Povežite se sa nama

INTERVJU

DR FILIP KOVAČEVIĆ, PROFESOR SOCIJALNE PSIHOLOGIJE: Protestima do smjene vlasti

Objavljeno prije

na

MONITOR: Osniva li se u Crnoj Gori nova partija i hoćete li joj biti na čelu?
KOVAČEVIĆ: Kada su me neki mediji stavili u kontekst osnivanja nove političke partije, jasno sam odgovorio da sam posvećen pripremama za formiranje širokog nadstranačkog demokratskog fronta. Dakle, nisam zainteresovan za formiranje nove političke partije. Moguće je da se radi na tome, ali ja nisam dio toga niti sam član Foruma 2010. MONITOR: Kako smijeniti vlast u Crnoj Gori?
KOVAČEVIĆ: Po mom mišljenju, recept za smjenu crnogorskog okoštalog autoritarnog režima je slijedeći. Prvo, formiranje širokog nadstranačkog demokratskog fronta u čijem su koordinacionom tijelu predstavljeni svi segmenti društva suprotstavljeni postojećem režimu – civilni sektor, nezavisni mediji, studenti i sindikati. Poslije bojkota Skupštine u ovo koordinaciono tijelo ulaze i predstavnici parlamentarnih opozicionih partija. Drugo, ovo koordinaciono tijelo poziva svoje simpatizere na ulične proteste sa ciljem traženja ostavke vlade Igora Lukšića i formiranja prelazne vlade koja će raditi na ,,oslobađanju” zarobljenih institucija i organizovanju autentično slobodnih izbora u periodu od godinu dana. Suočeni sa nelegitimnošću Lukšićeve vlade i ogromnim građanskim nezadovoljstvom izraženim kroz proteste, međunarodni faktori staju na stranu koordinacionog tijela, formira se nova vlada, i prva bitka za demokratizaciju Crne Gore biva dobijena.

MONITOR: Rekli ste nedavno da tajnu dugovječnosti vlasti u Crnoj Gori čine korupcija, kriminal i UDBA. Na koji način se izboriti sa tom trojkom?
KOVAČEVIĆ: Temeljnom rekonstrukcijom svih postojećih institucija. Do početka tog dugotrajnog procesa može se doći samo kroz organizovane građanske proteste, kroz radikalno odbijanje da nam ,,sutereni” određuju životne prioritete. U Crnoj Gori nisu zaživjele osnovne demokratske norme i zbog toga je bilo kakva priča o reformama postojećeg sistema znak političkog cinizma i korumpiranosti.

MONITOR: Zašto mislite da se Lider DPS-s Milo Đukanović boji Evrope – njegova partija i on se diče pohvalama koje im stižu sa tih strana.
KOVAČEVIĆ: Cinično-pragmatična politika evropskih i američkih zvaničnika je bazirana na traženju oslonaca političke stabilnosti na Balkanu. Sa jedne strane, Evropljani, a posebno Amerikanci, još uvijek vjeruju da je faktor stabilnosti u Crnoj Gori Milo Đukanović. Na nama je da ih razuvjerimo. Nadstranački demokratski front to može da uradi.

Sa druge strane, Đukanović zna da neće moći sačuvati svoje koruptivne monopole ako Crna Gora ozbiljno, a ne retorički kao do sada, pristupi izgradnji državnih institucija po evropskim standardima. Ratno i kriminalno porijeklo imovine njegovih i ostalih tajkunskih klanova u Crnoj Gori će biti razotkriveno. Slična stvar se desila u Hrvatskoj, i sada je jedan njegov prijatelj, takođe poznati ljubitelj skupocjenih satova, u zatvoru, a njegova imovina je zaplijenjena.

MONITOR: Od opozicionih parlamentarnih stranaka očekujete da od 9. decembra, bojkotuju rad crnogorske Skupštine? Zašto?
KOVAČEVIĆ: Sve je izvjesnije da toga dana Crna Gora neće dobiti datum za početak pregovara o pristupanju Evropskoj uniji. To je dokaz neiskrenosti i, u suštini, besmislenosti svih poteza koje je preduzela vlada Igora Lukšića da Crnu Goru približi Evropi. Iz opozicije se zbog toga mora čuti snažan revolt koji ne smije ostati samo na riječima kao do sada. Opozicioni lideri, zajedno sa predstavnicima antirežimske alternative u novoformiranom nadstranačkom koordinacionom tijelu, treba da pozovu na građanske proteste zbog poraznog državnog bilansa u svim oblastima, uključujući i oblast evropskih integracija. Uostalom, opozicija mora napraviti izbor: da li želi da igra epizodnu ulogu Lukšićevog hvalospjevnog hora (kako ih, da bi ih do kraja kompromitovali, savjetuju određeni međunarodni igrači) ili želi da se emancipuje kroz zajedničko djelovanje i postane autonomni politički subjekt. Ostankom u farsičnim institucijama čiji je smisao postojanja zaštita đukanovićevskog statusa quo, opozicija i sama postaje prepreka u procesu demokratizacije Crne Gore. Iz ličnih materijalnih interesa, dakle, ostaje ,,vječna” opozicija ,,vječnom” režimu, dok standard građana i kvalitet života postaju sve gori i gori, a mladi u velikom broju gledaju kako će napustiti zemlju.

MONITOR: Izgleda li Vam da je pritisak režima na djelove društva koji mu ne pripadaju sve jači. Šta mislite o tome? Pokazuju li sve teža retorika i sve grublje prijetnje snagu ili slabost režima?
KOVAČEVIĆ: Prema do sada ,,neintegrisanima”, režim trenutno primjenjuje dobro isplaniranu dvostruku strategiju. Prema jednoj grupi koju čine prvenstveno nezavisni mediji, novinari, sindikalni aktivisti, pravdoljubivi profesori i pojedini opozicioni političari, režim se odnosi agresivno-trovačkom retorikom (odatle ona opasna prijetnja ,,deratizacijom”) iz koje proizilazi čitav niz diskriminatorskih mjera i šikana koje direktno ugrožavaju imovinu i ličnu slobodu navedenih. Za drugu grupu, međutim, ima ,,šargarepu” – učešća u radnim grupama, komisijama, raznim saradnjama sa režimskim ministarstvima, itd. Jednom riječu, stvara od njih nove poslušnike po uzoru na vođstvo SDP-a koje se već stopilo i identifikovalo sa đukanovićevskim privilegijama. Terminalno stanje režima kontinuirano traje već neko vrijeme, ali se konačan kraj može desiti samo kroz odlučnu akciju demokratskog fronta.

MONITOR: DPS je na kongresu sebi dao u zadatak da riješi nedoumice oko crnogorskog nacionalnog identiteta. Brinu li oni stvarno o identitetu i kako Vam izgleda način na koji to rade?
KOVAČEVIĆ: Nema ništa ,,prirodno” u odrednicama nacionalnog identiteta. One su uvijek proizvod datog političkog odnosa snaga. Himna, grb, zastava, naziv i gramatika jezika, itd. su političke kategorije, nametnute masama, i reflektuju ono što odgovara elitama na vlasti. Dakle, crnogorski identitet može uključivati mnogo toga, on može imati mnogo verzija, ali se lider DPS-a, uz pomoć lidera SDP-a i grupe privilegijama korumpiranih i moralno osiromašenih novinara, književnika i profesora opredijelio za onu za građane najgoru iz mogućih verzija. Ta DPS-SDP nacionalistička verzija će stvoriti trajne podjele u Crnoj Gori, ali to je upravo njena suština – ona treba da omogući, kroz održavanje tenzija i atmosfere etničkog, primarno crnogorsko-srpskog nepovjerenja, što duži opstanak na vlasti jedne te iste kleptomanske garniture. DPS-SDP imaju i svoje pomagače tj. trojanske konje i sa ,,druge” strane, i te strukture sasvim fino profitiraju od crnogorsko-srpskih tenzija.

MONITOR: Ovih dana je u posjeti lideru DPS-a bio Tomislav Nikolić, lider Srpske napredne stranke – mijenja li to ponovo Đukanović prijatelje u Srbiji?
KOVAČEVIĆ: Njihov susret vidim kao posljedicu savjeta njihovih međunarodnih lobista i zajedničkih prijatelja, možda upravo bivšeg američkog ambasadora Montgomerija. Inače, Nikolić je posjetom Đukanoviću išao direktno na štetu njegovih dosadašnjih crnogorskih partnera iz NOVE. Čak je mirno odslušao teške uvrede i opasne prijetnje koje je Đukanović uputio svojim političkim neistomišljenicima. Očigledno je na sve spreman samo da se dokopa premijerske funkcije u Srbiji. Mislim da je Đukanoviću sasvim svejedno ko je na vlasti u Srbiji, on misli da uživa podršku mnogo jačih krugova.

MONITOR: Može li se Crna Gora porediti sa zemljama u okruženju -dugo se na neki način očekivao domaći Peti oktobar, sad je aktuelna ,,sanaderizacija”
KOVAČEVIĆ: Mislim da je crnogorski petooktobarski scenario još uvijek aktuelan, čak možda i više nego prošlih godina. Sindikalni lider Janko Vučinić je dobro definisao probleme sa kojima se suočavaju crnogorski građani, bilo da rade ili, što je sve češće, da su nezaposleni. Slažem se i sa njegovim stavom o neophodnosti široke akcije odbijanja da se prihvati iživljavanje privilegovane manjine – domaćih i stranih tajkuna i propalica – nad velikom većinom crnogorskih građana. Kao i u SAD-u i širom Evrope, ugnjeteni, eksploatisani i prevareni moraju uzeti stvari u svoje ruke. Po mom mišljenju, bez bunta, ,,sanaderizacija” ostaje želja pusta.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR: Mora se naći racionalno prelazno rješenje  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Minimum političke odgovornosti koju sadašnja parlamentarna većina ima prema onima koji su za nju glasali, ali i prema svim građanima i građankama Crne Gore, jeste da kanališu političku energiju nezadovoljstva i nađu racionalan prelazni model upravljanja državom koji će pripremiti vanredne parlamentarne izbore i ostaviti nekontaminiran prostor za neku buduću saradnju

 

MONITOR: Kako vidite ocjenu premijera Zdravka Krivokapića da je na djelu državni udar?

VUKOVIĆ: Vidim lakoću sa kojom barata procjenama neko ko bi, prema dužnosti koju ima u državi koja je formalno demokratska, trebao da bude razuman i odgovoran, i da iz takve perspektive procjenjuje, argumentuje svoje procjene i dijeli ih sa javnošću. Način na koji je to učinio premijer više je bilo nalik marifetluku nekog lošeg spin majstora. No, ovo ne znači da se u nekim slojevima ovog iskaza ne krije tragična istina aktuelne crnogorske političke zbilje, i ne samo aktuelne, nego i one koja joj je prethodila, a to je da mi imamo u dužem trajanju na djelu neku vrstu državnog udara. Hoću da kažem da su ovdje državne institucije bile uglavnom kulise iza kojih se skrivala realna, vaninstitucionalna moć koja je upravljala državom i sudbinama građana i građanki u njoj.

Rodno mjesto ovoga što se sada dešava u političkom životu Crne Gore su upravo te crne kutije vaninstitucionalne i netransparentne moći. Bilo da je ona smještena u vladičanskim odajama, kabinetima  u kojima vijeća krem domaće političke klase ili  onima u kojima se o balkanskim geopolitičkim pitanjima mrsomudi u Briselu, Vašingtonu i Moskvi, a sasvim moguće i u nekim mafijaškim štekovima u regionu i šire. Niko nije od vlasti koja se konstituisala nakon izbora 30. avgusta 2020. godine očekivao da izvedu čaroliju preobražaja društva, ali jeste da institucijama vrati moć i da, na tragu obećane transparentnosti, učini potpuno vidljivim i kontroli podložnim mehanizme zakonitog i pravednog upravljanja javnim poslovima. Desio se, nažalost, upravo kontinuitet starog načina vladanja, koje sada završava u nečemu što liči na melodramske obračune elita u predmodernim društvima.

MONITOR: Kako cijenite ono što se desilo nakon predloga GP URA za formiranje manjinske vlade, inicijative za različite  smjene koje su podnijete, ali i postupke izvršne vlasti?

VUKOVIĆ: Od samih početaka nove, trojedine vlasti i njene kvaziekspertske Vlade nije bilo naročito teško uočiti da su, umjesto armature koja bi  tu vlast dugoročno učinila smisleno održivom, u nju bile ugrađene klice razdora. Glumljenjem iskrenosti u odnosima i zavjetovanosti izbornoj volji dijela naroda koji je glasao za svrgavanje s vlasti Demokratske partije socijalista nije se moglo prikriti nepostojanje jasnog jedinstvenog fokusa u političkom djelovanju, a upravo je to ukazivalo na to da svaki dio ,,osvježavajućeg” političkog trolista ima rezervnu agendu i da je nastoji nametnuti. URA je tu svoju agentu artikulisala kroz ponudu izlaska iz krize preko modela manjinske vlade i to je, konačno, bio znak da svako može da prestane glumiti finoću i dohvatiti se batine koja se držala ispod skuta.

MONITOR: A ideja manjinske vlade, da li je ona izlaz iz političke krize?

VUKOVIĆ:  Mislim da nije. Naprotiv, u aktuelnom političkom kontekstu ideja o manjinskoj vladi onakva kakvu je predložila URA, odnosno koalicija Crno na bijelo može samo političku krizu prevesti na neki drugi kolosjek. To može dodatno zakomplikovati političke prilike u zemlji i odgoditi reforme koje bi vodile ozdravljenu društva i snaženju institucija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGO HEDL, HRVATSKI NOVINAR I KNJIŽEVNIK: Nije bilo volje da se učini odmak od Tuđmanove politike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški sud nije uspio u misiji koja mu je bila povjerna: da osudi glavne aktere krvavog sukoba u raspadu Jugoslavije, a „sitnije ribe“ prepusti lokalnim pravosuđima

 

MONITOR: Prošle jeseni je prošlo 30 godina kako je Hrvatska formalizovala nezavisnost i, istovremeno, otpočeo je rat na teritoriji Hrvatske. Vi ste novinar s velikim iskustvom iz tog perioda. Koliko su tadašnje srpsko rukovodstvo i prevlast pristalica pro-Miloševićeve politike u Predsjedništvu SFRJ, a koliko retorika pobjedničkog HDZ-a i Franje Tuđmana kao i promjena položaja Srba u novom hrvatskom Ustavu, uticali na brutalni rasplet?

HEDL: Dopustite da na to pitanje pokušam odgovorite s „ki bi da bi“, rečenicom koju je izgovorio Franjo Tuđman a koju su onda jezični stručnjaci preveli kao „što bi bilo kad bi bilo“. Moglo se, naravno, da je bilo pameti s obje stane, izbjeći sukob i civilizirano se razići, ali sve je nekako išlo „tuk na utuk“. Teza o „svim Srbima u jednoj državi“ (dakako i s teritorijima na kojima su živjeli), s jedna strane i definiranje Nezavisne Države Hrvatske kako to nije bila samo zločinačka tvorevina, nego i izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda“, nikako nije moglo zajedno. Da Milošević nije sanjario o Velikoj Srbiji, a da Tuđman i HDZ nisu relativizirali zločinački režim Ante Pavelića, moglo se normalno razići, poput Čeha i Slovaka i svaka je država mogla nastaviti svojim putem. Tuđman je, recimo, kada je došao na vlast, mogao otići u Jasenovac, pokloniti se žrtvama i reći kako se takav zločin nikada više neće ponoviti i kako će Srbi u novonastaloj hrvatskoj državi imati ista prava kao i Hrvati, a Milošević je mogao pozvati hrvatske Srbe i reći im da priznaju hrvatsku državu kao svoju, jer će u njoj imati sva prava. Ali, toga nije bilo pa se danas svako lamentiranje o tome može svesti na ono citirano: ki bi da bi.

MONITOR: Danas je Hrvatska članica EU i NATO, ali i, reklo bi se, pod jakim uticajem nasljeđa politike prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana koji se, iako partizan i komunistički general, nije ustezao da daje šovinističke izjave, pa i vodi takvu politiku. U izvjesnoj mjeri, opterećeni tim nasljeđem su i neki vrlo visoko pozicionirani dužnosnici iz SDP-a. Ima li tome „lijeka“?

HEDL: Proces detuđmanizacije mogao se elegantno provesti nakon njegove smrti, kada na vlast dolazi koalicija predvođena SDP-om, a na Pantovčaku Stipe Mesić zamjenjuje Tuđmana. Ivica Račan i Dražen Budiša, osovina koalicije SDP-HSLS, koja je došla na vlast početkom 2000. godine nije bila najsretnija. Budiša je bio umjereni nacionalist, Račan je na leđima imao stigmu Saveza komunista, pa je njihova Vlada škripala od samog početka i funkcionirala uz mnogo kompromisa. Na kraju Budiša je napustio koaliciju. Nije bilo volje da se učini odmak od Tuđmanove politike, smatrali su vjerojatno kako je dovoljno da se smanje ovlasti predsjednika Republike, pa su razvlastiti Stipu Mesića i gotovo ga sveli na ulogu fikusa. Mesić je, koliko je mogao, učinio ozbiljan odmak od Tuđmanovog autoritarnog, povremeno i diktatorskog načina vladanja, ali i da je htio, nakon što su mu skresane ovlasti, nije mogao biti „Tuđman nakon Tuđmana“. Onda se na vlast vraća HDZ, dolazi Ivo Sanader, detuđmanizaciju više nitko ne spominje. Njegovu, Tuđmanovu ulogu, trebalo je pažljivo odvagati i smjestiti je na skali između zasluga i zabluda, točno na ono mjesto gdje pripada. To nije učinjeno, pa je danas hrvatska javnost podosta podijeljena oko toga: jedni mu dižu spomenike, drugi po njima šaraju sprejom.

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Ipak, sve i da bude formirana, jedna oročena i iznuđena vlada ne može državu izvući iz političkog, pravnog i ekonomskog haosa koji su većinske vlade stvarale trideset godina.

Otežavajuća okolnost je ponašanje ove sadašnje, odnosno odlazećeg premijera i nekih ministara kojima pogled na svijet ne doseže dalje od ruševina lovćenske kapele.

Ukoliko bude formirana, najvažnija promjena koju bi donijela manjinska vlada bila bi okretanje zemaljskim temama. Ali, da bi do takve promjene došlo, najjače parlamentarne partije morale bi najprije da promijene – sebe.

Naravno da ovakav DPS nikad neće glasati za državnog tužioca za kojeg postoji makar udaljena sumnja da će se baviti svojim poslom.

Naravno da se ovakav DF nikad neće posvetiti slobodi, pravdi i jednakosti drugih naroda osim srpskog, niti se odreći osuđenih zločinaca Mladića i Karadžića, a kamoli (za sada) nevinog Vučića.

MONITOR:  Priča o formiranju manjinske vlade aktuelizovana je nakon posjete visokog američkog zvaničnika Gabrijela Eskobara. Vidite li vezu eventualnog raspleta političke krize u Crnoj Gori sa geopolitikom?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Sve u Crnoj Gori ima veze sa geopolitikom, ne funkcionišu ni ostale države mimo svijeta. Problem je što mi ne shvatamo da se svojim ponašanjem ne kandidujemo za podršku nego prizivamo staratelje, još otkako smo ranih devedesetih pokazali koliko zla možemo da nanesemo i susjedima i sebi.

Tako to biva kad malobrojni narodi na vrijeme ne nauče da borba protiv stranog okupatora donosi slobodu državi, ali da je za slobodu svakog građanina pojedinačno najvažnije ograničiti moć domaćih gospodara.

Za društvo koje demokratiju upoznaje sa dvjesta godina zakašnjenja svakako je zdravije da čuje savjete ovog Eskobara, Gabrijela, nego da nastavi putem njegovog prezimenjaka Pabla.

Uostalom, ništa nam novo nije rekao ni novi izaslanik SAD-a, ni oni stari iz EU. Država koja hoće u evroatlantske integracije mora poštovati principe NATO-a i Evropske unije. Pravne i političke tekovine Srbije i Rusije možemo početi da preuzimamo kad srpsko-ruske integracije dobiju podršku iznad 50 posto…

MONITOR:  Ukoliko manjinska vlada ipak ne bude prihvaćena, kako će se odvijati politički proces u Crnoj Gori?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Moraćemo na vanredne izbore iako ćemo nakon njih opet dobiti manjinsku vladu, što je ne samo besmisleno nego i skupo. Izgubićemo još nekoliko mjeseci i koji milion eura da bismo dobili ono što danas odbijemo.

Obrazovno zapušteno, politički nepismeno, finansijski osiromašeno i moralno pogubljeno društvo ponovo će slijediti iste lidere. A oni će, naravno, i dalje biti nesposobni da preuzmu odgovornost vlasti, previše sujetni da prihvate savjete mudrijih, nespremni da izdrže teret vlastite pobjede i nevoljni da se žrtvuju za opšte dobro.

MONITOR: Kako vidite rezultate aktuelne vasti, odnosno Vlade, tokom protekle godine? U prethodnoj kolumni kazali ste da je to „dvanaest mjeseci iz niđe u ništa“.

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Tom naslovu moje kolumne nemam što ni da oduzmem, niti da dodam. Osim da je svako rješenje bolje od ovog mrcvarenja, naročito nakon što je premijer u utorak konačno skinuo masku zbunjenog profesora i pred javnošću pokazao pravo lice.

MONITOR:  Nikšićki paroh Nikola Marojević postavljen je za člana UO UCG-a na prijedlog ministarke prosvjete, kulture, nauke i sporta, Vesne Bratić. Kako komentarišete još jedno u nizu postavljenja, ljudi povezanih sa SPC-om na društveno važne funkcije?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Potpuno očekivano, nakon što javnost nije reagovala na uvođenje popova u školske savjete. Ništa lično, ne poznajem gospodina Marojevića ali spremna sam da garantujem kako će UCG imati više koristi od njega nego od onog gospodina Bjelice i njemu sličnih. Problem je principijelne prirode, državi državno obrazovanje – crkvi crkveno.

Nemam ništa protiv da obje pravoslavne crkve otvore svoje škole u svakom gradu, ako imaju novca neka to urade i Katolička crkva i Islamska i Jevrejska zajednica, ali popovima, fratrima, imamima i rabinima nije mjesto u sekularnim obrazovnim ustanovama.

MONITOR:  A prisustvo mitropolita Joanikija proslavi neustavnog dana Republike Srpske?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:   Kršio je Ustav Bosne i Hercegovine i crnogorski premijer, moglo bi se i mitropolitu Joanikiju progledati kroz prste. Učešće na toj proslavi neoprostivo je zbog onoga što je dovelo do tog ,,praznika”. A dovelo je –  etničko čišćenje Bošnjaka, ratni zločini nad bošnjačkim civilima i genocid u Srebrenici kao završna vojna operacija bez koje Republika Srpska ne bi mogla biti formirana.

MONITOR: Gdje su Crna Gora i region danas u odnosu na duhove devedesetih?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Duhovi devedesetih, nažalost, dobro se drže. Sve dok svi stanovnici Crne Gore ne shvate i ne prihvate istinu da je njihova država u njihovo ime prije tri decenije vodila okupatorski, a ne oslobodilački rat – ne možemo se osloboditi tih duhova.

Za suđenje ratnim zločinicima očigledno smo zakasnili, ali za presudu politici mržnje i rata nikad nije kasno…

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo