Povežite se sa nama

INTERVJU

JARMILA VEŠOVIĆ, SLIKARKA: Važno je voljeti život

Objavljeno prije

na

Slikarka Jarmila Vešović je nakon dvadeset i pet godina podgoričkoj publici predstavila djela u Galeriji Centar. Rođena je na Cetinju, diplomirala slikarstvo na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu 1980, gdje je i magistrirala dvije godine kasnije. Od 1986. do 1990. godine bila je na specijalizaciji na Nacionalnoj školi lijepih umjetnosti u Parizu, kao stipendista francuske Vlade. Za stvaralaštvo dobila je brojne nagrade, među kojima je i Prva nagrada za slikarstvo Francuske Akademije nauka i umjetnosti. Živi i radi u Parizu. MONITOR: Godišnje imate po nekoliko samostalnih izložbi, a posljednju ste kod nas imali prije 25 godina u tadašnjem podgoričkom ,,Domu omladine”. Sada ste nam se predstavili izložbom „Meditacije, Varijacije, Sjene šuma”. Zašto smo toliko čekali na vas?
VEŠOVIĆ: Te 1984, imala sam u isto vrijeme dvije samostalne izložbe – izložbu slika u Domu omladine Budo Tomović i izložbu crteža Noćne leptirice u Domu omladine u Beogradu. Bila sam tada i u Herceg Novom na poetskim susretima, likovnoj koloniji sa Matijom Vukovićem, Kratofilom, Acom Sekulićem… Ta godina je bila sudbonosna, naročito ponovni susret sa Matijom Vukovićem, koji me je savjetovao da otputujem za Pariz i krenuo da me uči francuski jezik, baš tu u Herceg Novom, gdje su mi se dešavale sve važne istorije u mom životu. Tada sam prvi put otputovala za Pariz i bilo je kao u snoviđenju. U Parizu sam na rođendanskoj zabavi u bijelom kod Ljubice Mrkalj srela Danila Kiša. Događaji su se nizali velikom brzinom, kao i izložbe. Negdje u decembru po dolasku u Beograd otišla sam u Narodno pozorište da pogledam Lorkin Dom Bernarde Albe. Imala sam mjesto u jednoj od loža na balkonu. Kasnila sam po običaju… Mjesto mi je bilo pored naše slikarke Milene Šotre, koju znam od djetinjstva isto iz Herceg Novog. To je bilo čudesno jer mi je i ona rekla da moram da putujem za Pariz i naravno da se javim njenoj kćerki Kseniji. Te 1984. godine sam krenula da odlazim u Pariz. Već u januaru 1985. imala sam samostalnu izložbu crteža u prostoru u galeriji Cite de s Art. Katalog mi je pravila Dadova najmlađa sestra Marija Bajagić. Eto, to je razlog zbog koga me nije bilo sa izložbama u Crnoj Gori, jer od tada sam svake godine putovala ne samo za Pariz, već i u Italiju, Španiju kao stipendista francuske Vlade.

MONITOR: Vaša poetika je spoj mediteranske kulturu, vizantijskog nasljeđa i savremenog izraza. S obzirom da se služite tehnologijom na bazi fresaka, zanimljivo bi bio da nam kažete o načinu stvaranja djela, o temama koje vas inspirišu.
VEŠOVIĆ: Važno je voljeti život, koji nam pripada. Oduvijek sam se pitala: odakle sam, kuda idem? Samoća u djetinjstvu me je izdvojila i dala snagu da se ostvarim u novom prostoru – prostoru slike, kao jedinom prostoru postojanja. To je bila neka vrsta dragocjenog bjekstva – ali ne od samog sebe. Naprotiv, to je bilo lično spasenje, građenje predjela novog postojanja. Kad putujemo, kaže Rilke, umiremo gubeći maternji jezik. Taj gubitak maternjeg jezika, nadoknadila sam živim sjećanjem na beskrajni plavi predio kad sam slikala Krune predjela, naše manastire. Taj gusti topli mirisni vazduh Mediterana je postao moja krv, nešto lično. Odlazak i putovanja nas približavaju i navode na razmišljanja o suštini života i postojanja. Tada mijenjamo kriterijume. Počinjem da tražim od sebe i više nego što drugi očekuju od mene.

MONITOR: Jednom ste izjavili da je umjetnost vrijedna samo ako ima karakter i ako se ne povodi za onim što se od nje očekuje, a kritičarka Milica Radulović je konstatovala da vaše slikarstvo decenijama izmiče aktuelnim, agresivno nametnutim uticajima zapadne kulture. Teško je bilo sve ovo vrijeme tragati, a biti dosljedan sebi i graditi sopstveni izraz?
VEŠOVIĆ: Kultura ovog vremena ima nove kriterijume, novu tehnologiju, nove ritmove. Surove promjene utiču na nove generacije. Nalazim da mladim naraštajima nije lako da slijede teške zakone ekonomije i opstanka. Na kraju lični kriterijumi su uvijek diktirani matrijalnim okolnostima. Karakter se gradi ljubavlju koju smo dobili od naših bližnjih. To osjećanje da smo voljeni je osnova svih nastojanja da se iskaže bliskost. Kao što je poezija slikovita, iskazuje koliko je ljubav prisutna, ali i ,,odsustvo ljubavi je nešto”, donosi nešto novo. Kultura svakog čovjeka potiče prije svega iz porodice, a onda se provjerava u životu. Kako je porodica razrušena ekonomskim krizama, novi čovjek, ima kulturu medija i postaje rob robe, robica, pa je i umjetnost dobila taj ,,robni” karakter trenutka i besmisla. Danas svako mora da pronađe sam smisao svog postojanja i svoj lični izraz, ne povodeći se za aktuelnim mjerilima.

MONITOR: Ipak, iako ste dosta izlagali u bivšoj Jugoslaviji, vaš stvaralački rad zapažen je prije svega u svijetu. Kažite nam o građenju karijere negdje daleko od rodne zemlje?
VEŠOVIĆ: Rodna zemlja nikad nije daleko. Oduvijek su umjetnici dolazili u Pariz, možda baš da od nostalgije naprave i žive jedan novi život. Promjene su kao reinkarnacija – obnova prošlosti i postojanja, rekapitulacija mišljenja i osjećanja! Onda vidimo naše drage i bližnje sa još većom ljubavlju. U stanju smo da vidimo nešto što i nije bilo. Danas je sve mnogo jednostavnije pored tolikih mobilnih telefona i aviona, ništa nije više daleko i strano! Zemaljska kugla je mala i može da se ode svuda, sve se zna! Živimo jednu novu predstavu o svijetu i ljudima. Volim novo vrijeme jer ima milosti za bolesne i stare i nauka je toliko napredovala da još ne znamo šta je novog učinjeno za spas čovječanstva. Umjetnici treba da spasavaju čovječanstvo, kao što će ,,ljepota spasiti ovaj svijet”, po riječima Dostojevskog

MONITOR: Tražeći nove odnose, stigli ste i do poezije. Pa ste prije deset godina mnoge iznenadili zbirkom ,,L'Ombre d'heures secretes” na francuskom jeziku. Kad ste počeli da pišete poeziju i šta ona za vas predstavlja?
VEŠOVIĆ: Poezija je ključ svih umjetnosti! Smatram da samo poetično daje smisao svim vrstama umjetnosti. Počela sam da pišem na francuskom, jer je nemoguće živjeti u jednoj zemlji bez znanja jezika i pisma. Poezija mi je olakšala život u stranoj zemlji.Da bih zavoljela francuski, čitala sam Čehova i Puškina na francuskom. Našla sam Njegoša prevedenog na francuski, jedno izdanje iz 1928. Ne mogu da živim bez našeg jezika, iako pišem na francuskom. Još uvijek se pitam da li je riječ jača od slike?

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo