.  Dovoljno je podsetiti da se pre dve godine u opisu stanja u izveštaju Evropske komisije o Zapadnom Balkanu pojavila kategorija zarobljena država.

Bojim se da već dugo vremena političke elite na ovim prostorima svojim delovanjem čine sve da stvore predstavu o ovim prostorima kao mračnom mestu koje je jedino interesantno po mogućnosti stvaranja potencijalnih konflikata. Dobro je jedino što su nam i na tom planu mogućnosti iscrpljene tokom ratova 1990-ih. Ako nam je istinski cilj članstvo u EU, moramo se truditi da se pokažemo kao uzorne zemlje u svakom pogledu i uz to i dobre komšije jedni drugima. Jedino se u tom slučaju možemo, uz podršku i EU i SAD, vratiti na stvarni, a ne fingirani, put ka članstvu u Evropskoj uniji.

MONITOR: Kako kao profesor ekonomije i diplomata sa radnim iskustvom u Vašingtonu, vidite uticaj Kine? Predviđa se da će ona uskoro biti najjača svjetska ekonomija? Na osnovu kojih parametara bi to moglo biti i kako da ih čitamo?

VUJAČIĆ: Kineski dugogodišnji rast je impresivan. Normalno je da Kina kao zemlja sa ubedljivo najvećim stanovništvom i takvim rastom, u narednoj dekadi postane najveća svetska ekonomija merena nominalnim ukupnim BDP-om. Ona je to već sada, ako BDP računamo po kupovnoj moći. Kina nije toliko atipična kako se misli, jer se uklapa u Azijski model strategije rasta koji je već viđen. No, po nominalnom BDP-u po glavi stanovnika ona je još uvek tek na 73. mestu u svetu. Usput budi rečeno, po ovom parametru Kina je pretekla i Srbiju i Crnu Goru. Projekcije ukazuju da će Kina 2050. još uvek biti na polovini BDP-a po glavi stanovnika u SAD.

Ne bi trebalo zanemariti ni ozbiljne probleme sa kojima se Kina susreće. Na prvom mestu je to nejednkost koja je najveća u svetu. Paradokslano je da se to javlja pod vlašću komunističke partije. Drugo, Kina će se sudariti sa starenjem stanovništva, pa i njegovim ozbiljnim smanjenjem do kraja veka. Ovo je rezultat dugogodišnje „politike jednog deteta“. Takvi fenomeni nisu pogodni za ekonomski rast. Navedeno ne umanjuje dosadašnji ekonomski napredak Kine, ali ukazuje da se pred njom nalaze ozbiljni izazovi.

MONITOR: EU nije oduševljena kineskim prisustvom i uticajem na privrede zemalja Balkana, među kojima se ističe i Crna Gora, a još više Srbija. Novi kineski „Put svile“ nazvan Inicijativa „Pojas i put“, obuhvata i značajan broj zemalja članica EU. Neki to zovu „kineskim Maršalovim planom“, a drugi „dužničkom diplomatijom“… Koliko je velika razlika u stepenu i načinu kineskog prisustva ovdje i u zemljama EU? Kakva je budućnost te saradnje?

VUJAČIĆ: Kristijan Lagard koja je sada predsednica Evropske centralne banke, dok je još bila direktor MMF-a, pre par godina je upozoravala zemlje da vode računa o isplativosti projekata infrastrukture u okviru programa „Pojas i put“, te da su neke u ospasnosti da uđu u probleme otplate duga. Tada je nabrojala šest zemalja među kojima je bila i Crna Gora. Nisam sklon da zbog toga optužujem Kinu. Naši političari nose odgovornost za zaduživanje. Izgradnja infrastrukture se predstavlja kao vid ubrzanog razvoja.  Kad bi samo zidanje puteva vodilo brzom razvoju, sve bi zemlje bile razvijene, jer je u današnje vreme gradnja puteva prilično jednostavna.

Ono na čemu bi trebalo da insistiraju vlasti sa ovih prostora  je da prisustvo ekonomskih subjekata iz bilo koje zemje sveta, pa i Kine, bude u skladu sa dobrom praksom EU u svakom pogledu, od tendera do ekoloških kriterija. Očigledno je da oni to ne rade, a to je dugoročno kontraproduktivno.

MONITOR: Hoće li povratak talibana u Avganistanu promijeniti ili potvrditi odnose globalnih sila?

VUJAČIĆ: Avganistan neće promeniti globalne odnose sem ukoliko ponovo postane baza za terorizam, u šta sumnjam. Nije lako obezbediti elementarne uslove za život posle tako dugotrajnog rata. To znači da će talibani morati da se mnogo više prilagode svetu ukoliko žele da uspostave dugoročnu vlast. To znači oslanjnaje na pomoć, kredite, devizne rezerve i još mnogo toga.

 

U krizi na Cetinju su učestvovale sve strane

MONITOR: U Srbiji se pojavila sintagma „srpski svijet“, kao novo-stara „etno-spoljnopolitička“ inicijativa. Bilo je dosta straha u vezi sa ovim događajima na Cetinju. Da li je moguće da posljedice sukoba na Cetinju dovedu do radikalnijih unutarpolitičkih, pravosudnih i diplomatskih izazova?

VUJAČIĆ: Ne znam šta znači „srpski svet“. Vidim da je jedna takva, po mišljenju mnogih, nesrećna, a po mom mišljenju i pretenciozna, floskula dovela do oštrih polemika i u Srbiji. Jedni u njoj vide nacionalizam i srpski hegemonizam, a drugi legitimnu zainteresovanost za položaj, prava i kulturni identitet pripadnika srpske nacionalnosti van Srbije,  koja ne bi trebalo da bude upitna.

Svakako nije dobro što se tom floskulom najglasnije oglašava Aleksandar Vulin poznat po svom konfrontirajućem i agresivnom maniru u raspravama o etnicitetu i tumačenju istorije koje često sam inicira. To što to ne bi trebalo da bude njegov posao u vladi Republike Srbije i što ga niko ne koriguje,  čini da se njegove izjave tumače kao stvarne Vučićeve poruke koje on ne želi da izgovori. To ne može da doprinese ničemu dobrom, a pogotovu ne Vučiću jer je njegova radikalska nacionalistička prošlost i učešće u politici 1990-ih godina naširoko poznata. Mislim da se cela javna polemika oko ove floskule ne vodi o njenom značenju, već se značenje izvlači iz biografije ličnosti koja je propoveda i objašnjava. Vulin je naknadno svojim izjavama dodatno doprineo negativnom tumačenju „srpskog sveta”.

Cela polemika oko ove floskule nam, međutim, govori nešto drugo. Govori nam o stanju u zemljama ovih prostora koje su, kao što sam rekao, uronjene u prošlost i međusobne razmirice, a i u okviru samih sebe jako polarizovane.  Sve će se iskoristiti za produbljivanje podela i raspaljivanje strasti jer na tome opstaju veći delovi političkih i drugih elita.

Slično se i desilo sa ustoličenjem na Cetinju, koje se srećom završilo bez tragičnih posledica. Ono što se dešavalo kroz vekove, da se laički  izrazim, ritual unapređenja jednog sveštenog lica na funkciju, pretvorilo se u krizu na ivici žestokog nasilja koje je moglo da dovede do veoma ozbiljnih posledica. U tome su učestvovale sve strane. Posebno je loše izgledalo organizovano dovođenja protivnika tog ustoličenja koji su se nasilnički ponašali. Još gore, stvorena je percepcija da predsednik Crne Gore podstiče nasilje. To urušava kredibilitet Crne Gore kao države.

 

SAD će na Balkanu podržavati napore EU iz drugog plana

MONITOR: Još se očekuje jasnija politika administracije Džozefa Bajdena prema zemljama Zapadnog Balkana, posebno prema nekim režimima i moćnim pojedincima, prije svega iz političke sfere. Šta bi moglo da se očekuje?

VUJAČIĆ: Očekujem povratak na ranije utvrđenu politiku podrške rukovodećoj ulozi Evropske unije na prostoru na kome se nalaze zemlje  koje imaju aspiracije ka članstvu u EU. Cilj Bajdenove administracije je ponovno uspostavljanje čvrstih veza sa EU koje su u vreme Trampa bile narušene. SAD će podržavati napore EU iz drugog plana, a njihovu nešto veću ulogu očekujem u pregovorima između Beograda i Prištine, iz razloga što imaju daleko veći uticaj na albansku stranu. Predviđam da će se to manifestovati vrlo brzo u nagovaranju Kurtija da zauzme konstruktivniji stav prema ovim pregovorima.

 

Crkve su na našim prostorima previše prisutne u politici

MONITOR: Da li dugo oslanjanje političkih partija i lidera u našem regionu  na dominantne crkve ili namjere da se stvore nove državne crkve (u etno-filetističkoj tradiciji Pravoslavlja), govore i o nemoći politike koja ne može bez „saveza trona i oltara“?

VUJAČIĆ: Mislim da su crkve na ovim prostorima isuviše prisutne u politici, a kad to kažem ne mislim samo na SPC i ne mislim samo na Crnu Goru, već i na sve prostore bivše Jugoslavije. Trebalo bi da su naše državnosti i nacije zasnovane na nečemu drugom, a ne na pripadnosti konfesijama. Politika indentiteta u ektremnom obliku je i dovela do krvavog raspada Jugoslavije. Trebalo je da iz toga nešto naučimo. Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo