Povežite se sa nama

Izdvojeno

GUTAČI PAKETIĆA SA DROGOM NA AERORDROMU ŠIPOL U AMSTERDAMU: Let sa stomakom punim kokaina

Objavljeno prije

na

Njihovi stomaci napunjeni su ampulama čistog kokaina.Ovi ljudi su šetajuće tempirane bombe. Rizikuju živote da bi  prokrijumčarili drogu. Spakovanu u  dobro zavezan  kondom ili odsječeni vrh hiruške rukavice, debljine malog prsta i dužine oko deset santimetara, unijeće ampule kokaina ili heroina oralno, rektalno ili vaginalno. Pukne li plastična ambalaža u koju je  droga spakovana,  umrijeće za par minuta

 

Od  kada je napustio avion na pisti aerodroma Šipol u Amsterdamu,  turista sa  Kariba predmet je pažnje policijskog tima za otkrivanje dilera droge. Specijalna ekipa 24 sata dežura na amsterdamskom aerodromu.

„Ovaj je lijep“, kaže kolegama iskusni 44-godišnji policajac Hans. Šifra je brzo prepoznata. Na posljednjem ček pointu „lijepog“ odvode u sobu za kontrolu.

„Droga u mom stomaku“, čudi se mladić uz samouvjeren smijeh. Desetak minuta kasnije urađen je test urina. Tragovi kokaina u krvi dokaz su,  da u stomaku skriva drogu. U prostorijama specijalnog toaleta, „gutač“, kako zovu ljude koji u svojim stomacima prenose drogu, već će sa izmetom izbaciti ampule. Deset pilula čistog kokaina u wc šolji, specijalno opremljenoj za ovu namjenu, čekaju da budu očišcene i oprane.

Koliko si pilula progutao? Ko ti je gazda? Koliko si novca dobio za ovu pošiljku …?, uobičajna su pitanja islednika.

Ovog puta sve je prošlo bez komplikacija. Fatalna drama, kakvih su se agenti specijalnog tima godina rada, nagledali, izbjegnuta je. Diler će biti sproveden u zatvor kada u potpunosti isprazni crijeva.

Rizik koji je preuzeo gutajući ampule, ogroman je. U slučaju da samo jedna pukne, za tri minuta nastupa smrt, praćena karaktrerističnim indikacijama predoziranosti, epileptičnim napadom i komom. Rizik po život uvećava i činjenica da su ampule sa kokainom, kao u slučaju ovog mladića, bile upakovane samo u plastične kese. Paketići sa drogom, koje se pripremaju u Kolumbiji, nešto su veći i teži za gutanje, ali imaju manji rizik od pucanja. Tamo se droga pakuje u kondome ili oblaže parafinom.

,,Uvijek je šok kad neko umre i uvijek postanem nevjerovatno ljut na svog gazdu koji stoji iza ovoga. Bilo je mnogo strašnih slučajeva. Sjećam se 26-godišnjeg čovjeka kojeg smo uhapsili. U avionskoj nesreći u Amsterdamu 1992. godine, izgubio je ženu i dvije ćerke. Pregrizao je jednu od ampula i umro“, svjedoči agent aerodroma Šipol.

Ovdje, na jednom od najvećih aerodroma svijeta, policija „dočekuje“ loše plaćene momke, velikih narkobosova. Dnevno oko 200.000 letova. Pandemija korona virusa i smanjeni broj letova, rezultirao je i manjim brojem uhapšenih dilera, ali i dalje  gutači svakodnevno slijeću na amsterdamski aerodrom. Akcija počinje u momentu kada putnici napuštaju avion. Policajci izgledaju kao slučajni turisti, sa minimalnim prtljagom u rukama, ali sa oružjem i motorolama ispod jakne. Djeluju nezainteresovano, ali njihovoj pažnji ništa ne promiče. Sve može biti znak –  nervozan pokret, žila kucavica na vratu, par kapi znoja, čovjek koji se jednom previše okrene i pogleda iza sebe, izuzetno dotjerana  poslovna žena koja se teško kreće na visokim potpeticama… Iskustvo i osjećaj agenata nazamjenjivi su. Rijetko posumnjaju na nevinog.

Gutač pilula je po definiciji diler droge koji oralno, rektalno ili vaginalno unosi ampule napunjene drogom. Ovo je i dalje najlakši način da se droga prokrijumčari,  jer carinici nemaju aparate kojima bi pregledali tijela putnika. Rizik da  gutač bude uhvaćen time je znatno manji. A gutaju, od nekoliko desetina do stotinak pakovanja ampula. Od pola do jednog kilograma, kokaina ili heroina. Policijske statistike u Holandiji bilježe rekord od 1 kg i 600 grama kokaina, sakrivenog u tijelu dilera iz Nigerije. Stigao je u Amsterdam letom sa Kariba, gdje su ga bosovi počastili sedmodnevnim odmorom. Potrajalo je 24 sata dok je progutao oko 180 paketića koje je probao da unese u Holandiju. Uhapšen je čim je sletio. Brazilac koji je u stomaku imao 150 ampula, nije uspio da sleti. Njegov stomak je bukvalno pukao tokom leta.

Duga je skala trikova koji su do sada upotrebljavani da se droga prenese. Ima li kraja inventivnosti, pitaju se u policiji. Droga upakovana ispod odjeće, u flašama za šampon, naramenicama ili brusevima, u pampers pelenama i dječijoj odjeći, ispod perika i proteza, u potpeticama ili točkovima invalidskih kolica, skrivena u vakum pakovanjima oraha, manžetnama pantalona, u mesu…

Marion van de Beek dio je šipolskog policijskog  tima. „U početku su mi mnoge situacije tokom hapšenja teško padale, ali vremenom se navikneš. Ipak, možda zato što sam žena, uvijek me dirne scena kada hapsim majku, dok mi se dijete vješa o nogu i plače. Ali, kad se sve završi i kad pišem raport, jedino je važna zaplijenjena količina droge“.

Iskustvo ih je naučilo da sumnjaju u svakoga. Djecu, starce, popove, dotjerane ili neugledne.  Među kuririma su ponekad i poznata lica, ljudi koji se po odsluženju kazne vrate ovom poslu. Dešava se i da roditelji prijave svoju djecu kad znaju da ovi prenose drogu. ,,Ubjeđuju nas da ih mi ovdje uhapsimo jer se plaše da će ‘pasti’ u nekoj drugoj zemlji gdje su zakoni i kazne žešći nego u Hoalandiji“, objašnjava Marion.

Pamte ovdje i oca devetnaestoro djece, 67-godišnjaka, uhvaćenog sa osam kilograma kokaina, ali i siromašnog starca sa Kariba, kojeg su narkobosovi dugo iskorištavali. Hapšeni su ovdje i roditelji kojima su djeca služila kao pokriće, pa veoma dotjerana gospođa koja je putovala najskupljom klasom. Sjećaju se i 77-godišnje bake koja je drogu krila ispod suknje i čovjeka sa saksofonom punim droge. Kad su ga natjerali da svira policajcima, proizveo je samo zvuk prdeža. Dječak je pokušavao da ih ubijedi da je ampule koje ima u stomaku,  unio jedući ribu. Jedna žena je opet tvrdila, da su joj ampule ubacili u stomak,  dok je spavala.

Brazilac, nastanjen u Surinami, zaustavljen je jer kod sebe nije imao dovoljan iznos novca za boravak u Holandiji. Pregledan je njegov urin i otkriveni tragovi kokaina. Deset minuta kasnije, u specijalnu klozetsku šolju izbacio je 37 ampula sa po pet grama kokaina. Tek dio onoga, što će, prije nego što bude sproveden u zatvorsku ćeliju, sa izmetom ovdje ostaviti. Neobičan rekord drži jedan uhapšeni Rus. Njemu je uspjelo da dva mjeseca zadži drogu u stomaku, odbijajući tvrdu hranu i izbacujući iz sebe samo tečni izmet.

U posao ovih policajaca spada i odvajanje izmeta od ampula. „Prljavo i opasno. Rizikuješ da dobiješ neku zarazu od ovih ljudi, ali i udisanje heroina i kokaina nije ništa manje štetno“, tvrdi Hans.

,,Vaš klijent je ponovo kakio“, zove neko i obavještava policajcu. Hans je zauzet pisanjem raporta, njegove kolege jedu, smiju se… Ko će se ovog puta prihvatiti čišćenja. Najmlađi u ekipi obaviće, za sve njih, najneugodniju dužnost.

Tri policajca su već spremna za pregled prtljaga. Prevrću po torbama, paketima, koferima. Sa njima je i pas Džoj. Njegov vodič je ponosan jer zna da će Džoj lajati i grebati ako u nekoj torbi osjeti sumnjivu pošiljku. Još jedan putnik je uhapšen. „Raspitivao se za prijatelja, uhapšenog Brazilca“, prijavljuje policajac kolegama. Na pitanje da li je uhapšen Holanđanin, odgovara: „ Ne, nego glupi Holanđanin.“

Oni su ovdje poznati kao primaoci, ljudi koji preuzimaju i dočekuju pošiljke. Opasni  su jer su naoružani i spremni da pucaju. Srećom, nije se desilo da je policija morala da upotrebi oružje.

Kolumbijci lako progutaju po jedan kilogram. Dešava se i da poneka pilula bude neplanirano izbačena tokom leta, ali biće ponovo pojedena. Ove, kako ih u policiji zovu  povratne gutače otkrivaju po smradu iz usta.

 

Hašiš za ponijeti

Posjedovanje, rasturanje i upotreba tvrde droge u koju spadaju kokain i heroin, najstrožije je zabranjena, dok se mekim drogama, kanabisu i hašišu gleda kroz prste. Dozvoljeno je posjedovanje nekoliko grama hašiša, uzgoj nekoliko biljaka za privatnu upotrebu ili kupovina meke droge. Praktično, sve što je za ličnu upotrebu zakonski nije sankcionisano. Anketa napravljena 2020. pokazala je da je skoro četvrtina Holandjana ( 22, 9 odsto) starijih od 18 godina koristila kanabis

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

FOKUS

NOVINARKA PROTIV MAFIJE: Olja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraživačka novinarka Olivera Lakić i njen portal Libertas obavještavaju  javnost o vezama državnih struktura sa organizovanim kriminalom. Ona još nije dočekala optužnicu protiv kriminalaca koji su je prije četiri godine s leđa upucali ispred ulaza zgrade, gdje stanuje. Prije toga je bila meta više fizičkih i verbalnih napada, koji nijesu do kraja rasvijetljeni

 

Da li bi i kada Specijalno državno tužilaštvo (SDT) procesuiralo bivšu predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu, koja se trenutno nalazi u istražnom zatvoru, ili ponovo otvorilo istražni postupak u slučaju sumnjive saradnje između pripadnika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Petra Lazovića i Ljuba Milovića, da portal Libertas nije objavio dokumenta Europol-a (evropske policije), koja ih sumnjiče za teška krivična djela? Možda bez tih informacija ne bismo ni znali da je SDT već zatvorilo slučaj policajaca-saradnika kavačkog klana.

Nakon objavljene dokumentacije Europola uslijedilo je hapšenje Vesne Medenice i još najmanje 12 osoba zbog sumnje da su bili dio organizovane kriminalne grupe. Miloš Medenica je još nedostupan tužilaštvu, navodno se u Beogradu liječi od bolesti zavisnosti.

Prema istraživanjima Libertasa, Europol je tužilaštvu i policiji u julu prošle godine dostavio dokument sa transkriptima komunikacija policijskih službenika Petra Lazovića i Ljuba Milovića sa poznatim kriminalcima Radojem Zvicerom, Veljkom Belivukom, Markom Miljkovićem i drugima. Kada je prošlog ljeta objavljeno da su Lazovići omogućili Belivuku i Miljkoviću, beogradskim kriminalcima optuženim za teške zločine, da uđu u Crnu Goru, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ubjeđivao nas je da je Zoran Lazović „najbolji crnogorski policajac“, dok je njegov sin samo izvršavao službene zadatke.

Specijalni tužilac Saša Čađenović u januaru je, za vrijeme Katnićevog mandata, donio odluku da u radnjama mlađeg Lazovića i Milovića nema krivičnog djela. Novoizabrani glavni specijalni državni tužilac Vladimir Novović naložio je da se predmet ponovo otvori. Milivoje Katnić je saopštio da nije Čađenović odbacio prijavu protiv Lazovića, već Specijalno državno tužilaštvo dok je on njime rukovodio. Ponovo je pojasnio kako je policijski službenik radio svoj posao.

„Čađenović je uzeo komunikaciju, fotografiju, stotine poruka. Petar Lazović je dao izjavu na 40 strana. Nakon toga su pozvane starješine da daju izjavu, izvršena je provjera podataka – da li su pokrenute mjere tajnog nadzora, angažovani svjedoci saradnici… Po onome što ja znam, Europol je izanalizirao našu odluku i prihvatio činjenicu“, kazao je Katnić za Antenu M. On tvrdi da su dokumenta Europol-a objavljena „nelegalno“, i da se time crta meta njemu i njegovoj porodici. Cilj je, kaže, „da se Crna Gora predstavi kao država koja ne može da funkcioniše kao samostalna, suverena, antifašistička država“.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UZ DAN POBJEDE NAD FAŠIZMOM: Naši majski porazi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta je nama njihova borba dala? Poneki vijenac na memorijalima palim borcima više govori o licemjerju potomaka nego o slavi predaka, a iskazivanje vojne moći tokom invazije na susjeda daleko je od svijetle antifašističke istorije

 

Slavio je opet ovog vikenda Stari kontinent i Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom. Kokteli, vijenci, koncerti, vojna parada na Crvenom trgu, a u srcu Evrope – rat.

Ove godine Danom pobjede se obilježilo 77 godina od kraja Drugog svjetskog rata, a Danom Evrope pet godina manje od pokretanja inicijative za stvaranje Evropske unije. U zemljama EU posebna važnost se daje Danu Evrope i deklaraciji Roberta Šumana koja je udarila temelj evropskom pomirenju i otvorila vrata da stari neprijatelji, prije svih Francuska i Njemačka, krenu novim putem.

U Njemačkoj i Francuskoj danas – Emanuel Makron se sreo sa veteranima iz Drugog svjetskog rata na ceremoniji pod Trijumfalnom kapijom, da bi narednog dana govorio na konferenciji Budućnost Evrope u Strazburu. Predložio je i novu evropsku organizaciju koja bi omogućila demokratskim evropskim nacijama da pronađu novi prostor za političku saradnju. Naravno, centralni dio govora bila je aktuelna situacija u Ukrajini.

U  Rusiji tradicionalna vojna parada. I kod njih umjesto sjećanja na desetine miliona onih koji su dali živote za neki bolji svijet, sve puca od političkih poruka koje se vrte oko rata u Ukrajini. Slovo Z je tu da podsjeti, ako je neko imao nedoumica. Vladimir Putin je u govoru ponovio da se ruska vojska u Ukrajini bori za bezbjednost Rusije i da je razlog za invaziju to što NATO prijeti Rusiji na njenim granicama. „Rusija je pozvala Zapad na otvoreni dijalog, potragu za kompromisnim rješenjem uz međusobno uvažavanje interesa. Sve je bilo uzalud. Zemlje NATO-a nisu htjele da nas saslušaju, što znači da su imale potpuno drugačije planove. Bile su u toku pripreme za operaciju u Donbasu, invaziju na zemlju koja je istorijski naša, uključujući i Krim. U Kijevu su objavili potencijalnu nabavku nuklearnog oružja, a NATO je počeo da preuzima vojnu kontrolu na teritorijama sa kojima se graničimo“, govorio je Putin.

Na strazburškoj konferenciji ni Makron, a posebno Ursula van der Lejen nijesu ispustili da kontrastiraju događaje obilježavanja velikog praznika u Rusiji i Strazburu. Osvrćući se na ženu koja se pojavila sa svojom bebom na svečanosti u Strazburu, Lejenova je rekla da želi da 9. maj proslavi „ovu sliku, daleko moćniju od bilo koje vojne parade“.

Mi na Balkanu, Evropa u malom. Samo mnogo gori. Ne odričemo se zlog sjemena.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo