Povežite se sa nama

HORIZONTI

EVROPI ZBOG RATA U UKRAJINI I SANKCIJA NA ISTOKU PRIJETE ENERGETSKI POTRESI: Nafta i gas kao bičevi moćnih

Objavljeno prije

na

EU je postavila cilj da rezervoari budu 80 odsto puni do kraja oktobra. U međuvremenu se uvoze rekordne količine tečnog prirodnog gasa (LNG) iz SAD-a, što omogućava kontinuirano punjenje rezervoara. Analitičari upozoravaju da čak i da se dostigne planirana popunjenost od 80 odsto do kraja oktobra to neće biti dovoljno da se prebrodi čitava sezona grijanja (od 1. oktobra do 31. marta) bez isporuka gasa i tokom zime

 

Nedavno isključenje gasovoda Nord Steam 1 za Evropu, pod izgovorom redovnog 10-dnevnog remonta koji se radi svake godine, je izazvalo zebnje u Evropskoj uniji (EU) da se možda ponovno uključenje neće ni desiti u sadašnjoj konstalaciji snaga. Iako ima još nepuna tri mjeseca do početka sezone grijanja Evropa se plaši da će Kremlj ove zime izazvati veliku energetsku krizu tako što će potpuno isključiti isporuku gasa kao odgovor na sankcije EU zbog agresije na Ukrajinu. Ruski energetski gigant Gazprom je sredinom juna smanjio protok gasa u Evropu za 60 odsto, u trenutku kada su evropski rezervoari bili napola puni. Njemačka je već prešla u status „alarma“, dok je još 12 zemalja članica EU u statusu „ranog upozorenja“. Njemački vicekancelar Robert Habek, zadužen za ekonomiju i energetiku, naredio je da se pripreme termoelektrane na ugalj (koje su ranije bile otpisane i zatvorene zbog ekoloških agendi) u slučaju da Njemačka ostane bez gasa. Njemačka većinu svog plina koristi za grijanje, a samo 15 odsto se koristi za proizvodnju električne energije čiju ulogu mogu zamijeniti elektrane na ugalj.

EU je postavila cilj da rezervoari budu 80 odsto puni do kraja oktobra. U međuvremenu se uvoze rekordne količine tečnog prirodnog gasa (LNG) iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD), što omogućava kontinuirano punjenje rezervoara. Međutim, analitičari upozoravaju da čak i da se dostigne planirana popunjenost od 80 odsto do kraja oktobra to neće biti dovoljno da se prebrodi čitava sezona grijanja (od 1. oktobra do 31. marta) bez isporuka gasa i tokom zime.

Gabariti skladištenja gasa uveliko variraju u EU. Rezervoari u Poljskoj i Portugalu su već puni skoro 100 odsto. Međutim, ni puni rezervoari u Poljskoj i Portugalu nisu dovoljni da prebrode cijelu zimu pa bi bez novih zaliha tokom zime Poljaci imali plin samo do 18. januara, a Portugalci tek do 24. novembra ako bi se sve isporuke trenutno prekinule. Rezervoari većine zemalja nisu dovoljno veliki da izdrže cijelu zimu. Izuzetak su Slovačka i Austrija, koje imaju dovoljno plina do kraja sezone grijanja pod uslovom da su rezerve na maksimumu. Češka je na trećoj najboljoj poziciji, jer njeni kapaciteti mogu izdržati do 5. aprila ako su puni. Kod svih ostalih je slika znatno lošija.

Kao jedna od trenutnih alternativa ruskom gasu je novi gasovod do Norveške koji će Poljska staviti u pogon već 1. oktobra kao prva zemlja EU koja se u potpunosti odrekla ruskog gasa. Rezervoari u Portugalu su gotovo kompletno  napunjeni LNG-om koji se dovozi brodovima po osnovu dugoročnih ugovora.

Njemačka je i dalje najizloženija, jer gotovo u potpunosti ovisi o uvozu ruskog plina. Uprkos tome što ima daleko najveće tankove za skladištenje u Evropi, njemačka potražnja za gasom je enormna i rezerve mogu maksimalno izdržati 108 dana potrošnje, tj. do 16. februara. Sadašnje zalihe od samo 60 odsto mogu potrajati do 8. decembra.

EU u cjelini je u istoj poziciji sa prosječnim kapacitetom skladištenja od 98 dana potrošnje, tako da u najboljem plina će biti do 6. februara. U sadašnjoj situaciji od 60 odsto popunjenosti na nivou EU plin može trajati do 28. novembra (pod pretpostavkom da 1. oktobra počne zima).

U  najgoroj poziciji je ratom pogođena Ukrajina, koja takođe ima ogromne tankove za skladištenje koji čine oko 20 odsto ukupnih kapaciteta Evrope. Sadašnje zalihe stoje na samo 21 odsto popunjenosti. U normalnom toku stvari Ukrajina ima dovoljno gasa za 135 dana potrošnje, ali trenutna količina gasa je dovoljna samo do 29. oktobra ili u najboljem slučaju do kraja novembra ako je jesen blaga. Ukrajina već više od tri godine ne uvozi iz Rusije, a njeni evropski snabdjevači će ove zime i sami biti u deficitu.

Generalno zalihe LNG-a mogu pokriti oko 15 odsto potreba Evrope, prije svega zbog tehničkih ograničenja, tj. malih kapaciteta trenutno raspoloživih LNG terminala u Europi. Proizvodnja gasa u Norveškoj i Holandiji za sada nije dovoljna za sve. Evropljani za početak moraju smanjiti potrošnju za 15 odsto, prema studiji Bruegela, ako žele prebroditi zimu. U najekstremnijim scenarijima, moraće se uvesti racionalizacija plina i narediti kompanijama da smanje industrijsku proizvodnju kako bi se osiguralo dovoljno plina za grijanje domova.

Na naftnom ratištu došlo je do interesantnog preokreta. Prošle sedmice je ruski sud u Novorosijsku blokirao tranzit kazahstanske nafte ka Zapadu preko CPC naftovoda (Caspian Pipeline Consortium) na 30 dana zbog navodnih ekoloških incidenata koji su izazvali „nenadoknadive posljedice“. U međuvremenu apelacioni sud je promijenio odluku i dozvolio rad naftovoda nakon što je naredio simbolično plaćanje kazne od nešto preko 3 hiljade eura (200 hiljada rubalja). Preko CPC-a i terminala u luci Novorosijsk prolazi oko 1 odsto svjetske nafte i glavna je ruta za izvoz 80 odsto kazahstanske nafte na Zapad. Njegovo zatvaranje bi teško pogodilo ekonomiju Kazahstana ali i zapadne naftne kompanije Chevron i Exxon koje su puno investirale u tamošnja naftna polja i učestvuju u vlasničkoj strukturi CPC naftovoda sa 22 odsto.

Prije nego je apelacioni sud razmotrio žalbu administracija predsjednika Kasim-Jomart Tokajeva je zaprijetila da će zabraniti sav tranzit sankcionisanih roba za Rusiju i Bjelorusiju preko svoje teritorije. Ministar finansija je čak najavio i javnu raspravu o tome koja je trebala trajati do 22. jula i koju su posmatrači vidjeli kao upozorenje na rusko zatvaranje naftovoda.

Nakon toga je „nezavisni“ apelacioni sud „razmotrio spise i saslušao argumente stranaka i promijenio odluku oblasnog suda“.

Ovo nije prvo zatvaranje naftovoda od početka invazije na Ukrajinu. Moskva je u martu zatvorila naftovod navodeći štetu od oluje kao razlog prekida, dok je potraga za navodnim minama oko naftovoda najavljena krajem juna izazvala dodatne poteškoće. Predsjednik Tokajev je prošle sedmice zatražio pomoć od američkih kompanija, koje su već prisutne na razvoju ogromnog naftnog i gasnog nalazišta Tengiz, za pomoć u konsolidaciji izvoznih ruta nafte kojima bi se zaobišla Rusija. Jedna od opcija koja se razmatra je značajno povećanje količine nafte koja se prevozi tankerima preko Kaspijskog mora od Kazahstana do Azerbejdžana. Nedostatak tankera za sada predstavlja značajnu prepreku.

Rusija je na zahtjev kazahstanskih vlasti početkom ove godine poslala kontigent specijalnih jedinica radi gušenja nemira koji su izbili prije početka ruske agresije na Ukrajinu. Kazahstan i njen predsjednik Tokajev odbili su da vrate „usluge“. Prvo je Kazahstan odbio da pošalje „mirovne trupe“ u takozvane ruske „narodne republike“ u Donbasu, a onda je predsjednik Tokajev na Sank-Peterzburškom ekonomskom forumu (SPEF) u lice i javno rekao svom kolegi Vladimiru Putinu da su narodne republike „kvazitvorevine“ i da ih Kazahstan neće priznati.

U Rusiji ne manjka optimizma. Suficit tekućeg platnog bilansa Rusije dostigao je rekordnih 70 milijardi dolara na kraju drugog kvartala 2022. godine, prema najnovijim podacima Centralne banke Rusije (CBR), čime je ukupan suficit za prvo polugođe iznosio 138,5 milijardi dolara. Time je rekordni platni suficit u prvoj polovini 2022. već premašio suficit ostvaren za cijelu 2021. Godišnje suficit je skočio 3,5 puta uprkos zapadnim sankcijama. Rusija  nastavlja da akumulira devize kroz izvoz nafte i gasa. Analitičari su ranije očekivali da bi platni bilans u 2022. godini mogao dostići rekordnih 200 do 300 milijardi dolara suficita, u poređenju sa 122 milijarde dolara u 2021., prevashodno zbog kolapsa uvoza i visokih prihoda od izvoza nafte i plina. Ipak, u globalu nije sve tako sjajno. Ruska ekonomija je u zvaničnom padu od 4 odsto u junu (u odnosu na isti period prošle godine). Novčani promet preko centralne banke je smanjen za 7,6 odsto u istom mjesecu što ukazuje na generalno smanjivanje ekonomske aktivnosti i silazak u recesiju.

Recesija prijeti i Zapadu. Po najnovijim podacima američkih vlasti, inflacija je u junu probila 9 odsto na godišnjem nivou za isti period što je najveći skok cijena u zadnje 4 decenije. Najveći uzrok inflacije su cijene goriva koje su konačno počele osjetno padati sa cijenom barela ispod 100 dolara. Američka centralna banka (FED) je već nekoliko puta dizala kamatne stope kako bi ukrotila inflaciju što je dovelo do znatno skoka američkog dolara u odnosu na euro i druge valute. Nakon 20 godina kurs dolara se gotovo izjednačio sa eurom.

Kada je u pitanju cijena nafte u Americi su oči uprte u posjetu predsjednika Džozefa Bajdena Bliskom istoku, prije svega Saudijskoj Arabiji, vodećem svjetskom proizvođaču nafte od čije (ne)voljnosti najviše zavisi energetska stabilnost Zapada. Prijestolonasljednika princa Mohameda bin Salmana su američki obaveštajci opisali kao vjerovatno odgovornog za ubistvo i čerečenje nezavisnog saudijskog novinara Džamala Kašogija 2018. Bajden je tokom predsjedničke kampanje odbio da se sastane sa Bin Salmanom i obećavao  da će natjerati Saudijce da „plate cijenu i učini da ih svako izbjegava” zbog kršenja ljudskih prava. Izgleda da je Bajden sada voljan učiniti  preokret. Osim nafte za Amerikance je jednako važno da se postigne politička stabilnost u zemljama Persijskog zaliva i napravi jaka kontrateža Iranu i prodorima ruskog uticaja.

Iran je po informacijama pojedinih zapadnih zvaničnika odlučio isporučiti nekoliko stotina dronova ruskoj armiji koji su joj potrebni za izviđanje i korekciju artiljerijske vatre na frontu. Ruska ratna industrija pati od nedostatka zapadnih komponenti koje su korištene za proizvodnju sofisticiranih dronova i krstarećih raketa.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

HORIZONTI

SVJEDOČANSTVO MASAKRA KOSOVARA U BARU 1945.: Nesuočavanje Crne Gore sa mrljama prošlosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor ekskluzivno donosi svjedočanstvo o masakru u Baru mahom nad kosovskim Albancima koje je napisao prije smrti predratni komunista i partizanski borac Vaso Markov Vujović iz sela Čukojevići, cetinjska opština. Autobiografska skripta je ustupljena od strane porodice Monitoru i crnogorskoj stručnoj javnosti u nadi boljeg razumijevanja ovog i drugih događaja kojima je bio očevidac

 

 

Drugog aprila ove godine čelnici nacionalnih vijeća Albanaca i Bošnjaka u Crnoj Gori su održali komemoraciju u Baru i položili vijence na javnosti malo poznato stratište. Obilježeno je 80 godina od masakra nekoliko stotina muškaraca sa Kosova (mahom Albanaca i manje  Bošnjaka) koje su partizanske vlasti namjeravale poslati brodovima na front u Istru. Komemoracija je maltene prošla nezapaženo od države i njenih medija. Nije prvi put. Prošle godine je potpuno ignorisano 100 godina od mirnodopskog masakra nekoliko stotina Bošnjaka svih uzrasta i oba pola u Šahovićima (opština Bijelo Polje). Prosrpske stranke koje su forsirale svoje narative kroz rezolucije, su prve odbacile rezoluciju o Šahovićima u Skupštini. To je bio jasan signal da ni rezolucija o Kosovarima nema šanse.

Aktivista za ljudska prava Aleksandar Saša Zeković je krajem marta ove godine podnio krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) protiv, za sada nepoznatih, pripadnika i starješina Desete crnogorske udarne brigade. Oni se terete za zločin protiv čovječnosti, ratni zločin i zločin protiv ratnih zarobljenika “na način što su iz vatrenog oružja ubili najmanje 452 osobe, a njih najmanje 104 ranili”. Zeković je imao brojne razgovore sa zvaničnicima kako bi “iskazali odgovorajuće poštovanje prema nevinim i civilnim žrtvama iz Drugog svjetskog rata i poratnog perioda”. Ljudi su stradali iz ideoloških ili klasnih razloga, ličnih motiva egzekutora, nediscipline ili zbog revolucionarnog žara nekih komunista.

Naša javnost je posljednjih godinu pod navalom istorijskog revizionizma i protivzakonitog veličanja nacističkih kvislinga i zločinaca iz Drugog svjetskog rata. Glavni nositelji selektivnog pamćenja i revizionizma su vladike SPC-a u Crnoj Gori i u nešto manjoj mjeri prosrpski političari. Nekima je izgleda sinulo da su alatke u rukama srbijanske Prve familije i njihove državne bezbjednosti pa su smanjili zapaljivu retoriku. Drugi su nastavili po starom uz javne žalbe da se ne govori o komunističkim zločinima.

Monitor ekskluzivno donosi svjedočanstvo o masakru koje je napisao prije smrti predratni komunista i partizanski borac Vaso Markov Vujović iz sela Čukojevići, cetinjska opština. Autobiografska skripta je ustupljena od strane porodice Monitoru i crnogorskoj stručnoj javnosti u nadi boljeg razumijevanja ovog i drugih događaja kojima je bio očevidac.

Vujović piše da je Deseta brigada u osvit tragedije raspoređena duž Primorja od Kotora do Bojane i prema Skadru. Štab brigade je bio na pristanu u Novom Baru dok je on dužio radio stanicu.

“U Bar su poslije nekoliko dana počeli da pristižu od Skadra Kosovci…koje su naše jedinice poslije teških borbi na… Kosovu i Metohiji opkolile i zarobile, oko 40.000”. To su bile jedinice koje su se borile sa Njemcima ali koje nisu htjele odstupiti sa njima nego su ostale na Kosovu. Nove vlasti su ih mobilizirale i krenule slati na front maršem preko Prizrena i Skadra u Bar pa “brodovima za Hrvatsku i Istru”. Kada je počelo prebacivanje “već je stiglo… oko 5.000 ovih Kosovaca” piše Vujović. Smješteni su u zgradu Monopola a počele su pristizati i “ostale kolone tako da ih je bilo tog dana u Baru oko 12.000”.

Vaso Vujović navodi da je  dok je bio kod radio stanice čuo pucanj puške. Nakon nekoliko sekundi još jedan pucanj. Došao je do vrata Monopola da vidi šta se dešava. Rečeno je “kako je jedan Kosovac ubio jednog našeg sprovodnika ispred ulaska u Novi Bar”. Kosovar je, uz pomoć drugog, oteo pušku od sprovodnika koji je stajao sa strane i ubio ga. Nakon toga su drugi sprovodnici ubili Kosovara. Kolona je onda nastavila put i ušla u dvorište Monopola koje je bilo već prepuno. Kada je Vujović ušao u avliju primijetio je “uzburkanost kod Kosovaca”.

U avliji su bili poručnik OZNE Radomir Đukić i Ivo Vukotić, zamjenik komandanta bataljona sa još jednim partizanom. Vezali su drugog Kosovara koji je pomogao ubijenom u otimanju puške. Onda je on počeo vikati “na njihovom jeziku, izgledalo je kao da poziva u pomoć”. Ispalo je da jeste jer su se Kosovari okupili oko partizana a oni koji su bili u zgradi su izašli na prozore. “Odjednom iza ovog povika počeše da se razilaze oko nas, oni sa prozora miču se, već nam je sumnjiva stvar” dalje piše Vujović. Iznenada je sa prozora među partizane doletila ručna bomba. Uspjeli su se razmaći prije eksplozije tako da niko nije pogođen. “Komandant brigade sa nekoliko oficira iz štaba brigade bili su pred samim vratima od Monopola, pored kunete (jarka) s one strane ceste prema moru na trotoaru”. Odmah nakon prve bombe doletila je i “druga bomba iz stroja (kolone) pred vratima Monopola na našeg komandanta brigade i oficire”. Srećom, eksplodirala je u kunetu (jarku) ne pogodivši nikoga. “U istom krenula je jedna grupica Kosovaca… na našeg puškomitraljesca Boška Martinovića, koji je bio, odmah lijevo od komandanta brigade Nikole Živkovića i onih oficira, postavio puškomitraljez”. Masa je pojurila da otme oružje. Živković je naredio da se ne puca, ali Martinović, u strahu da će Kosovari zgrabiti cijev mitraljeza je “odmah opalio rafal… i ubio Kosovce koji su htjeli da mu ga otmu”. “Odjedanput su iz stroja Kosovci bacili nekoliko bombi”. Partizanske jedinice su već bile u pripravnosti a u pomoć je stigla i mornarička jedinica. “Sa svih strana zapucala su razna automatska oružja, mitraljezi… šarci i bombe”. Vujović, i još navedena trojica se nalaze izolirani u avliji Monopola. Partizani su sa svih strana otvorili vatru na Monopol i “ne znaju da se mi tu nalazimo”. “Počeli su (pucati) od onda i iz kuća oko Monopola, sa prozora” piše Vujović. Oko njih padaju mrtvi u avliji dok oni čekaju da ih partizani uoče i istovremeno paze na Kosovare da ne krenu na njih.

“Krenuli smo prema ulaznim vratima Monopola, ali na vratima je bila naslaga od jednog metra mrtvih… kako su ono jurnili na vrata naši su osuli vatrom… Zastali smo malo pored vrati da bi se glavna vatra sa vrata prebacila… i u međuvremenu iskoristili priliku da preko gomile lješeva prijeđemo u hodnik od Monopola. Čitavo dvorište bilo je zastrto mrtvima, hodnik skroz. Između gomile mrtvih, na vratima i hodnikom, bilo je i ranjenih koji jauču.” Vujović navodi da su njih trojica imali samo pištolje dok četvrti nije imao ništa. “Očekujemo kad će nas ubiti naši… očekujemo kad će Kosovci navaliti na nas”. Uperili su pištolje u Kosovare koji su željeli vani “misleći da su se njihovi latili oruđja i da im pomognu, kao i da bi se spasili od eventualnog strijeljanja kada prestane vatra.” “Nama se učinilo da je takvo stanje trajalo dugo”, velik je bio i sekund. Nakon pola sata je vatra počela jenjavati. Tada su dozvali partizane rekavši da su njih četiri unutra. Istovremeno Kosovari traže od četvorke besu da će ostati u životu. “Govorili smo besa je (od nas) samo ne mrdajte iz mjesta, ne pokušavajte na izlaz, mi garantujemo za sve vas.” Zamjenik komandanta bataljona Vukotić je rekao da će izlaziti jedan po jedan preko gomile leševa. Partizani su motrili na prozore Monopola. Kada su izašli u avliju “nigdje nisi mogao ugazit na zemlju” jer je sve bilo pokriveno leševima, piše Vujović.

“Grozno je to bilo pogledati, bilo ih je koji su jošt živi, koprcaju se, jauču”. Kada su izašli iz avlije, prizor je bio isto jeziv. “Mogao si da vidiš samo mrtve po cesti, jedan preko drugog se isprebacali… ne vidiš ceste od lazine (mnoštva) mrtvih skroz do mostića za ulaz u Novi Bar. Potoci krvi iz ceste otiču u kunetama.” Neki Kosovari su se uspjeli domoći kuća u pokušaju bijega dok je bataljon iz Starog Bara odmah opkolio područje da ne umaknu.

Nove kolone Kosovara koje su pristizale (preko Skadra) kad su vidjele gomile mrtvih i ranjenih počele su glasno klicati partizanima i Titu u nadi da neće proći kao prethodni. Nove dolazeće kolone su partizani temeljno pretresali. Vujović navodi da je pronađeno više od 300 bombi, 60 pištolja i nekoliko kama koje su provukli tokom zarobljavanja i sprovođenja u sastav NOVJ.

Kad se sve stišalo, “naši bolničari i bolničarke su odmah uz pomoć ostalih partizana, počeli da prenose u bolnici ranjene Kosovce… bilo je mnogo ranjenika” i onih kojima nije bilo pomoći. Sve je činjeno da se što više njih spasi.

Isto veče kada se bolnica punila ranjenima “naši partizani prikupljali su na željezničkoj… lješeve Kosovaca, utovarivali ih u vagone… sakupljeno ih je oko 700… puna četiri vagona naslaganih mrtvih Kosovaca” piše Vujović. Mrtvi su “odvezeni željeznicom, i negde ispod Sutormana izručeni, nasuti benzinom i zapaljeni, pošto se nije imalo vremena i ko je mogao tu masu zakopat”. Neki su prije utovara leševa pljačkali što su našli, iako je bilo strogo zabranjeno. Vujović ističe da ne bi ništa uzeo i da nije bilo zabranjeno.

Kasnije su preživjeli Kosovari ispitivani kako je došlo do svega. “Zaključeno je da je kroz njih uz put strujala četnička propaganda… neko im je rekao hoće da vas odvezu morem i pobacaju u more. Neće na vas da troše metke… (ili) hrane vas u zatvoru”. U Baru su vidjeli mnoštvo brodova i proširila se priča da je strah opravdan. Uz procjenu da nema puno partizana pobuna se učinila izvodljivom.

“Tako se završila čitava ova tragedija” završava autor uz naglasak da “nikad u težem škripcu niti situaciji nijesam do danas bio”.

Jovo MARTINOVIĆ

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SMJENA NAČELNIKA BIA I NOVI PRITISCI SRPSKOG SVETA NA CRNU GORU: Šef je nezadovoljan – pojačaj tempo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz  reakcija medija bliskih šefu režima  može se  zaključiti da je, do skoro u nebesa uzdisan zbog vjernosti Vučiću, Parezanovic  pao u nemilost i ubraja se u one koji su nelojalni i povezani sa stranim službama. Mnogo toga se zamjera drugu Marku. Nezvanično, Monitor saznaje iz nekoliko izvora u diplomatskoj zajednici u Beogradu, da je osim Parazanovićeve blamaže kod kuće Vučić nezadovoljan i sa njegovim učincima u Crnoj Gori i da je to jedan od razloga njegove smjene. Novi načelnik Vasiljević je već dobio upute kako da se intenzivira rad u Crnoj Gori i pojača opstrukcija ka putu u EU

 

 

Mediji u Srbiji su  7. decembra objavio vijest o smjeni Marka Parazenovića, načelnika operative Bezbedonosno informativne agencije (BIA) i de fakto njenog prvog čovjeka. Od režimskih medija informaciju je razglasio žuti Informer čiji vlasnik i glavni urednik Dragan Vučićević je osoba iz najužeg kruga predsjednika Aleksandra Vučića. Informer je o smjeni pisao afirmativno dodavši da je postavljenje Nikole Vasiljevića na Parezanovićevo mjesto “dočekano s odobravanjem” pozivajući se opet na režimsku Republiku. Informer citira neimenovanog sagovornika iz BIA-e: “Nema, verujte mi, čoveka među nama koji se nije obradovao…unutar BIA-e koji su lojalni svojoj državi i žele joj sve najbolje”. Izvor posebno ističe : “ Nikola nije povezan ni sa jednom stranom službom, što se, nažalost, ne može reći za neke druge (čelne) ljude”. U  sigurnosnim službama. “Vasiljević je uvek radio strogo u interesu svoje zemlje” je zaključak sagovornika. Iz ovoga  se može zaključiti da je, do skoro u nebesa uzdisan zbog vjernosti Vučiću, Parezanovic sada pao u nemilost i ubraja se u one koji su nelojalni i povezani sa stranim službama.

Smjena Parezanovića je samo jedna u nizu čistki i manija koju braća Vučić posljednjih  mjeseci sprovode u vojsci, policiji i tajnim službama iako po zakonu oni nemaju te nadležnosti. Radar je krajem oktobra objavio, pozivajući se na neformalne razgovore sa donedavnim službenicima BIA-e, da je više od dvije trećine kapaciteta Agencije stavljeno u funkciju pronalaženja i eliminacije potencijalnih „dezertera“ iz redova režima.

Direktor BIA-e Vladimir Orlić je prošle godine uručio Vučiću Zlatnu medalju za zasluge prvog stepena povodom Dana službe. Orlić je tada predsjedniku (koji po ustavu ima samo ceremonijalne ovlasti) “pre svega i pre svih” zahvalio na “podršci koja je bila za nas najznačajnija”. “Najdraži gost” i borac protiv obojenih revolucija se ove godine nije pojavio na proslavi BIA-a. Desetak dana prije toga,  na  televiziji je poručio da “za prvih sedam meseci nismo imali nijedan snimak sa plenuma od BIA-e i MUP-a… kompletna operativa nije samo zakazala, nego ili ćutala, ili direktno radila za drugu stranu“. Mnogi su prepoznali da Predsjednik cilja na Parezanovića koji mu je ranije bio osoba od najvećeg povjerenja. Nezvanično, mnogo toga se zamjera drugu Marku. Srbija je posljednju godinu bila suočena sa  masovnim demonstracijama i studentskim blokadama zbog pada nadstrešnice u Novom Sadu. Sve su veće pukotine i nezadovoljstvo u državnim službama i pravosuđu zbog galopirajuće korupcije i preuzimanja državnih službi od strane kartela bliskih vladajućoj porodici.

Na Kosovu su sigurnosne službe razbile narko – špijunske operacije BIA-e, zatvorile pet laboratorija za drogu i 16 švercerskih ilegalnih prekograničnih puteva koje su, po riječima kosovskog premijera, koristili kriminalci bliski vrhu Srbije. U septembru 2023. je spriječen upad narko – terorističke grupe iz Srbije opremljene najmodernijim naoružanjem Vojske Srbije (što je utvrđeno upoređivanjem serijskih brojeva). Ove godine je uhapšeno sedam agenata srpske službe na Kosovu od kojih je četvoro albanske nacionalnosti. Otkrivanje kampa za obuku proruskih paravojski u selu Radenka blizu Manastira Tumane koji su spremani za destabilizaciju Moldavije je bio hladan tuš za režim.

Najveća kompromitacija za braću Vučić je bila objava Sky prepiski u KRIK-u. U njima Parezanović pod kodnim imenom Markus posreduje kod svemoćnog Oskara (za koga opozicija i nezavisni mediji nemaju dileme da se radi o Vučiću) da se utiče na pravosuđe kako bi se osigurale povlastice narko bosu Darku Šariću. Na kraju je izdejstvovano oslobađanje Šarića koje je kasnije pokvareno novim materijalima iz kojih se vidi da je koordinirao narko poslove i ubistvo suparnika iz zatvora u kome je tobože bio pod stalnim video nadzorom.

Nezvanično Monitor saznaje iz nekoliko izvora u diplomatskoj zajednici u Beogradu, da je osim Parazanovićeve blamaže kod kuće Vučić nezadovoljan i sa njegovim učincima u Crnoj Gori i da je to jedan od razloga njegove smjene.

Večernje Novosti koje su krajem avgusta 2024. godine objavile hagiografski (svetačko žitije) tekst o Parezanoviću sada nisu objavile ni riječ o njegovoj smjeni.  Taj list kojim upravlja Miloševićev ratni propagandista Milorad Vučelić, je imao  velike hvale za Parezanovićeve učinke u Crnoj Gori. Istican je snažan uticaj Parezanovića i BIA-e na ovdašnju Srpsku crkvu (SPC), učinke u srbijanizaciji naše zemlje pred popis stanovništva i nastojanja da se vrati u zagrljaj Beograda. Rezultati popisa su zvanično obradovali velikosrpske šoviniste i kriminalne kartele, ali se kroz neformalne signale i reakcije moglo naslutiti da su očekivali puno više. Aktivnosti BIA-e su nastavljene i nakon popisa ali su se i tu pojavile pukotine i znaci nedovoljne lojalnosti srbijanskom gospodaru i od strane onih koji se izjašnjavaju kao Srbi.

Ovu godinu je obilježila teška instrumentalizacija dijela Srpske crkve u Crnoj Gori u propagiranju istorijskog revizionizma i veličanja nacističkih kvislinga iz Drugog svjetskog rata. Kao  nositelj i propagator velikosrpskog fašizma, u prvi plan je došao episkop budimljansko – nikčićki Metodije Ostojić koji je od strane Srbije uzdignut na nivo “mitropolita”. Promaknuće je stiglo nakon što je do tada glavni SPC arhijerej mitropolit crnogorsko – primorski Joanikije Mićović potpisao protestno pismo sa još petoricom drugih episkopa zbog pljuvačkog rječnika Patrijaršije i vlasti protiv studenata. Slijedilo je omalovažavanje Joanikija i gomila parastosa četnicima, veličanja njihovih “podviga” i podizanje spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostru.

Metodije je isturen kao glavni terenski operativac. U cirkusu oko uklanjanja spomenika uočeno je i prisustvo kriminalaca i saradnika BIA-e. Spomenik se kasnije obreo u beranskom manastiru i volšebno nestao. Na pitanje inspektora gdje je spomenik, Metodije je odgovorio, kako prenose kragujevački Pogledi: “Krijem ga u svom srcu. Ako hoćete do Pavla Đurišića moraćete prva da isčupate moje srce“. Parezanović je očito našao način da prvi dođe do pomračenog srca ovog tobože Hristovog arhijereja. Barski paroh Jovan Plamenac je u aprilu 2023. javno progovorio kako vlast i BIA obrađuje i upravlja s episkotom SPC-a. Vučić je „na sjednici (arhijerejskoga) sabora, iz svoje tašne izvadio kompromitujući materijal, koji mu je pripremila BIA i rekao episkopima ponaosob: ovo si radio, ovde si snimljen”. Za sada se ne zna šta je privoljelo Metodija da se odrekne amfilohijevskog nasljeđa ali njegov rastući politički angažman je veoma indikativan. No on nije uspio okupiti ni veliku masu tobožnjih “vjernika” niti glavne srpske CG političare u Gornjem Zaostru. Kasnije su se neki od njih se žalili, po neformalnim kazivanjima zapadnih diplomata, da im je u Zaostru “bila pripremljena klopka” od ljudi bliskih Vučiću. Kasniji protesti i napadi na turske imigrante i njihove radnje su takođe široko percipirani kao novi pokušaj Parezanovića da ugrozi stabilnost i put ka EU.

Novom naletu revizionizma i veličanja četništva se pridružio i, do sada percipiran kao umjeren, podgorički paroh Gojko Perović. U njegovom javnom reagovanju povodom emisije Načisto na TV Vijestima Peroviću je zasmetalo to što se četnici   negativno prikazuju i što se ne(dovoljno) priča o komunističkim zločinima. Ranije mu je  zasmetao transparent domaćih navijača na utakmici sa Hrvatskom – “Ustaše i četnici – zajedno ste bježali”. Po Peroviću, četnici i ustaše uprkos moru dokumenata  nemaju ništa zajedničko.  Perović je početkom maja dao drugačiju izjavu, nakon Joanikijevog parastosa Đurišiću u Lijevča Polju, BiH. Poručio je da je mitropolit pogrešno shvaćen. “Svjesni smo da način na koji je Mitropolit hvalio Đurišićeva dobra djela, što se čini na sahrani, pomenu svakom pokojniku, zvuči prenaglašeno i neprimjereno, pogotovo u kontekstu zločina koje je Đurišićeva vojska učinila godinama prije svog sopstvenog stradanja”. Ali “niti je mitropolitova namjera bila da veliča zločine, niti da ih skriva”.  Da li je i šta se u nekoliko mjeseci promijenilo kod ovog sveštenika ostalo je nejasno.

Novi načelnik Vasiljević je već dobio upute kako da se intenzivira rad u Crnoj Gori i pojača opstrukcija ka putu u EU. To je u srijedu indirektno obznanio i inostrani ministar Marko Đurić na mreži X. U reakciji na poziv Milojka Spajića da sav region uđe u EU Đurić je upozorio na “spremnost pojedinih političara u regionu (tj. Spajića) da pokažu da se odriču rodbine i komšiluka” ili prevedeno Srbije kao gospodara. Po Đuriću odricanje od Srbije “neće ubrzati bilo čiji put u EU”. “Najbolji smo kada jedni druge podržavamo, a ne kada se međusobno poredimo” zaklučio je Đurić.

Dosadašnjih 100 i kusur godina “podrške” beogradskih vlasti skupo su stajale Zapadni Balkan.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

OPERACIJA LUGANSK I DOMAĆI RUSKI PLAĆENICI: Zastita nacionalne bezbjednosti ili nova predstava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema tačnih podataka koliko se crnogorskih građana bori na strani Rusije protiv Ukrajine ali neformalno kruže informacije da ih je oko desetak i još toliko onih koji su porijeklom iz Crne Gore. Informacije o broju poginulih su još nedostupnije. Monitor je pričao sa porodicom jednog poginulog iz Crne Gore. Po njihovim riječima on je bio radnik na građevini u Moskvi kome je istekla dozvola za rad i boravak. Nakon što je inspekcija ustanovila da radi ilegalno ponuđena mu je mogućnost odlaska na front kao radnika na fortifikacijama koje Rusija gradi u okupiranim djelovima Ukrajine. Alternativa je bila deportacija u Crnu Goru ili Srbiju (jer ima oba pasoša)

 

 

Prošlog  četvrtka osvanula je vijest iz Uprave policije (UP) da je u saradnji sa Višim državnim tužilaštvom (VDT) u Podgorici, kao i sa Obavještajno – bezbjedonosnim direktoratom Ministarstva odbrane (MO) izvedena Operacija Lugansk. Akcija je plod višemjesečnog rada sa ciljem razotkrivanja i procesuiranja osoba koje su ratovale u stranim oružanim formacijama, u ovom slučaju Ruske Federacije. Rusija je krajem februara 2022. otpočela oružanu agresiju na Ukrajinu.  Od tada se Specijalnoj vojnoj operaciji (SVO), kako Kremlj zvanično naziva invaziju Ukrajine, pridružilo desetine hiljade plaćenika i pasa rata. U Srbiji se o učešću Srba u tom ratu najviše zna zahvaljujući youtube kanalu i drugim društvenim mrežama na kojima se pojavljuje snajperista Dejan Berić kao jedan od glavnih promotera za vrbovanje plaćenika s naših prostora. Navodno ga u Srbiji čeka optužnica i hapšenje ako se ikada vrati u zemlju. On je u januaru 2024. godine dospio u medijski fokus kada je došlo do pobune srpskih plaćenika i dobrovoljaca koji su ratovali u 119. strjeljačkom puku sa sjedištem u Rjazanu. Berić se žalio da su ruski oficiri „ Srbe loše tretirali…nazivali ih pogrdnim imenima.. da su došli da kradu”. Komandanti su Srbima dali naređenje da idu u napad samo sa 2-3 magazina municije. Kada su Srbi odbili naredbu, smatravši je samoubistvom, stigla je vojna policija. „Bukvalno su tukli naše nenaoružane borce kundacima,  smrskali nekoliko glava, udarali ih u usta”, rekao je tada Berić na video snimku. Srbijanski zvaničnici se nisu oglašavali.

U Crnoj Gori su nedavno uhapšeni Danilovgrađani Danko Savić i Dejan Braletić dok su pretresi izvršeni još kod osam osoba. Policija je navela da je operacijom obuhvaćeno 12 osoba. Dan i noć ranije izvršeni pretresi na 13 lokacija uključujući i jedan advokatski ured, sve na području Danilovgrada, Nikšića i Podgorice. Policija dalje tvrdi da su nađena i oduzeta 24 komada vatrenog oružja, preko hiljadu komada municije, više okvira, devet noževa, sablji i bajoneta, kao i uniforme, zastave i druga obilježja formacijskih organizacija i grupa.

Iz detaljnog saopštenja policije ispada da je samo Savić uhapšen kao osumnjičeni za izvršenje krivičnog djela učestvovanje u stranim oružanim formacijama. „ On je bio u“oružanoj formaciji Ruske federacije, i to u Lugansku, u ratu koji Rusija vodi protiv Ukrajine na ukrajinskoj teritoriji, u periodu od početka 2023. do početka 2025. godine” pojašnjava UP. Saviću je na tekućem računu nađeno milion i po eura koje je, navodi se,  protivzakonito pribavio i koji se dovode “u vezu sa sa izvršenjem ovog krivičnog djela”. Nije jasno iz saopštenja da li je on taj novac donio kao plijen iz rata ili ga je koristio za regrutaciju novih plaćenika. U svakom slučaju vrlo je interesantno da navodni plaćenik ima taj novac na tekućem računu umjesto gotovine ili kripto računa što je uobičajeno za takve vrste poslova. Teret dokazivanja leži na policiji i tužilaštvu ako ovaj slučaj bude uopšte procesuiran. Za Savića je još navod da ima “vazdušnu pušku bez potrebne dokumentacije”, te razne uniforme uniforme (i one Kozačkog bratstva), pancire, šlemove, uređaje za komunikaciju, SIM kartice, članske karte, uvjerenje o državljanstvima i pasoše stranih država, rusku vojnu knjižicu, dokaz o posjedu vrijedne nekretnine” itd. Ovoliki sitni detalji su takođe indikativni i ispada da istražni organi i nemaju puno materijala.

Od svih obuhvaćenim Operacijom Lugansk je još samo Braletić uhapšen za “nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija” jer mu je nađena “lovačka puška u ilegalnom posjedu… i 18 komada municije”. Ovo upućuje, uključujući i nezvanične informacije, da su svi ostali imali dozvole za oružje.

Na kraju je UP saopštila, da je odlučna da se “suprostavi savremenim visokorangiranim bezbjednosnim prijetnjama, identifikacijom i otkrivanjem malignog i hibridnog djelovanja, koje dolazi iznutra i sa elementima inostranosti…”. Jezik saopštenja neodoljivo podsjeća na miloističko – katnićevsko doba i rječnik srbijanskog predsjednika (“sa elementima inostranosti”).

Savić je ranije hapšen 30. juna ove godine u Danilovgradu gdje ima prebivalište (navodi se kao državljanin BiH). Policija mu je oduzela 12,2 kg eksploziva, 33 komada municije različite vrste i kalibra, optiku za noćno osmatranje, dvije radio stanice, signalni pištolj. Tada su mu nađeni i amblemi sa grbovima i natpisima, legitimacije Crnogorskog kozačkog bratstva uz razne fotografije. Policija je dodala i da mu je dva dana ranije u Nikšiću nađen startni pištolj i 38 vojnih znački. Na portalu pravosuđa može se pronaći i presuda K.br. 76/18 iz 2018. godine Osnovnog suda u Danilovgradu. Savić je tada osuđen uslovno na tri mjeseca  zatvora jer mu je u kući nađena municija za pištolj te “1 metak 7,62×39 mm za automatsku pušku, 1 metak za protivavionski mitraljez kalibra 12,7 mm, te 3 trotilska metka prazmatičnog oblika, fabričke izgradnje, namijenjena za punjenje minsko eksplozivnih sredstava, ukupne bruto mase 938,7 grama”. U presudi stoji da je Savić i državljanin Crne Gore.

Po informacijama na društvenim mrežama, za Savića se navodi da je bivši oficir Vojske Jugoslavije. Novinar portala IN4S i Politike Igor Damjanović poznat po izvještavanjima (i odlikovanjima) s ruske strane u Ukrajini navodi na Facebook-u da je, prema njegovim saznanjima, Savićev otac navodno mučen i ubijen tokom rata u BiH od suparničkih formacija. Takođe piše da je do prije mjesec dana Savić bio u zatvoru – vjerovatno zbog eskploziva koji mu je nađen ljetos.

Prosrpski mediji su usporedili ovu akciju policije s ranijom aferom Državni udar u operativnoj režiji sada pritvorenog za kriminalno udruživanje i drogu Milivoja Katnića. Finale ove maratonske telenovele se očekuju na Apelacionom sudu krajem godine. Prvostepeno svi optuženi navodno ruski zavjerenici su oslobođeni u ponovljenom postupku.

Valja se podsjetiti i akcije Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) u oktobru 2022. godine. za vrijeme premijera Dritana Abazovića. Tada su u sadejstvu sa „zapadnim partnerskim službama“ tobože uhapšeni brojni ruski špijuni „koji se broje u desetinama“ kako je na početku javljeno. Jedini uhapšeni je bio umirovljeni službenik Ministarstva vanjskih poslova Radomir Sekulović koji je navodno bio šef ruske mreže u Crnoj Gori zajedno sa njegovim kumom. Pojedini mediji su tada prenosili „pouzdane informacije iz ANB-a“ (kojim je upravljao promiloistički Savo Kentera) da je Sekulović „sve priznao“ pa ga zbog toga nisu optužili. Sekulović je to negirao. Na kraju je, umjesto špijunaže, stigla optužba za nedozvoljeno držanje pištolja i nekoliko metaka i o tome se više ništa nije čulo.

Crna Gora je  plodno tle za teorije zavjera kod jednog broja stanovnika od kojih su neki i lično učestvovati u rješavanju globalnih problema pogotovo kada je “majka” Rusija jedna od strana. Crna Gora je pod Knjazom Nikolom Petrovićem na svoju inicijativu i bez traženja ruskog dvora 1905. godine objavila rat Japanu koji je ušao u sukob s Rusijom oko dalekoistočnih posjeda. Tada se javilo preko hiljadu dobrovoljaca spremnih ginuti za ruskog cara. Nekoliko njih je i otišlo.

Monitor je već  pisao o srpskim dobrovoljcima i onima koji su se borili za paramilitarnu Vagner grupu u Donbasu 2015. i 2016. godine tokom prve ruske agresije. Jedan od njih je osuđen u Crnoj Gori ali bez navođenja specifikacija njegovog borbenog angažmana. Nakon što je osnivač Vagnera Jevgenij Prigožin pao u nemilost Kremlja (zbog priče o teškoj korupciji i nekompetentnosti ruske armije) i kasnije bukvalno pao s avionom u kome je bio postavljen eksploziv, novi ratnici s naših prostora direktno potpisuju ugovore s ruskim Ministarstvom odbrane.

Nema tačnih podataka koliko se crnogorskih građana bori na strani Rusije protiv Ukrajine ali neformalno kruže informacije da ih je oko desetak i još toliko onih koji su porijeklom iz Crne Gore. Informacije o broju poginulih su još nedostupnije. Monitor je pričao sa porodicom jednog poginulog iz Crne Gore. Po njihovim riječima on je bio radnik na građevini u Moskvi kome je istekla dozvola za rad i boravak. Nakon što je inspekcija ustanovila da radi ilegalno ponuđena mu je mogućnost odlaska na front kao radnika na fortifikacijama koje Rusija gradi u okupiranim djelovima Ukrajine. Nakon šest mjeseci bi bio vraćen u Moskvu i dobio bi državljanstvo Rusije. Alternativa je bila deportacija u Crnu Goru ili Srbiju (jer ima oba pasoša). Međutim, po dolasku na front umjesto građenja fortifikacija poslat je u prve linije fronta gdje je poginuo u jednom od samoubilačkih napada o kojima je Berić ranije pričao. Iako porodica ima pravo na nadoknadu od 120 hiljada za smrt člana porodice na frontu plus orden i pravo na državljanstvo ništa od toga nisu ostvarili “jer ambasadu u Beogradu nije briga za naše poginule”. Obraćanja srbijanskom Ministarstvu spoljnih poslova da makar natrag dobiju tijelo za sada nisu urodila plodom.

Nastavak priče o Rusiji i navodnim ratovima za nju slijedi u Apelacionom sudu krajem decembra. Lugansk je za sada samo sporedna epizoda – ukoliko Beograd ne otvori novo poglavlje.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo