Povežite se sa nama

HORIZONTI

EVROPI ZBOG RATA U UKRAJINI I SANKCIJA NA ISTOKU PRIJETE ENERGETSKI POTRESI: Nafta i gas kao bičevi moćnih

Objavljeno prije

na

EU je postavila cilj da rezervoari budu 80 odsto puni do kraja oktobra. U međuvremenu se uvoze rekordne količine tečnog prirodnog gasa (LNG) iz SAD-a, što omogućava kontinuirano punjenje rezervoara. Analitičari upozoravaju da čak i da se dostigne planirana popunjenost od 80 odsto do kraja oktobra to neće biti dovoljno da se prebrodi čitava sezona grijanja (od 1. oktobra do 31. marta) bez isporuka gasa i tokom zime

 

Nedavno isključenje gasovoda Nord Steam 1 za Evropu, pod izgovorom redovnog 10-dnevnog remonta koji se radi svake godine, je izazvalo zebnje u Evropskoj uniji (EU) da se možda ponovno uključenje neće ni desiti u sadašnjoj konstalaciji snaga. Iako ima još nepuna tri mjeseca do početka sezone grijanja Evropa se plaši da će Kremlj ove zime izazvati veliku energetsku krizu tako što će potpuno isključiti isporuku gasa kao odgovor na sankcije EU zbog agresije na Ukrajinu. Ruski energetski gigant Gazprom je sredinom juna smanjio protok gasa u Evropu za 60 odsto, u trenutku kada su evropski rezervoari bili napola puni. Njemačka je već prešla u status „alarma“, dok je još 12 zemalja članica EU u statusu „ranog upozorenja“. Njemački vicekancelar Robert Habek, zadužen za ekonomiju i energetiku, naredio je da se pripreme termoelektrane na ugalj (koje su ranije bile otpisane i zatvorene zbog ekoloških agendi) u slučaju da Njemačka ostane bez gasa. Njemačka većinu svog plina koristi za grijanje, a samo 15 odsto se koristi za proizvodnju električne energije čiju ulogu mogu zamijeniti elektrane na ugalj.

EU je postavila cilj da rezervoari budu 80 odsto puni do kraja oktobra. U međuvremenu se uvoze rekordne količine tečnog prirodnog gasa (LNG) iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD), što omogućava kontinuirano punjenje rezervoara. Međutim, analitičari upozoravaju da čak i da se dostigne planirana popunjenost od 80 odsto do kraja oktobra to neće biti dovoljno da se prebrodi čitava sezona grijanja (od 1. oktobra do 31. marta) bez isporuka gasa i tokom zime.

Gabariti skladištenja gasa uveliko variraju u EU. Rezervoari u Poljskoj i Portugalu su već puni skoro 100 odsto. Međutim, ni puni rezervoari u Poljskoj i Portugalu nisu dovoljni da prebrode cijelu zimu pa bi bez novih zaliha tokom zime Poljaci imali plin samo do 18. januara, a Portugalci tek do 24. novembra ako bi se sve isporuke trenutno prekinule. Rezervoari većine zemalja nisu dovoljno veliki da izdrže cijelu zimu. Izuzetak su Slovačka i Austrija, koje imaju dovoljno plina do kraja sezone grijanja pod uslovom da su rezerve na maksimumu. Češka je na trećoj najboljoj poziciji, jer njeni kapaciteti mogu izdržati do 5. aprila ako su puni. Kod svih ostalih je slika znatno lošija.

Kao jedna od trenutnih alternativa ruskom gasu je novi gasovod do Norveške koji će Poljska staviti u pogon već 1. oktobra kao prva zemlja EU koja se u potpunosti odrekla ruskog gasa. Rezervoari u Portugalu su gotovo kompletno  napunjeni LNG-om koji se dovozi brodovima po osnovu dugoročnih ugovora.

Njemačka je i dalje najizloženija, jer gotovo u potpunosti ovisi o uvozu ruskog plina. Uprkos tome što ima daleko najveće tankove za skladištenje u Evropi, njemačka potražnja za gasom je enormna i rezerve mogu maksimalno izdržati 108 dana potrošnje, tj. do 16. februara. Sadašnje zalihe od samo 60 odsto mogu potrajati do 8. decembra.

EU u cjelini je u istoj poziciji sa prosječnim kapacitetom skladištenja od 98 dana potrošnje, tako da u najboljem plina će biti do 6. februara. U sadašnjoj situaciji od 60 odsto popunjenosti na nivou EU plin može trajati do 28. novembra (pod pretpostavkom da 1. oktobra počne zima).

U  najgoroj poziciji je ratom pogođena Ukrajina, koja takođe ima ogromne tankove za skladištenje koji čine oko 20 odsto ukupnih kapaciteta Evrope. Sadašnje zalihe stoje na samo 21 odsto popunjenosti. U normalnom toku stvari Ukrajina ima dovoljno gasa za 135 dana potrošnje, ali trenutna količina gasa je dovoljna samo do 29. oktobra ili u najboljem slučaju do kraja novembra ako je jesen blaga. Ukrajina već više od tri godine ne uvozi iz Rusije, a njeni evropski snabdjevači će ove zime i sami biti u deficitu.

Generalno zalihe LNG-a mogu pokriti oko 15 odsto potreba Evrope, prije svega zbog tehničkih ograničenja, tj. malih kapaciteta trenutno raspoloživih LNG terminala u Europi. Proizvodnja gasa u Norveškoj i Holandiji za sada nije dovoljna za sve. Evropljani za početak moraju smanjiti potrošnju za 15 odsto, prema studiji Bruegela, ako žele prebroditi zimu. U najekstremnijim scenarijima, moraće se uvesti racionalizacija plina i narediti kompanijama da smanje industrijsku proizvodnju kako bi se osiguralo dovoljno plina za grijanje domova.

Na naftnom ratištu došlo je do interesantnog preokreta. Prošle sedmice je ruski sud u Novorosijsku blokirao tranzit kazahstanske nafte ka Zapadu preko CPC naftovoda (Caspian Pipeline Consortium) na 30 dana zbog navodnih ekoloških incidenata koji su izazvali „nenadoknadive posljedice“. U međuvremenu apelacioni sud je promijenio odluku i dozvolio rad naftovoda nakon što je naredio simbolično plaćanje kazne od nešto preko 3 hiljade eura (200 hiljada rubalja). Preko CPC-a i terminala u luci Novorosijsk prolazi oko 1 odsto svjetske nafte i glavna je ruta za izvoz 80 odsto kazahstanske nafte na Zapad. Njegovo zatvaranje bi teško pogodilo ekonomiju Kazahstana ali i zapadne naftne kompanije Chevron i Exxon koje su puno investirale u tamošnja naftna polja i učestvuju u vlasničkoj strukturi CPC naftovoda sa 22 odsto.

Prije nego je apelacioni sud razmotrio žalbu administracija predsjednika Kasim-Jomart Tokajeva je zaprijetila da će zabraniti sav tranzit sankcionisanih roba za Rusiju i Bjelorusiju preko svoje teritorije. Ministar finansija je čak najavio i javnu raspravu o tome koja je trebala trajati do 22. jula i koju su posmatrači vidjeli kao upozorenje na rusko zatvaranje naftovoda.

Nakon toga je „nezavisni“ apelacioni sud „razmotrio spise i saslušao argumente stranaka i promijenio odluku oblasnog suda“.

Ovo nije prvo zatvaranje naftovoda od početka invazije na Ukrajinu. Moskva je u martu zatvorila naftovod navodeći štetu od oluje kao razlog prekida, dok je potraga za navodnim minama oko naftovoda najavljena krajem juna izazvala dodatne poteškoće. Predsjednik Tokajev je prošle sedmice zatražio pomoć od američkih kompanija, koje su već prisutne na razvoju ogromnog naftnog i gasnog nalazišta Tengiz, za pomoć u konsolidaciji izvoznih ruta nafte kojima bi se zaobišla Rusija. Jedna od opcija koja se razmatra je značajno povećanje količine nafte koja se prevozi tankerima preko Kaspijskog mora od Kazahstana do Azerbejdžana. Nedostatak tankera za sada predstavlja značajnu prepreku.

Rusija je na zahtjev kazahstanskih vlasti početkom ove godine poslala kontigent specijalnih jedinica radi gušenja nemira koji su izbili prije početka ruske agresije na Ukrajinu. Kazahstan i njen predsjednik Tokajev odbili su da vrate „usluge“. Prvo je Kazahstan odbio da pošalje „mirovne trupe“ u takozvane ruske „narodne republike“ u Donbasu, a onda je predsjednik Tokajev na Sank-Peterzburškom ekonomskom forumu (SPEF) u lice i javno rekao svom kolegi Vladimiru Putinu da su narodne republike „kvazitvorevine“ i da ih Kazahstan neće priznati.

U Rusiji ne manjka optimizma. Suficit tekućeg platnog bilansa Rusije dostigao je rekordnih 70 milijardi dolara na kraju drugog kvartala 2022. godine, prema najnovijim podacima Centralne banke Rusije (CBR), čime je ukupan suficit za prvo polugođe iznosio 138,5 milijardi dolara. Time je rekordni platni suficit u prvoj polovini 2022. već premašio suficit ostvaren za cijelu 2021. Godišnje suficit je skočio 3,5 puta uprkos zapadnim sankcijama. Rusija  nastavlja da akumulira devize kroz izvoz nafte i gasa. Analitičari su ranije očekivali da bi platni bilans u 2022. godini mogao dostići rekordnih 200 do 300 milijardi dolara suficita, u poređenju sa 122 milijarde dolara u 2021., prevashodno zbog kolapsa uvoza i visokih prihoda od izvoza nafte i plina. Ipak, u globalu nije sve tako sjajno. Ruska ekonomija je u zvaničnom padu od 4 odsto u junu (u odnosu na isti period prošle godine). Novčani promet preko centralne banke je smanjen za 7,6 odsto u istom mjesecu što ukazuje na generalno smanjivanje ekonomske aktivnosti i silazak u recesiju.

Recesija prijeti i Zapadu. Po najnovijim podacima američkih vlasti, inflacija je u junu probila 9 odsto na godišnjem nivou za isti period što je najveći skok cijena u zadnje 4 decenije. Najveći uzrok inflacije su cijene goriva koje su konačno počele osjetno padati sa cijenom barela ispod 100 dolara. Američka centralna banka (FED) je već nekoliko puta dizala kamatne stope kako bi ukrotila inflaciju što je dovelo do znatno skoka američkog dolara u odnosu na euro i druge valute. Nakon 20 godina kurs dolara se gotovo izjednačio sa eurom.

Kada je u pitanju cijena nafte u Americi su oči uprte u posjetu predsjednika Džozefa Bajdena Bliskom istoku, prije svega Saudijskoj Arabiji, vodećem svjetskom proizvođaču nafte od čije (ne)voljnosti najviše zavisi energetska stabilnost Zapada. Prijestolonasljednika princa Mohameda bin Salmana su američki obaveštajci opisali kao vjerovatno odgovornog za ubistvo i čerečenje nezavisnog saudijskog novinara Džamala Kašogija 2018. Bajden je tokom predsjedničke kampanje odbio da se sastane sa Bin Salmanom i obećavao  da će natjerati Saudijce da „plate cijenu i učini da ih svako izbjegava” zbog kršenja ljudskih prava. Izgleda da je Bajden sada voljan učiniti  preokret. Osim nafte za Amerikance je jednako važno da se postigne politička stabilnost u zemljama Persijskog zaliva i napravi jaka kontrateža Iranu i prodorima ruskog uticaja.

Iran je po informacijama pojedinih zapadnih zvaničnika odlučio isporučiti nekoliko stotina dronova ruskoj armiji koji su joj potrebni za izviđanje i korekciju artiljerijske vatre na frontu. Ruska ratna industrija pati od nedostatka zapadnih komponenti koje su korištene za proizvodnju sofisticiranih dronova i krstarećih raketa.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

HORIZONTI

NAKON POTPSIVANJA TEMELJNOG UGOVORA, NE PRESTAJE ZAPALJIVA RETORIKA: SPC i DPS opet o patriotama i izdajnicima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispada da jedino ljubav prema Putinu i Rusiji ponovo može spojiti dva zavađena bloka u Crnoj Gori. DPS i Đukanović su „novu evropsku Crnu Goru“ gradili po Putinovim standardima i sistemima vrijednosti dok SPC-u nikada nije smetao model takvog surovog društva dok god su crkveni interesi bili zaštićeni i glavni arhijereji finansijski namireni

 

Uzalud se nadao dio javnosti i političke scene da će potpis na Temeljni ugovor (TU) između Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Vlade Crne Gore umiriti retoričke strasti, makar kada je crkva u pitanju, koja je dobila skoro sve što je tražila uključujući i priznanje da SPC navodno postoji osam vijekova. DPS i satelitske partije su, kako su ranije najavili, pokrenule proceduru izglasavanja nepovjerenja Vladi u Skupštini Crne Gore i obećale da će kad oni dođu na vlast odmah staviti van snage potpisani dokument. Crnogorski predsjednik i lider Demokratske partije socijalista (DPS) Milo Đukanović je u autorskom tekstu naglasio da oni koji su podržali TU su zapravo za „srednjevjekovnu, teokratsku državu“ koja je dobrim dijelom slična njegovom feudalnom konceptu države, samo bez popova i sa njim kao apsolutnim vladarem.

Na Cetinju su priređeni hepeninzi kačenja crnogorskih zastava na ograde Cetinjskog manastira, Vlaške crkve i Crkve Sv. Jovana u Bajicama uz noćnu digitalnu video projekciju zastave na apsidi manastira. Povod je bio navodno skidanje državne zastave i bacanje na zemlju od strane monahinje S.S. sa ograde manastira, na koji je zastava bila improvizirano zakačena. Na objavljenom video snimku se ne vidi da je monahinja bacila zastavu već je samo skinula i smotala. Policija je, reagujući po prijavi građana o skrnavljenju zastave, podnijela krivičnu prijavu protiv monahinje „za povredu ugleda Crne Gore“ a radnje gonjenja je potom preuzeo osnovni tužilac na Cetinju. Sredinom jula je ministar vanjski Ranko Krivokapić na otvaranju manifestacije 540 godina od osnivanja grada izjavio da će zastava Crnojevića biti vraćena i na manastir na kom se od prvog dana vijorila.

Potpisivanje TU je prokomentarisao i poglavar kanonski nepriznate Crnogorske crkve (CPC) Mihailo nazvavši ga „ciganski posao“. Tim je  izazvavo reagovanja  romskih udruženja koja su ga optužila za diskriminaciju i omalovažavanje romske zajednice.  Izvinjenje episkopa Mihaila nije uslijedilo. Nadležni se nijesu oglašavali.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NAKON 170 DANA RUSKIH NAPADA: Crne brojke Ukrajine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tokom sto sedamdeset dana od kada je započeo oružani napad Ruske Federacije na Ukrajinu kancelarija Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (OHCHR) zabilježila je 12.867 civilnih žrtava u zemlji. Navode da ih je vjerovatno i više. Prema podacima UNHCR-a zabilježeno je preko šest miliona izbjeglica iz Ukrajine

 

Stosedamdeset dana kasnije, bura oko Ukrajine se ne stišava. Napad  na ovu evropsku zemlju još uvijek je centralna vijest svih medija. Karta Evrope se drastično mijenja, a zima, svi se boje, ne donosi smirivanje tenzija i razrješenje brojnih problema.

Od 24. februara 2022., kada je započeo oružani napad Ruske Federacije na Ukrajinu, do 7. avgusta 2022. kancelarija Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (OHCHR) zabilježila je 12.867 civilnih žrtava u zemlji: 5.401 ubijeni i 7.466 ranjenih. Broj ubijenih uključuje 2.081 muškarca, 1.420 žena, 147 djevojčica i 169 dječaka, te 39 djece i 1.545 odraslih čiji pol još nije poznat.

Većina zabilježenih civilnih žrtava stradala je ili ranjena eksplozivnim oružjem sa širokim djelovanjem, uključujući granatiranje iz teškog naoružanja, višecjevnih raketnih sistema, projektila i vazdušnih napada. OHCHR vjeruje da su stvarne brojke znatno veće, budući da je dobijanje informacija sa nekih lokacija na kojima su se odvijala intenzivna neprijateljstva otežano, a mnogi izvještaji još uvijek čekaju potvrdu.

SAD vjeruje da je Rusija pretrpjela između 70.000 i 80.000 žrtava, bilo ubijenih ili ranjenih, otkako je započela invazija na Ukrajinu. Ovo je izjavio Kolin Kal, zamjenik sekretara za odbranu zadužen za politička pitanja.

Glavni stožer oružanih snaga Ukrajine desetog avgusta je objavio ažurirane podatke o gubicima koje je, kako kaže, nanio proruskim snagama. Iz stožera tvrde, prenosi londonski Gardijan, da je od 24. februara ukupno ubijeno oko 42.800 vojnog osoblja. Po njihovom izvještaju ruske snage su pretrpjele najveće gubitke u smjeru Donjecka.

Novinska agencija TASS je u utorak prenijela riječi Mikhaila Podoljaka, savjetnika ukrajinskog predsjednika koji je naveo da su gubici na njihovoj strani dosta smanjeni. Brojka je pala 2,5 – 3 puta u poređenju sa dnevnim gubicima od 100 – 200 poginulih vojnika kako je ranije zabilježeno.

Prema podacima UNHCR-a notirano je preko šest miliona izbjeglica iz Ukrajine. Skoro polovina njih utočište je našla u Rusiji, Poljskoj i Njemačkoj. I ostale zemlje Evrope nose dio ovog tereta. Skoro 10 hiljada Ukrajinaca sklonilo se u Crnoj Gori. U periodu od 24. februara u Crnu Goru je ušlo 51.967 lica iz Ukrajine, a napustilo je njih 42.186, naveli su iz Ministarstva unutrašnjih poslova.

Kako stvari trenutno stoje brojke će se nažalost uvećavati. Britanija je saopštila da je Rusija „gotovo sigurno” uspostavila novu veliku kopnenu snagu da podrži svoj rat. Nove ruske snage, nazvane 3. armijski korpus, bazirane su u gradu Mulino, istočno od glavnog grada Rusije, Moskve, objavilo je britansko ministarstvo odbrane u dnevnom obavještajnom biltenu.

Ruske snage i njihovi separatistički saveznici sada kontrolišu velike djelove teritorija u Donbasu na istoku Ukrajine i na jugu zemlje. Tamošnji zvaničnici rekli su da bi mogli da organizuju referendume. To donosi nove probleme. U tom slučaju, izjavio je Volodimir Zelenski, predsjednik Ukrajine, nema pregovora sa agresorima. „Ako okupatori krenu putem pseudo-referenduma, uskratiće sebi bilo kakve izglede za pregovore sa Ukrajinom i slobodnim svijetom, koji će ruskoj strani očigledno u nekom trenutku trebati“, poručio je Zelenski.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

UKRAJINSKO-RUSKI SPORAZUM O DEBLOKADI IZVOZA ŽITARICA: Žito kao oružje u ratu – već viđeno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sporazum će biti na snazi 120 dana uz mogućnost obnavljanja i njime su djelimično ublaženi strahovi od globalne krize na tržištu hrane. Mnoge siromašne afričke i azijske zemlje su kritično zavisne o žitaricama iz Ukrajine i Rusije, čije nestašice povlače opasne političke i bezbjednosne rizike. Ukrajini će izvoz žitarica, ukoliko zaživi, donijeti preko potrebne devize za budžet i ogromne izdatke za odbranu zemlje

 

Kijev i Moskva potpisali su 22. jula u Istanbulu sporazum poznat kao Crnomorska inicijativa koji treba da osigura izvoz ukrajinskog žita preko crnomoskih luka Odese, Čornomorska i Južnjija. Sporazum je, nakon dugih i neizvjesnih pregovora, potpisan uz posredovanje Turske i Ujedinjenih nacija (UN) i postaće operativan u narednih nekoliko sedmica. Ukrajina ima 25 miliona tona žitarica čiji izvoz je spriječen usljed ruske agresije i pomorske blokade crnomorske obale. Sporazum će biti na snazi 120 dana uz mogućnost obnavljanja i njime su djelimično ublaženi strahovi od globalne krize na tržištu hrane usljed nedostatka i visokih cijena. Mnoge siromašne afričke i azijske zemlje su kritično zavisne o žitaricama iz Ukrajine i Rusije, čije nestašice povlače opasne političke i bezbjednosne rizike u tim državama.

Ukrajini će izvoz žitarica, ukoliko zaživi, donijeti preko potrebne devize za budžet i ogromne izdatke za odbranu zemlje. Mjesečni deficit iznosi oko 5 milijardi dolara koji sada velikim dijelom pokriva Narodna banka Ukrajine (NBU) štampanjem novca (neodrživim na duže staze). NBU je do sada štampala hrivne u vrijednosti od gotovo 7.7 milijardi dolara. Međunarodne banke i zapadne zemlje su obećale 29 milijardi dolara pomoći, mimo vojne opreme i naoružanju. Zbog raznih birokratskih prepreka i otezanja Ukrajina je do sada primila svega 12.7 milijardi dolara. NBU je 2. juna podigla kamatne stope na opasnih 25 odsto kako bi kontrolisala inflaciju ali time istovremeno pojačavši gušenje ekonomije. Onda je 21. jula Centralna banka devaluirala nacionalnu valutu za 25 odsto. Predsjednik Volodimir Zelenski je počeo sa velikim čistkama u službama bezbjednosti ali i ekonomiji u cilju obuzdavanja ogromne korupcije od koje pate skoro sve zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza i Balkana koje slijede ruski mafijaški model tranzicije. Kao znak da kreditori mogu računati na borbu protiv korupcije, Zelenski je oduzeo državljanstvo Ihoru Kolomojskom i još dvojici oligarha. Nije nemoguće da Amerika zatraži izručenje Kolomojskog u sklopu postojeće istrage Federalnog istražnog biroa (FBI) o masovnom pranju novca.

Potpisani sporazum će donijeti koristi i Rusiji, jer je u Istanbulu potpisano i „uklanjanje raznih ograničenja na izvoz ruskih poljoprivrednih proizvoda i đubriva“. Zahvaljujući izvozu žitarica i oružja (uz raniju komunističko-boljševičku ideologiju) Rusija ima značajan uticaj na nekoliko velikih zemalja Afrike i do sada nijedna afrička zemlja se nije pridružila sankcijama Kremlju.

Sami sporazum je tehnički interesantan. Savjetnik ukrajinskog predsjednika Mihailo Podoljak je objasnio da su Ukrajina i Rusija potpisale odvojene sporazume jer po riječima Podoljaka „Ukrajina ne potpisuje nikakve dokumente s Rusijom“. Kijev je potpisao sporazum sa Turskom i UN-om, dok je Rusija potpisala isto kao odvojeni dokument. Ubrzo slijedi organizacija „Kontrolnog centra u Istanbulu“ od zvaničnika UN-a, Turske, Rusije i Ukrajine. Podoljak je naglasio da nijedan ruski zvaničnik neće biti stacioniran u naznačenim lukama. Brodovi sa žitom ne treba da imaju rusku pratnju. Ukrajina je postavila mine u priobalnom području kako bi se zaštitila od ruskih napada tako da se očekuje da će ukrajinski navigatori provući brodove kroz teritorijalne vode.

Generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš je pozdravio potpisivanje uz nadu da će to „dovesti do stabilizacije globalnih cijena hrane i olakšanje zemljama u razvoju koje su na ivici bankrota i ljudima na ivici gladi“.

Ukrajina se do sada oslanjala se na željezničke, drumske i riječne rute. Ipak izvoz žita je pao za 44 odsto u odnosu na isti period 2021. Jedan od najvećih problema alternativnih ruta je željeznica koja je različitog kolosijeka od evropskog. Žito mora biti prebačeno u evropske vozove na granici sa Poljskom, što odugovlači proces izvoza. U Rumuniju se ukrajinski poljoprivredni proizvodi izvoze željeznicom u rumunske riječne luke na Dunavu i onda se ukrcavaju na barže kojima se prevoze do glavne rumunske luke Konstanca, koja je sada ključno izvozno čvorište za ukrajinsko žito.

Dan nakon potpisivanja sporazuma Rusija je ispalila četiri krstareće rakete Kalibr na luku Odesa gađajući terminal i skladište žita pod izgovorom napada na „vojne mete“. Osim upozorenja da se Rusija i dalje pita u svemu, analitičari na Zapadu smatraju da je napad izveden i radi održavanja visoke cijene žitarica koje će sada donositi dodatne prihode Rusiji. Napad podrazumijeva i neizvjesnosti ukrajinskog izvoza morskim putem uprkos potpisima.

Čini se da je to obrazac koji će Kremlj slijediti i sa drugim robama koje izvozi, prvenstveno sa gasom čiji protok je ove sedmice opet smanjen na svega 20 odsto. Time otpadaju evropski planovi da tankovi sa gasom budu napunjeni 80 odsto do kraja oktobra pred početak grijanja. EU je natjerana na restrikcije potrošnje (15 odsto za sada) i traži skupe alternative. Strategija ruskog vladara Vladimira Putina u manipulaciji isporuka strateških roba je do sada odlično djelovala. On ima diplomatski uticaj koji koristi u održavanju visokih cijena datih roba čime nadoknađuje gubitke usred smanjenih isporuka. Zapad je natjeran da pravi izuzetke u sopstvenom režimu sankcija dopustivši ruski izvoz žitarica, što je bio i ključni ruski zahtjev u pregovorima.

Valja se podsjetiti da je ukrajinsko žito bilo instrument genocida koji je Moskva počinila nad ukrajinskim narodom 1932. i 1933. godine. Kremaljska vrhuška, na čijem čelu je bio Josif Visarionovič Staljin, je u cilju slamanja ukrajinskog nacionalnog identiteta prvo sprovela masovnu kolektivizaciju poljoprivredne zemlje radi uništenja privatnog vlasništva, „kulaka i kontrarevolucionara“. Kolektivizacija je bila praćena masovnim likvidacijama i slanjima u sibirske logore svih onih koji su se usudili i prigovoriti. Računa da je samo proces „kolektivizacije“ odnio oko 1,5 miliona ukrajinskih života. Osnovana su velika državna poljoprivredna gazdinstva – tzv. kolhozi,  kojima su upravljali nesposobni boljševički partijski i policijski kadrovi. Proizvodnja žita je doživjela slom za koji su optuženi strani agenti i ukrajinski seljaci. Moskovske vlasti su nametnule ogromne kvote žita koje seljaci nisu ni teorijski mogli isporučiti. Nakon toga bi u naselja dolazile jedinice zloglasnog NKVD-a i Crvene armije koje bi konfiskovale svo žito i hranu uključujući i ono za sopstvene potrebe stanovništva i opasavale mjesta bodljikavom žicom i stražama kako niko ne bi mogao izaći. Time je izazvana vještačka glad ili Holodomor (usmrćivanje glađu) od koje je, prema procjenama, samo u Ukrajini umrlo oko 4 miliona  Ukrajinaca. Moskovske vlasti se nisu zadovoljile genocidom u Ukrajini već su organizovale izgladnjivanje do smrti i na teritorijama južne Rusije gdje su živjeli etnički Ukrajinci (Kuban i dolina Volge). Meta su postali i etnički Kazahstanci koji se isto nisu uklapali u koncept anacionalne rusificirane mase proletera.

Kremlj je tada odbio ponude Lige naroda (preteče UN-a) i Crvenog krsta da dostavi pomoć u hrani tvrdeći da nema gladi i da se radi o neprijateljskoj propagandi. Na kongresu Komunističke partije u januaru 1934. Staljinov namještenik za Ukrajinu Pavel Postišev se pohvalio „drugovima i drugaricama“ da su mladi komunisti iz drugih republika rado odazvali pozivu za „uništenje ukrajinskih nacionalista, kontrarevolucionara i ološi da ih dotuku bez straha“.

U oblastima Donbasa, juga u sjeveroistoka Ukrajine koje su posebno pogođene Holodomorom, organizovano je naseljavanje ruskog i bjeloruskog proletarijata kako bi se izmijenila etnička struktura stanovništva.

Etnička struktura u korist Rusa će biti izmijenjena i na Krimu kada su u proljeće 1944. godine, pod izgovorom „kontrarevolucije i saradnje sa njemačkim okupatorom“ protjerani autohtoni Krimski Tatari. NKVD je, po naređenju Staljina, protjerao 190.000 Tatara (uključujući i članove komunističke partije i pripadnike Crvene armije) i prebacio ih u željezničkim vagonima za stoku najvećim dijelom u logore u centralnoazijskom Uzbekistanu. Tokom deportacija je umrlo i/ili bilo ubijeno oko 8.000 Tatara dok ih je kasnije još nekoliko desetina hiljada stradalo u jezivim uslovima u logorima. Iako je Staljinov nasljednik Nikita Hruščov priznao zločine etničkih deportacija, ostala je na snazi uredba kojom se zabranjivao povratak Tatara na Krim sve do raspada SSSR-a.

Rusija kao pravna nasljednica nikada nije obeštetila Tatare ili im vratila oduzetu zemlju. Odgovorni za deportacije i smrti nikada nisu procesuirani. Hruščov je postao poznat jer je Krim izdvojio iz sastava Ruske Federacije i pripojio ga Ukrajini u januaru 1954. godine, dijelom iz ekonomskih razloga, jer se Krim naslanjao na Ukrajinu i njenu ekonomiju, a dijelom da bi se povećao procenat ruskog stanovništva u Ukrajini jer su Ukrajinci uvijek bili sumnjičeni za separatizam i nacionalnu posebnost. Nakon protjerivanja Tatara, vlasti na Krimu su forsirale naseljavanje Rusa i rusifikaciju oblasti. Po raspadu SSSR-a, Rusija je Budimpeštanskim memorandumom iz decembra 1994. godine priznala i garantovala ukrajinski teritorijalni integritet nad Krimom koji je dobio autonomiju, dok je ruska Crnomorska flota zadržala svoje baze na Krimu. Zauzvrat, Ukrajina se odrekla sovjetskog nuklearnog arsenala na svojoj teritoriji u korist Rusije (oko 5.000 bojevih glava uz najmodernije interkontinentalne rakete toga doba). Posljednja raketa je isporučena Rusiji u maju 1996. godine. Danas mnogi Ukrajinci žale što se njihova zemlja odrekla nuklearnog oružja (zajedno sa Kazahstanom) jer se Rusija u suprotnom sigurno ne bi usudila napasti.

Mrziteljska retorika prema Ukrajincima ovih dana opet dobija na snazi. Ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je nedavno izjavio da je cilj agresije i promjena vlasti u Kijevu uz instaliranje marionetskog režima kakav je postojao za vrijeme svrgnutog kleptokratskog predsjednika Viktora Janukoviča. Zamjenik Savjeta sa bezbjednost Ruske Federacije i bivši predsjednik Dmitrij Medvedev je na Telegramu objavio mapu Ukrajine koja je svedena na oblast oko Kijeva dok bi Rusija anektirala kompletnu crnomorsku obalu sve do Rumunije i Moldavije i istok zemlje. Medvedev je velikodušno ponudio da Mađarska i Poljska takođe anektiraju zapadne djelove Ukrajine. On je ranije izjavio da „mrzi Ukrajince jer su degenerici i gadovi“ i da će „sve učiniti da nestanu“.

Sovjetski Savez je avgusta 1939. godine potpisao pakt sa nacističkom Njemačkom, kojim je dogovorena zajednička agresija i komadanje Poljske, kao i okupacija baltičkih zemalja, Rumunije i Finske. Putin je nekoliko puta branio pakt sa Hitlerom dok su bliski Putinovi saradnici tokom agresije na Ukrajinu forsirali govor mržnje i protiv Jevreja. Nakon što je moskovski glavni rabin morao napustiti zemlju zbog pritisaka da podrži rat, nedavno je Ministarstvo pravde Rusije zatražilo od moskovskog suda zatvaranje Jevrejske agencije (koja pomaže u procedurama ruskim Jevrejima koji žele imigrirati u Izrael) zbog navodnih „pravnih neregularnosti“. Ročište je zakazano za 28. jul.

 Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo