Povežite se sa nama

Izdvojeno

KAKO JE OLEG OBRADOVIĆ ZAPOČEO POSAO SA MALIM ELEKTRANAMA: Hidroenergija, bez Berana

Objavljeno prije

na

Berane, Andrijevica i Plav, trebale su da dijele deset odsto dobiti preduzeća koje je gazdovalo malim elektranama na njihovoj teritoriji. Ispostavilo se, međutim, da nikada nijesu upisane kao suvlasnici preduzeća Hidroenergija Montenegro

 

Slučaj Plantaže, uz pominjanje Olega Obradovića i njegove fabrike za proizvodnju briketa, podsjetio je na još jedan posao u koji je Obradović ušao u Beranama, osnivajući firmu za izgradnju malih elektrana (MHE) pod nazivom Hidroenergija Montenegro.

Desetak godina ranije, u Beranama je grupa entuzijasta osnovala Udruženje za male elektrane, zagovarajući izgradnju pravih protočnih hidroelektrana, ali im nikada nije pošlo za rukom da odu dalje od idejnih projekata. Već tada je bilo jasno da su tadašnje crnogorske vlasti taj posao prećutno čuvale za nekog drugog.

U Beranama, kako će se ispostaviti 2007. godine, za Obradovića. Te godine Obradović je osnovao  Hidroenergija Montenegro preko svoje firme Hamera Capital.  On je tada napravio dogovor sa tri opštine na sjeveroistoku Crne Gore o davanju koncesija za izgradnju malih hidrolektrana na njihovim teritorijama, ponudivši im zauzvrat dio akcija u zajedničkoj firmi.

Odluka o osnivanju preduzeća i upisu udjela Opštine Berane u d.o.o Hidroenergija Montenegro donijeta je u lokalnom parlamentu krajem oktobra te godine. U njoj je definisano da će Opština kao svoj osnivački ulog unijeti „nenovčana sredstva u iznosu od 5.023 eura shodno procjeni ovlašćenog procjenjivača“ i na osnovu ovog uloga postati vlasnik 3,33 procenta kapitala novoosnovane firme. Tom odlukom je definisano i da sjedište firme bude u Beranama, sa osnovnom djelatnošću „izgradnja objekata za proizvodnju i distribuciju električne energije“.

Prema toj odluci, tri opštine, Berane, Andrijevica i Plav, trebale su da dijele deset odsto dobiti od deset odsto u zavisnosti od količine proizvedene i prodate električne energije sa teritorije pojedinačne opštine. Kasnije se, međutim, ispostavilo da, prema pregledu u CRPS-u, tri opštine nikada nijesu upisane kao suvlasnici  Hidroenergije Montenegro.

U Centralnom registru su kao osnivači najprije upisani Hamera Capital sa sedamdeset odsto i beranska firma Fortis d.o.o sa trideset procenata. U novembru 2008.  CRPS registruje novog suosnivača – Miodraga Ivanovića, sa 25 odsto vlasništva. Nepunu godinu kasnije, 8. juna 2009. Ivanović istupa iz vlasništva, ali se zato uvećava vlasništvo Hamera Capital, odnosno Olega Obradovića na 68,06 odsto. Tako je bilo sve do maja 2012., kada je zabilježeno da se vlasništvo Hamera Capitala smanjilo na 40 odsto, dok je većinski vlasnik sa 60 odsto postala kompanija Bemaks, a izvršni direktor Ranko Radović. Mjesec kasnije kao ovlašćeni zastupnici Hidroenergije Montenegro upisani su Oleg Obradović i Veselin Kovačević.

U septembru 2013. godine firmi su kao osnovači pristupili Aleksandar Mijajlović i Ranko Ubović sa po 25 procenata. Bemaxu je ostalo deset odsto, dok se udio Hamera Capitala nije promijenio. Prema evidenciji iz januara 2015. godine firma se i dalje zove d.o.o Hidroenergija Montenegro – Berane. Iz vlasništva je istupio Bemax, tako da su osnivači ostali Mijajlović i Ubović sa po trideset procenata i Hamera Capital sa 40 odsto vlasništva. Posljednja promjena se bilježi u skorije vrijeme, kada su Mijajalović i Ubović prodali svoj udio Ranku Radoviću, koji je do tada bio njihov izvršni direktor u Hidroenergiji. Obradović je i dalje vlasnik četrdeset odsto akcija u firmi.

Plan je prvobitno bio da Hidroenergije Montenegro izgradi ukupno 13 mini hidroelektrana na području beranske opštine, u vrijednosti od dvadeset osam milione eura. Koncesije su dobili na 27 godina. Sve lokacije su u slivu Lima. Pet u području Šekularske rijeke, i osam na beranskoj Bistrici. Tri male hidroelektrane planirano je da se izgrade na području plavske opštine, i još četiri u Andrijevici.

Obradović i Bemaks su najprije izgradili jednu MHE na rijeci Jezerštici, na Bjelasici, koja se uliva u Bistricu, na teritoriji Berana. Zatim su uporedo počeli da grade na Bistirci i Šekularskoj rijeci. Na drugoj su najprije završili četiri male hidroelektrane, a rijeku u potpunosti uništili. Sa Jezeršticom, na Bistirici su izgradili do sada šest elektrana.

Kada su trebali da grade u mjestu Banjevac, pobunili su se mještani sela Buče, i tu je posao zapeo.

Valja se podsjetiti da su MHE na Bistrici građene uporedo sa gradnjom  regionalnog puta Berane – Kolašin, sa tunelom kroz Bjelasicu. Put je gradio Bemaks, državnim novcem, i to do nekoliko kilometara iznad sela Lubnice, taman do mjesta gdje počinju hidroelektrane. Dalje im, valjda, nije trebalo, pa su dionicu od mjesta blizu tunela do Kolašina, preuzeli Bosanci sa kontroverznom firmom Euroasfalt.

Onda se doznalo da su Obradović i društvo dobili i koncesije za izgradnju sedam MHE na trećoj rijeci u Beranama, Kaludarskoj, u selu Kaludra. Tamo su naišli na veliki otpor mještana, tako da do sada nijesu započeli da grade nijednu. Hoće li, ostaje da se vidi.

Sve u svemu, struja i novac su odavno potekli, a to kako su tri opštine ostale bez akcija i dobiti, nikoga ne interesuje. Najveći gubitnik je, očigledno, Opština Berane na čijoj teritoriji su izgrađene sve dosadašnje hidroelektrane preduzeća Hidroenergija. Prihodi ovog preduzeća su milionski, što kroz proizvedenu električnu energiju, što kroz novac koji vlasnici dobijaju od građana kroz račune za struju, pod stavkom podsticaj za obnovljive izvore energije.

Pa ipak, niko u Beranama nije postavio pitanje ko je kriv što je Opština ostala bez akcija. Na koji način se to odigralo? Tužilaštvo se ovim poslom, do sada, nije bavilo.

                                                                            Tufik SOFTIĆ

Komentari

FOKUS

DRUGI KRUG: Čiji je rezervoar puniji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će biti vrijeme poslije Đukanovića zavisiće od dubine posrnuća ovog društva, i od kapaciteta onih koji ga nasljeđuju. Budućnost nije zagarantovana. I zavisi od svih nas.  Sigurno je:  vrijeme je da Đukanović ode. Uz ostalo,  i zbog  svih onih koji žele bolju Crnu Goru, a nisu zadovoljni učinkom  postavgustovske vlasi. Ta vlast za   duže od dvije godine nije uspjela da donese suštinske promjene. Đukanović joj je  izgovor za sve

 

U nedjelju ćemo imati novog predsjednika. Ili  novog – starog. Pobjeda Jakova Milatovića ili Mila Đukanovića,  zavisiće od  njihovih „rezervoara“, kako je to sročio aktuelni predsjednik. U prevodu – glasova onih koji iz različitih razloga nijesu glasali za ova dva kandidata u prvom krugu. Pobijediće onaj čiji rezervoar bude – puniji.

Đukanović očekuje podršku dijaspore, krajeva u kojima ima tradicionalnu podršku a čija je izlaznost u prvom krugu bila mala, te glasača SDP-a.

Milatović, polaže nade u one koji su u prvom krugu glasali za predsjedničke kandidate iz redova avgustovskih pobjednika, kada je na izborima 2020, nakon tri decenije, pao Đukanovićev DPS. Nakon čega je on preuzeo funkciju ministra ekonomije u Vladi Zdravka Krivokapića.

Matematika kaže da su brojke na Milatovićevoj strani. Avgustovski pobjednici i u međuvremenu izrasla Evropa sad, partija iz čijih redova dolazi Milatović, zbirno imaju većinu u odnosu na Đukanovića, kako u prvom krugu predsjedničkih, tako i na lokalnim i parlamentarnim izborima od avgusta. No, kako politika nije matematika, posebno ne domaća, u obzir se moraju uzeti i drugi faktori koji trku u nedjelju čine neizvjesnijom nego se na prvi pogled čini.

U posebnom predizbornom fokusu je dijaspora. Odnosno koliko je ona zaista Đukanovićev – rezervoar. Prema podacima Uprave za saradnju sa dijasporom, u inostranstvu je oko 150 hiljada građana koji imaju pravo glasa u Crnoj Gori.

Đukanović je  pojasnio da se do sad nije „naprezao“ , jer  „ne treba dodavati gas do daske u prvom krugu”.  Sad kad doda gas, imaće, prema sopstvenoj računici –  40 hiljada dodatnih glasova iz dijaspore.  Neke druge računice, međutim, kažu, da Đukanovićev rezervoar nije toliko pun da ga dovede do cilja. Oni koji podržavaju Milatovića, tvrde da Đukanović ne može dobiti ni –  četiri hiljade glasova iz dijaspore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JAVNE TAJNE POLICIJSKE TORTURE: Kriminalci sa značkom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nasilje i pokušaji da se ono zataška, prepoznatljiv su obrazac postupanja crnogorske policije duže od 30 godina. A možda i danas. Novitet su dokazi o sveprožimajućoj saradnji sa narkoklanovima

 

Crnogorska stvarnost. Dio visokorangiranih policajaca sarađivao je, a neki možda i dalje sarađuju, sa kriminalnim klanovima čiji se pipci protežu od Južne Amerike do Australije. Drugi su mučili ljude, snimali svoje iživljavanje nad uhapšenim/otetim i dijelili snimke na mrežama za koje su, nekada, računali da će ostati van vidnog polja kolega iz policije i konkurentskih organizovanih kriminalnih grupa.

Upućeni pretpostavljaju da su tim snimcima svojim šefovima dokazivali uspješno obavljen zadatak. Analitičari ukazuju kako je među kompromitovanim policajcima bilo i onih koji su pripadali i jednoj i drugoj grupi – korumpiranih i sadistički nastrojenih.

Od sredine marta, zbog navodne saradnje sa kavačkim narkoklanom,  uhapšeno je više bivših i sadašnjih pripadnika crnogorske policije. Počev od pomoćnika direktora Uprave policije zaduženog za borbu protiv organizovanog kriminala Dejana Kneževića, pa do službenika kriminalističko obavještajne analitike iz Bijelog Polja Dragana Kojovića koji je uhapšen u srijedu, dok je pokušavao da napusti Crnu Goru.

Prema dostupnim informacijama, prvi je sarađivao sa kavčanima  a drugi sa kriminalnom grupom specijalizovanom za šverc marihuane. Ta grupa nije koristila Skaj aplikaciju već Anom, konkurentski program koji je u međunarodni svijet kriminala podmetnula FBI, kako bi nadzirala njihove komunikacije i operacije. Otud su dešifrovani podaci stigli u Crnu Goru. Skupa sa onima koje je, vezano za Skaj aplikaciju, dostavio Europol.

Problem je što se u Podgorici ti podaci sporo čitaju a lako gube.

Tek zahvaljujući portalu libertaspress.me, saznali smo da postoje prepiska i fotografije koje pokazuju kako su pripadnici nekadašnjeg Odsjeka za posebnu operativnu podršku Uprave policije, pod komandom Mirka Banovića, tokom 2020. hapsili, otimali i zlostavljali ljude. I o tome izvještavali Radoja Zvicera, vođu kavačkog klana.  

Ovaj Odsjek je rasformiran 2021., nakon promjena u izvršnoj vlasti. Treba dodati kako je u to vrijeme (2020.) šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, bio Zoran Lazović jedan od najkontroverznijih pripadnika crnogorske državne i javne bezbjednosti (ANB i UP). On je, takođe,  smijenjen u martu 2021.

Ispostavilo se da je, dobrim dijelom, riječ o već prijavljenim slučajevima policijske torture. Neki su i procesuirani od strane suda. Ali, većina osumnjičenih i optuženih policajaca i dalje radi u UP-u.

,,Početkom ovog mjeseca je jedan od okrivljenih inspektora, Nemanja Vujošević, koji je morao biti suspendovan još u martu prošle godine kada je optužen, čak dva puta nastupio na televizijama kao predstavnik Uprave policije, pa se tako i saznalo da do suspenzije nije došlo, uprkos zahtjevu za njegovu suspenziju koju je Uprava policije ministru dostavila u julu prošle godine”, navodi se u današnjem (četvrtak) saopštenju Akcije za ljudska prava (HRA) u kome se odnos izvršne sudske vlasti prema policajcima optuženim za policijsku torturu opisuje i skorašnjim primjerom iz sudnice.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IMA LI DOVOLJNO PILOTA U SUSRET SEZONI POŽARA: Prekomandovani u kancelarije

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Službi zaštite i spasavanja Herceg Novi strahuju da tokom ove godine neće imati valjanu podršku iz vazduha koja je neophodna da bi se uspješno borili sa vatrenom stihijom. Podsjećaju na „zabranu“ letenja iskusnim pilotima u Vojsci Crne Gore

 

Dolaskom toplijih dana svake godine slična priča – državne službe su nespremne za borbu protiv vatrenih stihija. A požara je iz godine u godinu sve više, pa je ta nespremnost vidljivija i opasnija.

„Blizu je ulazak u novu požarnu seozonu a nema poboljšanja od strane države“, kaže za Monitor Zlatko Ćirović, komandir Službe zaštite i spašavanja Herceg Novi. Vatrogasci u ovoj bokeljskoj opštini su se protekle godine mjesecima borili sa požarima, a mnoge ne bi uspjeli da ugase da nije bilo pomoći iz vazduha.

Ćirović, koji je inženjer zaštite od požara sa dvodecenijskim stažom u Službi zaštite i spasavanja, uoči početka požarne sezone upozorava: „Imamo hendikep, dva pilota su dobili premještaj iz pilotske jedinice Vojske Crne Gore u pješadiju, a imamo i prelazak iz te jedinice u Direktorat za zaštitu i spasavanje. Znamo da je Vojska bila ključni nosilac za gašenje iz vazduha, a ovu sezonu dočekujemo sa manjkom od četiri pilota“.

On ističe da im je neophodna podrška iz vazduha i podsjeća na iskustvo iz 2017. kada je gorjela Luštica, i kada su vatrogasci bili potpuno nemoćni da nije bilo podrške iz vazduha. „Prepoznali smo da ima nade kada smo vidjeli pilote VCG, dali su se bezrezrevno i bili su heroji. Međutim, od septembra počinje hajka na te ljude i profesionalce. Ne mogu da shvatim da ulažemo u pilote, da bi ih se tako lako odrekli“, naglašava Ćirović.

Smjene o kojima govori Ćirović su se desile 22. avgusta prošle godine, prvog radnog dana nakon što je u Skupštini Crne Gore izglasano nepovjerenje Vladi. Tadašnji ministar odbrane Raško Konjević smijenio je potpukovnika Jovana Radetu sa dužnosti komandanta Vazduhoplovstva VCG, a nakon nekoliko dana smijenjen je i dotadašnji komandir jedine letačke jedinice u VCG – Mješovite eskadrile, major Radovan Perović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo