Povežite se sa nama

INTERVJU

DR VESNA PEŠIĆ, NARODNA POSLANICA U SKUPŠTINI SRBIJE: Spin za narodnu zabavu

Objavljeno prije

na

Predizborna kampanja, iako nezvanično, već je počela u Srbiji. Potegnuta su pitanja pozadine političkih ubistava i velikih pljački. O tome zašto se javnosti plasiraju baš određena imena i na poseban način i koliko se tu radi o nezavisnom pravosuđu a koliko o prepoznatljivom obrascu manipulacije javnim mnjenjem, razgovarali smo s dr Vesnom Pešić. MONITOR: Reagovali ste na najnovije nalaze srpske policije i tužilaštva, tekstom na sajtu Peščanika. Malo ko u javnosti vjeruje u iskrene namjere države da otkrije pozadinu političkih ubistava. Očekujete li da joj Evropska komisija povjeruje?
PEŠIĆ: Nisu to bili nikakvi nalazi srpske policije i tužilaštva, jer da je tako to bi značilo da u Srbiji postoje takve institucije – policija i tužilaštvo – koje rade svoj posao bez mešanja sa strane, bez mešanja političkih interesa. Na žalost, mi takve institucije nemamo, pa tobožnji njihovi nalazi služe samo za dnevno političke potrebe, odnosno političkoj borbi oko nekih pitanja koja nemaju veze s temom zbog kojih su pokrenuta. To sam pokušala da objasnim u poslednjem tekstu na Peščaniku. Priča se kako je Miloš Simović, kriminalac, inače već osuđen za ubistvo premijera Đinđića na 30 godina zatvora, odjednom nekakav veliki poznavalac političke pozadine atentata na Đinđića, i kako će on „rasvetliti” tu pozadinu. A da se niko pri tome ne pita šta su te vajne institucije uradile na tom pitanju? Pa nisu uradile ama baš ništa, zato što te institucije ne postoje van tih dnevnih političkih interesa. Ja sam ustvrdila da cela Simovićeva priča uopšte nema veze s ubistvom Zorana Đinđića, nego bi trebalo da oslabi političke snage iz Beograda, pre svega DSS i SRS, koje upravljaju kriminalno-ekstremističkim grupama na severu Kosova koje Boris Tadić ne kontroliše. Da je tako, videlo se već posle nekoliko dana. Navodno je Simović implicirao da je Nebojša Čović dao nalog kriminalcima da likvidiraju Đinđića, a već posle tri dana na prvoj stranici Politike, imate „informaciju” kako Simović kaže da nije tu samo taj nalogodavac, već on zna za još jednog nalogodavca. Pa to je čista sprdačina.

Sve ovo dovoljno svedoči o tome da se vlast ne bavi pozadinom ubistva Zorana Đuniđića, sem da tu pozadinu koristi za dnevno političke potrebe, da pripreti nekom političkom smetalu, koji im kvari posao na sasvim drugom terenu – u ovom slučaju na severu Kosova. A pretnja glasi ovako: „Umiri sa na Kosovu, jer možeš biti optužen kao nalogodavac za ubistvo premijera”.

MONITOR: Govorite o spinovanju kojem služe i mediji ka kojima „cure” informacije iz policije i tužilaštva. Da li je, po vašem mišljenju, u pitanju motiv medijskog prestiža ili se radi o otvorenijem dilu s onima kojima je u interesu da se određene informacije pojave na određeni način?
PEŠIĆ: Gde će lažne informacije da cure, ka kojem mediju, nema mnogo veze, osim da to bude medij koji je tobože i ozbiljan i tabloid, a za to je Blic idealan. On je navodno etabliran list, kao tobože ozbiljan, a istovremeno je tablod baš kao i Kurir. E, ta kombinacija je najbolja, jer izgleda kao da je medij „pouzdan”, dakle, nije „kurirski”, a masovno se čita jer jeste tabloid. Kada se spin pokrene s takvog mesta, on se onda navodno širi na ozbiljne medije, kao što su Politika, Danas itd. Simptomatično je to što ta velika vest o tome ko je bio nalogodavac ubistva premijera traje samo jedan dan, i već sutra o tome nemate ništa, ni u tablodima, ni u Blicu, ni u Politici. Kada treba nastavak pretnje nekom ko im smeta, svaki od tih listova može da posluži.

Suština je u totalnoj kontroli svih medija, što vam govori o tome da je u Srbiji uspostavljen autoritarizam novog tipa. On se više ne bazira na nacionalnom, već se njime još samo pokriva, jer nova legitimacija vlasti prosto još nije smišljena. A zapravo se radi o interesima vladajuće klase – političko-poslovne, koja i institucije i medije koristi kao svoje instrumente za opstanak na vlasti.

MONITOR: Da li bi istraga političkih ubistava, ako bi bila rađena po zakonu, mogla ugroziti stvaranje nekih novih ili obnavljanja postojećih predizbornih ili postizbornih koalicija?
PEŠIĆ: Možda, ali opet mi se čini da nije u tome glavna stvar. Mire se oni kad treba da se pravi vlast i tada ih prošlost ne zanima. Jer, ako bi se jednom krenulo u rasplitanje šta su radile pojedine vlasti od Miloševića do danas, od ubistava do pljački ogromnih razmera, u tome bi bili apsolutno svi koji su bili na vlasti i koji su danas na vlasti, ali i mnogi koji imaju samo lokalnu vlast. Niko nije zainteresovan da se pitanja zločina, kriminala i korupcije ozbiljno postave, ali zato su te teme izgubljene savesti postale spin teme, za narodnu zabavu. To nije prošlost, to je naša sadašnjost. Pod pritiskom međunarodne zajednice suočavanje s prošlošću delimično se dogodilo, pre svega predajom optuženih Haškom tribunalu, ali da se raščiste ubistva i pljačke u samoj Srbiji, pa za to nema interesa u međunarodnoj zajednici, a baš nikakvog u našoj zemlji. Svako novi koji dođe i na mali deo vlasti, samo se ugradi s još jednom, sopstvenom kriminalnom pričom.

MONITOR: Da li je ova trgovina zločinima moguća i izvan unutarpolitičkih prilika u Srbiji? Da regionalna saradnja, kada se radi o borbi protiv organizovanog kriminala i preostalih tužbi za ratne zločine, postane stvar međudržavnih dogovora pod uticajem moćnih pojedinaca?
PEŠIĆ: Regionalna saradnja u borbi protiv kriminala, ili ona u odnosu na ratne zločine, takođe se više nego evidentno prelama preko trenutnih političkih interesa. Zato i nema odgovora na neka pitanja, i zato je vrlo teško da se nacionalni sudovi bave zločinima iz minulih ratova, jer je i to pitanje „predizborne kampanje”, ili trenutnih proterivanja između vlasti pojedinih državica.

MONITOR: Vlada Hrvatske je predložila zakon o poništavanju optužnica za ratne zločine koje su podignute u Srbiji a tiču se hrvatskih državljana. Kako biste vi tumačili taj potez?
PEŠIĆ: Srbija je imala problema sa svojim međunarodnim poternicama za ratne zločine, jer su sve propale. Na listi je bio Ejub Ganić, i taj slučaj je Srbija izgubila na sudu u Engleskoj. Isto je bilo s Jovom Divjakom, kada je tu skoro bio uhapšen u Beču. I on je pušten jer nije bilo dokaza da bi mu trebalo suditi za ratne zločine. Ima i drugih slučajeva da je Srbija izgubila sporove po poternicama. Koliko vidim, Srbija je podnela Hrvatskoj više optužnica negde još letos, blizu četrdeset, a tu su i neke za koje svi znamo da ih treba ozbiljno uzeti u obzir, na primer, optužnica protiv Merčepa. Predlog takvog zakona u Hrvatskoj da se sve te optužnice ne uzimaju u obzir i jednostavno ponište, pitanje je tamošnje izborne kampanje, gde se iz sve snage udara na nacionalističke talambase. Insistira se iz sve snage da se u odbrambenom ratu, koji je vodila Hrvatska, ne mogu činiti ratni zločini. To je neistina, naravno. Ali i zašto je i kakve optužnice sada poslala Srbija, pravo da vam kažem ne znam, ne znam motive. I to vam je samo još jedan primer, s kojom pažnjom i ozbiljnošću se u svim državama bivše Jugoslavije tretiraju zločini i kriminal.

MONITOR: U nekoliko navrata zamjenik predsjednika Vlade i ministar policije Ivica Dačić, ponašao se kao da mu je „pukao film”. Da li je to signal da mu je dosadila ova koalicija s kojom je na vlasti?
PEŠIĆ: Ne, naprotiv, njemu je pukao film, jer ne zna šta će biti on i njegova stranka posle sledećih izbora, jer bez većeg koalicionog partnera ne mogu biti ništa. Pošto se vladajuće stranke iz koalicije ne dogovaraju, onda su manje stranke frustrirane, jer ne znaju kakav će im položaj biti i kako da opstanu u vlasti. One su uvek u strahu da bi veća stranka mogla da ih otkači. Pored toga, veća stranka ih preklapa, ne vide se dovoljno u javnosti, kod sopstvenih birača. Da bi se čuli, njima sada, kad je već počela ova rana kampanja, stalno „pucaju filmovi” da bi bili primećeni i od svojih birača, a i da bi još po nekog ulovili. Sama činjenica da je kampanja tako rano počela, govori o tome da ćemo gledati mnogo pucajućih filmova, na žalost, ne u korist građana.

Ubistva

MONITOR: Sumnjate i u perspektivu otkrivanja počinilaca i naručilaca ubistava novinara. Specijalni tužilac je nedavno izjavio da je slučaj Ćuruvija „gotov”. To su, međutim, više puta najavljivali i njegovi prethodnici?
PEŠIĆ: Ma nemam ja šta da sumnjam u vlast da li će otkriti ubice novinara i nalogodavaca za ta ubistva. Vlasti sve znaju o tim ubistvima, i to odavno. Kako znaju? Pa tako što je svaki put sama vlast bila i nalogodavac. Zar vam se ne čini sumanutim da se pitamo ko je ubio novinarku Dadu Vujasinović pre 17 godina, a kad se to desilo, nikom živom nije padalo na pamet da to istražuje, već je proglašeno da je riječ o samoubistvu. I svih tih godina državi nije smetalo to ubistvo. E sada, kada se delovi vladajuće koalicije svađaju, ili se oni u službama posvađaju, ili im prosto treba neki spin, onda krenu jedni druge da provociraju tako što će da pitaju: „Ej, sada ću da te upitam preko novina „ko, bre, ubi onu Dadu?”. A onda mu upitani odgovara: „ Aha, imam i ja pitanje za tebe, a ko, bre, ubi onog Ćuruviju?”. O ubistvu Ćuruvije se sve zna, zna se i izvršilac (Luka Pejović) a zna se i nalogodavac koji je dobio zaštitu jedne velike zemlje i sedi tamo. To su priče samo da se narod zamlaćuje, pa kad fale teme za gubljenje vremena, jer o pravim stvarima ne sme ništa da se kaže, onda krene spinovanje. Sve priče o ubistvima novinara su spin, jer se o tome sve zna.

Kosovo

MONITOR: Kako gledate na zaoštravanje događaja na Kosovu i oko njega? Pomenuli ste nedavno da bi Srbija trebalo da prihvati autonomiju za sjever?
PEŠIĆ: Tu sada mnoge stvari nisu poznate, i prekrivaju se svakojakim informacijama. Srbiji je teško da izgubi svoju najjaču kartu a to je sever Kosova, a običnim ljudima je još teže da prihvate da su postali „neodbranjivi”. Tu su i velike sile donele odluku, pa nema mnogo mesta da se stvari ovako ili onako interpretiraju. Glavni poraz je Srbija doživela kada je Međunarodni sud pravde doneo odluku da je proglašenje nezavisnosti Kosova, februara 2008. godine, bilo u skladu s međunarodnim pravom, a zatim i ona rezolucija u UN, da se stvari iz svakodnevnog života rešavaju dijalogom, s tim što se podrazumevalo da je pitanje statusa rešeno. Pobednik tog spora pred MSP, a to je Priština, krenuo je da realizuje svoju nezavisnost (za koju je dobio potvrdu da je u skladu sa međunarodnim pravom). A na svojoj strani ima pomoć velikih sila, pa sada hoće da natera sever Kosova pod svoju vlast. Očito da Srbiji ne ostaje mnogo poteza, osim da krene u pregovore o statusu severa Kosova i da izboksuje što bolji aranžman za Srbe, a to bi značilo priznavanje nove države. To ne prihvataju Srbi i njihovi lideri na severu Kosova, a izgleda da za to još nema odluke i hrabrosti ni na državnom nivou.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo