Povežite se sa nama

DRUŠTVO

GODIŠNJI ODMOR KAO SAN: Pisalo me socijalno da me vodi na more

Objavljeno prije

na

Više od polovine građana Crne Gore o sedam dana ljetovanja može samo da sanja. Onda kad ne sanjaju da žive u toploj sobi i da im ne prijeti život uz svijeće u iznajmljenim sobama gdje svakoga časa može pokucati gazda zbog neplaćene kirije

 

Počinju polako da izumiru generacije radnika samoupravljača, odraslih u vrijeme socijalizma, kad je pravo na godišnji odmor bilo zagarantovano i kad su i osrednje plate dopuštale da familije bar desetak ljetnih dana provedu na moru. Novo je vrijeme, godišnji odmor kao niz slobodnih dana za ogroman broj zaposlenih u Crnoj Gori postao je neostvarivo pravo, more je mnogima, tek slika iz reklama.

,,Ponekad možemo do mora da odemo od ujutru do uveče da se okupamo”, kaže Monitorova sagovornica iz Podgorice. Ne pamti kad je prekonačila na primorju. ,,Plate su tako male da jedva preživljavamo. Imamo prastar auto sa kojim je rizično krenuti do mora čak i kad bi se mogle skrpiti pare za benzin. Muž ima slobodan vikend, a ja radim kod privatnika i slobodna mi je samo nedjelja. Prezadovoljna sam i ako stignem dva sata da se odmorim, stalno imam neki kućni posao koji me čeka. Sve i kad bi imali para da odvedemo djecu da se okupaju, ja nemam ni vremena, a pravo da vam kažem ni volje da krenem. Umorna sam”, objašnjava naša sagovornica.

Mogućnost domaćinstva da priušti sedam dana odmora van kuće godišnje, jedna je od devet stavki čiji nedostatak, prema evropskim standardima, određuje ‘materijalnu deprivaciju’ kao oblik siromaštva.

Ostale stavke su mogućnosti domaćinstva da priušti: adekvatno zagrijavanje stana; veš-mašinu; automobil; neočekivani finansijski trošak iz sopstvenih sredstava; telefon; televizor u boji; meso ili ribu u obroku svaki drugi dan i da ne kasni sa plaćanjem rente, rate za stan ili drugog kredita ili komunalnih usluga za stan u kojem domaćinstvo boravi.

Indikatori istraživanja o dohotku i uslovima života građana u Crnoj Gori, 2013 – 2017. godine, koje je Monstat objavio krajem prošle godine pokazali su da je stopa materijalne deprivacije u 2017. godini bila 35,2 odsto. Toliko je ljudi koji žive u domaćinstvima koja ne mogu da priušte najmanje tri od devet stavki ‘materijalne deprivacije’. Stopa izrazite materijalne deprivacije, koja obuhvata ljude iz domaćinstava koja ne mogu priuštiti najmanje četiri od devet stavki iznosi 13,9 procenata, dok pet od devet stavki sebi ne može da priušti 5,3 odsto ljudi. Kad se sabere, to je 54,4 odsto crnogorskih građana.

Možete se kladiti da je u svakom od tih domaćinstava među prvim stavkama stradao – godišnji odmor. To znači da više od polovine građana Crne Gore o samo sedam dana ljetovanja može samo da sanja. Onda kad ne sanjaju da žive u toploj sobi i da im ne prijeti život uz svijeće u iznajmljenim sobama gdje svakoga časa može pokucati gazda zbog neplaćene kirije.

Doduše, u odmor se može računati i ako neko sedam dana ode kod svojih na selo da pomogne roditeljima ili babama i đedovima da zasade nešto od povrća što će im, kad rodi, dobro doći da se prehrane. Teško da su oni koji su pisali evropske propise mislili na tu vrstu ‘odmora’.

Posebna su priča zaposleni koji s teškom mukom od poslodavaca mogu da dobiju sedam spojenih slobodnih dana. Čak i kad ostvare to pravo, ‘iskija im’ jer poslije moraju da rade duple smjene kako bi odmor dobile ostale kolege. Gazde preferiraju poslovnu politiku koja broj zaposlenih drži na apsolutnom minimumu.

,,Moj muž i ja imamo primanja koja su značajno iznad crnogoskog prosjeka i imamo jedno dijete. Dakle, očekivalo bi se da na ljetovanje možemo lagano otići. Međutim, nije tako. Prvo, kao i većina građana imamo kredit za stan, rata je prilično velika. Kada se uz to dodaju ostali troškovi – računi, vrtić, hrana, teško nam može ostati novca za ljetovanje. I kada odemo, to ni u kom slučaju nijesu hoteli po crnogorskom primorju već privatan smješaj, odnosno aparmani. Možemo da platimo pet ili šest dana. Jedini luksuz koji sebi priušimo je taj da jedan obrok jedemo u restoranu. Ipak, more najčešće viđamo tako što na dan odemo iz Podgorice, što je isto tako opterećenje za kućni budžet, jer ako platite gorivo, sladoled, kafu… ne možete proći ispod 50 eura. Da zaključim – u posljednjih 7- 8 godina od mora smo vidjeli Ulcinj i Jaz na po nekoliko dana i Petrovac i Bečiće na po dan”, priča još jedna Monitorova sagovornica.

Crna Gora se opredijelila da privuče visokoplatežne goste. Znamo u šta se to pretvorilo: u sabijene nakićene betonske gromade na obali mora i gomile nastambi okolo koje mogu da prime toliki broj ljudi koji na plaže, jednostavno, ne mogu da stanu. Za većinu građana te su stvari, ipak, nebitne. Prosto, ništa od toga ne mogu da plate.

Za sedam dana na moru tročlana porodica, samo za skroman smještaj treba da izdvoji oko tri stotine eura. Dok se do mora dovezu i kupe hranu koju će spremati u apartmanu – treba im, na primjer, minimalno oko 200 eura. Pod uslovom da nijednu kafu ne popiju u kafani. I sladoled je upitan. I – potrošili su prosječnu platu. Preostale tri sedmice, dok ne stigne naredna plata,  nema za hranu, račune, rate za kredit i tako dalje. Ukratko, to je nemoguća misija.

,,O hotelima u Crnoj Gori mogu da sanjam, mada, iskreno, i da imam novca ne bih dao tolike svote. Prije bih otišao na neko dugo mjesto gdje dobijete mnogo više za mnogo manje para: To znam iz iskustva jer sam ranije, dok nijesam imao porodicu, ljetovao i u Grčkoj i u Egiptu. U Hrvatskoj jeste nešto skuplje, ali imate čisto more i drugi vid odmora bez buke i haosa”, kaže za Monitor dobro plaćeni IT stručnjak. On primjećuje da naši građani nemaju naviku da unaprijed sebi organizuju odmor, ali i da su ovdašnje turističke agencije pretežno okrenute onima koji mogu da plate skuplje aranžmane. Na primjeru Srbije objašnjava kako tamo ljudi već tokom zime počinju da uplaćuju rate za ljetovanje i, čak i kad im je standard niži nego kod nas, uspijevaju da sebi priušte kvalitetniji godišnji odmor.

Gini koeficijent koji mjeri nejednakost u populaciji, prema Monstatu u Crnoj Gori je 2017. godine bio treći najgori među 35 zemalja Evroske unije i regiona. Gora su Bugarska i Litvanija. Po nejednakosi distribucije dohotka, drugi smo na toj listi, gore je samo u Bugarskoj. Stopa rizika od siromaštva u Crnoj Gori iznosi 23,6 isto kao u Rumuniji. Svi drugi u ovoj grupi su bolji od nas. U Hrvatskoj, na primjer, stopa rizika od siromaštva je 20 odsto.

U moru obeshrabrujućih podataka možda su najgori oni koji se odnose na djecu. U Crnoj Gori 40 odsto djece živi u domaćinstvima koja su u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, dok ta stopa u zemljama Evropske unije iznosi 25 odsto. Siromaštvo djece je za deset procentnih poena izraženije od siromaštva odraslih.

‘Materijalno deprivirano’ je 38,2, ‘izrazito deprivirano’ 18,2 i ‘ekstremno deprivirano’ 8,4 odsto djece. Ukupno ih je 64,8 odsto. Ili im majka pere ‘na ruke’, ili im isključuju struju, ili zimi drhte od hladnoće. Žive u mediteranskoj državi socijalne pravde. Mogu se nadati da će ih, ako stignu na red, jednoga ljeta socijalno voditi da vide more.

 

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DOK NASILJE NA ULICAMA RASTE: Ko kontroliše policiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u Upravi policije, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast potpuno drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora

 

Mnogi su se nadali da će se nasilje u javnom prostoru smiriti nakon što su završeni lokalni izbori u gradu pod Trebjesom ili „bitke za Nikšić“, kako je ovaj događaj nazvan u srbijanskim tabloidima. Međutim, podjele i tenzije ne jenjavaju.

Takozvane „patriotske“ i „komitske“ snage, koji smatraju da je ugrožena nezavisnost Crne Gore, gotovo svakodnevno nalaze razloge za protestna okupljanja ili demonstrativne organizovane vožnje po crnogorskim gradovima. Opozicione partije svojim saopštenjima ohrabruju ovakva okupljanja, blago zabašureno preuzimaju i zasluge za njih, a poruke podrške često stignu i od samog Đukanovića. Posljednji takav razlog su bile najavljene promjene u primjeni Zakona o državljanstvu.

Svoje razloge za proteste i javna okupljanja, a i za kontraproteste, nalaze i pristalice vlasti nezadovoljne odlukama Vlade. Prosrpske grupacije zamjeraju polciji što ima blaži odnos prema partitoskim snagama nego što je imala prethodna vlast prema demonstrantima. Oni se bune i zbog  najavljene smjene ministra pravde Vladimira Leposavića. Ovi protesti su dobili podršku dijela vladajuće koalicije okupljene oko Demokratskog fronta, ali i dobrog dijela srbijanskih tabloida.

U uskomešanoj atmosferi fizički je napadnuto više građana i novinara, ali i službenih lica. Dok se na protestima „patriota“ mogu čuti pjesme koje šire mržnju prema Srbima, kao što je Boj na Čavnoglave, na protestnim okupljanjima prosrpskih snaga mogu se čuti i vidjeti transparenti koji negiraju genocid u Srebrenici, čime valjda daju podršku Leposaviću i njegovoj izjavi koja je išla u tom pravcu.

Od Uprave policije se očekuje da vrati mir na crnogorske ulice i obezbijedi poštovanje zdravstvenih mjera. Ali primjetan je njen pasivniji odnos prema ovakvim događajima nego što je to bio tokom prethodne godine, koju su obilježili protesti. Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u tom organu, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora. Pitanje je da li je riječ o većem stepenu tolerancije prema pravu na slobodu okupljanja, čak i kad se ono zloupotrebljava, ili nova vlast ne želi da reakcijom policije izazove bijes građana kao što je tokom prošle godine učinila prethodna vlast.

Propusti policije naročito su bili uočljivi tokom blokade puta u Bogetićima, na saobraćajnici Podgorica – Nikšić, kada su u sukobu „patriota“ i policije povrijeđeni oficir Vojske Crne Gore (VCG) Rajko Čanjak, vojni doktor Dragan Martinović i službenik Uprave policije Jovan Bijelović. Dogodila se i neodgovorna  reakcija pripadnika Sektora za obezbjeđenje objekata i štićene ličnosti, koji je službenim automobilom prošao kroz blokadu, dok su na vozilu sjedjeli demonstranti. U vozilu se nalazila ćerka premijera Krivokapića i javnosti je saopšteno da je službenik policije tako reagovao jer je procijenio da je njen život u tom trenutku bio ugrožen. Na video snimcima, koji su dospjeli u javnost, nije vidljiv stepen ugroženosti koji bi opravdao takvu upotrebu sile. Sve se ovo dogodilo naočigled pripadnika policije koji su trebali da obezbjeđuju ovaj skup i spriječe narušavanje javnog reda i mira.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode Boris Marić smatra da je ponašanje policije „očigledno u skladu sa odlukom da demokratski i tolerantan ptistup treba da bude osnova postupanja policije“. On za Monitor kaže da je to težak zadatak kada imamo forsiranje antagonizama prvenstveno od struktura bliskih Demokratskoj partiji socijalista i Demokratskom frontu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEKSUALNO NASILJE NAD DJECOM U CRNOJ GORI: Hoće li napokon biti pooštrene kazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. Sistem zaštite seksualno zlostavljane djece ilustruje i činjenica da Crna Gora nema zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom, a ni odgovarajuće kazne za zločince niti psihološku podršku žrtvama

 

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac R.O. kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. I podstakao na pitanje – kakav je sistem zaštite seksualno zlostavljane djece u Crnoj Gori?

Zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom crnogorski državni organi nemaju. Kazne za seksualne zločince nisu zadovoljavajuće, a podrška žrtava je neefikasna, smatraju sagovornici Monitora.

,,Evropska statistika pokazuje da je od petoro djece, jedno preživjelo neki oblik seksualnog nasilja. Od petoro koje je kroz to prošlo, četiri su djevojčice, a jedan dječak. Iskustva iz EU, regiona i crnogorskih NVO koje se bave problemom zaštite i prevencije seksualnog nasilja, govore da nema razloga da ne vjerujemo da je i u Crnoj Gori ista ili, bar, vrlo slična statistika”, kaže za Monitor izvršna direktorica NVO Prima Aida Perović, koja je nedavno, u saradnji sa partnerima, realizovala kampanju pod nazivom Seksualno nasilje nije dječja igra.

Najčešća zabluda je da uglađeni, obrazovani, dobrostojeći ljudi lijepih manira ne zlostavljaju djecu, kao i da su djeca najsigurnija u porodičnom okruženju, upozorava Perović. „Istina je, međutim, da seksualno nasilje u 90 odsto slučajeva djetetu nanosi poznata osoba, koja mu predstavlja autoritet i u koju ima povjerenja. Takvi seksualni predatori vješto maskiraju svoje namjere i prilagođavaju ih dječijoj radoznalosti, naivnosti i neznanju. Djeca najčešće u startu ne prepoznaju nasilje, jer misle da je u pitanju igra. Jedna od velikih zabluda je i to da su svi seksualni zlostavljači djece pedofili. Postoje osobe koje se seksualno iživljavaju nad djecom, a koje imaju uobičajene seksualne odnose sa odraslim osobama”.

Monitor je od Uprave policije (UP) pokušao da sazna koliko je slučajeva seksualnog nasilja nad djecom (nedozvoljenih polnih radnji, obljuba i silovanja) u posljednje tri godine prijavljeno toj državnoj upravi. Do zaključenja ovog broja, odgovor nije stigao.

Studija o seksualnom nasilju nad ženama i djecom u Crnoj Gori, koju su radile NVO Prima, Sigurna ženska kuća i SOS za žene i djecu žrtve nasilje iz Nikšića, a koja je obuhvatila period od pet godina, od početka 2014. do kraja 2018. godine, pokazala je da su žrtve koje su preživjele neki vid seksualnog nasilja, u 60 odsto slučajeva – djeca. „To ne znači nužno da su djeca brojnija među žrtvama, jer punoljetne osobe mnogo rjeđe prijavljuju seksualno nasilje i dobijaju epilog na sudu”, objašnjava Perović.

Krivični zakonik Crne Gore za silovanje djeteta propisuje kaznu zatvora na period od najmanje 10 godina. Za obljubu zatvor od tri do 12 godina, a za nedozvoljene polne radnje – novčanu kaznu ili zatvor – od dvije do najviše 15 godina.

Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava je, nakon inicijative iz Kabineta premijera Zdravka Krivokapića 12. aprila, pristupilo izradi Predloga zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika. Cilj je – maksimalno pooštravanje kazni zatvora za krivična djela protiv polne slobode koja su učinjena prema djeci i nemoćnima. „Za silovanje i obljubu predložena je mogućnost da počinitelj bude kažnjen zatvorskom kaznom u trajanju od 40 godina. To je najstroža kazna koju domaće krivično zakonodavstvo predviđa za najteža krivična djela. Predložene kazne zatvora, koje mogu biti ocijenjene kao drakonske, ne moraju biti izrečene u svakom pojedinačnom slučaju”, navodi se, između ostalog, u saopštenju tog Vladinog resora.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Kad tužilaštvo radi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čuvari u NP Skadarsko jezero uhvate krivolovce sa sve ribom i agregatima kojim je ubijaju, a tužilaštvo ih pusti i vrati im opremu za ,,rad”. Tako teče najnovija kampanja Stop krivolovu na Skadarskom jezeru

 

U toku je kampanja Stop krivolovu – Ribolovni zabran na Skadarkom jezeru od 15. marta do 15. maja. U njenom jeku, nadzornici NP Skadarsko jezero su, prošli četvrtak, u krivolovu zatekli Dražena Prenkića i Živka Lazovića, saopštili su iz ovog Nacionalnog parka. Sa stotinama kila ulovljene ribe i agregatima kojima je riba ubijena. Tužilac Ivana Petrušić- Vukašević odlučila je da u ovom slučaju nema elemenata krivičnog djela.

Iz tog preduzeća konstatovali su da najnoviji „slučaj nudi još jedan dokaz tvrdnji da tužilaštvo mora biti iz korijena promijenjeno kako bi konačno počelo da štiti državu i njenu imovinu”.

Ovo bi se moglo tumačiti i kao svojevrsni odgovor tužilaštva na nedavni poziv NP policiji, sudstvu, tužilaštvu i inspekcijama da počnu da ispunjavaju svoje zakonske obaveze i konačno urade nešto na očuvanju Skadarskog jezera.

Marina Jočić, predsjednica UO JP Nacionalni parkovi CG izjavila je da je nekoliko grupa koje se bave krivolovom na nivou mafije, što se tiče organizovanosti i povezanosti sa državnim organima.

Nasuprot njima je Služba zaštite NP Skadarsko jezero, koja je, kako je navela, malobrojna, loše opremljena i još gore plaćena. Ona je za TV Vijesti izjavila da sumnja i da su pojedini čuvari u sprezi sa krivolovcima, ali to je jako teško dokazati.

Ipak, iz NP tvrde da su već prvog vikenda zabrana uspjeli da zaplijene  nekoliko plovila, akumulatora, pretvarača i ostalih sredstava za ubijanje ribe i ostalog živog svijeta u jezeru. Međutim, tužilaštvo je oslobodilo te ljude i nije ih krivično gonilo, dobili su prekršajne prijave i vraćen je alat za ubijanje živog svijeta u jezeru, navodi Jočićeva.

Posljedica toga je da su oni koji prijave krivolov zastrašeni: ,,Imaju razlog za strah. Imamo snimak gdje krivolovci repetiraju pištolj znajući da ih kamera snima. Dešavalo se da naši nadzornici budu napadnuti, da im se prijeti da će biti sprženi sondom. Ti su ljudi spremni na sve”, kazala je Jočićeva.

S druge strane država je totalno nespremna. Na sudu završi jednocifren broj slučajeva krivolova, a sudije ih ili oslobađaju ili im propisuju uslovne kazne.

Iz ovog NP navode da je vrijednost izlova ribe na Skadarskom jezeru pet miliona eura godišnje, a da još toliko donosi turizam. Upozoravaju da ako se nastavi sa ovim razmjerama krivolova u sljedećih nekoliko godina možemo očekivati scenario sličan onom na rijeci Zeti koja je bez riba. A teško da će tada dolaziti i turisti da ,,uživaju” u mrtvom jezeru.

Nije problem samo jezero. Nedavno je građanska inicijativa Stop krivolovu pozvala nadležne da hitno reaguju u borbi protiv krivolova. Naveli su da im učestalo stižu prijave građana o detonacijama u rejonu Luštice, Krimovice, na brojnim lokacijama u blizini Bara, Budve, ušću Bojane. ,,Između uvale Žanjic i Plave špilje, sportski ribolovci su našli jedan od štekova ribolovaca dinamitaša”, naveli su iz ove organizacije.

Oni, kako su naveli, očekuju jak odgovor države na ovo ,,povampirenje” dinamitaša, koji koriste trenutno stanje izazvano pandemijom virusa kovid 19, angažovanost pripadnika policije na drugim zadacima.

Odgovora do sada skoro i da nije bilo.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo