Povežite se sa nama

DRUŠTVO

GODIŠNJI ODMOR KAO SAN: Pisalo me socijalno da me vodi na more

Objavljeno prije

7 godina

na

Više od polovine građana Crne Gore o sedam dana ljetovanja može samo da sanja. Onda kad ne sanjaju da žive u toploj sobi i da im ne prijeti život uz svijeće u iznajmljenim sobama gdje svakoga časa može pokucati gazda zbog neplaćene kirije

 

Počinju polako da izumiru generacije radnika samoupravljača, odraslih u vrijeme socijalizma, kad je pravo na godišnji odmor bilo zagarantovano i kad su i osrednje plate dopuštale da familije bar desetak ljetnih dana provedu na moru. Novo je vrijeme, godišnji odmor kao niz slobodnih dana za ogroman broj zaposlenih u Crnoj Gori postao je neostvarivo pravo, more je mnogima, tek slika iz reklama.

,,Ponekad možemo do mora da odemo od ujutru do uveče da se okupamo”, kaže Monitorova sagovornica iz Podgorice. Ne pamti kad je prekonačila na primorju. ,,Plate su tako male da jedva preživljavamo. Imamo prastar auto sa kojim je rizično krenuti do mora čak i kad bi se mogle skrpiti pare za benzin. Muž ima slobodan vikend, a ja radim kod privatnika i slobodna mi je samo nedjelja. Prezadovoljna sam i ako stignem dva sata da se odmorim, stalno imam neki kućni posao koji me čeka. Sve i kad bi imali para da odvedemo djecu da se okupaju, ja nemam ni vremena, a pravo da vam kažem ni volje da krenem. Umorna sam”, objašnjava naša sagovornica.

Mogućnost domaćinstva da priušti sedam dana odmora van kuće godišnje, jedna je od devet stavki čiji nedostatak, prema evropskim standardima, određuje ‘materijalnu deprivaciju’ kao oblik siromaštva.

Ostale stavke su mogućnosti domaćinstva da priušti: adekvatno zagrijavanje stana; veš-mašinu; automobil; neočekivani finansijski trošak iz sopstvenih sredstava; telefon; televizor u boji; meso ili ribu u obroku svaki drugi dan i da ne kasni sa plaćanjem rente, rate za stan ili drugog kredita ili komunalnih usluga za stan u kojem domaćinstvo boravi.

Indikatori istraživanja o dohotku i uslovima života građana u Crnoj Gori, 2013 – 2017. godine, koje je Monstat objavio krajem prošle godine pokazali su da je stopa materijalne deprivacije u 2017. godini bila 35,2 odsto. Toliko je ljudi koji žive u domaćinstvima koja ne mogu da priušte najmanje tri od devet stavki ‘materijalne deprivacije’. Stopa izrazite materijalne deprivacije, koja obuhvata ljude iz domaćinstava koja ne mogu priuštiti najmanje četiri od devet stavki iznosi 13,9 procenata, dok pet od devet stavki sebi ne može da priušti 5,3 odsto ljudi. Kad se sabere, to je 54,4 odsto crnogorskih građana.

Možete se kladiti da je u svakom od tih domaćinstava među prvim stavkama stradao – godišnji odmor. To znači da više od polovine građana Crne Gore o samo sedam dana ljetovanja može samo da sanja. Onda kad ne sanjaju da žive u toploj sobi i da im ne prijeti život uz svijeće u iznajmljenim sobama gdje svakoga časa može pokucati gazda zbog neplaćene kirije.

Doduše, u odmor se može računati i ako neko sedam dana ode kod svojih na selo da pomogne roditeljima ili babama i đedovima da zasade nešto od povrća što će im, kad rodi, dobro doći da se prehrane. Teško da su oni koji su pisali evropske propise mislili na tu vrstu ‘odmora’.

Posebna su priča zaposleni koji s teškom mukom od poslodavaca mogu da dobiju sedam spojenih slobodnih dana. Čak i kad ostvare to pravo, ‘iskija im’ jer poslije moraju da rade duple smjene kako bi odmor dobile ostale kolege. Gazde preferiraju poslovnu politiku koja broj zaposlenih drži na apsolutnom minimumu.

,,Moj muž i ja imamo primanja koja su značajno iznad crnogoskog prosjeka i imamo jedno dijete. Dakle, očekivalo bi se da na ljetovanje možemo lagano otići. Međutim, nije tako. Prvo, kao i većina građana imamo kredit za stan, rata je prilično velika. Kada se uz to dodaju ostali troškovi – računi, vrtić, hrana, teško nam može ostati novca za ljetovanje. I kada odemo, to ni u kom slučaju nijesu hoteli po crnogorskom primorju već privatan smješaj, odnosno aparmani. Možemo da platimo pet ili šest dana. Jedini luksuz koji sebi priušimo je taj da jedan obrok jedemo u restoranu. Ipak, more najčešće viđamo tako što na dan odemo iz Podgorice, što je isto tako opterećenje za kućni budžet, jer ako platite gorivo, sladoled, kafu… ne možete proći ispod 50 eura. Da zaključim – u posljednjih 7- 8 godina od mora smo vidjeli Ulcinj i Jaz na po nekoliko dana i Petrovac i Bečiće na po dan”, priča još jedna Monitorova sagovornica.

Crna Gora se opredijelila da privuče visokoplatežne goste. Znamo u šta se to pretvorilo: u sabijene nakićene betonske gromade na obali mora i gomile nastambi okolo koje mogu da prime toliki broj ljudi koji na plaže, jednostavno, ne mogu da stanu. Za većinu građana te su stvari, ipak, nebitne. Prosto, ništa od toga ne mogu da plate.

Za sedam dana na moru tročlana porodica, samo za skroman smještaj treba da izdvoji oko tri stotine eura. Dok se do mora dovezu i kupe hranu koju će spremati u apartmanu – treba im, na primjer, minimalno oko 200 eura. Pod uslovom da nijednu kafu ne popiju u kafani. I sladoled je upitan. I – potrošili su prosječnu platu. Preostale tri sedmice, dok ne stigne naredna plata,  nema za hranu, račune, rate za kredit i tako dalje. Ukratko, to je nemoguća misija.

,,O hotelima u Crnoj Gori mogu da sanjam, mada, iskreno, i da imam novca ne bih dao tolike svote. Prije bih otišao na neko dugo mjesto gdje dobijete mnogo više za mnogo manje para: To znam iz iskustva jer sam ranije, dok nijesam imao porodicu, ljetovao i u Grčkoj i u Egiptu. U Hrvatskoj jeste nešto skuplje, ali imate čisto more i drugi vid odmora bez buke i haosa”, kaže za Monitor dobro plaćeni IT stručnjak. On primjećuje da naši građani nemaju naviku da unaprijed sebi organizuju odmor, ali i da su ovdašnje turističke agencije pretežno okrenute onima koji mogu da plate skuplje aranžmane. Na primjeru Srbije objašnjava kako tamo ljudi već tokom zime počinju da uplaćuju rate za ljetovanje i, čak i kad im je standard niži nego kod nas, uspijevaju da sebi priušte kvalitetniji godišnji odmor.

Gini koeficijent koji mjeri nejednakost u populaciji, prema Monstatu u Crnoj Gori je 2017. godine bio treći najgori među 35 zemalja Evroske unije i regiona. Gora su Bugarska i Litvanija. Po nejednakosi distribucije dohotka, drugi smo na toj listi, gore je samo u Bugarskoj. Stopa rizika od siromaštva u Crnoj Gori iznosi 23,6 isto kao u Rumuniji. Svi drugi u ovoj grupi su bolji od nas. U Hrvatskoj, na primjer, stopa rizika od siromaštva je 20 odsto.

U moru obeshrabrujućih podataka možda su najgori oni koji se odnose na djecu. U Crnoj Gori 40 odsto djece živi u domaćinstvima koja su u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, dok ta stopa u zemljama Evropske unije iznosi 25 odsto. Siromaštvo djece je za deset procentnih poena izraženije od siromaštva odraslih.

‘Materijalno deprivirano’ je 38,2, ‘izrazito deprivirano’ 18,2 i ‘ekstremno deprivirano’ 8,4 odsto djece. Ukupno ih je 64,8 odsto. Ili im majka pere ‘na ruke’, ili im isključuju struju, ili zimi drhte od hladnoće. Žive u mediteranskoj državi socijalne pravde. Mogu se nadati da će ih, ako stignu na red, jednoga ljeta socijalno voditi da vide more.

 

Miloš BAKIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

DRUŠTVO

NASTAVLJA SE NELEGALNA GRADNJA KOMPANIJE CARINE U BAOŠIĆIMA: Pod ministrovim kišobranom 

Objavljeno prije

6 dana

na

6 Juna, 2026

Objavio:

Investitorima servilno Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, trudi se svim silama  da nelegalnom graditelji Čedu Popoviću izađe u susret. Ministarstvo je u maju opet poništilo rješenje urbanističko-građevinske inspektorke tog resora, kojim je zabranjena gradnja prve faze hotela kompanije Carine u Baošićima

 

 

Bura oko nelegalne gradnje u Baošićima ušla je u mirniju fazu, bar što se javnosti tiče. Čedomir Popović, vlasnik Carina, najavio je nedavno, gostujući na TV Herceg Novi, da će uprkos svemu njegov  megahotel biti završen sredinom ili krajem ove sezone. Zaprijetio je institucijama svojim pravnim timom i optužio državu za očiglednu nesposobnost.

Ima i „sposobnih“. Investitorima servilno Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čelu sa Slavenom Radulovićem, trudi se svim silama da Popoviću izađe u susret.  Ministarstvo je u maju opet poništilo rješenje urbanističko-građevinske inspektorke, kojim je zabranjena gradnja prve faze hotela kompanije Carine u Baošićima. Inspekcija je zabranila gradnju zbog neusklađenosti tehničke dokumentacije i probijanja dozvoljene spratnosti. Nova odluka Ministarstva donijeta je nakon žalbe Carina, pa će inspekcija ponovo odlučivati o ovom slučaju. Prethodno je ministar  udaljio dva inspektora koji su zabranili gradnju u Baošićima i stavio inspekciju pod svoju volju.

Sve u svemu, radovi na dvije faze hotela u Baošićima se nesmetano privode kraju.

Podsjetimo: nakon pritiska javnosti, vlasnik kompanije Carine Čedomir Popović i sekretar za urbanizam Opštine Herceg Novi Vladislav Velaš uhapšeni krajem februara zbog sumnji u nelegalnu gradnju i zloupotrebu složbenog položaja, dok je podnijeta i krivična prijava protiv Carina. Iz Uprave policije su nakon hapšenja saopštili da sumnjaju da je Popović gradio rizorte u Kumboru, Đenovićima i Baošićima, i uređivao tamošnju plažu, suprotno zabrani građenja i bez potrebne propisane tehničke dokumentacije, dok su na više objekata prekoračeni dozvoljeni gabariti i spratnost.Velaš je nakon saslušanja pušten da se brani sa slobode, dok je Popović u pritvoru bio do kraja aprila.

Iako se očekivalo da država pokaže svoju snagu i uništenu plažu vrati u prvobitno stanje, umjesto toga dobili smo Popovićeve tvrdnje da je sve radio legalno i da su pojedine institucije ,,krive” što se drže zakona kao pijan plota.

Možda bi Carine, nakon hotela, završile i plažu da Uprava za zaštitu kulturnih dobara nije dosljedna u svojoj odluci da se plaža mora vratiti u prvobitno stanje.

Kompanija Carine krajem maja od Područne jedinice Kotor traži da odloži izvršenje rješenja o obustavi radova na kupalištu u Baošićima i vraćanju te lokacije u prvobitno stanje, nakon što je Ministarstvo kulture i medija odbilo njihove žalbe na dva rješenja Uprave za zaštitu kulturnih dobara. U oba podneska Carine su zatražile da se izvršenje rješenja Uprave odloži do pravosnažnog okončanja upravnog spora koji se vodi pred Upravnim sudom Crne Gore. U prevodu, dok oni ne završe plažu i prime goste u hotel, pa će nakon toga pravnim sredstvima i na sudu dokazivati ko je a ko nije kriv.

Suština oba zahtjeva je da kompanija traži da se pravno dejstvo odluka Uprave zaustavi dok Upravni sud ne odluči da li su ti akti zakoniti. Carine su se u oba podneska pozvale na član 155 Zakona o upravnom postupku, tvrdeći da bi neposredno izvršenje rješenja izazvalo očiglednu, ozbiljnu i nepopravljivu štetu, ne samo za kompaniju, već i za širi javni interes.

Carine navode da su radovi na plaži u završnoj fazi te da su ostali samo poslovi dekorativne prirode. Zanimljiva je i tajkunska logika o opštem i pojedinačnom interesu. U jednom od predloga u kome se traži odlaganja obustave radova na plaži, Carine tvrde da bi izvršenje tog akta u ovoj fazi realizacije projekta faktički onemogućilo poslovanje hotelskog kompleksa Carine pet zvjezdica u Baošićima tokom ovogodišnje turističke sezone.Kao razlog navode da je funkcionalno kupalište neophodno za kompleks projektovan za smještaj oko 2.000 gostiju.  Pa bi,  obustava radova, odnosno vraćanje kupališta u prvobitno stanje, ugrozili funkcionisanje hotelskog kompleksa tokom turističke sezone, doveli do otkazivanja aranžmana, raskida ugovora sa turističkim operatorima, aktiviranja penala i zahtjeva za naknadu štete, ali i do smanjenja prihoda lokalne samouprave i države po osnovu poreza, boravišne takse i drugih naknada.

Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara nedavno su ponovo odbili zahtjev  kompanije Carine da do okončanja upravnog spora odloži izvršenje rješenja o obustavi radova i vraćanju obale u Baošićima u prvobitno stanje. Ocjenili su da je šteta po javni interes već nastala bespravno sprovedenim radovima i da bi svako dalje odlaganje bilo protivno zaštiti prirodne i kulturne baštine.

Istovremeno je odbačen argument Carina da je za završetak projekta preostao samo manji obim, uglavnom dekorativnih radova, ocjenjujući da i ta okolnost potvrđuje da je bespravno izvedenim radovima već nastala nesaglediva šteta po prirodnu sredinu, kulturnu baštinu i javni interes.

Uprava nije prihvatila žalopojku kompanije da bi izvršenje rješenja izazvalo nenadoknadivu štetu i da bi odlaganje bilo u interesu turističke sezone, lokalne ekonomije i pravne sigurnosti. Naprotiv, Područna jedinica Kotor ocijenila je da bi upravo odlaganje izvršenja bilo suprotno javnom interesu jer je, prema nalazu tog organa, šteta već nastala bespravno sprovedenim radovima na nasipanju obale.

Uprava je u najnovijim rješenjima o odbijanju prijedloga Carine podsjetila na brojne devastacije zaštićenog područja. Između ostalog, Uprava u obrazloženju navodi i da je Inspekcija sigurnosti plovidbe Lučke kapetanije Kotor zvanično obavijestila Upravu pomorske sigurnosti da je zbog radova u Baošićima neophodno korigovati pomorske karte Boke Kotorske. Odnosno, putem radio-oglasa upozoriti učesnike u plovidbi da je obalna linija na toj lokaciji drastično izmijenjena i da njeno sadašnje stanje više ne odgovara onome što je ucrtano u pomorskim kartama.

Uprava podsjeća da se lokacija na kojoj su izvođeni radovi nalazi u zaštićenoj okolini Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, upisanog na Listu svjetske baštine UNESCO-a, te da se na taj prostor primjenjuju propisi o zaštiti kulturnih dobara. Zbog toga, kako zaključuje Uprava, građevinska dozvola na koju se Carine pozivaju ne može otkloniti činjenicu da za radove na nasipanju obale nije pribavljena saglasnost tog organa na konzervatorski projekat.

Uprava zaključuje da ne može biti odgovorna za eventualnu štetu koju bi investitor pretrpio izvršenjem rješenja, jer nikada nije dala saglasnost za radove na nasipanju obale.

Građevinska dozvola na koju se Carine pozivaju, prema stavu Uprave, izdata je u postupku u kojem nije pribavljena saglasnost ovog organa, iako je to bilo obavezno prema propisima o zaštiti kulturnih dobara i izgradnji objekata. Zato Uprava smatra da nijesu ispunjeni uslovi za odlaganje izvršenja.

Član 155 Zakona o upravnom postupku omogućava odlaganje radi izbjegavanja nepopravljive štete, ali samo ako ono nije suprotno javnom interesu. U ovom slučaju, kako zaključuje Uprava, nepopravljiva šteta je već nastala, pa bi odlaganje izvršenja rješenja bilo suprotno javnom interesu, zaštiti prirodne i kulturne baštine, kao i obavezama koje proizilaze iz statusa područja Kotora kao dobra upisanog na UNESCO listu.

Iz te su ustanove naglasili da će u komunikaciji sa drugim nadležnim organima voditi računa da se sanacija sprovede na način koji će biti najprikladniji za prirodnu sredinu i kulturnu baštinu.

Ostaje da čekamo da se u ovu priču, ozbiljnije, uključe i drugi nadležni organi.

 

SDT istražuje političku pozadinu

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) formiralo je predmet povodom gradnje hotelskog kompleksa i nasipanja plaže u Baošićima, a od Uprave za zaštitu kulturnih dobara zatražilo kompletnu dokumentaciju o inspekcijskim nadzorima, utvrđenim nepravilnostima i preduzetim mjerama. Iz dopisa SDT-a, o kome je krajem maja pisala Pobjeda, proizilazi da tužilaštvo provjerava navode iz podnijete krivične prijave o mogućim političkim i partijskim pritiscima radi nepostupanja nadležnih organa po zakonu.

Advokat Veselin Radulović je ranije podnio krivičnu prijavu SDT-u u kojoj se detaljno problematizuje postupanje državnih i lokalnih institucija u slučaju gradnje hotelskog kompleksa kompanije Carine u Baošićima.

U prijavi se tvrdi da su postojali politički i institucionalni pritisci na nadležne organe, sa ciljem da se investitoru omogući nastavak radova uprkos brojnim upozorenjima, zabranama i činjenici da se zahvat izvodi unutar zaštićenog područja UNESCO baštine.

Prijavom su, pored ostalih, obuhvaćeni funkcioneri Demokratske Crne Gore, predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić, poslanica Zdenka Popović, vlasnik kompanije Carine Čedomir Popović, nekadašnji vršilac dužnosti glavnog državnog arhitekte Siniša Minić,  i više za sada nepoznatih službenika i funkcionera lokalne i državne uprave. Tvrdi se da je kroz djelovanje ili nepostupanje institucija investitoru omogućeno da praktično završi grube građevinske radove na hotelskom kompleksu, iako su nadležni organi prethodno utvrdili nepravilnosti i donosili zabrane izvođenja radova

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DVA FEMICIDA U DVA DANA: Ravnodušnost sistema ubija

Objavljeno prije

6 dana

na

6 Juna, 2026

Objavio:

Žene u Crnoj Gori i dalje gube živote u partnerskim odnosima i porodici uprkos zakonima, prijavama i obećanjima institucija. Smrt tridesetšestogodišnje žene u ulcinjskom naselju Kodre i ubistvo žene u selu Rasovo kod Bijelog Polja nijesu samo dva odvojena slučaja porodičnog nasilja sa smrtnim ishodom. Oni su  simbol odnosa sistema prema tom problemu

 

 

Dvije žene ubijene su u manje od 48 sati krajem maja ove godine u Crnoj Gori. Dva života ugašena u porodičnom i partnerskom nasilju ponovo su otvorila pitanje koje se godinama vraća nakon svake tragedije: da li sistem zaista štiti žene ili reaguje tek kada bude prekasno?

Dok su policijska saopštenja ostala kratka, a institucionalne reakcije ograničene, nevladine organizacije, politički akteri i međunarodni partneri ponovo upozoravaju da nasilje nad ženama više nije pitanje pojedinačnih incidenata, već ozbiljnog društvenog i institucionalnog problema.

Smrt tridesetšestogodišnje žene u ulcinjskom naselju Kodre i ubistvo žene u selu Rasovo kod Bijelog Polja nijesu samo dva odvojena slučaja porodičnog nasilja sa smrtnim ishodom. Oni su postali simbol neuspjeha sistema koji, uprkos zakonima, strategijama i međunarodnim obavezama, i dalje ne uspijeva da spriječi nasilje prije nego što preraste u femicid odnosno ubistvo žene motivisano rodno zasnovanim nasiljem.

U noći između 27. i 28. maja, u ulcinjskom naselju Kodre pronađeno je tijelo tridesetšestogodišnje žene. Prema dostupnim informacijama, ubio ju je partner, nakon čega je zapalio kuću u kojoj su zajedno živjeli. Samo dan kasnije, 28. maja, u selu Rasovo kod Bijelog Polja, muškarac inicijala V.D. ubio je svoju suprugu u porodičnoj kući.

Iako detalji istraga nijesu u potpunosti poznati, zajednički imenitelj oba slučaja je činjenica da su žene stradale od partnera ili supružnika  upravo u prostoru koji bi trebalo da predstavlja sigurnost i zaštitu.

Nakon tragedija uslijedila su kratka policijska saopštenja i medijski izvještaji, ali bez šire institucionalne reakcije. Upravo to izazvalo je snažnu reakciju organizacija koje se godinama bave zaštitom prava žena.

Iz Centra za ženska prava (CŽP) upozorili su da problem nije samo u tome što muškarci ubijaju žene, već i u društvenoj i institucionalnoj ravnodušnosti koja prati te zločine.

„Za 48 sati dva femicida. Crna Gora. Nijedna izjava čelnika policije, ministara, predstavnika Vlade“, poručili su iz te organizacije, ističući da normalizacija nasilja ne počinje ubistvom, već mnogo ranije i to kroz obrasce vaspitanja, relativizaciju nasilja i neefikasan institucionalni odgovor.

Femicid nije izolovan čin niti trenutni gubitak kontrole, upozoravaju stručnjaci. U najvećem broju slučajeva prethode mu prijetnje, psihološko, fizičko ili ekonomsko nasilje, često prijavljivano institucijama. Upravo zbog toga se nakon svakog slučaja postavlja isto pitanje: da li je sistem mogao reagovati ranije?

Nevladine organizacije godinama ukazuju da se nasilje nad ženama u Crnoj Gori često tretira kao „porodična stvar“, a ne kao ozbiljan bezbjednosni problem.

Centar za ženska prava upozorava da se normalizacija nasilja vidi i u blagim kaznama koje, kako navode, šalju poruku da je ženin život manje vrijedan od slobode nasilnika. Poseban problem vide u načinu na koji se o nasilju govori u javnosti kroz medijske narative u kojima se počinioci predstavljaju kao muškarci koji su „pukli pod pritiskom“ ili „previše voljeli“.

Takva retorika, smatraju , doprinosi relativizaciji odgovornosti i kreira društvenu atmosferu u kojoj se nasilje nad ženama doživljava kao privatna tragedija, a ne kao društveni problem.

Članica Predsjedništva Foruma žena Evropskog saveza Jovana Vuković poručila je da „Crna Gora ne smije prihvatiti da femicid postane vijest koja traje jedan dan, a zatim pada u zaborav do naredne tragedije“.

„Svaki izgubljeni život obavezuje institucije da odgovore da li je učinjeno sve da se nasilje spriječi i žrtva zaštiti“, saopštila je Vuković, zahtijevajući hitne i konkretne mjere, punu odgovornost za eventualne propuste i nultu toleranciju prema nasilju nad ženama.

Iako svako ubistvo nosi vlastitu tragediju, podaci pokazuju da femicid u Crnoj Gori nije sporadična pojava. Prema podacima nevladinih organizacija i ranijim izvještajima institucija, tokom prethodnih godina evidentiran je zabrinjavajući broj slučajeva nasilja u porodici sa smrtnim ishodom. Samo prošle godine, prema javno dostupnim podacima, sedam osoba izgubilo je život usljed nasilja u porodici, među kojima su bile i žene.

Broj prijava porodičnog nasilja iz godine u godinu ostaje visok. Policijske evidencije bilježe stotine prijavljenih slučajeva nasilja godišnje, dok organizacije koje pružaju podršku žrtvama upozoravaju da je stvarni broj mnogo veći jer mnoge žene nikada ne prijave nasilnika iz straha, ekonomske zavisnosti, nepovjerenja u institucije ili društvene stigme.

Dodatni problem predstavlja to što se nasilje često prijavljuje više puta prije fatalnog ishoda. Upravo zato nevladine organizacije sada zahtijevaju detaljnu procjenu postupanja svih nadležnih institucija u posljednja dva slučaja počev od eventualnih ranijih prijava nasilja do institucionalnog odgovora prije ubistava.

„Javnost ima pravo da zna gdje je sistem zakazao“, poručili su iz Centra za ženska prava.

Nakon posljednjih slučajeva femicida, pojačan je pritisak na institucije da objasne da li je bilo propusta u postupanju.

Iz Kabineta predsjednika Crne Gore poručeno je da institucije moraju dati odgovore povodom dva femicida u manje od 48 sati, naglašavajući da svaki slučaj mora biti detaljno ispitan kako bi se utvrdilo da li je sistem mogao djelovati preventivno.

Predsjednica Alijanse žena Demokratske partije socijalista Nela Savković Vukčević kazala je da institucije moraju reagovati odlučnije i da femicid mora biti posebno tretiran u zakonodavstvu.

Na konferenciji za medije u Skupštini Crne Gore saopštila je da su se predstavnici te partije obratili šefu Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Johanu Satleru, zahtijevajući hitnu reakciju i ubrzanje procesa izmjene zakona kako bi femicid bio uveden kao posebno teško krivično djelo.

Ministar pravde Bojan Božović ranije je najavio izmjene Krivičnog zakonika kojima bi femicid bio prepoznat kao poseban oblik teškog ubistva. Prema najavama, riječ je o rješenju koje bi omogućilo strožije sankcionisanje rodno zasnovanih ubistava žena i jasnije prepoznavanje motiva nasilja.

Kako je saopšteno, trenutno se očekuje mišljenje Evropske komisije na predložene izmjene zakona.

Iz Ministarstva pravde ranije su naveli da će posljedice nasilja nad ženama biti ozbiljnije tretirane i da će država dodatno unaprijediti normativni okvir zaštite.

Međutim, nevladine organizacije upozoravaju da samo izmjene zakona nijesu dovoljne. Centar za ženska prava još je prošle godine  Ministarstvu pravde amandmane kojima traži uvođenje femicida kao posebnog krivičnog djela, ali i obavezni mehanizam praćenja zaštitnih mjera. Njihov stav je jasan da zakon bez dosljedne primjene ostaje mrtvo slovo na papiru.

Pitanje femicida nije samo unutrašnje pitanje socijalne politike ili pravosuđa već i dio evropske agende Crne Gore. Kao država kandidat za članstvo u EU, Crna Gora je preuzela obaveze kroz međunarodne konvencije i evropske standarde zaštite ljudskih prava, uključujući obavezu efikasne zaštite žena od nasilja.

Koliko će još života biti izgubljeno prije nego što sistem zaštite postane efikasan?

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DEPORTACIJE – 34 GODINE OD ORGANIZOVANOG ZLOČINA: Muk koji govori

Objavljeno prije

2 sedmice

na

30 Maja, 2026

Objavio:

Uobičajeno, 34. godišnjicu od zločina deportacija bosanskih izbjeglica, obilježile su ispred CB Herceg Novi porodice žrtava i nevladine organizacije HRA, CGO i  ANIMA. Vlast, baš kao i prethodna,   ćuti

 

 

Porodice žrtava, Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA  okupile su se 25. maja, ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, u znak obilježavanja 34 godine od ratnog zločina deportacije izbjeglica iz Crne Gore 1992. godine.

Te godine, crnogorska policija je, tokom maja i juna, uhapsila najmanje 66, a prema nezvaničnim podacima i preko 100 civila starosti od 18 do 66 godina, koji su iz BiH u Crnu Goru izbjegli od rata. Najveći broj uhapšenih izbjeglica doveden je u Centar bezbjednosti Herceg-Novi, koji je služio kao sabirni centar, odakle su organizovano, autobusima, transportovani 25. maja u koncentracioni logor KPD Foča, a 27. maja na neutvrđenu lokaciju u istočnoj BiH, na teritoriju tadašnje Srpske. Svi Bošnjaci deportovani autobusom 27. maja 1992. godine ubijeni su vjerovatno istog dana i njihova tijela su bačena u  Drinu. Ubijeno je najmanje 54 osobe, dok je 12 preživjelo teške oblike mučenja u logorima Republike Srpske (RS). Tijela svih stradalih još nisu pronađena.

,,Saosjećamo sa bolom porodica stradalih od kojih neke još nisu pronašle posmrtne ostatke svojih najmilijih, ukazujući da na mjestu gdje je u Herceg Novom otpočeo zločin, još nema spomen-obilježja. Ovaj ratni zločin nosi žig sramote, nepravde i nebrige države Crne Gore na čijoj teritoriji se dešavao,krajem maja 1992. godine”, navode u saopštenju iz Bošnjačkog vijeća. Istakli su da ponovo apeluju na Specijalno državno tužilastvo (SDT) da se iznova bavi ovim zločinom, u kojem je, navode oni, sprovođen lov na ljude koji su svoje sklonište potražili u Crnoj Gori.

Iako je glavni specijalni tužilac Vladimir Novović naredio početkom protekle godine ponovno formiranje predmeta u slučajevima Morinj, Bukovica, Kaluđerski laz i Deportacija, za sada, rezultata još uvijek nema.

Do sada su sudovi u Crnoj Gori sudili i oslobađali one na nižem nivou u komandnom lancu. Ogovornost naredbodavaca nikada nije bila tema crnogorskog pravosuđa. Pred Višim sudom u Podgorici je vođen krivični postupak u kome je 2012. oslobođeno devet nekadašnjih policajaca koji su bili optuženi za ratni zločin deportacija.Apelacioni sud je 2013. presudu potvrdio, a Vrhovni sud Crne Gore 2015. godine odbio zahtjev za zaštitu zakonitosti.

Tokom procesa saslušan je, kao svjedok, Momir Bulatović  predsjednik Crne Gore u vrijeme deportacija. On je kazao da je deportacija bila „državna greška“.Profesor Pravnog fakulteta Milan Popović, glavni urednik Monitora Esad Kočan i poslanik Pokreta za promjene Koča Pavlović podnijeli su 2012. krivičnu prijavu protiv Mila Đukanovića, tadašnjeg premijera i vrha tadašnje, izvršne i pravosudne vlasti Crne Gore. Prijavu su podnijeli zbog ratnog zločina „deportacija 1992. i pomaganja počiniocima zločina da izbjegnu pravdu”. Krivična prijava je  odbačena.

O sramnom zločinu prvi je javno  progovorio policijski inspektor Slobodan Pejović. Nakon toga je prošao pakao. Na njega su pucali, napadali ga,  prijetili,  naposljetku mu podmetali da je on saučesnik u zločinu.

Dio  vladajuće partije Demokrata početkom 2024. godine u Skupštini Glavnog grada predložio je da ulica u Podgorici nosi ime Pavla Bulatovića.  On od 2020. on ima ulicu u Pljevljima.

Bulatović je, kao ministar unutrašnjih poslova u vladi Crne Gore, bio direktni nalogodavac nezakonite deoprtacije izbjeglica 1992. Po njegovom naređenju crnogorska policija je bez zakonskog osnova uhapsila i predala Vojsci RS najmanje 66 osoba, od kojih je samo 12 preživjelo.

Početkom marta protekle godine u Zeti je održana promocija monografije o Pavlu Bulatoviću. Preko 20 nevladinih organizacija upozorile su da je to „pokušaj rehabilitacije i glorifikacije osobe koja je naredila najmanje jedan ratni zločin deportaciju bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore“.

Crna Gora je prIznala zločin i isplatila odštetu za 200 članova porodica žrtava na osnovu sudskog poravnanja 2008. godine.Odlukom od 6. aprila 2023, Evropski sud za ljudska prava u Strazburu odbacio je tužbu porodica žrtava deportacija 1992. protiv države Crne Gore, obrazlažući pritom ovo odbacivanje naknadom materijalne štete koju su ove žrtve dobile od države Crne Gore 2008, i kakvim-takvim krivičnim postupkom, vođenim i okončanim u Crnoj Gori.

U aprilu protekle godine premijer Milojko Spajić je saopštio da će država isplatiti naknadu od po 100.000 eura za 16 porodica civilnih žrtava ratova devedesetih uključujući žrtve Deportacije, žrtve napada i otmice iz voza u Štrpcima, i civilne žrtve NATO bombardovanja Murine i Tuza uz dinamiku od po 50.000 eura 2025. i ostatkom tokom ove godine.

Od 2010. porodice žrtava traže da se u Herceg Novom podigne spomen obilježje žertvama deportacije. Od tri inicijative koje su HRA, CGO, ANIMA i tadašnji član Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandar Saša Zeković uputili 2011. godine, uspostavljanje dana sjećanja, podizanje spomen-obilježja i izvinjenje policije do danas je ispunjena samo jedna.

,,Do danas smo dobili izvinjenje porodicama žrtava, i to 2022. godine. U ime Crne Gore izvinili su se ministar unutrašnjih poslova i direktor Uprave policije, a kasnije, 2023. godine, i predsjednik države. To je od naših zahtjeva jedino što je do danas ispunjeno”, kazala je na ovonedjeljnoj komemoraciji Tea Gorjanc-Prelević iz HRA

U avgustu 2022. godine, na tridesetogodišnjicu zločina, tadašnji direktor Uprave policije Zoran Brđanin i ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić uputili su javno izvinjenje žrtvama i porodicama. U avgustu 2023. godine, predsjednik Crne Gore Jakov Milatović izvinio se u ime države Alenu Bajroviću, sinu Osma Bajrovića, jedne od žrtava deportacije. Zakonske izmjene iz 2025. godine žrtvama Deportacije priznale su status civilnih žrtava rata.

,,Smatramo da treba procesuirati i izvršitelje i nalogodavce, kao i sve odgovorne za deportovanje i slanje u smrt više desetina izbjeglica. Takođe, smatramo da je krajnje vrijeme da državne i lokalne vlasti, stvore administrativne i tehničke uslove da se postavi spomen- obilježje u krugu zgrade MUP Herceg Novi, čiji su policajci i njihovi pretpostavljeni tada sprovodili ovaj gnusni zločin.Tražimo i da se konačno u udžbenicima nađu sadržaji kako bi u školama djeca imala znanje o ovom i drugim ratnim zločinima koji su se dešavali u Crnoj Gori”, saopštili su iz Bošnjačkog vijeća. Istakli su da suočavanje sa prošlošću i učinjenim ratnim zločinima podrazumijeva adekvatno kažnjavanje svih odgovornih, ali i puno saznanje i svijest da je potrebno trajna memorijalizacija ovih sramnih i tragičnih događa iz novije crnogorske istorije.

Alen Bajrović, sin ubijenog Osma Bajrovića, kazao je da od države očekuje da konačno imenuje odgovorne i da utvrdi ko su počinioci zločina, da privede pravdi one koji su bili nalogodavci, direktni izvršioci i svi oni koji su, iz fotelja, prstom određivali mete.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo