Apsurd, ne jedini: Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore i provizorijum od “institucija” države  ključni su akteri kontinuiranog urnisanja imovinsko-pravnih interesa Crne Gore i javnog interesa, u vremenu simulirane demokratije  decenijama, “u doba Kurte”, tako i nakon što je (30.08.2020. “uzjahao” Murta

Zakonom o državnoj imovini (iz februara 2009. godine), umjesto Republičkog javnog pravobranilaštva (do 1992. godine) i Državnog tužilaštva (1992.-2009. godine) zaštita imovinsko-pravnih interesa Crne Gore je povjerena “sui generis” organu – Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, kojeg imenuje i razrješava Vlada na predlog ministra finansija.

Za period 2009.-2014. imenovana je Mirjana Milić, koja je 26.12.2014. godine razriješena zbog isteka mandata. Na njeno mjesto je umenovana  Dragana Đuranović, do 2021. godine, kada je smijenjena i na njeno mjesto imenovana Bojana Ćirović, koja tu funkciju obavlja i sada.

Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa je jedan od indikatora ostvarenja procesa jačanje kapaciteta javne uprave podizanjem odgovornosti i transparentnosti i izgradnjom povjerenja građana u javne institucije. Kako Zaštitnik i vlast koja ga imenuje ostvaruju smjernice SIGMA (evropskih) principa javne uprave u tom pravcu?

Iako je praksa ubrzo nametnula potrebu donošenja posebnog zakona, Programom rada Vlade DPSa za 2016. godinu, bilo predviđeno (za IV kvartal) donošenje Zakona o Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, posebni zakon nije donesen ni nakon smjene te vlasti, do danas. Zabilježene su i godine u kojima Vlada nije uopšte razmatrala izvještaje Zaštitnika, iako joj je to bila zakonska obaveza,  a ogroman novac se odlivao iz budžeta zbog gubitka sporova uslijed neodgovornosti, nepravilnosti i nezakonitosti u radu u državnim organima.

“Efikasna zaštita državne imovine” u sadejstvu Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, izvršne, zakonodavne i sudske vlasti uslijedila je na temelju Analize međuresorskog radnog tima Vlade Crne Gore, od 7. februara 2017. godine, u skladu sa zaključkom Vlade sa sjednice od 21. jula 2016. godine.

Analizom je utvrđeno da je 70 posto  parničnih postupaka protiv Crne Gore i njenih organa inicirano tužbama zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova, Ministarstvu odbrane i Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija, zbog povrede prava iz radnog odnosa  Navodi se: “Gotovo da nema nijednog segmenta radnog prava (pa i šire), a da zaposleni, bez razlike po vrsti posla i ovlašćenja, nijesu utvrdili da su uskraćeni za svoja prava na zaradu, odnosno naknadu”.

Uzroci: “Neprimjenjivanje ili pogrešna primjena propisa koji regulišu ovu oblast (pogrešan obračun zarada, toplog obroka, regresa, prekovremenog rada, noćnog rada i rada u dane državnih i vjerskih praznika i sl.), te problemi u vezi sa postojanjem i vođenjem evidencija (o prekovremenom radu, radu noću i u dane državnih i vjerskih praznika, vrijeme provedeno na godišnjem odmoru i sl.)”. Ne konstatuje se da starješine državnih organa nijesu ni pokušali (prije ili tokom sudskih postupaka) da sa državnim službenikom zaključe pisani sporazum o visini i načinu naknade štete za prouzrokovane povredom prava iz rada i po osnovu rada, iz člana 102, stav 3 Zakona o državnim službenicima i namještenicima. Ne konstatuje se da nije inicirana niti utvrđena bilo koja vrsta odgovornosti ni jednog ministra ili starješine državnog organa tokom višegodišnjeg i svakomjesečnog bahatog kršenja svih prava iz rada i po osnovu rada.

Konstatuje se  da državni organi ne postupaju po dostavljenim pravosnažnim presudama već se  “preko javnih izvršitelja, troškovi bespotrebno uvećavaju u znatnom iznosu”. Ne konstatuje se, niti evidentira, dotadašnja rasprostranjena praksa višestruke naplate u postupcima prinudnog izvršenja istih potraživanja po istim presudama od strane istih advokata.

Navodi se: “Posebno je važno istaći da državni organi i javne službe koje zastupa Zaštitnik ne dostavljaju blagovremeno podatke i neophodnu dokumentaciju za kvalitetno zastupanje”. Ne konstatuje se da niko nikada nije procesuiran niti je odgovarao (disciplinski, prekršajno, krivično, materijalno…) za štetu uzrokovanu njegovom neodgovornošću, nepravilnim i nezakoinitim radom u konkretnom slučaju i konkretnom sudskom postupku.

Zaključuje se: „Navedeno jasno upućuje na potrebu podizanja nivoa profesionalizma izvršilaca u državnim organima u cilju pravilne primjene zakona i drugih propisa” u cilju smanjenja broja sudskih postupaka a time i novčanih izdataka Države koji se “u pretežnom dijelu odnose na troškove postupka”. Samo “izvršilaca”?

Nakon citirane Analize uslijedila je praktična “posvećenost” izvršne vlasti i sui generis organa efikasnoj zaštiti imovinsko-pravnih interesa Crne Gore.

Tri mjeseca prije otkrivanja poznatog slučaja Državnog udara 2016. godine, inicirana je aktivnost Vlade na analizi stanja i sprječavanju “državnog udara” na finansijsku moć Crne Gore, prepoznatog na 67. sjednici Vlade Crne Gore 8. marta 2018. godine, tokom razmatranja izvještaja zaštitnika za poslednji kvartal 2017. godine. Svi podaci izvještaja iznova su potvrdili višegodišnje uzroke i posledice konstatovane  annalizom iz “izvještajne godine”.

Još bolnije  je doživljeno saznanje da se u 2017. godini, pored ranije prepoznatih državnih službenika, kao inicijatori brojnih sudskih postupaka protiv Crne Gore pojavljuju i sudije redovnih sudova povodom uskraćivanja naknada iz vremena njihovog sudijskog pripravništva.

I dok je u slučaju državni udar Paja Velimirović “rasklopio i bacio u jezero Gazivode” oružje i municiju namijenjenu za državni udar, Vladi Duška Markovića je Dragana Đuranović,  tadašnja Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa, sada izabrana sutkinja Ustavnog suda, prezentovala  podatke o zaplijenjenom “oružju” i “municiji” kojima su, u vidu pravosnažnih presuda i konačnih rješenja o prinudnoj naplati novčanih potraživanja, sudije i državni službenici, nelojalne državi “napadali finansijsku moć države”.

Iz javnog saopštenja Vlade saznali smo  da su “pojedine sudije iz nekoliko sudova različitog nivoa” kidisale na finansijsku moć države na način što su: “tužbom tražili dosuđivanje razlike zarade (…) pozivajući se na koeficijente propisane kolektivnim ugovorom” “a njihove kolege im dosudile značajna sredstva na teret državnog budžeta”! Za razliku od ovih dana aktuelizovane “trgovine presudama” u slučaju “državnog udara” niko se ne oglašava koliko je kupljena neka od ovih presuda. A primjerice, apostrofirani su slučajevi “razrađene šeme sa advokatima” kada su potraživanja pojedinih “nelojalnih” državnih službenika od svega desetak eura rezultiralo gubitkom sudskog spora i troškovima postupka od više hiljada eura?! I to kod “lojalnih državi” starješina organa, Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa i drugih,  koji su uporno zastupali državu u tom sporu “u interesu jačanja njene finansijske moći”.

Nebitno je, osim za  neke zaludnjake, ko je odgovoran za izazvanje svakog od sporova i time nastalu štetu u svakom od sudskih postupaka obuhvaćenih konkretnim izvještajem Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa. Da li Vlada, ministarstva, državni organi, Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa posjeduju podatke, ako ih uopšte ima, o starješinama/funkcionerima i primjerima smanjenja broja sudskih postupaka a time i novčanih izdataka države?Za mnoge je nebitno i  kojim se to “podignutim” nivoom profesionalizma (po)služio Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa u konkretnim slučajevima “u cilju pravilne primjene zakona i drugih propisa” i smanjenja broja novčanih izdataka  države koji se “u pretežnom dijelu odnose na troškove postupka”.

Važno je da je, na zahtjev premijera Duška Markovića, skinuta oznaka tajnosti “da svaki građanin raspolaže informacijom o odnosu pojedini državnih službenika prema državnom novcu”,. Te da su objavljena imena “nelojalnih državnih službenika, sudija i građana koji udaraju u temelje finansijske moći Države” štiteći svoja prava garantovana Ustavom i zakonima  države.

Sudski savjet je sjutradan podržao Vladu i dopunio: „Ne samo za slučajeve koji se tiču pripravničkih i sudijskih zarada u sudovima, nego i svih ostalih”.

(O posljedicama ove saglasnosti, štetne po imovinsko-pravne interese Crne Gore i javni intere  u narednom broju)

Komentari

O neophodnosti zamjene motoa „protiv DPSa“ motom „protiv neodgovornosti“ u institucijama sistema svjedoče konkretne činjenice i dokazi o nastavku trodecenijske prakse DPS – ove vlasti od strane njenih trogodišnjih slijedbenika, verbalnih protivnika

Smjena subjekata na vlasti ne znači promjenu ponašanja. To je pravilo kontinuiteta kojem svjedočimo u sve tri grane vlasti  nakon smjene DPS -a. O neophodnosti zamjene motoa „protiv DPSa“ motom „protiv neodgovornosti“ u institucijama sistema,  svjedoče konkretne činjenice i dokazi nastavka trodecenijske prakse DPS- ove vlasti od strane njenih trogodišnjih sljedbenika, verbalnih protivnika.

I prije i nakon „istorijske smjene vlasti“, svjedočimo neodgovornom i bahatom rasipanju novca građana  za potrebe očuvanja ondašnjih i sadašnjih partitokratskih struktura.  Niko ni u jednoj grani nove vlasti ne problematizuje tu opasno štetnu pojavu. Jednako su i građani slijepi i nijemi na  neodgovornost u državnim organima i na višestruke štetne posledice koje trpe posebno oni,  a i  provizorijum zv. „država“ Crna Gora.

Partitokratska vlada DPS-a na svojoj 67. sjednici konačno je konstatovala opasano (višedecenijsko) slabljenje finansijske moći Crne Gore isplatama visokih iznosa naknade štete i troškova brojnih skupih sudskih postupaka pred nacionalnim i Evropskim sudom za ljudska prava – zbog nerada i neodgovornosti partijskih uhljeba na svim nivoima države. Odgovornost za  posledice neodgovornog i neprofesionalnog odnosa svojih (partijskih) kadrova u državnom aparatu Crne Gore, „Vlada Duška Markovića“ je adresirala na državne službenike i građane koji su svoja prava, garantovana nacionalnim i međunarodnim pravnim propisima, ostvarili u sudskim postupcima na Ustavom Crne Gore i njenim zakonima propisan način.  Građane koji su uspjeli u sporovima protiv zarobljene Crne Gore proglasila je „nelojalnim državi“. (Skandal je utoliko veći što je Vlada, čiji potpredsjednik je bio nekadašnji zastupnik Crne Gore pred Evropskim sudom u Strazburu, javno objavila spisak sa imenima „nelojalnih građana“?!) Niko od štetočina u državnoj upravi,  nije nikada podnio ni jedan vid odgovornosti za štetu kojom je, prema stavu te Vlade, značajno oslabljena finansijska moć države. Po strani krupne izmjene građansko-procesnog zakonodavstva, po inicijativi izvršne vlasti, kojima su značajno ograničene inače skromne  mogućnosti većine građana na sudsku zaštitu svojih prava od bahatih apartčika otuđenih političkih centara moći na vlasti. Po strani i to što ni novim vlastima (nakon smjene 30.08.2020.) nije ni u primisli da vrate sudsku zaštitu prava građana od partitokrata na nivo koji je prethodio DPS -ovim restrikcijama. Zapanjujuće je to što su  štetočine čija funkcija je neposredna zaštita imovinsko-pravnih interesa Crne Gore i zaštita ustavnosti i zakonitosti u funkcionisanju sudske vlasti ,nagrađene za  nezakonit i protivustavan rad. Napredovale su u struci.

Ima onih koji su  se odvažili tek kada su „naši sljegli sa vlasti“ da sa tim partitokratama organizuju  protestna okupljanja protiv nastavljača prakse neodgovornosti koju su tri decenije sprovodili „naši“. Ima,  u ništa manoj mjeri,  onih koji podržavaju „naše“ trogodišnje nastavljače prakse prethodnika, iako su tu praksu decenijama kritikovali zajedno sa njenim nastavljačima.

Za razliku od uobičajene opšte kritike stanja i pojava u državi i društvu, treba konkretizovati štetne pojave i ukazati na njihove nosioce u kontinuitetu, prije i nakon smjene partitokrata u crnogorskoj mafiokratiji. U vezi sa ogromnom štetom uslijed gubitka sporova Crne Gore sa svojim građanima, kojima štetu nanose prvenstveno organi izvršne i sudske vlasti njihove države, ilustrativan je primjer Zaštitnika/ca imovinsko-pravnih interesa Crne Gore – iz vremena stare i nove vlasti. Na konkretnom primjeru (iz mnoštva sličnih) vidi se učinak nosilaca sudske vlasti i sa tim učincima njihovo napredovanje u struci.

I pravnim laicima koja nemaju intezivan poslovni odnos za crnogorskom Upravom za katastar i državnu imovinu (nekadašnjom Direkcijom/Upravom za katastar) dostupne su informacije o katastrofalnom stanju u tom organu kao posljedici svjesnog odabira rukovodećeg kadra. Počev od tranzicionog perioda. Jedan od skandaloznih primjera je javnosti poznati slučaj kriminalne preknjižbe u Područnoj jedinici Podgorica, đedovine i očevine jednog građanina Podgorice, u svojinu Glavnog grada. Dokazano je da ni jednom od višedecenijskih vlasnika nikada nije isplaćena naknada za oduzeto zemljište. Prije pet godina je od strane sudskog vještaka vrijednost tog zemljišta procijenjena na preko 390.000 eura. Prethodna vlast u Podgorici pokušala je da fingira isplatu naknade grubim falsifikatom koji je razobličen u dva sudska vještačenja u dvadesetčetvorogodišnjem sudskom postupku pred sudom u Podgorici.

Domaće zakonodavstvo i Ustav Crne Gore (čl. 58) jemče pravo svojine i niko ne može biti lišen ili ograničen prava svojine, osim kada to zahtijeva javni interes, uz pravičnu naknadu. Na isti način garantuje pravo na neometano uživanje imovine i član 1 Protokola 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. U toku je 18 (osamnaest) sudskih postupaka protiv Crne Gore i/ili Glavnog grada, od kojih je jedan pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu i jedan pred Vrhovnim sudom Crne Gore (već dvije-i-po godine) povodom očigledne povrede prava na mirno uživanje imovine. (Kod Osnovnog državnog tužioca u Podgorici i kod Glavnog specijalnog tužioca Crne Gore su dvije slikovite krivične prijave o stanju državnoj upravi i u vrhu sudstva tim povodom).

Ni u jednom od brojnih sudskih postupaka, u kojima zastupaju imovinsko-pravne interese Crne Gore, ni jedna od zastupnica nije predložila ili prezentovala ni jedan dokaz u pogledu bilo koje bitne činjenice o nezakonitoj i protivustavnoj preknjižbi prava svojine u korist Glavnog grada – bez zakonom propisanog postupka eksproprijacije i bez isplate naknade. Ni u jednom od sudskih postupaka ni jedna od zastupnica nije pribavila ni jedan dokaz o valjanom osnovu za (proizvoljnu) preknjižbu prava svojine na predmetnim nepokretnostima u korist Glavnog grada kod činjenice da je i Uprava za katastra i državnu imovinu potvrdila da nema dokaza o isplaćenoj naknadi za oduzete nepokretnosti, bez čega nema osnova za ograničenje ili lišavanja vlasnika prava svojine.

Lišavanje građanina prava svojine, knjiženog vlasnika predmetnih nepokretnosti, od strane Uprave za katastar i državnu imovinu – Područna jedinica Podgorica –  učinjeno je protivno citiranom članu 58 Ustava Crne Gore. I protivno potvrđenim i  međunarodnim ugovorima, uključujući prateći Protokol 1, i opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava koji, prema članu 9 Ustava Crne Gore, kao sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka Crne Gore imaju primat nad domaćim zakonima i neposredno se primjenjuju kada drukčije uređuju pravni odnos od zakona.

Slijedi ključni apsurd. Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, protivno citiranim odredbama Ustava Crne Gore i svojoj obavezi iz člana 10, stav 2 Ustava, citat: „Svako je obavezan da se pridržavaju Ustava i zakona“ našla je da je imovinsko-pravni interes Crne Gore da brani protivustavni prenos prava sa građanina na Glavni grad Podgorica. Ta zaštitnica izabrana je za sutkinju Ustavnog suda Crne Gore.  Stotinama hiljada eura se mjeri njen „učinak“ u zaštiti imovinsko-pravnih interesa koji će pasti na teret budžetskih sredstava države čiji interes je „štitila“ u  brojnim sudskim postupcima.

Istovremeno, sa njom za sutkinju Ustavnog suda Crne Gore izabrana je i bivša sutkinja Osnovnog suda u Podgorici koja je, protivno činjenicama, dokazima, nacionalnim i međunarodnim propisima i opšteprihvaćenim pravilima, zaključno sa zdravom logikom i elementarnim normama i standardima sudijske etike, odbila zahtjev oštećenog građanina za isplatu naknade za (protivpravno) oduzetu imovinu. Time je  grubo prekršila sve odredbe Ustava koje je bila obavezna da primijeni na konkretni slučaj.

I samo ovi primjeri i ova dva izbora iz reda kandidata za sudije Ustavnog suda Crne Gore od strane „izabranih predstavnika građana“ u najvišem organu zakonodavne vlasti, svjedoče o zarobljenosti Crne Gore od strane partijskih poslušnika u sve tri grane vlasti.

Na svjesnom i odgovornom dijelu građana je da se tome snažno odupru.

Budislav MINIĆ

Komentari

Jednomjesečni prokop tunelčića je posledica trodecenijskog pokopa crnogorskog pravosuđa. Tunelčić je poruka projektanata, graditelja i korisnika velikog i mračnog tuNJela : „ Opasno je pokušavati razgoniti mrak“

Pažnju javnosti je proteklih dana zaokupila vijest da je, najvjerovatnije tokom avgusta, u tajnosti prokopan podzemni tunel profila1x1m u dužini oko tridesetak metara do podrumskog depoa Višeg suda u Podgorici (i blizu prostorije gdje se okrivljeni dovode i zadržavaju prije ulaska u sudnicu). U depou je smješteno 100.000 predmeta dokaznog materijala iz brojnih krivičnih postupaka, materijal sa suđenja, devet tona droge, 400 komada oružja, municija, eksplozivi… Nakon otkrivanja tunela, predsjednik Višeg suda u Podgorici, Boris Savić, je  kazao  da „gotovo ništa ne nedostaje“. Nedugo potom, ministar pravde Marko Kovač je saopštio  da nedostaje 19 komada vatrenog oružja iz raznih predmeta.

Javnost je od predstavnika izvršne vlasti obaviještena o rezultatima „vrlo efikasne istrage“ „isključivo domaćih organa“ u nastojanju da se identifikuju osobe koje su prokopale tunel. Motivi i ciljevi su nepoznati. Nepoznati su i naručioci i organizatori „posla“. Ne nazire se ni jedan konkretni korak ka utvrđenju bilo kog oblika odgovornosti unutar viših nivoa hijerarhije sudske ii drugih grana vlasti.

„Jednomjesečni“ tunelčić prokopan je upravo do unutrašnjosti zgrade u kojoj su smješteni najviši sudovi crnogorskog sudstva, građenog više od tri decenije kao dijela predugačkog, mračnog tuNJela zvanog crnogorsko pravosuđe. I to ne samo u njegovom najužem značenju (sudovi i tužilaštvo) već i „zaturenog“ dijela tog mrklog tunela zv. pravosuđe u širem značenju, koji obuhvata i Ustavni sud, advokaturu, sudske vještake… Koji su neopravdano zapostavljeni u kritičkom tretiranju.

Tunelčić je poruka projektanata, graditelja i korisnika velikog i mračnog tuNJela : „ Opasno je pokušavati razgoniti mrak“. To je saopšteno i međunarodnoj javnosti u vidu potpune opstrukcije preuzetih obaveza iz Poglavlja  23 i 24 za pristup EU, koje su direktno udarale na tuNJel i mrak u njemu. Kada su se, nakon smjene vlasti, pojavili pojedinci koji unose fenjere u tunjel poručuje im se tunelčićem da je opasno dirati u kapitalni objekat sistema mraka. Jer, takav tuneličić moguć je i ispod stolice, krevetića djeteta.Jednako je lako unijeti eksploziv ogromne razorne moći kao i odnijeti 19 komada oružja.

Jednomjesečni prokop tunelčića je posledica trodecenijskog pokopa crnogorskog pravosuđa. Sve raspoložive snage države i društva su posvećene identifikovanju izvođača, nalogodavaca, motiva i ciljeva kopanja tunelčića. Hoće li svanuti dan kada ćemo se suočiti sa urušavanem  dvije osnovne kule crnogorskog pravosuđa: sudstva i tužilaštva, od strane poznatih aktera tog višedecenijskog zločina?

Poznat  je  samokompromitujući odnos značajnog dijela predstavnika stručne javnosti koji uskraćuju medije i javnost za sopstvena saznanja konkretnih oblika urušavanja proklamovanih sloboda, prava i ciljeva pravosudnog sistema, jer ne žele da se zamjere nosiocima još uvijek stabilnog i vrlo moćnog mafiokratskog sistema. Malobrojni poznavaoci,  svjedoci-očevici urivanja pravosuđa nemaju medijsku pažnju niti priliku da utiču na promjenu vladajuće društvene svijesti i prakse kroz  sučeljavanje dokaza sa nosiocima pravosudnih funkcija o konkretnim skandaloznim slučajevima propasti sudstva, tužilaštva, advokature…

Smjena partitokrata na vlasti nije u protekle tri godine donijela ni jednu sistemsku promjenu ni u jednoj od tri grane vlasti. Ne postoji osmišljen i realizvoan ni jedan sistematski pristup  reformi ruine zvane pravosuđe. (Ostavljam po strani činjenicu da je najbolje kadrovsko rješenje u pravosuđu u protekle trideset-tri godine, izbor Glavnog specijalnog tužioca, izvršeno u neusklađenoj proceduri sa Venecijanskom komisijom, što implicira preispitivanje „copy paste“ metoda izgradnje institucija iz razvijenih građanskih sistema u balkanski ambijent.)

Ko je odgovoran za tunel otkriven 11. septembra ispod zgrade Višeg, Apelacionog i Vrhovnog suda Crne Gore? Logično je što to pitanje dominira u javnosti. Nelogično je što javnost isto tako ne istrajava na pitanju izostanka bilo kakve odgovornosti za sunovrat sudstva i tužilaštva, u protekle tri decenije.

Logično je što su se i nadležni državni organi maksimalno uključili u rasvjetljenje (nepoznatih) uloga i aktera iskopa od 11. septembra. Nelogično je što se niko nije bavio, niti se bavi, odsustvom bilo kakve vrste odgovornosti za najštetnije učinke odgovornih u sve tri grane vlasti.

Niko od najodgovornijih rukovodilaca izvršne i upravne strukture vlasti nije nikada odgovarao za enormne višemilionske izdatke izazvane od strane partijskih podanika u vrhovima državnih organa, neposredno odgovornih za ogromnu štetu koja je narušavala finansijsku snagu države. Ali, „predstavnici građana“ u zakonodavnoj vlasti, bez reakcije javnosti, na antigrađansku inicijativu „Vlade Duška Markovića“,  izmjenama Zakona o parničnom postupku uskratili su mogućnost najvećem broju građana da, pred sudovima, izbore  finansiranje svojih ustavnih prava od partijskih uhljeba na čelu državnih organa.

Umjesto da regresnim tužbama krenu  protiv svojih apartčika koji su, kršenjem propisa, izazvali ogromne troškove za državu,Vlada je naručila izmjenu Zakona na štetu prava građana. Oni su „Saopštenjem sa 67 sjednice Vlade“  građane proglasili nelojalnim državi ako pred sudom svoje države i po njenim propisima ostvare svoje pravo prekršeno od partitokrata na vlasti.

Oklevetan je kao „nelojalnim državi“ i svaki sudija koji u tim postupcima donese zakonitu presudu „protiv Države“. Vlada je odlučila da javno objavi imena „nelojalnih“?! Sramotnim saopštenjem se oglasio i Sudski savjet, koji „obezbjeđuje nezavisnost sudstva“ (i  opstaje godinama nakon što mu je istekao mandat ).Saglasio se sa Vladom da se javno objavi spisak „ali ne samo nelojalnih sudija već i ostalih državnih službenika koji tuže državu i slabe joj finansijsku moć“. Umjesto da, stavljanjem van pravne snage DPS- ovih izmjena Zakona, i da građanima omoguće finansiranje zaštite njihovih prava – traje muk stručne i laičke javnosti, medija… Zaključno sa novom vlašću, od 30.08.2020, do sada!

Glavna kreatoraka postojećeg sudstva zloupotrebljavala je nepoznavanje prava javnosti da kritikuje konkretne slabosti u radu sudstva, konkretnog sudije u konkretnom postupku kao i skandalozne odluke podanika u togama. Svaku (argumentovanu) kritiku je karakterisala nedozvoljenom. Nikada na medijima nije suočena sa poznavaocem propisa i standarda koji govore bitno drukčije.

Mediji u neprihvatljivom obimu pokazuju inertnost prema ilustrativnim primjerima raspada države i njenog pravosuđa čak i kada odvažni pojedinci javno publikuju frapantne primjere bezakonja koje promovišu sudovi.

Organizacija KOD, u okviru svoje publikacije Čekajući pravdu objavila je, uz imenovanje aktera, primjere bezakonja koje  bez ikakve odgovornosti, sprovode „institucije sistema“. Iz bogate arhive KOD – a izdvajam slikovit primjer. Radi se o bezakonju i nemoralu  naručenom od partijskih moćnika u Upravi za nekretnine Crne Gore, a štićenim od strane Ministarstva finansija i postupajućih sudija Osnovnog suda u Podgorici, vijeća Višeg suda u Podgorici, u slučaju koji preko dvije i po godine od presuđenja čeka na odluku kod Vrhovnog suda Crne Gore po reviziji protiv pravosnažne presude koja se za to vrijeme zloupotrebljava za „pokrivanje“ izvornog kriminala.

Uprkos nepobitnim dokazima u spisima i zvaničnim evidencijama nadležnih državnih organa o tom očiglednom kriminalu, Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore krši sve pravne i etičke norme i standarde i, nasuprot imovinsko-pravnim interesima Države, brani neodbranjivi kriminal u desetak postupaka. Prethodna Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Crne Gore je takvim svojim učinkom zavrijedila u postojećoj mafiokratiji izbor za sutkinju Ustavnog suda, čime se obezbjeđuje i kontinuitet u postupanju tog suda, uključujući i direktno protivustavno postupanje u stvari pomenutog kriminala.

Sutkinja koja je, u interesu političkog centra moći u čijem interesu je izvršen kriminal, ignorisala sve činjenice i dokaze o kriminalu u presudi koja „čuči“ u Vrhovnom sudu svojim izborom za sutkinju Ustavnog suda (uz pomenutu Zaštitnicu imovinsko-pravnih interesa Crne Gore) „ojačala“ je integritet tog suda.

Sudija Osnovnog suda u Podgorici koji je, u sinhronizovanoj aktivnosti sa ovom koleginicom, opstrukcijom postupka sačuvao učinke tog kriminala, napredovao je za predsjednika Privrednog suda u Podgorici.

Ilustrativani su primjeri očiglednog kršenja etičkih standrda i pravnih propisa. Građansko odjeljenje Vrhovnog suda Crne Gore je promijenilo svoju višedecenijsku praksu u primjeni zakona, potvrđenu sopstvenim pravnim stavom,dvije godine kasnije za potrebe konkretnog sudskog postupka i povodom inicijative visokopozicioniranog funkcionera najmoćnije partije na vlasti kod vrha sudstva, anuliralo  je  sopstveni pravni stav u apsolutno nepromijenjenim okolnostima.

Viši sud u Bijelom Polju u dva predmeta prvo je primijenio novi pravni stav i ukinuo prvostepenu presudu koja se zasnivala na dotadašnjoj višedecenijskog sudskoj praksi, a već sljedećeg mjeseca se „vratio“ starom stavu i praksi ukidajući prvostepenu presudu zasnovano na razlozima i praksi koju je  primijenio u slučaju iste stranke u prethodnom mjesecu?!

Ustavni sud je  za potrebe istog predmeta, promijenio svoju dotadašnju praksu i donio odluku protivno izričitoj obavezujućoj normi Ustava. Poznatom doslednošću Sud je, nakon izvjesnog vremena, napustio novoustanovljeni pravni stav i sudsku praksu za potrebe političkih moćnika i legalizovanja očiglednog kriminala kojim je protivno Ustavu Crne Gore i i opšteptihvaćenim pravilima međunarodnog prava, za potrebe političkih centara moći – oteta privatna imovina, đedovina oštećenog građanina.

Ove kockice iz  mozaika  stanja u tuNJelu mraka zvanog pravosuđe ukazuju na vjerovantoću nastanka različitih tunelčića, iz tuNJela pravosuđa i ka njemu. Mafiokratija  tunelom od 11. septembra, nam poručuje – poslednja je ura za spas zemlje i društva. Naprijed se ne može sa kopačima pod zemljom niti sa podzemljem koje upravlja tokovima crnogorskog društva posredstvom okoštalih partitokrata.

Budislav MINIć

Komentari