Povežite se sa nama

INTERVJU

DR RADE RATKOVIĆ, DEKAN FAKULTETA ZA BIZNIS I TURIZAM IZ BUDVE: Ski turizam je u ozbiljnoj krizi

Objavljeno prije

na

Teško da Ski turizam može imati ekonomskog smisla bez prirodnog snijega. Vještački snijeg je samo surogat, a ne supstitut

 

MONITOR: Jesu li  zimska turistička sezona propala?

RATKOVIĆ: U decembru 2019.godine ostvareno je 6.890 noćenja (14 odsto manje nego u istom mjesecu prethodne godine), što znači da je broj dana pune zauzetosti u tom mjesecu bio manje od dva dana, odnosno oko šest odsto. Podaci za januar ove godine još nijesu objavljeni, ali je realno procijeniti da situacija nije bitno različita. U januaru 2019. stepen popunjenosti kolektivnog smještaja u planinskom dijelu Crne Gore bio je oko 3,6 dana pune zauzetosti. Nasuprot tome, u avgustu te godine stepen popunjenosti kolektivnog smještaja u planinskom dijelu bio je oko sedam dana pune zauzetosti, odnosno 22 odsto. U primorskom dijelu stepen popunjenosti kolektivnog smještaja u avgustu bio je oko 80 odsto. Dati indikatori ukazuju na ozbiljnu krizu ski turizma  u Crnoj Gori i na pogoršanje  popunjenosti u ovoj sezoni. Popunjenost planinskih smještajnih kapaciteta je u ljetnjoj sezoni blizu četiri puta veća nego u zimskoj.

MONITOR: Da li je jedini razlog za to nedostatak snijega i je li jedini spas vještački snijeg?

RATKOVIĆ:To je, sasvim sigurno, glavni razlog. Nije jedini, ali ski turizam teško da može imati ekonomskog smisla bez prirodnog snijega. Vještački snijeg je samo surogat, a ne supstitut. Za njegovu proizvodnju i  opstojnost nužni su preuslovi: temperature ispod nule i vlažnost vazduha od najmanje 51 procenat, što se ne može garantovati. Troškovi proizvodnje su visoki, ekološki otisak nepovoljan, a ski sezona jako kratka. Puno je razloga da se akcenat planinskog turizma radikalno promijeni ka ljetnjem planinskom turizmu, za koji Crna Gora ima velike prirodne komparativne prednosti.  Naravno da bi trebalo proširiti dodatnu ponudu u ski centrima, ali to, bez postojanog snijega, ne može biti dovoljno za turističku nišu ski turista.

MONITOR: Ima li razloga za zabrinutost kad je riječ o planinskom turizmu?

RATKOVIĆ:Mislim da nema razloga za zabrinost za planinski turizam Crne Gore, ali, kao što je stavljeno u brojnim razvojnim strategijama domaćih i inostranih eksperata, pa i u važećem Master planu do 2020. godine, prioritet treba dati ljetnjem turizmu u sprezi sa ruralnom poljoprivredom, za što imamo odlične prirodne uslove i možemo, u tom pogledu, postati lider na Mediteranu. Ova vrsta turizma ima veliki prihodni potencijal i potencijal zapošljavanja. Treba se poučiti velikim uspjehom ove vrste turizma u Istri,  a da i ne govorimo u Italiji, Francuskoj, Španiji…

MONITOR: U okruženju ski centri Jahorina, Kopaonik i Zlatibor rade gotovo punim kapacitetima, pa jesu li onda uzrok za našu propalu sezonu i nerad i nesposobnost nadležnih?

RATKOVIĆ: Uvijek se može raditi bolje, ali je, ipak, glavni uzrok pomanjkanje snijega, i to, na žalost, postaje dugoročna pojava. Ski centri koje ste pomenuli imaju povoljnije klimatske uslove za ski turizam. Međutim, ne vjerujem u njihove impozantne ekonomske rezultate iz više rauloga: kratka sezona, niske cijene, veliki režijski troškovi…

MONITOR:  Zašto još nema komplementarnih sadržaja u ski-centrima, kao što su bazeni, saune, teretane, kulturni programi…?

RATKOVIĆ: I da izgradimo tu dodatnu turističku suprastrukturu ne vjerujem da bi bitno povećali ekonomsku efikasnost naših zimskih turističkih centara. Ovo je sve lijepa ponuda, ali dodatna, a primarne su ski staze na kojim, nažalost,  nema dovoljno snijega.

MONITOR: Iz turističkih organizacija najavljuju da će sistem za vještačko osnježivanje biti sreman za narednu sezonu. Vjerujete li u to ili će se  i dalje gledati u nebo i čekati snijeg?

RATKOVIĆ:Zavisnost od neba u ski turizmu je naša sudbina. Volio bih da nije, ali od toga ne možemo pobjeći.

MONITOR: Šta je tokom zime karakterisalo turističku ponudu na primorju?

RATKOVIĆ:  Parametri  popunjenosti  kolektivnog smještaja tu su još  lošiji nego kod planinskih turističkih centara. U decembru 2018.i januaru 2019.koeficijenti popunjenosti su bili 2,87 odsto i 2,05, da bi u decembru 2019.bio oko 3,87 procenata. Sve je to jako malo, ako se ima u vidu da se popunjenost osnovnih smještajnih kapaciteta u ovim mjesecima kod  razvijenih turističkih zemalja Mediterana kretala od 35 do 50 procenata. Te zemlje ostvaruju visoke kvote popunjenosti zahvaljujući aktivnoj ruralnoj ponudi u neposrednom zaleđu obalnih turističkih rizorta, čega mi imamo premalo, a naroćito živih sela.

MONITOR: Šta je najpreče da se uradi kako bi rezulati u crnogorskom turizmu bili bolji i ponuda regionalno konkurentna?

RATKOVIĆ: Potrebno je rekonstruisati turističku ponudu i repozicionirati tržišnu poziciju crnogorskog turizma. Treba obeshrabriti dalju gradnju sekundarnih stanova i rezidencijalnih naselja, a u korist, najviše, hotela sa tri i četiri zvjezdice i integralnih i difuznih hotela koji bi značajan dio komplementarnih kapaciteta transformisali u osnovne. Tu spada i riješavanje komunalne i turističke infrstruktura (saobraćajnice, parkinzi, plaže, rekreativni i zabavni objekti na prigodnim lokacijama…)

Na strani tražnje i destinacijskog menadžmenta treba se repozicionirati ka glavnim emitivnim tržištima Evrope, što je počelo, ali nedovoljno organizovano i nedovoljno brzo. Imamo dobre stope rasta sa njemačkog, britanskog i francuskog tržišta, ali ne dovoljno organizovano i dovoljno brzo. Visoke stope su posljedica niskih osnovica iz prethodnog perioda.

MONITOR: Posvećuje li se dovoljna pažnja unapređenju znanja i vještina zaposlenih u turizumu?

RATKOVIĆ: Do skoro je ta pažnja izostajala. Nije bilo dovoljno materijalnih stimulacija o čemu rječito govore ubjedljivo najniže plate u turističkom sektoru unutar privrednog sektora. Stara hotelska maksima glasi: “Najgori je radnik loše plaćen radnik”. Nužno je značajno povećanje plata hotelskog operativnog i menadžerskog osoblja, koje bi mogao podnijeti rekonstruisani, reorganizovani  i tržišno repozicionirani crnogorski turizam, kako smo prethodno naglasili. Što se obuke tiče nikad nije bilo više i bolje ponude znanja i vještina, počev od domaćih srednjih i visokih škola, škola u regionu, međunarodnih brendiranih hotelskih i turističkih škola, putem klasičnog ili on line (Distance Learning) učenja. Tu su i brojni provajderi neformalnog i cjeloživotnog obrazovanja. Da bi se osoblje učilo i usavršavalo treba konkretna motivacija, a pristojne plate i stabilno zapošljavanje posebno, kao osnovni elementi motivacionog sistema.  Država to treba da podrži niskim porezima i doprinosima na plate onih koji su stabilno i na duži rok zapošljeni.

MONITOR: Predsjednik Jedinstvene Srbije Dragan Marković Palma pozvao je turiste iz Srbije da ne ljetuju u Crnoj Gori…

RATKOVIĆ: To je dobro poznati balkanski način obračuna vlasti preko leđa turista i građana. Mali broj se peca na to. To može biti problem ako se nastavi ili pojača kampanja političkih protesta maskiranih litijskom ikonografijom. To bi stvorilo atmosferu nestabilnosti, nefunkcionalnosti, apatije i straha, od čega turisti bježe.

 

Sjever prepun atrakcija

MONITOR: Ima li sjever Crne Gore sadržaje koji mogu privući turiste?

RATKOVIĆ: Imamo glavne adute, na koje nam ukazuju  strani eksperti i prijatelji crnogorskog turizma, posebno uvažena koleginica Kirsi Hyvaeriner koja ih sažima u 3 P: Prostor, Priroda i Prošlost. Sjever je prepun atrakcija i resursa iz sve tri navedene dimenzije. Počelo je sa razvojem panoramskih cesta, obnovama sela i ruralne poljoprivrede, obnovom katuna i izgradnjom ekoloških koliba… Odgovor turista premašuje očekivanja. Gosti nas sami traže i nalaze. Već imamo na desetine eko i obnovljenih sela. Potrebno je da ih prate farme i tradicionalne bašte i polja. U živa sela će doći turisti ozbiljne kulture i ozbiljne platežne sposobnosti.  Taj proces, koji ne traži ogroman kapital i materijalne investicije, treba održavati setom mjera ekonomske, turističke i urbanističke politike, kako bi razvoj dobio unrzanje, a ostao u granicama ekonomske, ekološke i socijalne održivosti. To bi bio najbolji način za zaustavljanje depopulacije sjevernog dijela naše države i stvaranje uslova za povratak mladih iz prigradskih i gradskih sredina centralnog i primorskog dijela, kao i iz inostranstva.

 

Elektronska promocija turizma

MONITOR: Promoviše li se turistička ponuda Crne Gore na savremen način?

RATKOVIĆ: Ovo je digitalno doba i elektronski  marketing postaje dominantan. Društvene mreže su danas najjefektniji način tržišne komunikacije. Iako klasične turističke berze i dalje čine značajan dio marketing promocije, one nemaju značaj kakav su imale prije koju deceniju. Na njima se prevashodno promovišu destinacije, njihove atrakcije i kultura, dok se komercijalna promocija seli ka društvenim mrežama.   Mi se u taj savremeni sistem promocije intenzivnije uključujemo u posljednjih nekoliko godina. Vrlo je važno da našu destinaciju pripremimo za elektronsku promociju. Trebamo je urediti, unaprijediti proizvod, jer je ona sada dobro vidljiva i iz velike daljine. Gost je u situaciji da je vizuelno doživi i prije dolaska, pa se moramo potruditi da mu se dopadnemo i na prvi pogled iz daljine, kako se ne bi orijentisao na druge destinacije koje su  sada tako blizu. Nova marketing strategija crnogorskog turizma, koju su radili Španci i koja se počela primjenjivati prošle godine, daje jasne smjernice i za promociju, ali treba organizaciju destinacijskog menadžmenta prilagoditi novim marketing izazovima u turizmu. Na tom dijelu implementacije tek treba da se radi.

                                             Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo