Povežite se sa nama

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR: Mnogo toga ne najavljuje dugo trajanje nove vlade

Objavljeno prije

na

Vlada je na kraju sklepana, a tek ćemo da vidimo hoće li ta sklepotina biti funkcionalna i koliko će moći da izdrži. Kad kažem sklepotina, imam u vidu to da će vlada biti prosti zbir različitih političkih entiteta, a ne njihova sinteza koja će obezbijediti kvalitet podesan i sposoban za reforme

 

MONITOR: Nakon više mjeseci pregovora i pred sam kraj zakonskog roka za njeno formiranje, mandatar Spajić ipak je pronašao formulu za buduću vladu.  Kako vidite model koji je predstavljen – manjinska vlada koju će u parlamentu podržati ZBCG, sa mogućnošću da krajem naredne godine uđe u izvršnu vlast?

VUKOVIĆ: Dugotrajnost procesa pregovaranja/dogovaranja ne bi morao da znači da buduća vlada neće biti stabilna, ali je tokom toga procesa na površini crnogorske političke mutljage bilo moguće jasno uočiti mnogo čega što ne najavljuje ni dugo trajanje nove vlade, niti njenu uspješnost.

Već sam javno, govoreći na temu buduće izvršne vlasti, koristio glagol ‘sklepati’, i čini mi se da se upravo to desilo – vlada je na kraju sklepana, a tek ćemo da vidimo hoće li ta sklepotina biti funkcionalna i koliko će moći da izdrži. Kad kažem sklepotina, imam u vidu to da će vlada biti prosti zbir različitih političkih entiteta, a ne njihova sinteza koja će obezbijediti kvalitet podesan i sposoban za reforme i institucionalno snaženje države, kako bi se ona mogla nositi sa mnoštvom problema koje je u nasleđe ostavila dugotrajna vlast Demokratske partije socijalista i njenih trabanata, ali i nesposobnih vlada formiranih nakon izbornog poraza ‘državotvoraca’.

MONITOR: Zapad, a posebno SAD,  ne gledaju blagonaklono novi model, a posebno to što će se na čelu parlamenta naći jedan od lidera ZBCG Andrija Mandić.  Koliko je ova vlada evropska, iako je tako i sporazumom za formiranje deklarisana?

VUKOVIĆ: Bolje bi bilo da mi govorimo o tome koliko su naše vlade crnogorske ili procrnogorske nego evropske, odnosno proevropske, pa da se iz toga izvode spoljnopolitičke vizije i politike. Možete vi galamiti koliko hoćete o evropskom putu, a činiti malo ili nimalo na stvaranju države koja će biti usklađena sa vlastitim ustavnim načelima, koja zvuče sasvim evropejski.

U vrijeme vještačke stabilnosti, kada su državno kormilo u rukama imale ‘državotvorne’ vlade, iz svih kancelarija je odjekivao umilni glas zaklinjanja da smo na evropskom putu, ali je taj glas bio pokrivalica za kriminalne i koruptivne prakse koje su državu koristile kao servis partijski organizovane tranzicione crnogorske buržoazije i njene posluge u institucijama i van njih.

Ne znam koliko će nova vlada biti suštinski „na evropskom putu“, ali sam sasvim siguran da će sve činiti da se u Briselu i Vašingtonu vjeruje da je iskreno posvećena, jer Crna Gora se klijentelistički već čvrsto vezala za te centre i bilo bi vrlo rizično iskušavati ih i provocirati, čak i kada bi za to postojala ozbiljna unutrašnjopolitička podrška. Treba, naravno, uvijek imati u vidu to da Evropska Unija danas nije ono što je bila prije, recimo, deceniju, da je dinamika međunarodnih odnosa drugačija i da nije zagarantovana nikakva izvjesnost.

MONITOR: Kako vidite to što u vladi ipak neće biti manjina, izuzev albanskih partija?

VUKOVIĆ: Vlada, po mome mišljenju, može biti promanjinska i bez ministara iz nacionalnih partija manjina. Suština je u programu vlade i političkoj praksi. Crnu Goru smo zamislili i ustavno definisali kao građansku, a ne nacionalnu državu, a lokalna tranziciona buržoazija i njene političke partije je protivustavno pretvaraju u metražnu robu koju kroje po nacionalnim šavovima. Moramo se opredijeliti hoćemo li Crnu Goru misliti i graditi kao savez nacionalnih kantona ili kao građansku republiku.

MONITOR: A to što je Sporazumom o njenom formiranju predviđeno da 20 posto pozicija po dubini pripadne ZBCG. Da li je prekršeno obećanje o meritokratiji i prije starta?

VUKOVIĆ: Postojeći, djelatni politički sistem u Crnoj Gori (pokazalo se) nije u stanju da funkcioniše u javnom interesu, pa su mu, zato, strane bilo kakve meritokratske prakse. U društvima gdje postoji meritokratija moć i društveni uspjeh su rezultat sposobnosti i individualnog napora. U takvim društvima se naglašava jednakost šansi, a u Crnoj Gori se i ranije, kao i sada, dešava nešto upravo obrnuto. Partitokratska društva, kakvo je sadašnja Crna Gora, smrtni su neprijatelji meritokratije, pa, prema tome, sva data obećanja s tim u vezi su – lažna.

Kako može biti meritokratije u državi, ako je nema u političkim partijama?

Nije problem da neka politička partija dobije 20 % pozicija po dubini – problem je koji će i kakvi ljudi biti postavljeni na tim ‘dubinama’ i hoće li oni raditi u opštem ili u interesu onih koji su ih ‘posadili’. Aktuelna stvarnost je pružila precizne odgovore u vezi s tim.  Dodatni problem je što ti kadrovi dolaze iz koalicije koja ima suštinski drugačije poglede od drugih koji tvore izvršnu vlast na neka pitanja crnogorske sadašnjosti i budućnosti.

MONITOR: Spajić je najavio da će nova vlada tražiti odgađanje popisa, koji posljednjih dana ponovo podiže nacionalne tenzije.  Da li je ovo vrijeme za popis, i zašto je on u Crnoj Gori razlog za prebrojavanje?

VUKOVIĆ: Da je sreće, popis je trebalo da bude davno završen i da sada znamo na čemu smo kada je riječ o podacima do kojih se jedino popisom može doći. No, Crna Gora živi u nekoj vrsti vanrednog stanja, a takva stanja otežavaju bilo kakve razumne rabote, pa i popis stanovništva, domaćinstava i stanova.

To vanredno stanje je izraz nedovršenosti Crne Gore kao društva i države. Propuštena je prilika da se u godinama nakon obnavljanja državne samostalnosti nađe zajednički imenitelj, vertikala oko koje je moguće okupiti sve ili makar ubjedljivu većinu građana/građanki i graditi armatura nezavisnih institucija na koje će se oslanjati moderno crnogorsko društvo . Umjesto toga, DPS i njegovi unutrašnji i vanjski saveznici su pokušali da konstruišu taj imenitelj i nametnu ga ostalima. Pošto nijesu bili sposobni i dovoljno snažni da u tome uspiju, njihov gubitak moći je izazvao novi predpolitički metež u kome se u liku svakog građanina i građanke želi prvo vidjeti lice etničkog brata i sestre. Tranzicionoj crnogorskoj buržoaziji svih etnija i njenim političkim odredima nacionalno je jedini čvrst izvor legitimiteta i ona ga se čvrsto drži. Njima je zbog toga važan popis, a ne kao činjenični predložak za analize i planiranje budućnosti društva i države.

MONITOR: Kako vidite posjetu patrijarha Porfirija i njegov govor o identitetu i jeziku pred popis?

VUKOVIĆ: Srpska prtavoslavna crkva i njen patrijarh se odlično snalaze u ovom crnogorskom predpolitičkom metežu. I oni legitimitet traže među braćom i sestrama po naciji, a ne po hrišćanskom liku i djelu. Umesto širenja jevanđeoskih poruka o ljubavi i praštanju, u šta bi, valjda, trebali da se razumiju, velikodostojnici SPC poučavaju o korijenima, identitetu, jeziku, i to na način dogmatski, na kome bi im mogli pozavidjeti najokoreliji boljševici.

MONITOR: Evropski parlament je u nedavnoj rezoluciji izrazio  zabrinutost zbog političke polarizacije u crnogorskom medijskom okruženju i manjka nezavisnosti javnog emitera. Kako to komentarišete?

VUKOVIĆ:  Evropski parlament u svojoj agendi ima obavezu da se sjekira zbog nas.  Ironiju i šalu na stranu, ali onima u Crnoj Gori koji upozoravaju na to da jednim važnim javnim resursom, kakva je RTCG, upravlja jedna neznavena i neodgovorna ekipa važno je da je to vidljivo i onima koji nijesu direktno zainteresovani za deprivatizaciju javnog informisanja i njegovog unapređivanja kao javnog, a ne grupnovlasničkog dobra.

MONITOR: Može li buduća vlast odblokirati evropski proces?

VUKOVIĆ : Ako se ta deblokada tiče ubrzavanja neophodnih reformi, bojim se da ćemo na to pričekati.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Zapadni Balkan je ključan u odbrani Evrope

Objavljeno prije

na

Objavio:

Geopolitički procesi u svijetu determinišu mnoga pitanja.  Tako je evropska integracija Crne Gore postala geostrateški važno pitanje. To treba pametno iskoristiti

 

 

„Crnogorsko društvo i država su na putu ozdravljenja. Treba imati u vidu da su  bili u dubokoj bolesti decenijama, kako onoj političkoj tako i onoj društvenoj, duhovnoj i moralnoj. Sada se sve to mijenja u pozitivnom pravcu“ kaže Blagoje Grahovac u razgovoru za Monitor, podsjećajući kako se „i država i društvo bili opterećeni korupcijom i organizovanim kriminalom do neslućenih razmjera, dok su narasvijetljena ubistva bila dostigla zastrašujuće razmjere“.

MONITOR: Političari, ipak, tvrde kako je rizik i dalje sveprisutan, da su u opasnosti i društvo i država?

GRAHOVAC: Prirodna je stvar da opozicija udara na vlast. A nema sigurnijeg pokazatelja da je društvo na putu ozdravljenja nego kada postaje očigledno da djelovi vlasti udaraju na druge djelove te iste vlasti ili kada nova vlast udara na onu prethodnu. To je garancija da će se većina političkih i društvenih prljavština istjerati na čistac.

Treba imati u vidu da su svakojake prljavštine bile prikrivane decenijama. U vašem listu prije devet godina našu sam državu nazvao država-kriminalac. Sada je potpuno vidljivo da su država i društvo bili potpuno oboljeli od korupcije, kriminala i podmukle fašizacije.

MONITOR: Na šta tačno mislite kada kažete fašizacija? 

GRAHOVAC: Govorim o djelovanju, sa jedne strane srpskog klerofašizma u čijoj osnovi je srpski nacionalizam i šovinizam, kome je pokrovitelj SPC. A sve u funkciji srbijanske hegemonije i ruskog panslavenizma.

Sa druge strane, taj srpski klerofašizam godinama je hranjen crnogorskim neofašizmom čija je generika u organizovanom kriminalu i korupciji. Politički pokrovotelj mu je bila DPS vlast, a sve tobože u odbrani crnogorskog identiteta.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I PUBLICISTA IZ HRVATSKE: Najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Hrvatskoj se dogodila očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu

 

 

MONITOR: Prošli su izbori za Sabor. Ima li za Vas, do sada, iznenađenja? Ili ih očekujete kada počnu razgovori o mandataru? Valja li se nešto, već sada, „iza brijega“?

MARKOVINA: Nažalost, iznenađenja nema. S jedne strane dogodila se očekivana ukupna pobjeda desnice, jer kad pogledate strukturu glasova nekih 60-ak posto ljudi glasalo je za desne partije, a 40-ak posto za lijeve ili liberalne. To je čak nakon skoro 35 godine nacionalističke stvarnosti još i dobra situacija u društvu. Problem je što je izborni sistem takav da ga je HDZ skrojio po svojim potrebama, a potom su onda još i dvije ključne stranke ljevice SDP i Možemo odlučile ići odvojeno, zahvaljujući čemu su, unatoč tome što su u zbroju glasova dobili više od HDZ-a, zajedno dobili manje mandata od dosad vladajuće partije. Općenito najveći gubitnik izbornog sistema je Možemo, koji je u čak dvije jedinice, od deset njih, prešao prag od pet posto  ali u njima nije dobio mandat zbog D’Hondta. I sad imamo to što imamo. Jednu pat-poziciju koja omogućuje krajnjoj desnici, koja je čak prošla lošije nego zadnji put, da ucjenjuje HDZ, koji je isto prošao lošije-ili da se eventualno napravi koalicija svih ostalih plus manjine, protiv ove dvije partije. No, sve je to sada na dugu štapu. Najviše šansi za novu Vladu ipak imaju HDZ i Domovinski pokret, ali to mogu spriječiti manjine, ostanu li zajedno i ne dopuste izbacivanje SDSS-a iz većine. U ovom času je dakle sve moguće, pa čak i ponovljeni izbori, pa čak i povlačenje Plenkovića u Bruxelles.

MONITOR: Izlaznost je značajna, tvrdi se da su i HDZ ali i lijeva i desna opozicija dosta radili da motivišu svoje birače. Ko su onih oko 38 posto  koji su ostali kod kuće?

MARKOVINA: Prvo, izlaznost je realno i veća od tih 62 posto  jer čak ni posljednji popis stanovništa nije realan, budući da se po svim ozbiljnim procjenama demografa, iako je pad stanovništva vidljiv, još uvijek nije popisalo barem 300-400 hiljada ljudi koji su odselili iz zemlje, što je skoro deset posto populacije. Da ne govorimo onda koliko je popis birača nesređen. Jako mali broj tih ljudi je pristupio glasanju u inostranstvu. Uglavnom, mislim da je realna izlaznost oko 70 posto a ostali se dijele u tri grupe. U prvoj su oni koji su realno zadovoljni vlastitim životom i ne vide neku dramu na izborima, tj. mahom su apolitični. Drugi su oni koji su izrazito politizirani, ali su zgroženi ponudom na izborima-a oni su najgori, jer je zaista bilo opcija i ljudi da je svatko mogao glasati slobodno po savjesti. I treći su mladi od kojih mnogi s pravom imaju dojam da ih nitko zapravo ne zastupa. Novost koju su ovi izbori donijeli po ovim pitanjima je u tome što se pokazalo da veća izlaznost ne garantira poraz HDZ-a, tako da ovi rezultati realno prikazuju presjek društva.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Prethodni režim je sa jedne strane donosio određene strateške odluke koje su bile dobre, pravilno usmjeravajući budući pravac državne politike, dok je sa druge strane, zadržao duh i prakse  jednopartizma  i za razliku od ranije proklamovane izgradnje socijalističkog morala, promovisao egoizam do krajnjih granica. U suštini nikakvo načelo/vrijednost koje nas usmjerava i izdiže se iznad nas nije postojalo. Razorne posljedice svi vidimo. Međutim, pogrešno bi bilo misliti da promjena režima rješava ovaj problem. Došlo je do epidemije koja je zahvatila društvo. Tu je rad na promjenama složeniji i dugotrajniji.

MONITOR: Da li su ti ljudi mogli raditi ono za šta ih tereti tužilaštvo mimo bivšeg vrha vlasti?

SEKULOVIĆ: Svjesno je građen sistem koji su karakterisali puna kontrola i odbacivanje svega (i svih) koji se nisu htjeli potčiniti. Ipak, ostavimo institucijama koje grade povjerenje vremena da u miru rade svoj posao. Lično vjerujem da nijedan predmet od značaja neće završiti u fioci kao proizvod političke procjene trenutnog interesa.

MONITOR: Dijelite li neka optimistična predviđanja da je ovo „finale pravde, te da će svi koji trebaju i odgovarati?

SEKULOVIĆ: U ovom svijetu nema apsolutne pravde. Ta ideja ima svoje korijene vjerovatno još od strasnog očekivanja jevrejskog naroda da će do vječne zemaljske pravde doći, koja je vremenom mutirala do raznih revolucija u modernom dobu.

Pravda nije statičan pojam. Ako me pitate da li vjerujem da će tužilastvo raditi neselektivno, da kada procijene da ima dovoljno dokaza neće biti pošteđenih, moje povjerenje imaju. Naravno, mnogo zavisi od političkog konteksta. On treba da bude ohrabrujući za nadležne organe. Lično sam optimista da može doći do toga da nedodirljivi ne postoje. Dobro je krenulo, samo da politika ne pokvari.

Svi treba da uložimo napor da jačaju  institucije. Moramo graditi društvenu koheziju. Stvarajmo dobro i osjećaj da živimo u pristojnom društvu će se vratiti.

MONITOR: Posebno pitanje su sudski postupci. Brojna prethodna hapšenja završavaju se suđenjem u nedogled, odnosno ne završavaju. To bi mogla biti sudbina i ovog slučaja. Šta to govori o pravosuđu generalno nakon pada DPS-a?

SEKULOVIĆ: Sigurno ako sve ne dobije pravosnažni sudski epilog pobrojano pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja, ali mi prostor ne dozvoljava da do kraja razvijem argumentaciju za ovakvo stanje. U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu, gdje je potrebno naći balans između potrebe da se kvalitetno upravlja ljudskim resursima, drugim riječima da ima ko da sudi,  i vetinga –  da sude oni koji nisu korumpirani i u sprezi sa organizovanim kriminalom.

MONITOR: Gdje je ljek?

SEKULOVIĆ: Jake institucije, jake institucije, jake institucije. Naravno, preduslov je da  postoji politička volja za to, a ne novo zarobljavanje.

U posljednjem izvještaju Freedom house-a se kaže da se pod cikličkim hibridom” smatra kombinacija političkog pluralizma i površne institucionalne promjene i da se ovakvi režimi nalaze između demokratskog i autokratskog bez izgleda da će postići puni konsolidaciju u bilo kom pravcu.

Drugim riječima, česte promjene koje se kod nas dešavaju onemogućavaju zarobljavanje države, ali isto tako i snaženje institucija. Lijek- politička stabilnost, ali sa političkom elitom koja zna što hoće, ili makar za početak što neće.

Umjesto partitokratije – meritokratija; političke kontrole institucija njihova autonomija ali uz efikasne mehanizme odgovornosti da ne bi dobili birokratsko zatvaranje, jasno razdvajanje javnog i privatnog interesa.

MONITOR: Izostaju li sistemski reformski zahvati kada je pravosuđe u pitanju?

SEKULOVIĆ: Dokumenti koji su javnoj raspravi nisu obećavajući i više mi liče na biranje linije manjeg otpora sa ciljem da se posao što brže završi. Postoji i dovoljno vremena da se poboljšaju i vjerujem da će se imati za to sluha. Pored jačanja antikoruptivnih mehanizama, reforma pravosuđa se nalazi u fokusu. Sigurno se do zadovoljavajućih rezultata ne može doći brzo, ali se mora postaviti jasan temelj. Tu bi trebalo izaći iz utabane staze. Veting ima svojih izazova, mada držim da bi trebao biti afirmiran i od strane samih sudija i tuzilaca, Sudski i Tuzilacki savjet bi morao biti ojačan, moguće uz podršku stranih eksperata i nosioca trajućeg vetinga. Ovo bi bile konture reforme pravosuđa kao vjerovatno i najvećeg  izazova.

MONITOR: Imajući sve to u vidu, koliko Crna Gora suštinski zaslužuje IBAR ?

SEKULOVIĆ: EU treba Crna Gora, nama treba EU. IBAR je samo početak. Završna mjerila su nam potrebna bez obzira da li ih objektivno zaslužujemo ili ne. Bez njih gubimo fokus. Drugim riječima, idemo unazad, čemu bi se mnogi obradovali.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo