Povežite se sa nama

MONITORING

DVANAESTA GODIŠNJICA UBISTVA IVA PUKANIĆA – ĐUKANOVIĆ I CRNA GORA OPET U ŽIŽI: Stari računi

Objavljeno prije

na

Kada se u istoj rečenici, i još na naslovnoj strani, pojavi ime predsjednika države, etabliranog bjelosvjetskog kriminalca sa blizu dvije decenije zatvorskog staža i ubijenog novinara, onda ta država i njeni stanovnici imaju problem. Ili je problem on ili percepcija okruženja o njemu i režimu koji je stvorio

 

Koliko god da je stara priča o nerazjašnjenom zločinu, kad god se ona ponovo zavrti, postaje aktuelna. U novom kontekstu. U takvoj situaciji pretjerano ne pomažu kabinetska saopštenja o reciklaži laži.

„Dvanaest godina nakon pogibije Iva Pukanića iznenada se pojavila audiosnimka iz zatvora koja ukazuje na naručitelja atentata“, donosi zagrebački Nacional na naslovnoj strani: „Joca Amsterdam, neosuđeni organizator atentata na Pukanića, prvi put je ukazao na naručitelja. To je Milo Đukanović“. Kraj naslova.

Mnogima je to bilo dovoljno da se prisjete duvanske afere koju je Nacional pokrenuo 2001. godine zahvaljujući tadašnjem američkom ambasadoru u Beogradu (prethodno bio ambasador SAD u Hrvatskoj) Vilijamu Montgomeriju i predsjedniku SRJ Vojislavu Koštunici. Te podatke o izvorima informacija za duvansku aferu naknadno smo saznali od pokojnog osnivača tog nedjeljnika Iva Pukanića i Jasne Babić, takođe preminule autorke prvog teksta u serijalu koji je trajao, bezmalo, tri godine. Donoseći priče o kontroverznom srpskom biznismenu Stanku Subotiću Canetu kao vođi međunarodne mreže švercera cigareta, koja obrće stotine miliona eura i dolara, i njegovim prijateljskim i poslovnim vezama sa Milom Đukanovićem i Zoranom Đinđićem, uticajnim političarem koji je, kao premijer Srbije, ubijen u martu 2004. godine (ubice osuđene, nalogodavci nepoznati).

Sedam godina kasnije, 23. oktobra 2008. godine, Pukanić i njegov saradnik, marketinški stručnjak Niko Franjić, ubijeni su motociklom-bombom koja ih je dočekala na parkingu ispred redakcije Nacionala u centru Zagreba. Policije Hrvatske, Srbije i BiH ubrzo su identifikovale i uhapsile većinu izvršilaca i organizartora dvostrukog ubistva. Naručioci su ostali van domašaja pravde.

U Zagrebu se za Pukanićevo i Franjićevo ubistvo sudilo braći Robertu i Luki Mataniću, Bojanu Guduriću, Slobodanu Đuroviću (organizator, uhapšen prilikom pokušaja da braću Matanić izvede iz Hrvatske), Amiru Mafalaniju i, u odsustvu, Željku Milovanoviću (dovezao motor i aktivirao eksploziv). Milanoviću se, istovremeno, za isto krivično djelo sudilo i u Beogradu. Skupa s njim, na optuženičkoj klupi našli su se Milenko Kuzmanović i Sreten Jocić (Joca Amsterdam) koji je optužen kao nalogodavac i finansijer ubistva koje je, navodno, organizovao preko Đurovića, svog kuma i dugogodišnjeg saradnika. Sa izuzetkom Jocića, koji je pravosnažno oslobođen (u međuvremenu u Srbiji osuđen na 15 godina zbog podstrekivanja na ubistvo Gorjana Marjanovića), svi optuženi su osuđeni na dugogodišnje (i višedecenijske) zatvorske kazne.

U Zagrebu je tokom suđenja svjedočio i Ratko Knežević, biznismen, diplomata (šef prve crnogorske ekonomske misije u Vašingtonu, krajem prošlog vijeka) i blizak prijatelj (kum) Mila Đukanovića sa kojim je došao u sukob uoči duvanske afere. Knežević je obrazlagao tvrdnju da iza Pukanovićevog ubistva stoji duvanska mafija, podsjećajući da su on i Pukanić, sa kojim je bio u prijateljskim odnosima, 2001. u Bariju svjedočili o švercu cigareta iz Crne Gore u Italiju, i da su od tada primali ozbiljne prijetnje. Knežević je na sudu rekao da su „obavještajne službe Hrvatske i Slovenije nekoliko puta spriječile plaćene ubice crnogorske tajne policije da ih ubiju”. Te tvrdnje nije mogao potkrijepiti dokazima ili svjedocima.

U  isto vrijeme, iz beogradskog zatvora se preko advokata oglasio Sreten Jocić. On je poručio da mu specijalni tužilac za organizovani kriminal Saša Ivanić nudi status svjedoka saradnika pod uslovom da kao naručioce Pukanićevog ubistva imenuje Đukanovića i Subotića. Jocić je, tvrdi, odbio ovu ponudu da bi priču o podsticanju na lažno svjedočenje ponovio i tokom suđenja.

Veoma je, dakle, problematična tvrdnja sa naslovne strane ovonedjeljnog Nacionala da je Jocić o Đukanoviću  govorio „prvi put“. Problematična je i konstatcija da ga je direktno označio kao naručioca ubistva. U tekstu piše kako je, u snimljenom telefonskom razgovoru sa nekadašnjom prijateljicom, Jocić iz zatvora rekao: „Ja sam Joca Amsterdam. Prošlih dvanaest godina sam u zatvoru. Mogao sam da namjestim predsjednika Crne Gore. Nudili su mi da idem živjeti u Kostariku. Je li tako? Ja to nisam uradio. Ovdje sam gdje sam. Neću da me se moji unuci i djeca stide živog. Bolje da se ponose sa mnom mrtvim.”

Nije baš jasni da li Jocić svojoj sagovornici objašnjava kako prije 12 godina nije htio da lažno svjedoči ili da cinkari.

U tumačenju novinara taj citat dobija kontekst. „Jocić, iskusni kriminalac koji dobro zna da se telefonski razgovori iz zatvora najvjerojatnije snimaju, time je možda namjerno poslao svojevrsnu poruku Đukanoviću“, analizira se u tekstu. „Posve je, naime, moguće da se u promijenjenim političkim okolnostima, Đukanoviću izrazito nesklonim, pojave i pojedinci koji bi mogli neovisnije nego dosad propitivati i njegovu potencijalnu ulogu u ubojstvu Ive Pukanića“.

Nacional propušta da podsjeti kako je potencijalna uloga  Đukanovića u ubistvu Pukanića preispitivana od strane policije i tužilaštva (Hrvatska, Srbija) koji nijesu bili  pod njegovom kontrolom. Bivši predsjednik Srbije Boris Tadić i njegovi saradnici ne mogu se svrstati među podržavaoce Đukanovićevih političkih i poslovnih aktivnosti. Često se, zapravo, spekulisalo o toma kako su o animoziteti na relaciji Đukanović – Tadić naveli Đukanovića da pomogne osnivanje i međunarodnu afirmaciju Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića.

Nikoga nije začudilo to što je neizostavan dio te priče (epizoda: hotel Ric, Pariz) bio i Stanko Cane Subotić. Nekadašnji krojač iz varošice Ub, koji je zahvaljujući poslovnom partnerstvu sa Vanjom Bokanom (ubijen 7. oktobra 2000. u Atini) ušao u svijet šverca cigaretama bez akciznih markica. Bokan je, opet, u tom biznisu dobijao vjetar u jedra kao zet Neđeljka Boškovića, penzionisanog generala i vojnog bezbjednjaka (preminuo prije desetak dana) koji je, u jednom trenutku, bio savjetnik Vukašina Maraša, etabliranog bezbjednjaka još iz vremena SFRJ i ministra policije u vladi Filipa Vujanovića. A o odnosu Maraša i Đukanovića moglo bi se pisati i pisati.

Svega toga bi se, izgleda, i u Nacionalu dosjetili brže i lakše nego što bi pomenuli i činjenicu da je Ivo Pukanić imao brojne i opasne neprijatelje – u Hrvatskoj. O njima pišu oni koji se upinju da dokažu kako duvanski tranzit i njegovi ključni akteri nemaju veze sa dvostrukim ubistvom ispred redakcije zagrebačkog nedjeljnika.

„Imajući u vidu kontroverznu ulogu koju je ubijeni Pukanić igrao u međumafijaškim sukobima u to vreme, čini se da je policija suviše olako odbacila moguću vezu između ubistva Ivane Hodak, ćerke advokata Zvonimira Hodaka, koje se svega dvadesetak dana ranije dogodilo u Zagrebu, a koje je predstavljalo svojevrsnu opomenu klijentu njenog oca i vođi jednog od kriminalnih klanova generalu Vladimiru Zagorcu. Zagorčev klan je u tom trenutku bio u sukobu sa kriminalnom grupom jednog drugog hrvatskog generala, Hrvoja Petrača, inače bliskog Pukanićevog prijatelja, a sam vlasnik Nacionala je, prema svedočenju njegovih najbližih saradnika, nameravao da svedoči protiv Zagorca.“ Ovo je dio jednog od niza veoma sličnih tekstova koji se mogu pronaći detaljnijom internet pretragom a za koje bi se, kažu, moglo pretpostaviti da ih je među prvima čitao Vladimir Beba Popović, još jedna   karika u lancu koji uvezuje Subotića, Đukanovića i Vučića.

Ima toga i u knjizi Zašto je ubijen Ivo Pukanić, koju je napisao njegov dugogodišnji saradnik Berislav Jelinić. Jelinić u toj knjizi, osim duvanske mafije, navodi i niz osoba iz hrvatskog svijeta kriminala, biznisa i visoke politike (zaključno sa tadašnjim premijerom Ivom Sanaderom i ministrom policije Tomislavom Karamarkom) kojima je vlasnik Nacionala mogao stajati na putu.

Da li to abolira Mila Đukanovića dajući za pravo njemu i njegovom kabinetu da, gotovo lakonski, konstatuju kako Nacional „u susret godišnjici ubistva osnivača ovog lista, reciklira senzacionalistički obrađenu laž iz 2012. godine“. A onda  odbruse da sve to „smatraju očajničkim pokušajem dizanja tiraža i nuđenja svojih usluga onim centrima koji Crnu Goru i dalje doživljavaju kao svoju metu“. Očito, Đukanovićevi saradnici priču pokušavaju staviti u politički kontekst. Baš kao što su to radili tokom duvanske afere, ali i nakon Pukanićevog ubistva i „prvog kruga“ nedokazanih optužbi na račun duvanske mafije iz Đukanovićevog okruženja.

Nema sumnje da Crna Gora trpi zbog kriminalnog imidža višestrukog predsjednika/premijera. Od prvog teksta o duvanskoj mafiji u Nacionalu, ubijeno je više aktera te priče iz ovdašnjeg svijeta kriminala (Baja Sekulić, Ratko Đokić), usmrćena su dva urednika medija koji su se bavili tom temom: Pukanić i Duško Jovanović, osnivač i glavni urednik Dana. Duvanski poslovi su, moguće je, života koštali i dvojicu visokopozicioniranih pripadnika crnogorskih službi bezbjednosti Gorana Žugića i Darka Belog Raspopovića. I sva su ta ubistva ostala manje-više neriješena. U zemlji kojom je, sve to vrijeme, vladao Đukanović ili neki od njegovih namjesnika.

Ne navode samo tragovi krvi na sumnje. O tome, ponešto, govore i putevi novca. „Ja sam zarađivao 35 posto od profita, 15 posto zarađivali su Duško Ban i Željko Mihajlović koji su rukovodili tvrtkom Mia, a ostatak je išao Canetu“, objašnjavao je u Nacionalu Srećko Kestner, jedan od Subotićevih partnera iz duvanskog biznisa. „Njima dvojici novac sam isplaćivao u gotovini, doslovce u torbama, a poslije preko kiparskih računa. Formalno, taksa je iznosila 20 dolara po ‘baksi’ cigareta. No stvarna je taksa po ‘baksi’ iznosila 36 dolara. Šest dolara išlo je za sport, 20 državi, a 10 Milu Đukanoviću.”

Mogla je biti slučajnost to što su akteri duvanskog posla – Ban i Mihajlović –  dugogodišnji prijatelji Đukanovića. Nedavno smo, međutim, saznali da su oni bili i tajni žiranti za prvi kredit kojim je aktuelni predsjednik ozvaničio dio svog bogatstva. Đukanović je prije desetak godina obmanuo crnogorsku javnost kako je kredit od jedne međunarodne banke dobio na riječ i međunarodni ugled. U Londonu su se on i njegovi prijatelji poslužili drugom vrstom laži, pa su kao žiranta prikazali Duška Kneževića, koji je od ranije sarađivao sa tom bankom. Onda su se Knežević i Đukanović posvađali. Odbjegli tajkun kaže – zbog imovine. A Đukanović ponavlja priču o podmetačinama neprijatelja države. Vjerujete li mu?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VELIKA PLAŽA ČEKA INVESTITORE BEZ KANALIZACIONE MREŽE: Hoteli sa pet zvjezdica na septičkim jamama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Planskom dokumentacijom kojom je urbanizovana Velika plaža predviđena  je izgradnja niza hotela koji se ne mogu priključiti na osnovnu komunalnu infrastrukturu, jer vlasti, turističke opštine i država, po tom pitanju nijesu uradili – ništa

 

 

Prije dva dana zvanično su počeli radovi na izgradnji luksuznog hotelsko-rezidencijalnog kompleksa Porta Rai Beachfront Hotel & Residences na Velikoj plaži u Ulcinju. Veliki kompleks mješovite namjene gradi se na lokaciji starog hotela Lido. Biće to prvi turistički rizort sa pet zvjezdica na dugoj pješčanoj plaži, koja je u fokusu javnosti od kako je najavljena namjera arapskog investitora, Mohameda Alabara da ulaže u izgradnju objekata raznovrsne namjene na toj lokaciji.

Iza projekta Porta Rai – Kapija raja, stoje dvije međunarodne grupacije, Karisma Hotels & Resorts i Dobrov & Family Group, koju zastupa firma Capital Estate. Prema njihovim objavama u izgradnju ogromnog kompleksa pozicioniranog na samom pijesku plaže Kopakabana, uložiće oko 170 miliona eura direktnih investicija.

Investitori već prodaju stanove i apartmane na ovoj lokaciji. Oglasi za prodaju smještajnih jedinica su svuda po društvenim mrežama, što pokazuje da se na Velikoj plaži, uprkos protivljenima mnogih građana Ulcinja, nevladinih i ekoloških organizacija, grade komercijalni objekti namijenjeni tržištu.

Kamen temeljac za gradnju drugog hotelsko-apartmanskog kompleksa Otrant Reefs Resort, kompanije Argos Dooo iz Ulcinja, na lokaciji nekadašnjeg hotela Otrant, u neposrednom susjedstvu Porta Rai, postavljen je u aprilu prošle godine. Kompleks koji uključuje i stanogradnju procijenjen je na 40 miliona eura.

Novi hotelski kompleksi pozicionirani uz samu obalu Velike plaže dostižu visinu i do 11 spratova. U lokalnoj upavi Opštine Ulcinj potvrdili su kako u najavi imaju još dva slična projekta.

Betoniranje Velike plaže na kojoj nijesu izgrađeni osnovni infrastrukturni sistemi, ozbiljno se zahuktava. Investitori imaju odriješene ruke u pogledu gabarita i spratnosti, koje ima omogućavaju usvojeni planovi, Državne studije lokacije za šest modula atraktivne Velike plaže.

Ulcinjska rivijera jedna je od važnih turističkih destinacija koju ograničava nevjerovatna okolnost da dobar dio grada Ulcinja, pojedina naselja, kao i Velika plaža, nemaju kanalizacionu mrežu. Mnoge privatne kuće i neki hoteli na rivijeri funkcionišu sa septičkim jamama. Jedan broj naselja oko kanala Port Milena i lokalnih potoka, otpadne vode ispuštaju direktno u te kanale, odakle odlaze u more ispred Velike plaže.

Opštinske vlasti Ulcinja nijesu uspjele da riješe ovaj osnovni problem turističke opštine.

Da se u skorije vrijeme u tom pogledu ništa neće promijeniti govori praksa po kojoj veliki turistički rizorti sa desetinama hiljada kvadrata dobijaju saglasnosti za gradnju ne samo Ministrastva prostornog planiranja i državne imovine, odnosno Glavnog državnog arhitekte nego i Agencije za zaštitu životne sredine.

Dok se plasiraju markentinški podaci o ekskluzivitetu budućih turističkih kompleksa, o broju zvjezdica i  luksuznim sadržajima, nijesu ispoštovani osnovni uslovi za njihov priključak na zakonom propisanu infrastrukturu, vodnu i kanalizacionu mrežu.

Planskom dokumentacijom kojom je urbanizovana Velika plaža, predviđena  je izgradnja niza hotela, koji se ne mogu priključiti na osnovnu komunalnu infrastrukturu, jer vlasti turističke opštine i država nijesu ništa uradili u vezi sa tim.

Obaveza priključenja svakog objekta na kanalizacionu mrežu propisana je Zakonom o komunalnim djelatnostima. Prema članu 31 stav 1 ovog zakona, vlasnik građevinskog objekta  dužan je da priključi svoj objekat na komunalnu infrastrukturu za vodosnabdijevanje i prihvatanje, prečišćavanje odvodnih komunalnih, otpadnih i atmosferskih voda.

Dodatno, član 32 istog zakona propisuje da se priključenje objekta na komunalnu infrastrukturu vrši na mjestu i na način predviđen planskim dokumentom i zakonom. Priključci se mogu izvesti samo na osnovu odobrenja i uz nadzor nadležnog vršioca komunalne djelatnosti.

Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata definiše da se građevinsko zemljište smatra uređenim ako je komunalno opremljeno, što uključuje i postojanje priključka na vodovodnu i feklanu infrastrukturu.

Dakle, ako nije planom navedeno striktno priključenje na septičku jamu a ne kanalizaciju, sve u vezi izdavanja odobrenja i saglasnosti za gradnju na potezu Velika plaža je nezakonito.

Ako bi u nekom nerazumnom slučaju urbanistički plan i predvidio upotrebu septičkih jama, takvo rješenje bilo bi sporno sa aspekta zaštite životne sredine, turističkih i drugih standarda za luksuzne rizorte.

U tom smislu sporna je saglasnost koju na podnijete elaborate daje Agencija za zaštitu životne sredine, sa predlogom da se hoteli sa pet zvjezdica i oko 1.500 kreveta, te veliki broj stanova, priključe na takozvane upojne jame, što je eufemizam za obične septičke jame. Njihova je procjena da rješenje otpadnih i fekalnih voda iz megalomanskih objekata koje se odlažu u zemlju, ne predstavljaju direktnu opasnost za zagađenje životne sredine, zemljišta i mora.

U tekstu saglasnosti na Elaborate o procjeni uticaja na životnu sredinu, koje su Agenciji podnijeli investitori, firme Argos i Capital Estate, decidno stoji da će kanalizacija hotela biti povezana sa takvim jamama, te da su vlasnici obavezni da izgrade bioprerađivače otpadnih voda u svojim objektima.

U pitanju je najobičnija improvizacija kako bi se izašlo u susret investitorima.

Započeti turistički kompleksi čiju gradnju prate superlativi u pogledu luksuza i prijatnosti koje će pružiti svojim posjetiocima ali i podići turistički imidž destinacije, locirani su u blizini kanala Port Milena, koji je označen kao „Leglo zaraze u srcu Jadrana“.

U tekstu pod tim nazivom, koji je nedavno objavio portal Feral Bar, navode se najveći ekloški problemi i crne tačke  ulcinjske rivijere i Velike plaže. U neposrednoj blizini budućih hotela to je Port Milena i potok Bratica.

„Nazvan po kraljici Crne Gore Mileni Petrović, kanal Port Milena u Ulcinju decenijama je bio jedan od najautentičnijih pitoresknih kutaka i predjela najjužnije crnogorske opštine, pa i Jugoslavije. Prirodno utočište od nemirnog mora, nekada žila kucavica ulcinjske Solane, najveće mrijestilište ribe, a posebno jegulje u ovom dijelu Jadrana, uništeno ljudskom pohlepom i bezobzirnošću, danas nosi neslavnu titulu najveće septičke jame na otvorenom…..Ona je klasičan primjer neodgovornog odnosa prema prirodi, turističkim resursima, istoriji, tradiciji, identitetu i sveukupnom razvoju i respektu“, navodi se u tekstu Ferala.

„Procjenjuje se da je samo u posljednjih par godina izgrađeno na stotine objekata značajnih gabarita koji nemaju riješeno pitanje odvoda kanalizacije. Osim privatnih kuća i objekata, otpadne vode na direktan način u Port Milenu ispuštaju se i iz velikih hotela nadomak kanala, a tu je i bezbroj objekata za izdavanje smještaja koji, pogodite – svoje otpadne vode izlivaju u Port Milenu“, navodi Feral

A iz Kraljičinog kanala direktno u more. I tako decenijama na Velikoj plaži. Nema izgleda da će  išta u dogledno vrijeme mijenjati.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ALBANSKO – AMERIČKO OPONIRANJE SPAJIĆU I ALABARU ZA ULCINJ: Važnost lobiranja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tokom osmodnevne aprilske posjete premijera i njegove brojne delegacije SAD-u  nije upriličen ni jedan sastanak s “američkim kolegama”. Razlozi mogu biti razni – ali  na osnovu nekoliko izvora i indikacija, provlači se i učinak lobiranja albanskih organizacija koje su preko kontakata u Kongresu i Stejt dipartmentu uticale da se na crnogorsku vlast izvrši pritisak kako bi se odustalo od investicije iza koje formalno stoji Mohamed Alabar

 

 

Nije prošlo ni 20 dana od kada se premijer Milojko Spajić vratio iz Amerike a njegov, do tada broj 1, investitor Mohamed Alabar je javno odustao od gradnje na ulcinjskoj Velikoj plaži. Premijer je sa UAE krajem marta potpisao Sporazum o ekonomskoj i saradnji u oblasti razvoja nekretnina. Spajić je najavio investicije na teritoriji Ulcinja od 20 pa sve do 35 milijardi eura i gradnju maltene novog Dubaija. Ovakva retorika je izazvala  oštre kritike i strahove dijela javnosti, civilnog sektora, NVO  uz proteste lokalne zajednice u Ulcinju. Spajić je na otpor i kritike odgovorio frazama Mila Đukanovića – “kakva je to poruka investitorima generalno” i “ja vas molim da se manemo populizma i loših praksi koje tjeraju investitore”. Čak se  pozvao i na američkog šefa države rekavši da se i “predsjednik (Donald) Tramp bori za ovakve investicije”.

Premijer je nakon Emirata otišao u zvaničnu posjetu SAD-u  od 21. do 28. aprila gdje je  prekobrojna delegacija njegovih savjetnika, zvaničnika ministarstva finansija i Centralne banke imala seriju sastanaka s istim ljudima u međunarodnim finansijskim organizacijama. Platforma Vlade od 17. aprila je predviđala da se „na sastancima s američkim kolegama izrazi zahvalnost za podršku SAD-a u ostvarivanju crnogorskih vanjskopolitičkih prioriteta i učvršćivanje odličnog partnerstva dvije države“. Međutim, Spajić, iako je od početka na društvenim mrežama simpatizirao novu administraciju, nije imao šansu da se pohvali  uspjehom privlačenja investitora ni Trampu niti bilo kom visokom zvaničniku. Tokom osmodnevne posjete nije upriličen ni jedan sastanak s “američkim kolegama”. Razlozi mogu biti razni – (ne)rad i nesnalaženje ambasade u Vašingtonu, ministarstva Ervina Ibrahimovića i kabineta premijera. Tu su i objektivni razlozi – neočekivana smrt pape Franciska i odsustvo iz zemlje glavnih zvaničnika. Ipak, na osnovu nekoliko izvora i indikacija, provlači se i učinak lobiranja albanskih organizacija koje su preko kontakata u Kongresu i Stejt dipartmentu uticale da se na crnogorsku vlast izvrši pritisak kako bi se odustalo od investicije iza koje formalno stoji Alabar.

Alabar i njegova kompanija Eagle Hills su ranije bili u projektu Beograd na vodi za koji je srbijanski vladar Aleksandar Vučić “sa ponosom saopštio” da je on “bio čovek koji je doneo odluku da se gradi”. Američka republikanska kongresmenka Nikol Maliotakis (za 11.distrikt koji obuhvata Stejten ajlend i dio Bruklina) je 16. maja poslala pismo državnom sekretaru Marku Rubiu kojim  izražava veliku zabrinutost velike albanske zajednice u njenom izbornom okrugu zbog razvoja događaja u Ulcinju, sa većinskim albanskim stanovništvom,  i potezima vlasti koji dovode do promjene demografske strukture. Maliotakis je upozorila na centralizaciju obalnih resursa preko JP Morsko dobro od koje lokalna zajednica ima malu korist (tj.”dobija mrvice”) i kojim se onemogućava regionalni razvoj od koga bi svi imali koristi. Kongresmenka je zatražila podršku Stejt dipartmenta da urgira kod crnogorske Vlade da se lokalnoj zajednici vrate upravljačka prava prirodnim resursima i da se omoguće srazmjerne investicije u infrastrukturu grada i sva druga pripadajuća prava. Istog dana kada je poslato pismo Rubiu, oglasio se i Alabar rekavši da je “shvatio da ljudi ne žele investicije na tom prostoru i mislim da imaju na to pravo jer dolaze iz te zajednice”.

Maliotakis je ranije pozvala Nasera Niku, Albanca porijeklom iz Crne Gore i predsjednika Albansko – američkog udruženja Stejtn Ajlenda da bude njen gost na Molitvenom doručku 6. februara u Vašingtonu pod pokroviteljstvom američkog predsjednika. Pozvala ga je na privatni sastanak u njenom uredu dan prije Molitvenog doručka kako bi sudjelovao u razgovoru sa crnogorskim zvaničnicima. Navela je potrpredsjednika Vlade i vanjskog ministra Ibrahimovića, ministra za ljudska prava Fatmira Đeku i ambasadora Jovana Mirkovića. Ibrahimovićevo ministarstvo se 6. februara oglasilo o sastanku sa Maliotakis gdje je ona prenijela ministru vanjskih poslova i ambasadoru “da će SAD nastaviti da snažno podržavaju evropsku budućnost Crne Gore i dalji razvoj i prosperitet regiona”.

Kongresmenka Maliotakis je bila članica crnogorskog kokusa u Kongresu koji je u doba ambasadora Srđana Darmanovića brojao 42 kongresmena, više nego i albanski i srbijanski kokus. S umirovljenjem kopredsjedavajućeg Daga Lemborna iz Republikanske stranke krajem prošle godine kokus je praktično prestao postajati nakon osipanja i nebrige crnogorske diplomatije i Vlade. Ostala je samo kopredsjedavajuća kongresmenka iz Demokratske stranke Šeli Pingri. Sadašnji vanjski ministar i ambasador do sada nisu učinili ništa vidljivo da ponovo okupe Crnoj Gori prijateljski nastrojene kongresmene o čemu je Monitor već pisao. Pismo Maliotakis državnom sekretaru se u diplomatskoj zajednici smatra kao šamar  Vladi i ambasadi Crne Gore.

Ambasador Mirković je, prema riječima Džemala Lanice (predsjednika Albansko – američkog udruženja Ulcinj), otkazao nedjelju dana ranije dogovoreni sastanak Spajića sa predstavnicima crnogorske dijaspore. Umjesto toga pozvan je Nika i članovi nacionalističke albanske emigracije (koji imaju malo dodirnih tačaka sa Crnom Gorom) na slikanje sa premijerom. Na Facebook profilu Nikinog udruženja i dalje stoji mapa Velike Albanije objavljena 8. aprila ove godine na kojoj je Crna Gora izbrisana kao država i podijeljena između Albanije i Hrvatske. Lanica u razgovoru za Monitor za ovakav teški previd smatra odgovornim ambasadora.

Nedavno su u Americi bili i potpredsjednik Vlade i koordinator službi bezbjednosti Aleksa Bečić i poslanik Demokrata Boris Bogdanović. Učestvovali su na konferenciji organizovanoj od Transatlanstske mreže za liderstvo (Transatlantic Leadership Network – TLN). Jednu od glavnih uloga tu ima Saša Toperić (promijenio ime u Sasha Toperich). Radi se o Bosancu trenutno nastanjenom u Beogradu. Nezvanično saznajemo da je poziv Bečiću osiguran u trouglu Toperić, Dalibor Miloš i Zoran Korać (nekad blizak premijeru Spajiću). TLN i druge think-tank organizacije obično zakupljuju sale u kompleksu Kapitola gdje je smješten Kongres kako bi pozvanim govornicima dali osjećaj značaja. Kako su ovog puta pomenute sale u kompleksu Kapitola bile zauzete izabran je Kapitol Hil  društveni klub za republikance koji je van kongresnog kompleksa i koji ima široku lepezu organizacije privatnih skupova uključujući i vjenčanja. U saopštenju na portalu Demokrata je međutim javljeno da je “zamjenik premijera … Aleksa Bečić zatvorio Jugoistočni evropski transatlantski forum, održan u Kongresu Sjedinjenih Američkih Država u Vašingtonu, svojim obraćanjem na temu: Crna Gora na vratima Evropske unije. U video linku se može vidjeti Bečić kako se prvo obraća “članovima Kongresa”, “gospodinu Toperiču” i ostalima. Govor traje 6 i po minuta gdje on visoko uzdiže svoj i rad Vlade – sve na našem jeziku. Na snimku se vidi da niko od prisutnih ne stavlja slušalice što pokazuje da su svi razumjeli, tj. bili sa naših prostora. U sali nije bio nijedan član Kongresa. Ostaje upitno da li je zamjenik premijera doveden u zabludu da govori u Kongresu članovima Kongresa ili je svjesno radio partijski marketing.

Naredenih  dana se Bečić sastao sa pravim kongresmenima – Šeli Pingri i Robertom Aderholtom koji je nekada bio jedan od tri predsjedavajuća kongresnih komiteta koji su bili dio crnogorskog kokusa. Bečić je  imao i susrete u Pentagonu i istakao privrženost evro-atlantskim vrijednostima – makar verbalno.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UBISTVO DUŠKA JOVANOVIĆA BEZ KAZNE 21 GODINU: Decenije polaganja vijenaca i ćutanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

U obrazloženju nagrade od milion eura koje je za nove informacije o ubistvu raspisao bezbjednosni vrh navodi se –  ,,…nakon dvije decenije, Crna Gora duguje Dušku Jovanoviću, njegovoj porodici, redakciji lista Dan, novinarskoj zajednici i svim građanima – istinu”. Ostaje dug

 

 

Ni nakon 21 godine od ubistva glavnog i odgovornog urednika lista Dan Duška Jovanovića nema pomaka u istrazi. Nema napretka u otkrivanju izvršilaca i nalogodavaca ovog zločina. Kao i ranijih godina, sve se svelo na polaganje vijenaca i paljenje svijeća u Podgorici.

Jovanović je ubijen oko ponoći 27. maja 2004. godine, kada je u njega, iz golfa 3, ispaljen rafal iz automatske puške. Dan je, dvije godine prije ubistva, prenosio tekstove zagrebačkog Nacionala, u kojima su tadašnji premijer Milo Đukanović i vlast DPS-a povezivani sa duvanskom mafijom na Balkanu. Vlasnik Nacionala Ivo Pukanić ubijen je 2008. godine.

Prvi predmet formiran je odmah nakon likvidacije, protiv  Damira Mandića koji je  osuđen za saučesništvo na 19 godina zatvora. On je nedavno odslužio tu kaznu, ali je ostao u zatvoru zbog sumnje da je dio kriminalne grupe koja je švercovala 2,5 tona kokaina.

Novi predmet, koji je zadužila tužiteljka Vesna Jovićević, formiran je tek u avgustu 2013, kada je Vrhovno državno tužilaštvo tražilo analizu spisa prikupljenih tokom postupka. VDT Podgorica, tužiteljka Sanja Jovićević, 2014. godine formira novi predmet. Zoran Vučinić ga nasleđuje 2017.  Dešavalo se pojedini tužioci godinama ne preduzimaju ni jednu radnju.

Više državno tužilaštvo u Podgorici je 2021. godine formiralo novi predmet povodom ubistva Jovanovića, koji je zadužila tužiteljka Danka Ivanović-Đerić. Ona je saslušala više svjedoka, među kojima i Vesnu Medenicu, koja je bila vrhovni državni tužilac kada je Jovanović ubijen, nekadašnjeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića, tajnog agenta Duška Golubovića… Izjave su dali u svojstvu građanina bivši premijer Dritan Abazović i novinarka Radio televizije Republike Srpske Nataša Miljanović-Zubac.

Mediji su saopštili da je tužiocima dostavljena i šema u kojoj su  nalogodavci, finansijeri, organizatori, izvršioci i saizvršioci… Operativci koji su pravili šemu detaljno su pred tužiteljkom Ivanović-Đerić i vrhovnim državnim tužiocem Miloradom Markovićem objašnjavali kakva je uloga svakog od 16 osoba pomenutih u tim spisima. Bivši premijer Abazović je izjavio da su se tokom njegovog mandata u operativnim informacijama vezanim za ubistvo Jovanovića konstantno provlačila dva imena – Zoran Lazović i Duško Golubović.

Za vrijeme Abazovićevog mandata, Vlada je 2023. tražila međunarodnu pomoć FBI za rasvjetljavanje ubistva. Krajem te godine Tužilački savjet je saopštio da u istragu ovog ubistva nije uključena nijedna strana služba.

Na brojne propuste u vođenju ove istrage godinama upozorava Komisija za praćenje istraga napada na novinare i imovinu medija. U svojim izvještajima Komisija traži, između ostalog, provjeru baze bioloških profila, kako bi se, eventualno, utvrdilo kome pripadaju tragovi pronađeni tokom uviđaja i istrage.

,,Komisija je  postavila brojna pitanja i dala brojne predloge i preporuke tužilaštvu i policiji u vezi predmeta ubistva Duška Jovanovića.  Preporuke je u formi izvještaja usvojila  i Vlada Crne Gore, ali odgovore na iste, od strane u prvom redu tužilaštva,za sada nemamo”, kaže za Monitor advokat Nebojša Asanović, koji je kao član Komisije sačinio izvještaje o postupanju policije i tužilaštva tokom istraga ovog ubistva. On dodaje da je očito da postoji problem u komunikaciji između Komisije i tužilaštva:  ,,U prvom redu zbog toga što tužilaštvo ne odgovara Komisiji, ali ni Vladi Crne Gore na brojne preporuke. Očito taj problem ne može ili ne želi da riješi ni Vlada Crne Gore, a Komisija ne može sigurno”.

Dugogodišnji čelnik crnogorske policije Veselin Veljović izjavljivao je ranije da je umor nadležnog tužioca u noći likvidacije razlog što do kraja nije rasvijetljen ovaj slučaj  i što je taj predmet nepovratno izgubljen. Po njemu, ubistvo Jovanovića je operativno riješeno, policija zna ko je to uradio, ali  nema materijalne dokaze.

Za razliku od ranijih struktura u policiji, vršilac dužnosti direktora Uprave policije Lazar Šćepanović poručo je da će on i njegov tim dati sve od sebe da rasvijetle ubistvo i dokažu ko su počinioci tog teškog krivičnog djela.

Društvo profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG) pozvalo je vrhovnog državnog tužioca Markovića da javno saopšti da li istražne radnje u slučaju ubistva Jovanovića ukazuju da iza toga stoji organizovani kriminal i izbog čega onda Specijalno državno tužilaštvo (SDT) nije nadležno za predmet. ,,Vršilac dužnosti direktora Uprave policije Lazar Šćepanović je ukazao da istraga ide u tom pravcu a informacije iz više izvora, uključujući bvšeg premijera Dritana Abazovića, idu na ruku toj činjenici”.

U cilju rasvjetljavanja i ovog zločina, nedavno je pred skupštinskim Anketnim odborom za postupanja državnih organa u političkim ubistvima i napadima na novinare i intelektualce, izjavu dao bivši premijer Duško Marković, nekadašnji visoki funkcioner DPS-a i šef državne bezbjednosti u vrijeme ubistva Duška Jovanovića. Upitan o ubistvima iz tog vremena, rekao je da služba bezbjednosti ,,nije bila organizator bilo kojeg ubistva” i dodao da je svojevremeno predlagao da se Jovanoviću ponudi zaštita kada je govorio da mu je ugrožena bezbjednost.

Za novog svjedoka na Anketnom odboru predložen je i Milo Đukanović. On je ranije sa najviših državnih funkcija poručio da ubistvo Jovanovića nema nikakve veze sa državnim organima Crne Gore.

Nedavno je vd dikretora UP Lazar Šćepanović predložio MUP-u da javno obeća nagradu za informacije o ovom ubistvu, postupajući po inicijativi Komisije za praćenje istraga napada na novinare. Vlada je do sada bila gluva za ovaj predlog Komisije.

Predlog je usvojen i potpisao ga je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović, pa je na dan obilježavanja ovog zločina potpredsjednik Vlade za bezbjednost, odbranu, borbu protiv kriminala i unutrašnju politiku Aleksa Bečić kazao da je Ministarstvo unutrašnjih poslova obećalo nagradu od milion eura za informacije o ubistvu Jovanovića.

Asanović kaže da je dobrodošla svaka inicijativa, akcija ili pokušaj bilo koga ili sa bilo koje strane da dolaze, da se otkrije ili da se doprinese tome da se razriješi ovo ubistvo, ali i da se otkriju i procesuiraju i svi oni, a posebno ona službena lica koja su do sada opstruirala postupke u vezi ubistva. ,,Ali me je strah da u svemu tome ima i onih koji to rade isključivo izbog svojih političkih razloga i drugih interesa i javljaju se verbalno od godišnjice do godišnjice i koriste se tako imenom Duška Jovanovića. S druge strane nisu konkretno uradili ništa što mogu da urade da stvarno pokrenu ili ubrzaju postupak rješavanja ubistva”, naglašava Asanović.

Uoči ovogodišnjeg Dana nezavisnosti – 21. maja, predjsednik Crne Gore Jakov Milatović posthumno je odlikovao Duška Jovanovića. Predsjednik Skupštine Andrija Mandić objavio je da će novinarska galerija u Skupštini nositi ime Duška Jovanovića.

Asanović je optimista da se ovaj slučaj može riješiti prije svega promjenom načina rada tužilaštva, i ukoliko bi on dobio prioritet u radu nadležnih organa. ,,Treba pružiti timu koji radi na ovom slučaju i predmetu svu moguću podršku i pomoć, uključujući i angažovanje inostranih institucija i lica specijalizovanih u prvom redu sa radom na DNK uzorcima i sve predmete pronađene i sačuvane, a vezane za ovaj zločin ponovo temeljno ispitati sa svim najnovijim tehničkim sredstvima i DNK metodama. To je dalo rezultate u mnogim državama. Znam za slučajeve u SAD i Australiji, gdje su pomoću tih novih tehnologija riješeni zločini stari i po 40 i više godina”.

U obrazloženju nagrade za informacije o ubistvu navodi se  – ,,…Nakon dvije decenije, Crna Gora duguje Dušku Jovanoviću, njegovoj porodici, redakciji lista Dan, novinarskoj zajednici i svim građanima – istinu”.

Ostaje dug.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo