Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ZARIJA PEJOVIĆ, EKONOMISTA: Crna Gora je skrenula udesno

Objavljeno prije

na

Potrebno nam je novo okupljanje na pozicijama građanske ljevice. Što sa postojećim političkim snagama, što okupljanjem starih, novih aktera političke scene. Trebaju nam ljudi sa sposobnošću osmišljavanja političke scene, umjesto agresije, populizma i antiintelektualizma

 

MONITOR: Kakav je po vama aktuelni socijalni kontekst u kome se dešavaju masovne litije u organizaciji Mitropolije Crnogorsko primorske?

PEJOVIĆ:  U Crnoj Gori prema Monstatu u 2018. godini,  stopa rizika od siromaštva iznosi 23, 8 %, i ova stopa se odnosi na stanovništvo čiji je dohodak ispod praga rizika od siromaštva koji Monstat procjenjuje na 2.270 eura godišnje za jednočlano domaćinstvo, odnosno 189 eura mjesečno.  Za četvoročlano domaćinstvo prag siromaštva je dohodak od 4.766 eura godišnje, odnosno 397 eura mjesečno. Prema Upravi za statistiku i Unicefu u riziku od siromaštva se nalazi čak 32,4% djece. U 2018. godini  u sjevernom regionu je 40 % stanovništva u riziku od siromaštva. Takođe, tom riziku je izložen svaki treći stanovnik ruralnih područja. Socijalne razlike u Crnoj Gori su izražene –  20% stanovništvaprihoduje čak  40% raspoloživog dohodka, dok  20% prihoduje svega 5,4% ukupnog dohodka stanovništva. Ovi Podaci potiču iz Monstatove „Ankete o dohotku i uslovima života“ za 2018. godinu. Komentar ovih pokazatelja ostavljam čitaocu.

Kada ljude socijalno marginalizujete i osiromašite, kada izgube vjeru u prosperitet, lični i društveni, oni se po pravilu okreću katemeljnim, fundamentalnim vrijednostima kao što su crkva i religija. Ako  ih dodatno  podstaknete da vjeruju  da ćete i tu nešto da im oduzmete, onda se ne treba čuditi buntu u vidu litija koje je proteklih sedmica organizovala Mitropolija Crnogorsko primorska. Nameće se ovdje puno pitanja, prvo je svakako – što je država uradila u proteklih 15 godina od refereduma na ovamo da socijalno integriše društvo i ponudi mu objektivan prosperitet? Da li to što u nizu anketa građani više vjeruju Mitropoliji nego državnim institucijama govori više o slabosti državnih institucija nego o crkvi koja je već vjekovima to što jeste? Da li se identitet jedne nacije gradi (isključivo) sviješću o specifičnosti kulturnog i istorijskog identiteta proisteklog iz istorijske dijalektike i standardizijom jezika,  ili pak socijalnom kohezijom, kao i političkom inkluzijom. Eto recimo Švajcarskoj ne smeta što  kulturnoi lingvistički ima germanski, frankofonski, italijanski i retroromanski identitet, da bi bila politički integrisana i ekonomski bogata zajednica.Ako vladavinu bazirate na siromaštvu i  identitetskim pitanjima, onda kao zajednica balansirate na ivici žileta.

MONITOR: Kako vidite položaj Mitropolije Crnogorsko primorske?

PEJOVIĆ: Odnosi države Crne Gore i Mitropolije su kompleksni i opterećeni negiranjem crnogorskog identiteta od strane velikodostojnika Srpske pravoslavne crkve. Identiteta iz koga je i nastala savremena država Crna Gora.

Mada je ustavom i evropskim pravnim nasljeđem crkva odvojena od države, legitimno je od Mitropolije Crnogorske primorske, kao crkve sa najvećim brojem vjernika, očekivati veću samostalnost, osobito onu kadrovske i političke prirode u odnosu na Beograd. Crkva ne bi smjela  biti instrument bilo čije politike. Mitropolija Crnogorsko primorska treba deklarativno da prihvati nezavisnost Crne Gore. Takođe, možda na prvom mjestu neohodno je da pruži ruku prema drugim vjerskim zajednicama posebno prema Islamskoj zajednici Crne Gore. Država i crkva treba da grade dijalog kroz odnos međusobnog poštovanja. Pitanja, uključujući i ona imovinske prirode se moraju rješavati transparentno, inkluzivno, uz poštovanje Ustava Crne Gore.

Na kraju ili na početku, u aktuelnom kontekstu neophodno je  naglasiti da bi sve strane trebalo da izbjegavaju nasilje koje bi moglo da ima nesagledive posljedice.

MONITOR: Kako vidite stanje političkog sistema u Crnoj Gori?

PEJOVIĆ: Smatram da je našpolitički sistem od 2012. godine skrenuo u desno. Uopšte 2012. godina je znakovita, od građanskih protesta MANS-a i sindikata, premijera Igora Lukšića koji je demokratski korektno otvorio vrata za dialog organizatorima protesta, do formiranja Fronta i povratka Đukanovića na premijersko mjesto, čime su šahovke figure na tabli postavljene za zaokret   u pogrešnom smjeru. Mada je Front zamišljen kao građanski savez nezavisnih pojedinaca, istaknutih profesionalaca, koje bi partije osnivači Fronta organizaciono podržale, već se poposlaničkoj listi 2012. godine vidjelo da će to biti tvrdo desničarska organizacija sa nacionalnim, srpskim predznakom. Ovo je svakakoolakšalo pomenuto vraćanje Đukanovića na premijersko mjesto 2013. godine. Svakome iole upućenom u međunarodnu politiku, bilo je jasno da je pitanje pristupanja NATO paktu neupitno, budući da smo bili jedini dio sjevernog Mediterana kojinije pokriven ovim vojno političkim savezom. Front je u tome vidio priliku da obnovi predreferendumski diskurs.  Na ovaj način je u očima zapadne politike Front legitimisao vladajuću partiju, što će vlastima opet olakšati razbijanje protesta sa primarno građanskom energijom oktobra 2015. godine. Potom će doći mučna 2016. godina sa aferom “državni udar”, koja će politički sistem  gurnuti u stanje neregularnosti. Umjesto da se nakon izbornog dana pod hipotekom državnog udara, formira nova Vlada povjerenja sastavljena od vladajućih i građanskih partija, u cilju ponavljanja izbora, vlast je iskoristila podršku Zapada i u polupraznoj Skupštini, izabrala Vladu nepotpunog legitimiteta koja će potrošiti puni mandat. Posljedice neregularnosti političkog sistema se direktno reflektuju na ekonomiju, tako da prosječna zarada u Crnoj Gori stagnira čitavu deceniju, mada se Vlada hvali privrednim rastom.

Vladajućoj partiji su u opoziciji odgovarale snage koje imaju problem sa prihvatanjem državnosti Crne Gore, kako bi vršili obostranu mobilizaciju birača. Na drugoj strani one partije koje su prihvatale da je pitanje državnog statusa riješeno i bazirale se na životna, egzistencijalna pitanja, bile bi predmet udara sa obije strane, i režim se nebi zadovoljavao nestajanjem ovih partija, već bi sprovodio marginalizaciju idiskriminaciju njihovih istaknutih članova, valjda da bi poslao poruku kako će proći svako kopolitiku doživi kao borbu protiv korupcije odnosno, zalaganje za uspostavljanje pravne države. Na žalost Crna Gora je zemlja progona, diskriminacije i marginalizacije oponenata, a najtužnije je što naši zapadni saveznici to pasivnoposmatraju, na štetu demokratskih procesa  Crne Gore.

MONITOR: Premijer je pozvao na razgovore u kontekstu aktuelne političke krize. Kakva suvaša očekivanja od ovih pregovora?

PEJOVIĆ: Loša poruka jeste u tome što je potrebno da na ulice izađe desetine hiljada građana da bi Vlada prizanala da se nalazimo u krizi. Da je opozicija samo prije par mjeseci tražila pregovore od Vlade oni bi vjerovatno bili ignorisani.  Smatram da bi najodgovornije bilo formirati nekuprelaznuVladu koja bi organizovala izbore, no takva inicijativa  je ignorisana još za vrijeme prošlogodišnjih protesta. Nalazimo se u situacijikoju  bi politikolozi  dijagnostifikovali kao “spiralu negativnog funkcionisanja institucija”.  Stanje u političkom sistemu ne obećava pozitivne promjene, čak i da se one dogode. Institucije i partije čine ljudi, a nakon decenije negativne kadrovske selekcije, nisam siguran da bi  promjene čak i da se dogodedonijele pozitivne rezultate.

MONITOR: Da li ipak nazirete izlazak iz krize?

PEJOVIĆ: Potrebno nam je novo okupljanje na pozicijama građanske ljevice. Što sa postojećim političkim snagama, što okupljanjem starih, novihaktera političke scene. Trebaju nam ljudi sasposobnošću osmišljavanja političke scene, umjesto agresije, populizma i antiintelektualizma.Slažem se sa mišljenjem gospodina Blagoja Grahovca da je Crnoj Gori potreban novi narodni “antifašistički ustanak” protiv sa jedne strane “privatno državnog”, a sa druge strane “velikodržavnog” fašizma, koji su dva lica iste novčanice, “zarađen” u prvobitnoj akumulaciji kapitala  90 tih godina. Društvu su potrebne politike privrednog razvoja, i nove investicije. Na žalost ovakve teme  su na marginama u kriznim periodima, kada  populizam ima primat nad ekspertskim znanjima.

MONITOR: Nalazimo se u izbornoj godini a jošnije završena reforma izbornog zakonodavstva?

PEJOVIĆ: Izborno zakonodavstvo je naš Skadar na Bojani, koji vile sruše što god se u zakonu napiše. Jednostavno na jednoj strani imate koaliciju vladajuće partije, državnih institucija i privatnog kapitala, a na drugoj strani su opozicione partije limitiranih finansijskih i organizacionih kapaciteta. To je potpuno neravnopravna politička utakmica sa već decenijski poznatim pobjednikom. Građani su od te igre umorni, i nadaju se da promjene mogu doći vaninstitucionalnim metodama političkog djelovanja.Što opet generalno nije dobro za stabilnost zajednice.

MONITOR: Kakvo je vaše mišljene o  ulozi Evropske unije  u Crnoj Gori i regionu?

PEJOVIĆ: Smatram da je EU istorijski dužna da integriše  “zapadni Balkan”.  Slažem se sa mišljenjima da je Evropa   ovaj prostor koji se primarno sastoji od republika bivše Jugoslavije, trebala da integriše još prije raspada velike Jugoslavije kako bi se prevenirali ratni sukobi i potpuni raspad jugoslovenske federacije. Ovaj prostor se takođe mogao integrisati zajedno sa ostalim balkanskim državama Bugarskom, Rumunijom, ili makar zajedno sa Hrvatskom. Na žalost zapadni Balkan kao da je getoiziran i zaboravljen od EU. Stabilokratija kao vid fasadne demokratije, u biti autokratije, možda iz Brisela i Wašingtona izgleda prihvatljivo, dok su samim društvima, donosi političku a time i ekonomsku stagnaciju, antiintelektualizam u  politici i kulturi, što su manifestacije fašizma. U ekonomskom i političkom  smislu evropa je propustila ono što je najmanje mogla da uradi, a to je da saobraćajno i infrastrukturno integriše region.

U odnosu prema domaćoj političkoj sceni, Brisel i Vašington nikad nisu pokušali da u opoziciji iskreno nađu saveznika. Što je po mom mišljenju gurnulo u ruski zagrljaj jedan dio opozicije,  dodatno komplikujući političku scenu u kontekstu globalne političke dinamike. Ne rijetko bi zapadni centri moći koristili građansku opoziciju kada je trebalo dati neku vrstu podrške većini, i nakon toga bi istu tu opoziciju ostavljali pod pritiskom vladajućih partija i nacionalne opozicije sa druge strane. Ovakav odnos zapadnih centara moći prema Crnoj Gori suštini je uticao na formiranje negativne konjukture naše političke scene. Smatram da bi EU trebala aktivnije da pomogne Crnoj Gori,  kako kroz političko posredovanje, tako i kroz veće investicije, što bi pomoglo otvaranju novih radnih mjesta i umanjenju siromaštva.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

RADOJE CEROVIĆ, PSIHOLOG: Svaka kriza je istovremeno i prilika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čitajte ili učite nešto. Vježbajte. Iskoristite društvene mreže i tehnologiju za kontakte i razgovor sa ljudima, a posebno ako ti kontakti podrazumijevaju neku formu pomoći ili podrške drugima. Sve ove naizgled sitne stvari su naučno provjereni metodi borbe u ovakvim stresnim situacijama

 

Sa Radojem Cerovićem, kliničkim psihologom, poslovnim konsultantom i stručnjakom za psihologiju komunikacije, razgovaramo o tome kako da se nosimo sa zebnjom od korona virusa:

CEROVIĆ: Strah nije naš neprijatelj. On je institktivna reakcija koja nas predisponira za borbu ili za bijeg. Međutim, mi se u modernom svijetu suočavamo sa prijetanjama koje takvim načinima ne mogu biti riješene, naprotiv. Mogu biti pogoršane.  Zato mnogi pred ovom stuacijom ili negiraju pokušavajući da očajnički zadrže svoju svakodnevnu kolotečinu ili ulaze u stanje panike u kojem najvjerovatnije urade nesto kontraproduktivno ili čak opasno.

MONITOR: Koji su opšti savjeti da se lakše prebrodi ovo vrijeme izolacije?

 CEROVIĆ: Važno je da ne budemo konstantno zakačeni za TV i društvene mreže i da obezbijedimo sebi što je moguće više mentalne i fizičke aktivnosti. Što više ste zaposleni i fokusirani na nešto produktivno i korisno tim bolje, isključite jedan od najvažnijih izvora stresa, a to je tzv. default ciklus – beskrajni krug zamišljanja budućih scenarija koji se pali u dokolici. Čitajte ili učite nešto. Vježbajte – napravite sebi svakodnevni ciklus vježbi shodno vašem fizičkom stanju i spremnosti. 10 do 15 minuta intenzivnog vježbanja može da zamijeni ponekad i sate u teretani. Ili blažim intenzitetom ali duže, sad barem ima vremena… Ko poznaje mindfulness meditaciju kao metod duboke relaksacije ili autogeni trening, sad je najbolji trenutak da počnete sa redovnim vježbanjem. Iskoristite društvene mreže i tehnologiju za kontakte i razgovor sa ljudima, a posebno ako ti kontakti podrazumijevaju neku formu pomoći ili podrške drugima. Sve ove naizgled sitne stvari su naučno provjereni metodi borbe sa ovakvim stresnim situacijama.

MONITOR: Očigledno je da će mjere u borbi protiv korona virusa potrajati, koji psihički problemi bi mogli da budu najučestaliji i kako ih preduprijediti?

 CEROVIĆ: Realno sva stanja će biti pogoršana zato što su aksioznost i depresija, kao i probemi sa upravljanjem agresijom zajednički imenilac skoro svih vrsta mentalno-emocionalnih problema. Posebno je važno da osobe koje se bore sa masovno prisutnim stanjima aksioznosti i depresije pažljivo prate ova uputstva i da oni kojima je propisana farmakološka terapija sa njom nastave i nikako je ne prekidaju na svoju ruku.

 MONITOR: Da li ovo vrijeme ,,usporavanja” života može imati i pozitivne posljedice po mentalno zdravlje, pošto smo  prinuđeni da više vremena provodimo s ljudima s kojima živimo, samim sobom?

 CEROVIĆ: I te kako bi moglo. Svaka kriza je istovremeno i prilika. Prilika da se riješimo šablona i ustaljenih navika na kojima se zasniva stagniranje i blokada mentalnog razvoja i odrastanja. Da počnemo da vježbamo, da počnemo da učimo nešto što smo zanemarili i zapostavili. Šabloni u ponašanju su glavni neprijatelj ličnog razvoja, a ovo su situacije koje nas po pravilu ,,izbacuju” iz šablona.

MONITOR: Plašite li se da bi vremenom reakcije ljudi mogle da budu veća prijetna od samog virusa?

CEROVIĆ: U ovoj situaciji dolazi do aktivacije niza veoma starih i evolutivno primitivnih mehanizama. Naši prirodni mehanizmi odbrane od zaraza, tzv. behavioral immunity sistemi, su aktiviranje najintenzivnijih formi ksenofobije, i užasnih socijalnih pritisaka, poput traženja žrtvenog jarca i lova na vještice.  To je najbolje što je priroda mogla da nam ponudi prije nego je nauka i medicina uopšte i u povoju bila. To je naš instinktivni sistem epidemiološke zaštite.

Takođe dolazi i do velikog porasta osjećaja vezanosti za nešto što percipiramo kao ,,naša zajednica”. Neki čopor, neku socijalnu grupu. Ali u slučaju današnjih ljudi imamo mnogo potencijalnih ,,identiteta” i ,,identifikacija”.  Ono što možemo dobiti kao posljedicu ovakve situacije je vezivanje za grupu, možda čak i neki zajednički ,,identitet” na nivou skoro pa cijele države Crne Gore, što nije bio slučaj do sada. Ali se to plaća paranojom i ksenofobijom, napadima na neke ,,druge”.

Ovakva situacija u biti predstavlja kraj sistema vrijednosti na kojima je zasnovana Evropska unija. Ljevica, otvorenost, tolerantnost, slobode i ljudska prava, participativna demokratija prve su žrtve masovnih pošasti, a pogotovu pandemija. Ti principi realno predstavljaju ideološku osnovu stabilnosti i blagostanja, dok se autoritarnost, agresivnost, kao i fašističke ideologije obično vraćaju na velika vrata u vrijeme, gladi, rata, krize i zaraze.

S druge strane poznati je fenomen da su velike pandemije poput ,,crne smrti”, ali tek nakon što su milioni života izgubljeni i zaraza okončana, pokretale neke veoma pozitivne periode kulturnog i ekonomskog procvata u uslovima egalitarnosti i socijalne ravnoprvanosti i solidarnosti.

MONITOR: Koliko će medicinskim radnicima i ostalim koji su najizloženiji biti potrebna psihološka pomoć i da li je ona organizovana na pravi način?

CEROVIĆ: Ne znam je li organizovana za medicinske radnike. Ne znam ni koliko su oni sami  svjesni te potrebe. U ovom trenutku zajedno sa kompanijom Fleka, radimo na tome da organizujemo jedan servis koji mogu koristiti građani i preko kojeg bi bilo moguće zatražiti psihološku pomoć. Ali vjerujem da će biti važno posebno se fokusirati i na zdravstvene radnike, ako ne sada, ono kad kriza popusti ili prođe. Vjerujem da ćemo imati situacije aknsioznih sindroma, post-traumatskog stresa, depresije, a u najmanju ruku ogroman broj tzv. burnout  situacija.

MONITOR: Kome da se građani obrate, koje savjete da uzimaju kao vjerodostojne s obzirom na poplavu raznih medijskih sadržaja?

 CEROVIĆ: Za psihološko zdravlje su nadležni psihijatri ili psiholozi zavisno od situacije. Svi drugi gurui, koučevi, duhovnici i babe Vange (koji će u ovoj situaciji da niknu kao pečurke!) bi trebalo da budi što aktivnije suzbijani.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BORIS MARIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE: Ljudska prava se poštuju i u vanrednom stanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ovako teška situacija pokazuje brojne nedovršenosti naših institucija, ali i društva u cjelini, gdje mnogi često ne mogu da razdvoje ličnu frustraciju od obaveze poštovanja prava drugih, predrasude i dogme od naučnih i stručnih aksioma, gdje se sebičan odnos „obezbjeđivanja” sebe stavlja iznad neophodnosti zaštite zajednice kroz sistem potrebne solidarnosti, jer se upravo solidarnim odnosom, svi kao jedinke najbolje branimo od pandemije

 

MONTOR: Kako vidite odluku Vlade da objavi spiskove onih kojima je određena mjera samoizolacije?

MARIĆ: Sada već imamo puno osvrta na ovu odluku i čini se nespornim da je donijeta bez potrebne pravne osnove, potrebne procjene posljedica i suprotno međunaradnim standardima. Poseban problem predstavlja činjenica da se odluke koje ograničavaju određena ljudska prava i slobode donose bez jasne pravne osnove, što znači primarno bez ustavnog utemeljenja. Negdje čudi ovakvo postupanje donosioca odluka, jer ne vidim niti jedan razlog da se de facto vanredno stanje koje živimo ne uredi i de jure, te donese odluka o proglašenju vanrednog stanja. Time bi dobili pravni osnov i za funkcionisanje koordinacionog tijela u skladu sa propisima, i za donošenje odluka kojima se u nekoj mjeri ograničavaju ljudska prava. Moramo znati i to da se određena ljudska prava ne mogu ograničiti ni u vanrednom stanju, kao što su: život, pravni lijek i pravna pomoć, dostojanstvo i poštovanje ličnosti, pravično i javno suđenje i načelo zakonitosti, pretpostavka nevinosti, odbrana, naknada štete za nezakonito ili neosnovano lišenje slobode i neosnovanu osudu, sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti, te zaključenje braka.

Ustav je više nego jasan u članu 25 koji kaže da se za vrijeme proglašenog ratnog ili vanrednog stanja može ograničiti ostvarivanje pojedinih ljudskih prava i sloboda, u obimu u kojem je to neophodno.

Lako možemo izvesti zaključak da je trenutna odluka o objavi spiskova građana i građanki kojima je određena mjera samoizolacije, a koja nema potrebnu pravnu formu, ili nijesmo imali priliku da je vidimo, u suprotnosti sa  Ustavom, jer prvo nije donesena odluka o uvođenju vanrednog stanja, drugo krši parvo na dostojanstvo i poštovanje ličnosti i treće krši pravo na privatnost, jer su obima koji nije neophodan za zaštitu života i zdravlja ljudi.

MONITOR: Premijer Marković je, osvrćući se na kritike civilnog društva zbog te odluke, kazao da je Vlada  “svjesno odlučila da su  životi  građana prioritet i da je pravo na zdravlje i život iznad prava na bezuslovnu zaštitu ličnih podataka”. Kako komentarišete to pojašnjenje premijera?

MARIĆ: Cijenim da je premijer Marković zaista posvećen borbi protiv pošasti pandemije, da, u skladu sa mogućnostima sistema, izvršna vlast pokušava da se izbori sa teškim izazovom, ali to ipak nije dovoljno da objasni zašto se ne poštuje Ustav, a poštovanje najvećeg pravnog akta neophodno je u svim situacijama ako hoćemo da imamo u perspektivi društvo koje bezuslovno štiti život i dostojanstvo čovjeka, društvo koje će na greškama učiti i biti spremno da gradi mnogo jače institucionalne kapacitete.

U konkretnom slučaju, donijeta je nepromišljena mjera u suprotnosti sa Ustavom i zakonom. To zna i Premijer, što na neki način priznaje u svom javnom nastupu. Svjestan da ova mjera nije pogodila cilj te da zadire u poštovanje ljudskih prava, kao što je parvo na privatnost, treba da je suspenduje i zamijeni je setom efektivnih mjera, poput objave inicijala onih koji krše pravila, sistemom kontrole poštovanja samoizolacije od strane ovlašćenih službenika i pripadnika organa bezbjednosti te inspekcijskih službi, uspostavljanjem kampanje u kojoj bi dobrovljno mnogi građani javno promovisali i ohrabrili poštovanje pravila samoizolacije u borbi protiv pandemije.

Primjer Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH može poslužiti kao putokaz crnogorskim kolegama, koji su donijeli političku, a ne pravnu odluku. Agencija BiH je identičnu mjeru u toj zemlji suspendovala, kao kršenje ljudskih prava.

MONITOR: Gdje je, po vašem mišljenju, balans između sankcionisanja neodgovornih pojedinaca koji ugrožavaju zdravlje drugih, i zaštite ljudskih prava, u ovom slučaju privatnosti osoba koje su u samoizolaciji?

MARIĆ: U ovakvim situacijama je uvijek problem naći mjeru, tako da sa te strane razumijem i donosioce odluka. Međutim, u ovom slučaju pribjeglo se drastičnoj mjeri, nepotrebnoj mjeri, kod činjenice da država ima brojne mehanizme da kontroliše datu situaciju.

Za one koji ne krše pravila apsolutno je neprihvatljivo da se na bilo koji način stigmatizuju, označavaju zbog trenutnog svojstva. S druge strane, oni koji krše pravila na neki način mogu biti uslovno rečeno prozvani, ali i tu se otvara jedno teško pitanje. Naime, ne smije im se kršiti pretpostavka nevinosti, tako da bi i u tom slučaju trebalo da budu objavljeni samo inicijali, uz posebno apostrofiranje ozboljnosti i težine kazne za ovaj delikt, što bi imalo jak odvraćajući uticaj.

Ovako teška situacija pokazuje brojne nedovršenosti naših institucija, ali i društva u cjelini, gdje mnogi često ne mogu da razdvoje ličnu frustraciju od obaveze poštovanja prava drugih, predrasude i dogme od naučnih i stručnih aksioma, gdje se sebičan odnos “obezbjeđivanja” sebe stavlja iznad neophodnosti zaštite zajednice kroz sistem potrebne solidarnosti, jer se upravo solidarnim odnosom, svi kao jedinke najbolje branimo od pandemije.

Ovi nedostaci, koji nijesu mali, upravo su najčešći uzrok pribjegavanja drastičnim mjerama koje zadiru u ljudska prava, gdje jača ksenofobija i gdje se lako upada u poigravanje nekim trenutno uspostavljenim, nametnutim ili čak izmišljenim svojstvima ličnosti.

MONITOR: Mislite li da takva odluka Vlade može imati kontraefekat, poput stigmatizacije oboljelih, i možda manjeg broja onih koji će se prijavljivati na testiranje, što opet može uticati na javno zdravlje?

MARIĆ: Neki vid stigmatizacije i lošeg osjećaja kod ljudi obuhvaćenih ovim mjerama je neminovan, zato ih i treba ukinuti. Vjerujem da neće biti manje prijava za testiranje na virus, mislim da to neće biti slučaj, jer je odgovornost prema sebi i bližnjima, te realan strah od posljedica u ovoj situaciji jači od neprijatnosti javne prozivke i nekog vida stigmatizacije.

MONITOR: Očekujete li da će Ustavni sud ukinuti tu odluku?

MARIĆ: Trebalo bi da ukine ovu odluku, ako ima šta da se ukine. Ovdje imamo pravni vakuum, i moramo vršiti pritisak na Vladu da preispita postupke. Mislim da Ustavni sud, nažalost, neće adekvatno reagovati, a mogao bi i to po službenoj dužnosti. Mogao bi dati nemjerljiv doprinos pravnom slaganju, odnosno natjerati izvršnu vlast da se vrati u ustavne i zakonske okvire.

U ovom trenutku mi imamo normativno problematičnu poziciju koordinacionog tijela, kao i mnogih odluka kojima su ograničena ljudska prava i slobode.

MONITOR: Kako vidite ostale mjere Vlade u cilju suzbijanja korona virusa?

MARIĆ: Vlada jeste pokazala solidan nivo agilnosti i inventivnosti u ovoj situaciji. Državni organi su odgovorili brojnim izazovima, i to je jeste ohrabrenje.

Ozbiljan propust je nepotrebno čekanje da se uvede vanredno stanje i nesnalaženje u procjeni mogućih posljedica nekih od mjera. Svjedoci smo neobjašnjivog nedostatka medicinske opreme, činjenice da nas je ova komplikovana situacija zatekla sa infektivnom klinikom u neadekvatnim objektima, iako je to tema već decenijama, a najveći broj propusta i lošeg rada napravljen je u redovnim okolnostima, o čemu se ozbiljno mora razmišljati kada pandemija bude za nama.

MONTIOR: Često se govori da su odgovornost i solidarnost lijek za korona virus. Vidite li ovdje primjere solidarnosti, i one druge?

MARIĆ: Odgovornost i solidarnost su formula uspješnih zajednica, naprednih pojedinaca. Crnogorsko društvo je solidarnije nego inače, odgovornije je nego što je to slučaj u redovnim okolnostima. Odgovornost i solidarnost moramo zasnivati na poštovanju Ustava i zakona na poštovanju crnogorske zajednice, koja ima svoje razlike, podjele, mnoge percepcije istog događaja, mnogo problema, ali je zajednica. Njeni činioci građani i građanke dijele manje-više istu sudbinu, to posebno nedvosmisleno pokazuje pandemija koja stoji pred nama. Što više solidarnosti, borba protiv pandemije biće uspješnija, pobjeda će se lakše postići. Solidarnost je etička kategorija, i u svojoj osnovi mora imati dobru namjeru, kakav god oblik humanog djelovanja da je koristi.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MARIĆ (MALI ČEKIĆ), GRAFIČKI DIZAJNER: Mali čekić za „fine radove“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svako od nas ima neke heroje koji su mu, hteo to ili ne, na neki način oblikovali pogled na svet svojim stvaralaštvom. Moji radovi su način da im odam priznanje i zahvalnost

 

MONITOR: Vaš dizajnerski rad prvi put predstavljamo našim čitaocima. Možete li nam reći kako je sve počelo i kako ste došli do portreta kao osnovnog motiva vaših radova?

MARIĆ: Pozdrav svim čitaocima. Počelo je to odavno, još u analogna vremena – papir i olovka. Prestalo je, jer sam doneo odluku da se bavim nekim drugim stvarima. Povratak se desio pre tri, tri i po godine  kao vežba u jednoj vrsti rada u digitalnoj formi. Međutim, pozitivna reakcija meni bliskih ljudi do čijeg mišljenja mi je stalo me naterala da izađem u javnost sa tim radom.

MONITOR: Uradili ste portrete cijele jedne armije ljudi koji su oblikovali naš svijet. Od Ujevića i Pekića do Bate Stojkovića, Tome Zdravkovića i Milana Mladenovića. Ili internacionalno od Nik Kejva do Bad Spensera. Šta je to što ih povezuje i što ih konačno dovede u Vaš rad?

MARIĆ: Povezuje ih lični svetonazor, dugogodišnja naklonost prema raznim kulturnim i pop-kulturnim obrascima i konceptima. Svako od nas ima neke heroje koji su mu, hteo to ili ne, na neki način oblikovali pogled na svet svojim stvaralaštvom. Ovo je neki moj način da im odam priznanje, pa i zahvalnost.

MONITOR: Da li vodite evidenciju koliko ste do sada radova uradili?

MARIĆ: Portreta oko 200. Nemam tačnu evidenciju. Radova-posveta isto toliko, otpriike. Izlaskom u javnost putem Facebooka, na koji, to moram da napomenem, nisam ni privirio pre toga, došlo je do znatnog ubrzanja cele priče. To vidim sada kao nešto pozitivno. Pre svega zbog podrške, a i širenja grafičkog izraza na neke druge sfere.

MONITOR: Iako nijeste školovani dizajner, Vaši radovi su među najprisutnijim i najprepoznatljivijim na internetu. Šta je to što im daje vjetar u leđa? Možda njihova svedenost ili upravo sami likovi koje portretišete, ili nešto treće?

MARIĆ: Školovanje za dizajnera je bila prva opcija, međutim, tada sam se opredelio da krenem u drugom pravcu.

Reakcije su najveći vetar u leđa, pobuđivanje emocije. Izbor tema svakako utiče, ali i pristup. Svedenost izraza se nekako nametnula, nije tu bilo nekog predumišljaja. Ali je isto tako izazovno da se minimalnim grafičkim sredstvima uobliči ideja i postigne reakcija, uglavnom pozitivna. Biti prepoznatljiv trenutno je vrlo velik kompliment.

MONITOR: Radite uz pomoć softvera, ali je očigledan uticaj pop arta, stensila… Šta je formiralo Vaš izraz?

MARIĆ: Da, radim u softveru, brza je manipulacija, ali i papir i olovka su zastupljeni i dalje. Ipak sam ja old skul.

Uticaj pop arta je najvidljiviji, ali ne i jedini. Ima toga još, od klasičnih majstora do street arta. Naravno, tu je i velik broj grafičkih ilustratora, strip majstora takođe. Ne treba tu zanemariti ni vizuelne uticaje poput filma, videa. Mnogo toga.

MONITOR: Radite pod umjetničkim imenom Mali čekić. Šta taj čekić predstavlja za Vas?

MARIĆ: Čekić je elememtarna alatka. A mali čekić je za one fine neke radove i zanate, ili za decu. Kad sam bio dete voleo sam taj moj mali čekić iz onog nekog ”Uradi sam” kompleta za decu. Recimo da taj mali čekić kucka po nekim tankim, malo otvrdlim mestima i ponovo pobuđuje one dečije emocije koje sa godinama odbacimo i zanemarimo.

MONITOR: Očigledni su muzički uticaji. Iz onoga što sam uspio da ispratim na internetu, čini mi se da je baza muzičkih portreta i najveći dio Vaše kolekcije. Kakva je Vaša veza sa muzikom?

MARIĆ: Moja veza sa muzikom je počela sa tranzistorom na uhu kad sam imao sedam, osam godina  i traje evo do danas. Muzika je preko raznih referenci koje nudi otvorila vrata za druge vrste umetničkih izraza – književnosti, likovne umetnosti, filma. Dalje je radoznalost učinila svoje. Kao prva ljubav, naravno da je najveća.

MONITOR: Region je u karantinu. Šta se dešava u Vašem studiju, dok traje ova nužna, ali nepopularna mjera?

MARIĆ: Ova situacija nas sve pomera. Komplikovano je. Neki planovi su odloženi na neoderđeno, stvorilo je i to dosta nervoze. Ali budući da je moj život već duže vreme polukarantinski, promena je relativno mala. Radi se, koliko se može i čeka se da prođe. Pa ćemo videti kako dalje.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo