Povežite se sa nama

Izdvojeno

GUTAČI PAKETIĆA SA DROGOM NA AERORDROMU ŠIPOL U AMSTERDAMU: Let sa stomakom punim kokaina

Objavljeno prije

na

Njihovi stomaci napunjeni su ampulama čistog kokaina.Ovi ljudi su šetajuće tempirane bombe. Rizikuju živote da bi  prokrijumčarili drogu. Spakovanu u  dobro zavezan  kondom ili odsječeni vrh hiruške rukavice, debljine malog prsta i dužine oko deset santimetara, unijeće ampule kokaina ili heroina oralno, rektalno ili vaginalno. Pukne li plastična ambalaža u koju je  droga spakovana,  umrijeće za par minuta

 

Od  kada je napustio avion na pisti aerodroma Šipol u Amsterdamu,  turista sa  Kariba predmet je pažnje policijskog tima za otkrivanje dilera droge. Specijalna ekipa 24 sata dežura na amsterdamskom aerodromu.

„Ovaj je lijep“, kaže kolegama iskusni 44-godišnji policajac Hans. Šifra je brzo prepoznata. Na posljednjem ček pointu „lijepog“ odvode u sobu za kontrolu.

„Droga u mom stomaku“, čudi se mladić uz samouvjeren smijeh. Desetak minuta kasnije urađen je test urina. Tragovi kokaina u krvi dokaz su,  da u stomaku skriva drogu. U prostorijama specijalnog toaleta, „gutač“, kako zovu ljude koji u svojim stomacima prenose drogu, već će sa izmetom izbaciti ampule. Deset pilula čistog kokaina u wc šolji, specijalno opremljenoj za ovu namjenu, čekaju da budu očišcene i oprane.

Koliko si pilula progutao? Ko ti je gazda? Koliko si novca dobio za ovu pošiljku …?, uobičajna su pitanja islednika.

Ovog puta sve je prošlo bez komplikacija. Fatalna drama, kakvih su se agenti specijalnog tima godina rada, nagledali, izbjegnuta je. Diler će biti sproveden u zatvor kada u potpunosti isprazni crijeva.

Rizik koji je preuzeo gutajući ampule, ogroman je. U slučaju da samo jedna pukne, za tri minuta nastupa smrt, praćena karaktrerističnim indikacijama predoziranosti, epileptičnim napadom i komom. Rizik po život uvećava i činjenica da su ampule sa kokainom, kao u slučaju ovog mladića, bile upakovane samo u plastične kese. Paketići sa drogom, koje se pripremaju u Kolumbiji, nešto su veći i teži za gutanje, ali imaju manji rizik od pucanja. Tamo se droga pakuje u kondome ili oblaže parafinom.

,,Uvijek je šok kad neko umre i uvijek postanem nevjerovatno ljut na svog gazdu koji stoji iza ovoga. Bilo je mnogo strašnih slučajeva. Sjećam se 26-godišnjeg čovjeka kojeg smo uhapsili. U avionskoj nesreći u Amsterdamu 1992. godine, izgubio je ženu i dvije ćerke. Pregrizao je jednu od ampula i umro“, svjedoči agent aerodroma Šipol.

Ovdje, na jednom od najvećih aerodroma svijeta, policija „dočekuje“ loše plaćene momke, velikih narkobosova. Dnevno oko 200.000 letova. Pandemija korona virusa i smanjeni broj letova, rezultirao je i manjim brojem uhapšenih dilera, ali i dalje  gutači svakodnevno slijeću na amsterdamski aerodrom. Akcija počinje u momentu kada putnici napuštaju avion. Policajci izgledaju kao slučajni turisti, sa minimalnim prtljagom u rukama, ali sa oružjem i motorolama ispod jakne. Djeluju nezainteresovano, ali njihovoj pažnji ništa ne promiče. Sve može biti znak –  nervozan pokret, žila kucavica na vratu, par kapi znoja, čovjek koji se jednom previše okrene i pogleda iza sebe, izuzetno dotjerana  poslovna žena koja se teško kreće na visokim potpeticama… Iskustvo i osjećaj agenata nazamjenjivi su. Rijetko posumnjaju na nevinog.

Gutač pilula je po definiciji diler droge koji oralno, rektalno ili vaginalno unosi ampule napunjene drogom. Ovo je i dalje najlakši način da se droga prokrijumčari,  jer carinici nemaju aparate kojima bi pregledali tijela putnika. Rizik da  gutač bude uhvaćen time je znatno manji. A gutaju, od nekoliko desetina do stotinak pakovanja ampula. Od pola do jednog kilograma, kokaina ili heroina. Policijske statistike u Holandiji bilježe rekord od 1 kg i 600 grama kokaina, sakrivenog u tijelu dilera iz Nigerije. Stigao je u Amsterdam letom sa Kariba, gdje su ga bosovi počastili sedmodnevnim odmorom. Potrajalo je 24 sata dok je progutao oko 180 paketića koje je probao da unese u Holandiju. Uhapšen je čim je sletio. Brazilac koji je u stomaku imao 150 ampula, nije uspio da sleti. Njegov stomak je bukvalno pukao tokom leta.

Duga je skala trikova koji su do sada upotrebljavani da se droga prenese. Ima li kraja inventivnosti, pitaju se u policiji. Droga upakovana ispod odjeće, u flašama za šampon, naramenicama ili brusevima, u pampers pelenama i dječijoj odjeći, ispod perika i proteza, u potpeticama ili točkovima invalidskih kolica, skrivena u vakum pakovanjima oraha, manžetnama pantalona, u mesu…

Marion van de Beek dio je šipolskog policijskog  tima. „U početku su mi mnoge situacije tokom hapšenja teško padale, ali vremenom se navikneš. Ipak, možda zato što sam žena, uvijek me dirne scena kada hapsim majku, dok mi se dijete vješa o nogu i plače. Ali, kad se sve završi i kad pišem raport, jedino je važna zaplijenjena količina droge“.

Iskustvo ih je naučilo da sumnjaju u svakoga. Djecu, starce, popove, dotjerane ili neugledne.  Među kuririma su ponekad i poznata lica, ljudi koji se po odsluženju kazne vrate ovom poslu. Dešava se i da roditelji prijave svoju djecu kad znaju da ovi prenose drogu. ,,Ubjeđuju nas da ih mi ovdje uhapsimo jer se plaše da će ‘pasti’ u nekoj drugoj zemlji gdje su zakoni i kazne žešći nego u Hoalandiji“, objašnjava Marion.

Pamte ovdje i oca devetnaestoro djece, 67-godišnjaka, uhvaćenog sa osam kilograma kokaina, ali i siromašnog starca sa Kariba, kojeg su narkobosovi dugo iskorištavali. Hapšeni su ovdje i roditelji kojima su djeca služila kao pokriće, pa veoma dotjerana gospođa koja je putovala najskupljom klasom. Sjećaju se i 77-godišnje bake koja je drogu krila ispod suknje i čovjeka sa saksofonom punim droge. Kad su ga natjerali da svira policajcima, proizveo je samo zvuk prdeža. Dječak je pokušavao da ih ubijedi da je ampule koje ima u stomaku,  unio jedući ribu. Jedna žena je opet tvrdila, da su joj ampule ubacili u stomak,  dok je spavala.

Brazilac, nastanjen u Surinami, zaustavljen je jer kod sebe nije imao dovoljan iznos novca za boravak u Holandiji. Pregledan je njegov urin i otkriveni tragovi kokaina. Deset minuta kasnije, u specijalnu klozetsku šolju izbacio je 37 ampula sa po pet grama kokaina. Tek dio onoga, što će, prije nego što bude sproveden u zatvorsku ćeliju, sa izmetom ovdje ostaviti. Neobičan rekord drži jedan uhapšeni Rus. Njemu je uspjelo da dva mjeseca zadži drogu u stomaku, odbijajući tvrdu hranu i izbacujući iz sebe samo tečni izmet.

U posao ovih policajaca spada i odvajanje izmeta od ampula. „Prljavo i opasno. Rizikuješ da dobiješ neku zarazu od ovih ljudi, ali i udisanje heroina i kokaina nije ništa manje štetno“, tvrdi Hans.

,,Vaš klijent je ponovo kakio“, zove neko i obavještava policajcu. Hans je zauzet pisanjem raporta, njegove kolege jedu, smiju se… Ko će se ovog puta prihvatiti čišćenja. Najmlađi u ekipi obaviće, za sve njih, najneugodniju dužnost.

Tri policajca su već spremna za pregled prtljaga. Prevrću po torbama, paketima, koferima. Sa njima je i pas Džoj. Njegov vodič je ponosan jer zna da će Džoj lajati i grebati ako u nekoj torbi osjeti sumnjivu pošiljku. Još jedan putnik je uhapšen. „Raspitivao se za prijatelja, uhapšenog Brazilca“, prijavljuje policajac kolegama. Na pitanje da li je uhapšen Holanđanin, odgovara: „ Ne, nego glupi Holanđanin.“

Oni su ovdje poznati kao primaoci, ljudi koji preuzimaju i dočekuju pošiljke. Opasni  su jer su naoružani i spremni da pucaju. Srećom, nije se desilo da je policija morala da upotrebi oružje.

Kolumbijci lako progutaju po jedan kilogram. Dešava se i da poneka pilula bude neplanirano izbačena tokom leta, ali biće ponovo pojedena. Ove, kako ih u policiji zovu  povratne gutače otkrivaju po smradu iz usta.

 

Hašiš za ponijeti

Posjedovanje, rasturanje i upotreba tvrde droge u koju spadaju kokain i heroin, najstrožije je zabranjena, dok se mekim drogama, kanabisu i hašišu gleda kroz prste. Dozvoljeno je posjedovanje nekoliko grama hašiša, uzgoj nekoliko biljaka za privatnu upotrebu ili kupovina meke droge. Praktično, sve što je za ličnu upotrebu zakonski nije sankcionisano. Anketa napravljena 2020. pokazala je da je skoro četvrtina Holandjana ( 22, 9 odsto) starijih od 18 godina koristila kanabis

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

FOKUS

DUŠKO KNEŽEVIĆ MEĐU NAMA: Biznisi posrnulog tajkuna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad govori o odbrani svoje imovine Knežević ne pominje ulogu koju su u njenom sticanju imali nekadašnji DPS prvaci Milo Đukanović, Svetozar Marović, Branimir Gvozdenović… I zajedničkim kombinacijama. O tome svjedoče uništene Atlas banka, Jadranski sajam, bolnica u Meljinama

 

„Vrši se pljačka moje imovine u Crnoj Gori i htio sam da dođem da to zaustavim, ali i da dokažem svoju nevinost, jer svi ljudi koji su me optuživali sada su već u zatvoru”, poručio je uoči ekstradicije iz Londona  Duško Knežević, donedavno odbjegli a sada pritvoreni, kontroverzni biznismen. Jedan od šampiona tajkunske akumulacije i privatizacije u Crnoj Gori.

Šta će sve i kako braniti Knežević tek treba da vidimo. Zato se možemo prisjetiti makar dijela svega onoga što mu je prošlo kroz ruke preko više desetina kompanija koje je registrovao u Crnoj Gori, Srbiji, na Kipru… Uglavnom pod okriljem Atlas grupe.

Najveću pozornost javnosti Kneževićevi poslovni poduhvati privukli su tokom stečaja u njegovoj Atlas banci, nakon što je po nalogu CBCG likvidirana njena mlađa sestra Investiciona banka Montenegro (IBM). Pošto su banke ostale bez novca svojih deponenata, iz Fonda za zaštitu državnih depozita isplaćen je 101 milion vlasnicima uloga do 50.000 eura. Privatni vlasnici računa na kojima je bilo više od 50.000, te državna i lokalna preduzeća morali su da približno još toliko novca pokušaju naplatiti iz stečajne mase. Vlada i državna preduzeća imali su u Kneževićevim bankama 10, 5 miliona, a opštine još pet.

Na teret države palo je i više od osam miliona koje je Atlas banka dugovala Ivesticiono razvojnom fondu, ali i garancije za kredit koje je ta banka uzela od Evropske investicione banke. Tek tada je objelodanjeno da su Kneževićeve firme u njegovim bankama držale manje od 1,5 miliona eura, odnosno, tek nešto više od 0,5 odsto ukupnih depozita. Zapravo, njima je banka služila za uzimanje (tuđeg) novca, u sumnjivim kreditnim aranžmanima. Naknadne dubinske analize pokazale su da je približno trećina visokorizičnih kredita data firmama u Kneževićevom vlasništvu. Ili njemu.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SRPSKI REVIZIONIZAM O SREBRENICI KAO POKRIĆE KORUMPIRANIM POLITIČARIMA: Ponovno guranje Crne Gore u kandže mitomanija i zavjera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić  je juče( četvrtak)  rekao da će Vlada glasati za rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici . No, otvaranje ovih bolnih tema očito stvara  nelagodu Spajiću koji se koalicionim sporazumom obavezao na rekonstrukciju Vlade i uvođenje vučićevskih DNP-a i NSD.  Srbijanski režimski mediji neprestano vrte revizionističke priče o ratu u i oko Srebrenice  po kojima na kraju  ispada da je genocid zapravo izvršen nad Srbima. Istina je, naravno, drugačija

 

 

Ko prati vučićevsku štampu i njegove marionete u Srbiji, BiH i Crnoj Gori lako stiče utisak da je UN-ova rezolucija o genocidu u Srebrenici jula 1995. pitanje života i smrti za sav srpski narod, Srbiju i Republiku Srpsku (RS). Predsjednik Aleksandar Vučić govori kako će Srbi  biti proglašeni za genocidni narod, rezolucija će dovesti do ukidanje Republike Srpske, dok će Srbiji biti nametnuto plaćanje ratne odštete. I Vaskršnji sabor Srbije i Srpske je pomjeren jer se čeka glasanje u UN-u. U samom tekstu rezolucije se ni Srbi kao narod, niti vojska, niti bilo koja osoba spominje, a još manje etiketira kao „genocidan“. Uprkos tome, crnogorski podržavaoci Prve familije Srbije su se uključili u beogradsku propagandu. Jovan Vučurović, poslanik Nove srpske demokratije (NSD) i predsjednik parlamentarnog Odbora za ljudska prava i slobode je pozvao Vladu da ne podrži rezoluciju jer je „usmjerena protiv srpskog naroda“. Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP) je rekao da Njemačka (kosponzor rezolucije) je „država koja je svijetu podarila Hitlera, Himlera, Gebelsa, Aušvic proglašava nas Srbe genocidnim a najstradalniji smo narod Balkana“. Pri tome zgodno zaboravlja da sadašnja Njemačka priznaje holokaust čije negiranje, nacistički simboli i pozdravi su zabranjeni zakonom. SNP-ov Dragoslav Šćekić, jedan od potpredsjednika Vlade Milojka Spajića kaže da će glasati protiv ako rezolucija dođe na Vladu jer „nećemo dozvoliti da bilo koji narod u ovom momentu nazivamo genocidnim“.

Demokratska partija socijalista (DPS) je tražila da Vlada bude kosponzor rezolucije zgodno zaboravljajući svoju i bivšeg lidera Mila Đukanovića ratnu prošlost. Bivši ministar u vladi RS-a Momčilo Mandić je još 2012. pohvalio ulogu Đukanovića za „pomoć koju su on i njegova vlada 1994. upućivali VRS-u i srpskom narodu“ u vremenu kad je Milošević uveo sankcije RS-u. „Gorivo za naše tenkove koji su se borili od Foče preko Srebrenice do Bihaća i dalje slao je upravo Đukanović i ko zna šta bi bilo sa RS da te pomoći nije bilo“ rekao je Mandić. Na Youtube-u postoji snimak u kome se Đukanović hvali da Momir Bulatović „ne treba da štiti srpstvo“ od njega, jer vlada koju on vodi je „morala godinama kriomice od Slobodana Miloševića i Bulatovića da pomaže srpski narod u Hercegovini i Republici Srpskoj, kad su joj oni odlučno i bezdušno spustili rampu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ESKOBAR I MI: Specijalan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mandat Gabrijela Eskobara bez sumnje je, kada je u pitanju Crna Gora, bio – specijalan. Po dolasku na tu poziciju, mnogi su ga analitičari najavljivali kao neuobičajenog, direktnijeg diplomatu koji „nameće rješenja“. Povremeno je bio toliko direktan, da se činilo da je predsjednik crnogorskog parlamenta, ili šef ovašnje vlade, a ne diplomata strane države

 

Crna Gora će biti naredna članica EU, poručio je optimistično Gabriel Eskobar, specijalni izaslanik  SAD za Zapadni Balkan, pred sam kraj svoga mandata.  Da odlazi sa te pozicije potvrdio je i sam,   istovremeno demantujući pisanje portala Frontliner, koji je prije nekoliko dana ustvrdio da je Eskobar u stvari razriješen.

Frontliner tvrdi da je  Eskobar razriješen dužnosti izaslanika SAD za Zapadni Balkan nakon njihovog istraživanja u kom su  „otkriveni potencijalni sukobi interesa i doveden u sumnju Eskobarov diplomatski integritet“.

Medij navodi da je  kontroverza oko Eskobara počela njihovim istraživanjem, objavljenim 22. marta, u kom su „iznijete tvrdnje o finansijskim vezama između Eskobarove porodice i srpskih državnih organa“. To se,  kako se u tekstu ocjenjuje, „dovodi u sumnju neutralnost američkog izaslanika u osjetljivom dijalogu Kosova i Srbije.“

Eskobar je oštro demantovao te navode: “Želim direktno da kažem da je sve u tom izvještaju laž koja se može provjeriti. Prije svega, nisam otpušten i svi u Stejt dipartmentu su to potvrdili. Drugo, moja supruga ne prima novac ni od jedne strane vlade. Moja supruga u svakoj ambasadi u kojoj smo služili, u Boliviji, Portugalu, Italiji, pa čak i Srbiji, bila je ponosna zagovornica međuljudskih kontakata. Ali ona to radi bez ikakvog plaćanja, bez ikakvog ugovora. Ona će to nastaviti da radi. Treće, nemam veze sa navodnim advokatom u advokatskoj firmi u Teksasu. A ta advokatska kancelarija ima veb-sajt i odgovorni novinar može doći do njih i potvrditi da nema veza. I četvrto, tvrdnja da su informacije potekle iz kongresnih izvora je lažna jer Kongres nije obaviješten o bilo kakvim kadrovskim promjenama”, prokomentarisao je Eskobar pisanje Frontlinera.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo