Povežite se sa nama

INTERVJU

DR VESNA PEŠIĆ, NARODNA POSLANICA U SKUPŠTINI SRBIJE: Spin za narodnu zabavu

Objavljeno prije

na

Predizborna kampanja, iako nezvanično, već je počela u Srbiji. Potegnuta su pitanja pozadine političkih ubistava i velikih pljački. O tome zašto se javnosti plasiraju baš određena imena i na poseban način i koliko se tu radi o nezavisnom pravosuđu a koliko o prepoznatljivom obrascu manipulacije javnim mnjenjem, razgovarali smo s dr Vesnom Pešić. MONITOR: Reagovali ste na najnovije nalaze srpske policije i tužilaštva, tekstom na sajtu Peščanika. Malo ko u javnosti vjeruje u iskrene namjere države da otkrije pozadinu političkih ubistava. Očekujete li da joj Evropska komisija povjeruje?
PEŠIĆ: Nisu to bili nikakvi nalazi srpske policije i tužilaštva, jer da je tako to bi značilo da u Srbiji postoje takve institucije – policija i tužilaštvo – koje rade svoj posao bez mešanja sa strane, bez mešanja političkih interesa. Na žalost, mi takve institucije nemamo, pa tobožnji njihovi nalazi služe samo za dnevno političke potrebe, odnosno političkoj borbi oko nekih pitanja koja nemaju veze s temom zbog kojih su pokrenuta. To sam pokušala da objasnim u poslednjem tekstu na Peščaniku. Priča se kako je Miloš Simović, kriminalac, inače već osuđen za ubistvo premijera Đinđića na 30 godina zatvora, odjednom nekakav veliki poznavalac političke pozadine atentata na Đinđića, i kako će on „rasvetliti” tu pozadinu. A da se niko pri tome ne pita šta su te vajne institucije uradile na tom pitanju? Pa nisu uradile ama baš ništa, zato što te institucije ne postoje van tih dnevnih političkih interesa. Ja sam ustvrdila da cela Simovićeva priča uopšte nema veze s ubistvom Zorana Đinđića, nego bi trebalo da oslabi političke snage iz Beograda, pre svega DSS i SRS, koje upravljaju kriminalno-ekstremističkim grupama na severu Kosova koje Boris Tadić ne kontroliše. Da je tako, videlo se već posle nekoliko dana. Navodno je Simović implicirao da je Nebojša Čović dao nalog kriminalcima da likvidiraju Đinđića, a već posle tri dana na prvoj stranici Politike, imate „informaciju” kako Simović kaže da nije tu samo taj nalogodavac, već on zna za još jednog nalogodavca. Pa to je čista sprdačina.

Sve ovo dovoljno svedoči o tome da se vlast ne bavi pozadinom ubistva Zorana Đuniđića, sem da tu pozadinu koristi za dnevno političke potrebe, da pripreti nekom političkom smetalu, koji im kvari posao na sasvim drugom terenu – u ovom slučaju na severu Kosova. A pretnja glasi ovako: „Umiri sa na Kosovu, jer možeš biti optužen kao nalogodavac za ubistvo premijera”.

MONITOR: Govorite o spinovanju kojem služe i mediji ka kojima „cure” informacije iz policije i tužilaštva. Da li je, po vašem mišljenju, u pitanju motiv medijskog prestiža ili se radi o otvorenijem dilu s onima kojima je u interesu da se određene informacije pojave na određeni način?
PEŠIĆ: Gde će lažne informacije da cure, ka kojem mediju, nema mnogo veze, osim da to bude medij koji je tobože i ozbiljan i tabloid, a za to je Blic idealan. On je navodno etabliran list, kao tobože ozbiljan, a istovremeno je tablod baš kao i Kurir. E, ta kombinacija je najbolja, jer izgleda kao da je medij „pouzdan”, dakle, nije „kurirski”, a masovno se čita jer jeste tabloid. Kada se spin pokrene s takvog mesta, on se onda navodno širi na ozbiljne medije, kao što su Politika, Danas itd. Simptomatično je to što ta velika vest o tome ko je bio nalogodavac ubistva premijera traje samo jedan dan, i već sutra o tome nemate ništa, ni u tablodima, ni u Blicu, ni u Politici. Kada treba nastavak pretnje nekom ko im smeta, svaki od tih listova može da posluži.

Suština je u totalnoj kontroli svih medija, što vam govori o tome da je u Srbiji uspostavljen autoritarizam novog tipa. On se više ne bazira na nacionalnom, već se njime još samo pokriva, jer nova legitimacija vlasti prosto još nije smišljena. A zapravo se radi o interesima vladajuće klase – političko-poslovne, koja i institucije i medije koristi kao svoje instrumente za opstanak na vlasti.

MONITOR: Da li bi istraga političkih ubistava, ako bi bila rađena po zakonu, mogla ugroziti stvaranje nekih novih ili obnavljanja postojećih predizbornih ili postizbornih koalicija?
PEŠIĆ: Možda, ali opet mi se čini da nije u tome glavna stvar. Mire se oni kad treba da se pravi vlast i tada ih prošlost ne zanima. Jer, ako bi se jednom krenulo u rasplitanje šta su radile pojedine vlasti od Miloševića do danas, od ubistava do pljački ogromnih razmera, u tome bi bili apsolutno svi koji su bili na vlasti i koji su danas na vlasti, ali i mnogi koji imaju samo lokalnu vlast. Niko nije zainteresovan da se pitanja zločina, kriminala i korupcije ozbiljno postave, ali zato su te teme izgubljene savesti postale spin teme, za narodnu zabavu. To nije prošlost, to je naša sadašnjost. Pod pritiskom međunarodne zajednice suočavanje s prošlošću delimično se dogodilo, pre svega predajom optuženih Haškom tribunalu, ali da se raščiste ubistva i pljačke u samoj Srbiji, pa za to nema interesa u međunarodnoj zajednici, a baš nikakvog u našoj zemlji. Svako novi koji dođe i na mali deo vlasti, samo se ugradi s još jednom, sopstvenom kriminalnom pričom.

MONITOR: Da li je ova trgovina zločinima moguća i izvan unutarpolitičkih prilika u Srbiji? Da regionalna saradnja, kada se radi o borbi protiv organizovanog kriminala i preostalih tužbi za ratne zločine, postane stvar međudržavnih dogovora pod uticajem moćnih pojedinaca?
PEŠIĆ: Regionalna saradnja u borbi protiv kriminala, ili ona u odnosu na ratne zločine, takođe se više nego evidentno prelama preko trenutnih političkih interesa. Zato i nema odgovora na neka pitanja, i zato je vrlo teško da se nacionalni sudovi bave zločinima iz minulih ratova, jer je i to pitanje „predizborne kampanje”, ili trenutnih proterivanja između vlasti pojedinih državica.

MONITOR: Vlada Hrvatske je predložila zakon o poništavanju optužnica za ratne zločine koje su podignute u Srbiji a tiču se hrvatskih državljana. Kako biste vi tumačili taj potez?
PEŠIĆ: Srbija je imala problema sa svojim međunarodnim poternicama za ratne zločine, jer su sve propale. Na listi je bio Ejub Ganić, i taj slučaj je Srbija izgubila na sudu u Engleskoj. Isto je bilo s Jovom Divjakom, kada je tu skoro bio uhapšen u Beču. I on je pušten jer nije bilo dokaza da bi mu trebalo suditi za ratne zločine. Ima i drugih slučajeva da je Srbija izgubila sporove po poternicama. Koliko vidim, Srbija je podnela Hrvatskoj više optužnica negde još letos, blizu četrdeset, a tu su i neke za koje svi znamo da ih treba ozbiljno uzeti u obzir, na primer, optužnica protiv Merčepa. Predlog takvog zakona u Hrvatskoj da se sve te optužnice ne uzimaju u obzir i jednostavno ponište, pitanje je tamošnje izborne kampanje, gde se iz sve snage udara na nacionalističke talambase. Insistira se iz sve snage da se u odbrambenom ratu, koji je vodila Hrvatska, ne mogu činiti ratni zločini. To je neistina, naravno. Ali i zašto je i kakve optužnice sada poslala Srbija, pravo da vam kažem ne znam, ne znam motive. I to vam je samo još jedan primer, s kojom pažnjom i ozbiljnošću se u svim državama bivše Jugoslavije tretiraju zločini i kriminal.

MONITOR: U nekoliko navrata zamjenik predsjednika Vlade i ministar policije Ivica Dačić, ponašao se kao da mu je „pukao film”. Da li je to signal da mu je dosadila ova koalicija s kojom je na vlasti?
PEŠIĆ: Ne, naprotiv, njemu je pukao film, jer ne zna šta će biti on i njegova stranka posle sledećih izbora, jer bez većeg koalicionog partnera ne mogu biti ništa. Pošto se vladajuće stranke iz koalicije ne dogovaraju, onda su manje stranke frustrirane, jer ne znaju kakav će im položaj biti i kako da opstanu u vlasti. One su uvek u strahu da bi veća stranka mogla da ih otkači. Pored toga, veća stranka ih preklapa, ne vide se dovoljno u javnosti, kod sopstvenih birača. Da bi se čuli, njima sada, kad je već počela ova rana kampanja, stalno „pucaju filmovi” da bi bili primećeni i od svojih birača, a i da bi još po nekog ulovili. Sama činjenica da je kampanja tako rano počela, govori o tome da ćemo gledati mnogo pucajućih filmova, na žalost, ne u korist građana.

Ubistva

MONITOR: Sumnjate i u perspektivu otkrivanja počinilaca i naručilaca ubistava novinara. Specijalni tužilac je nedavno izjavio da je slučaj Ćuruvija „gotov”. To su, međutim, više puta najavljivali i njegovi prethodnici?
PEŠIĆ: Ma nemam ja šta da sumnjam u vlast da li će otkriti ubice novinara i nalogodavaca za ta ubistva. Vlasti sve znaju o tim ubistvima, i to odavno. Kako znaju? Pa tako što je svaki put sama vlast bila i nalogodavac. Zar vam se ne čini sumanutim da se pitamo ko je ubio novinarku Dadu Vujasinović pre 17 godina, a kad se to desilo, nikom živom nije padalo na pamet da to istražuje, već je proglašeno da je riječ o samoubistvu. I svih tih godina državi nije smetalo to ubistvo. E sada, kada se delovi vladajuće koalicije svađaju, ili se oni u službama posvađaju, ili im prosto treba neki spin, onda krenu jedni druge da provociraju tako što će da pitaju: „Ej, sada ću da te upitam preko novina „ko, bre, ubi onu Dadu?”. A onda mu upitani odgovara: „ Aha, imam i ja pitanje za tebe, a ko, bre, ubi onog Ćuruviju?”. O ubistvu Ćuruvije se sve zna, zna se i izvršilac (Luka Pejović) a zna se i nalogodavac koji je dobio zaštitu jedne velike zemlje i sedi tamo. To su priče samo da se narod zamlaćuje, pa kad fale teme za gubljenje vremena, jer o pravim stvarima ne sme ništa da se kaže, onda krene spinovanje. Sve priče o ubistvima novinara su spin, jer se o tome sve zna.

Kosovo

MONITOR: Kako gledate na zaoštravanje događaja na Kosovu i oko njega? Pomenuli ste nedavno da bi Srbija trebalo da prihvati autonomiju za sjever?
PEŠIĆ: Tu sada mnoge stvari nisu poznate, i prekrivaju se svakojakim informacijama. Srbiji je teško da izgubi svoju najjaču kartu a to je sever Kosova, a običnim ljudima je još teže da prihvate da su postali „neodbranjivi”. Tu su i velike sile donele odluku, pa nema mnogo mesta da se stvari ovako ili onako interpretiraju. Glavni poraz je Srbija doživela kada je Međunarodni sud pravde doneo odluku da je proglašenje nezavisnosti Kosova, februara 2008. godine, bilo u skladu s međunarodnim pravom, a zatim i ona rezolucija u UN, da se stvari iz svakodnevnog života rešavaju dijalogom, s tim što se podrazumevalo da je pitanje statusa rešeno. Pobednik tog spora pred MSP, a to je Priština, krenuo je da realizuje svoju nezavisnost (za koju je dobio potvrdu da je u skladu sa međunarodnim pravom). A na svojoj strani ima pomoć velikih sila, pa sada hoće da natera sever Kosova pod svoju vlast. Očito da Srbiji ne ostaje mnogo poteza, osim da krene u pregovore o statusu severa Kosova i da izboksuje što bolji aranžman za Srbe, a to bi značilo priznavanje nove države. To ne prihvataju Srbi i njihovi lideri na severu Kosova, a izgleda da za to još nema odluke i hrabrosti ni na državnom nivou.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo