Povežite se sa nama

INTERVJU

TONINO PICULA, POSLANIK  U EVROPSKOM PARLAMENTU, IZVJESTILAC EVROPSKOG PARLAMENTA ZA CRNU GORU: EU nije pred raspadom

Objavljeno prije

na

Volio bih da Gora, kao zemlja koja je najdalje otišla u procesu pregovaranja, uđe u EU do 2024

 

MONITOR: Koliko politika proširenje EU doprinosi jačanju demokratije, mira i napretka širom Evrope? 

PICULA: Povijest EU je povijest njenog širenja. Kako se širio njezin geopolitički obuhvat i utjecaj, obuhvaćenim je zemljama donosila stabilnost i robustan gospodarski rast. Nema sumnje da je politika proširenja najsnažniji vanjskopolitički alat EU. Jasna perspektiva članstva i njegovih dobrobiti uvjerljiv je poticaj potencijalnim članicama da na sebe preuzmu obaveze provedbe političkih i ekonomskih reformi koje su ulaznica u Europsku uniju.

MONITOR: Šta ukratko znači ideja za novu nadograđenu metodologiju proširenja EU?

PICULA: Nova metodologija sastoji se od šest klastera ili skupova, s tim da se klaster vladavine prava prvi otvara i zadnji zatvara. Također, nova Komisija inzistira na reverzibilnosti, tj. mogućnošću da pregovori mogu nazadovati ako nema napretka. Naglasak jena tome da proces proširenja mora promovirati fundamentalne vrijednosti Unije i rezultirati održivom demokratskom i ekonomskom tranzicijom, kao i ekonomskom konvergencijom, a mora teći paralelno s internom reformom Unije. Nužno je da Unija pruži jasne i konzistentne pokazatelje napretka i kontinuiranu podršku tijekom procesa, da poboljša mjerila napretka i osigura da se svaku zemlju pojedinačno ocjenjuje temeljem vlastitih zasluga. Da se ojača mehanizam uvjetovanja i reverzibilnosti procesa kroz primjenu objektivnih kriterija pri odlučivanju o suspenziji pregovora, što je mehanizam koji zaista jasno signalizira da institucionalni razvoj i reforma ne smiju biti odglumljeni.  Reforme koje se provode moraju biti nepovratno ugrađene u sustav.

Ideja o klasterizaciji, grupiranju pregovaračkih poglavlja je načelno dobra i ja sam je podržao u Preporukama koje sam kao izvjestitelj predstavio u ime Europskog parlamenta. Međutim, želio bih da ubuduće ne dolazi do klasterizacije članica u Vijeću prema politici proširenja. Treba u tom pogledu smanjiti mogućnost nekih novih strateških iznenađenja.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu predsjednika Francuske Emanuela Makrona da nema  proširenja dok se EU ne konsoliduje?

PICULA: Makron je na nedavnoj sigurnosnoj konferenciji u Münchenu, ipak, iskazao puno otvoreniji stav prema otvaranju pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom. Svakako da su u novoj metodologiji Komisije uvaženi i neki francuski prijedlozi iz njihovog non-papera. Više puta sam naglasio kako je tu prevladala francuska unutarnjopolitička situacija umjesto zajedničkog EU interesa. Pitanje proširenja je desetljećima nepopularno u Francuskoj. Bez obzira na umjereni optimizam, mislim da još nismo dospjeli izvan zone ‘povijesne greške’ učinjene na Europskom vijeću prošlog listopada.

MONITOR: Mnogi tvrde da je EU poslije Brexita pred raspadom…

PICULA: Nikako se ne slažem s takvom ocjenom. Mislim da je snaga EU  uvjerljivo dokazana zadržanim jedinstvom u kompliciranim pregovorima o Brexitu. Taj je proces pokazao i kako je razdruživanje s EU težak proces u kojem su gubici daleko veći za zemlju koja odlazi. Mnogi euroskeptici su utihnuli tijekom proteklih godinu dana. EU nije pred raspadom, ali se mijenja. Birači su nam poslali jasnu poruku na prošlogodišnjim europskim izborima da očekuju od nas  odgovore na mnoge izazove današnjice, poput klimatske krize, ekonomske nejednakosti i nesigurnosti.

MONITOR:Je li Zapadni Balkan prioritet spoljne politike EU?

PICULA: U svojim su nastupnim govorima nova predsjednica Europske komisije Ursula v.d. Leyen i visoki povjerenik za vanjsku politiku Josep Borrell naglasili politiku proširenja kao prioritet mandata. Novu su komisiju nazvali geopolitičkom, a najbolji dokaz tome bit će djelovanje EU u najbližem susjedstvu, odnosno na Zapadnom Balkanu. Vjerujem da je jugoistok Europe racionalni prioritet nove Komisije, koja želi biti geopolitička, ali je potrebno takve ambicije ostvariti najprije u svom neposrednom susjedstvu.

MONITOR: Kakve promjene očekujete u Hrvatskoj poslije izbora za predsjednika Zorana Milanovića?

PICULA: Hrvatska je dobro upoznata s kohabitacijom, kada predsjednik dolazi iz jedne stranke, a premijer iz druge. To u demokratskom smislu jača državu. Po pitanju vanjske politike, očekujem da ostvari najave iz kampanje, radi na rješavanju neriješenih pitanja sa susjedima i da iskaže snažnu podršku euro integraciji jugoistoka Europe.

MONTOR: Vi ste izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru. Da li pored vlasti odgovornost za učlanjenje Crne Gore u EU imaju i opozicija i drugi subjekti?

PICULA: S dvostrukim iskustvom zastupnika u nacionalnom i europskom parlamentu, uvijek naglašavam važnost parlamentarne dimenzije politike u demokratskom društvu. Svakako je uloga vlasti primarna, ali težinu ima i uloga opozicije, kao konstruktivnog korektiva vlasti. Reformske procese u smislu jačanja vladavine prava, učinkovite trodiobe vlasti, osiguravanja nezavisnog sudstva i medija ne može se voditi isključivo po principu odozgo prema dolje, već kontinuirani pritisak prema institucijama da budu transparentne i učinkovite mora dolaziti i od građana. U tom procesu svi snose svoju odgovornost.

MONITOR:  Jeste li zadovoljni saradnjom sa akterima na crnogorskoj političkoj sceni?

PICULA: Tijekom nedavnog posjeta Podgorici stekao sam dojam kako su gotovo svi ključni politički akteri u Crnoj Gori usmjereni na postizanje cilja članstva u EU, ali pravi ću sud moći donesti tek nakon šest mjeseci do godine. Do tada ćemo moći vidjeti i kako se razvija dinamika unutarnjih odnosa, odnosno kako će teći pregovaranje i zatvaranje pojedinih poglavlja. Otvoren sam za sva pitanja, jer želim dati doprinos što skorijem crnogorskom članstvu u Uniji.

MONITOR: Je li realno da Crna Gora uđe u EU 2025.

PICULA:Godina 2025. je od strane prijašnje Komisije bila naznačena kao indikativna, ukoliko se ispune uvjeti. Novi povjerenik Varhelyi je u nastupnom govoru u Europskom parlamentu istaknuo da mu je cilj da sa barem jednom državom završi pregovore u ovom mandatu, dakle do 2024. Osobno bih volio da se to i ostvari, te da Crna Gora, kao zemlja koja je najdalje otišla u procesu pregovaranja, taj posao i završi i uđe u EU.

MONITOR:  Ministarstvo kulture Crne Gore je, prosljeđujući medijima analizu Evropske službe za vanjske posloveDezinformacija zaoštrava tenzije između Srbije i Crne Gore, navelo da je EU prepoznala i osudila kampanju dezinformacija i lažnih vijesti kojom se pokušavaju izazvati podjele u Crnoj Gori. Međutim, pojedini crnogorski mediji tvrde da nije tačno da je to stav EU.

PICULA: Na stranicama EUvsDisinfo, čiji je izdavač EEAS, diplomatska služba Europske unije, stoji kako su izvori lažnih vijesti bili „bazirani u Srbiji (od kojih su neki u državnom vlasništvu),  neki u ruskom vlasništvu na srpskom jeziku (Sputnik), a neki su crnogorski news portali. Također su distribuirali nepotvrđen manipulativni sadržaj kojeg su kreirali korisnici društvenih mreža, kao i izjave ruskih, crnogorskih i srpskih političara i predstavnika klera“. Diplomatska služba EU takve ocjene ne daje olako.

MONITOR: Koliko je ruska propaganda opasna po Crnu Goru?

PICULA: U EU godinama svjedočimo pokušajima destabilizacije unutarnjepolitičke situacije u članicama za koje Moskva smatra da spadaju u rusku zonu utjecaja. Ruska propaganda ima, naravno, i veće ambicije. Najveći ruski uspjeh ipak je do sada bio u tome što su se uspjeli prikazati daleko moćnijima nego što je njihova realna težina, ekonomski i geopolitički.

MONITOR: Vi ste uz otvaranje pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom tražili liberalizaciju viznog sistema za građane Kosova i da se od zapadnobalkanskih zemalja zatraži jačanje napora u procesuiranju ratnih zločina i rješavanju pitanja nestalih osoba? 

PICULA: Liberalizaciju viznog režima tražio sam zbog toga što je Kosovo  ispunilo uvjete koje je EU pred njih postavila. Potrebno je da EU ispoštuje svoja obećanja i vjerodostojno se odnosi prema svojim susjedima. Što se tiče ratnih zločina i nestalih, trajni mir između zemalja iza kojih je nedavno iskustvo rata i tolikih ljudskih tragedija realno je moguć kada žrtve dobiju  imena, a njihove sudbine budu poznate njihovima najbližima. Zajednička je zadaća surađivati na rješavanju sudbine nestalih, a obveza procesuirati odgovorne za zločine.

 

Tramp ugrozio partnerstvo

MONITOR: Koliki je uticaj EU na globalnom  nivou?

PICULA: U najgrubljim crtama: s jedne strane, Kina i Rusija, koje su iznimno važni europski vanjskotrgovinski partneri, imaju vanjskopolitičke agende koje dobrano podsjećaju na imperijalne ambicije prve polovice 20. stoljeća. Nadalje, već trideset godina službeno ne postoji ideološka blokovska podjela, no imali smo čvrsto savezništvo Europske unije i Sjedinjenih Država, kao i savezništvo unutar NATOa, koje je osim ekonomskim interesima bilo vezano konsenzusom oko obrane vrijednosti demokracije, vladavine prava i zaštite ljudskih prava. Dolaskom na vlast Donalda Trumpa,  taj konsenzus i ideja partnerstva su ugroženi kao nikada ranije. EU  se nije do kraja interno konsolidirala nakon Velike recesije 2008.-2009., u čemu je i korijen slabosti Unije u cijelosti i njezinih članica da se ulove u koštac s vanjskim uplitanjima i nastavi širiti svoj stabilizacijski utjecaj na najbliže susjedstvo. Nakon svega, utjecaj i snaga EU mjerit će se time koliko će biti u mogućnosti ne samo kao ‘soft’ nego puno više ‘smart power’ krstariti kroz sve te probleme, u isto vrijeme osiguravajući mir i prosperitet svojim građanima.

 

Pozivam na smirivanje tenzija

MONITOR: Koji su najveći problemi u Crnoj Gori kad je riječ o njenom pristupanju EU?

PICULA: Crna Gora je država kandidat punih 10 godina, a pregovori o članstvu traju osam godina. Ostalo je doduše samo jedno poglavlje koje treba otvoriti, ali veći izazov predstavlja kako početi zatvarati već otvorena poglavlja. Područje vladavine prava, neovisnosti pravosuđa, borba protiv korupcije i organiziranog kriminala, sloboda medija i pravo novinara za siguran rad ostaju pod pojačanim interesom EU.

MONITOR: Koliko Vi možete uticati na to da se neki od tih problema u Crnoj Gori riješe na pravi način?

PICULA: Parlamentarni izbori trebali bi biti održani do listopada, a mi ćemo pažljivo pratiti zbivanja, jer bi daljnje zaoštravanje odnosa u Crnoj Gori, ali i prema Crnoj Gori ugrozilo regionalni mir i suradnju. Kao izvjestitelj EP-a za Crnu Goru, ponovno pozivam na smirivanje tenzija. Stabilnost na Zapadnom Balkanu, pa tako i u Crnoj Gori ovisi o rješavanju otvorenih pitanja između država i  saniranju podjela unutar pojedinih država. U najnovijem pokušaju destabilizacije Crne Gore događa se upravo kombinacija tih napetosti. Konstruktivnim i racionalnim dijalogom, međusobnim uvažavanjem i suradnjom države Zapadnog Balkana mogu napredovati prema željenom članstvu u EU, dok ih suprotno udaljava od EU.

Veseljko KOPRIVCA

Komentari

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo