Povežite se sa nama

DRUŠTVO

HERBALAJF U CRNOJ GORI: Šverc i piramidalna trgovina uz amin države

Objavljeno prije

na

U Crnoj Gori se nekoliko godina – metodom mrežnog marketinga, tj. piramidalne prodaje – obavlja nelegalni uvoz distribucija i prodaja nutricionističkih prehrambenih proizvoda (“zdrave hrane” u vidu suplemenata – dodataka ishrani: šejkeri, proteinske pločice, čajevi, multivitaminske tablete…), globalne američke kompanije Herbalajf (Herbalife), saznaje Monitor!

Iako se mreža distributera iz dana u dan širi, kompanija Herbalajf u Crnoj Gori posluje protivzakonito: niti je evidentirana u registru privrednih subjekata, niti posjeduje dozvolu za rad Ministarstva zdravlja, niti Sanitarna inspekcija ima informaciju o njenom postojanju… Zvanično i formalno: Herbalajf u Crnoj Gori ne postoji. U praksi: Herbalajfovi proizvodi se uveliko prodaju. Država i njene nadležne službe ništa ne čine. Ko štiti ovakvo nezakonito poslovanje?

Prema riječima jednog od distributera Herbalajfa, firma funkcioniše tako što potencijalni kupac, po preporuci, dođe na prezentaciju proizvoda, na nekoj od lokacija u gradu (koje nijesu zvanično prijavljene za te namjene – p.a). Ukoliko mu se ponuda svidi, počinje da koristi proizvode. Zatim, kupac uzima licencu, sa kojom može da naručuje proizvode, sa popustom od 25 odsto.

Ukoliko je klijent elokventan – priča nam drugi izvor koji je insistirao na anonimnosti – iz vrha Herbalajfa mu ponude da dođe na kurs, koji oni održavaju u hotelima u Podgorici ili po privatnim stanovima i prostorima.

Dolazak na obuku je po preporuci nekog već angažovanog u Herbalajfu. Potom “počinje” posao: kupac može početi da dovodi svoje ljude, da im predlaže da kupe proizvode preko njega, a on od toga, naravno, ima profit. Što veći krug ljudi, tim veći njegov napredak, i može doći do toga da ima 50 odsto popusta na proizvode. Tako sakupljaju poene i bonuse za nagrade i napredovanje na piramidalnoj ljestvici.

U zavisnosti od sakupljenih bonusa i od prodatih proizvoda, svi najbitniji “prodavci” odlaze na dalju obuku, najčešće u Sarajevo (tamo je glavna osoba za Herbalajf Fuad Muslić, koji je i regionalno poznat), gdje dobijaju zvanje supervizora. Oni postaju i takozvani Welnes savjetnici (bez obzira na struku!), koji konzumentima propisuju količinu i periodičnost uzimanja Herbalajfovih proizvoda, i to, često, za duže periode.

Crnogorski distributeri sa svojim nadređenim, supervizorom, potpisuju “Prijavu za međunarodnu distribuciju/Application for international distributorship”, u koju je Monitor imao uvid. Riječ je o formularu na čijoj poleđini su detalji „Ugovora o distribuciji/Agreement of distributorship”, u 14 tačaka. Posebno je važna tačka 11: „O bilo kojem Zahtevu rešavaće se isključivo u sudskom postupku u Republici Srbiji. Ovaj ugovor i bilo koji spor koji proistekne iz odnosa ugovornih strana iz ovog Ugovora rešavaće se prema nacionalnom pravu Republike Srbije bez primene pravila o rešavanju sukoba zakona.”

Riječ je o formularu koji je namijenjen za teritoriju Srbije (koja se, za razliku od Crne Gore, nalazi na zvaničnoj listi Herbalajfa), te nema pravno dejstvo na teritoriji Crne Gore! (Uz to, svi navedeni formulari šalju se, poštom, u hrvatsku filijalu Herbalafa¸ koja se nalazi u Zagrebu.)

Na zvaničnom internet sajtu Herbalajfa (www.herbalife.com/global) navedeni su linkovi svih sajtova oficijelnih nacionalnih Herbalajf predstavništava u svijetu, među kojima nema Crne Gore. No, uprkos tome, postoji formiran sajt (ali i Facebook stranica) za Crnu Goru (www.herbacrnagora.me). Na njemu, u odjeljku „kontakt”, ne stoji niti zvanična adresa firme, niti broj telefona! Stoji tek da se „kancelarija Herbalife Distributera nalazi u Podgorici.”

Poređenja radi: službeni uvoznik Herbalife proizvoda za Bosnu i Hercegovinu – stoji na zvaničnom sajtu (www.herbalife-bih.com) – je firma MST International d.o.o. sa sjedištem u Sarajevu, ulica Paromlinska 4, sa navedenim brojem telefona, faksom, posebnim e-mailom za narudžbe i posebnim za distributere.

Prema informaciji Monitora, provjerenoj kod više distributera, proizvodi iz Herbalajfovog asortimana koji se plasiraju na crnogorsko tržište dopremaju se u Crnu Goru privatnim kanalima, putem privatnih narudžbi iz BiH ili Srbije. Proizvodi u Crnu Goru stižu redovnim autobuskim linijama ili ih, često, u privatnim automobilima dovoze crnogorski distributeri. U prevodu: Herbalajfovi proizvodi – koji se uveliko prodaju na crnogorskom tržištu – ne carine se!

Monitor je Upravi za carine proslijedio pitanje: “Ko u Crnu Goru uvozi proizvode nutricionističke kompanije „Herbalife”? Ko je zvanični i ovlašćeni uvoznik?” Uprkos intresovanju autora teksta u nekoliko navrata i direktne telefonske komunikacije, iz Uprave carina nijesu odgovorili na pitanja!

Obratili smo se i Upravi za inspekcijske poslove u okviru koje se nalazi i nadležna Zdravstveno-sanitarna inspekcija. Dobili smo direktan odgovor: „Do sad nije utvrđeno da pomenutih proizvoda ima u apotekama i uopšte na tržištu Crne Gore. Ukoliko Zdravstveno-sanitarna inspekcija prilikom kontrole nađe proizvode navedene firme, svakako da će izvršiti kontrolu bezbjednosti i pregled prateće dokumentacije i postupiti u skladu sa Zakonom.” Dakle, formalno: Herbalajfovi proizvodi ne postoje na tržištu Crne Gore. To znači da nijesu ni kontrolisani!

Prema pouzdanim podacima Monitora, u Zdravstveno-sanitarnoj inspekciji itekako su upoznati sa postojanjem Herbalajfovih proizvoda na našem tržištu! Prema saznanjima našeg lista, jedan zaposleni u sanitarnoj inspekciji bavi se prodajom Herbalajfovih proizvoda, jer – kako je kazao – „ne može da živi od svoje plate”.

Iz pomenute inspekcije su naveli i ovo: „Rješenje za rad subjekata koji se bave prometom hrane daje Odsjek za bezbjednost hrane Ministarstva zdravlja, a Odsjek za zdravstveno-sanitarnu inspekciju Uprave za inspekcijske poslove ih kontroliše.”

Tim tragom obratili smo se Ministarstvu zdravlja. Odgovorili su: „U postupku izdavanja rješenja za upis u registar odobrenih objekata u poslovanju s hranom biljnog porijekla, kombinovanom i ostalom hranom, organu nadležnom u Ministarstvu zdravlja – odsjeku za bezbjednost hrane, nije se obraćao subjekat u poslovanju sa hranom, koji ste Vi naveli u Vašim pitanjima.” Dakle, zvanično: Herbalajf se nije ni obraćao za dozvolu za rad, tj. za prodaju proizvoda na teritoriji Crne Gore. U prevodu: Herbalajf nema potrebnu dozvolu za rad i prodaju!

Provjerili smo, potom, i u Poreskoj upravi. Nakon uvida u baze podataka odgovorili su da su utvrdili da za firmu Herbalife “nije izvršen upis u Centralni registar privrednih subjekata niti je ista registrovana u Centralnom registru poreskih obveznika, obveznika doprinosa i osiguranika”!

PItali smo ih i što su učinili povodom anonimnih prijava na račun Herbalajfa. Odgovorili su: “Poreska uprava primila je više prijava na račun rada kompanije Herbalife, a poreski inspektori su u više navrta postupili po svakoj prijavi građana. Na prijavljenim lokacijama u različitim ugostiteljskim objektima do sada nije zatečeno obavljanje djelatnosti od strane navedene firme, a kako ista nije registrovana u sistemu Poreske uprave, informacija o lokaciji njenog poslovnog sjedišta nije nam dostupna.” Jasno je: ukrivaju se.

Monitor je pokušao da stupi u kontakt sa najaktivnijim preprodavcima Herbalajfovih proizvoda u Crnoj Gori, od kojih pojedini – imajući u vidu nivo piramide na koji su dospjeli – dobro zarađuju. Preko insajdera smo dobili informaciju da je jedan od najvećih “igrača” Brano Ćetković (sa suprugom; riječ je o “porodično orijentisanom poslovanju”), što smo lako i provjerili, potvrdili, ulaskom u njegov Facebook profil, koji vrvi od fotografija sa ostalim Herbalajfovim sponzorima i distributerima, sa raznih obuka i seminara, širom regiona i svijeta.

Ćetkoviću smo proslijedili sljedeća pitanja: Ko u Crnu Goru uvozi proizvode kompanije Herbalife? Na koji način se uvoze? Gdje se zvanično nalaze prostorije firme? Da li distributeri plaćaju porez državi? Da li kompanija ima dozvolu za rad? Da li su proizvodi koji se prodaju dobili dozvolu sanitarne inspekcije? Iako je – jasno je na osnovu Facebook opcije “seen” – Ćetković na vrijeme vidio poruku, nije odgovorio novinaru Monitora.

Isto pitanje proslijedili smo još jednom visoko rangiranom prodavcu Herbalajfovih proizvoda Draganu Kadoviću, ali, iako je vidio pitanja, takođe nije odgovorio. Ista stvar je i sa Dejanom Vučeljićem koji živi u Beogradu, a porijeklom je iz Podgorice, ali i sa Darkom Sekulićem.

Na pitanja nije odgovorila ni Tanja Kapor Dožić, jedna od najistaknutijih crnogorskih preprodavaca Herbalajfovih proizvoda. Ona je otišla i korak dalje. Nakon dobijenih i pročitanih pitanja, Kapor-Dožić je neodgovorivši, autora teksta prosto “blokirala”, što znači da je autora teksta izbrisala i onemogućila mu pristup njenim Facebook objavama i informacijama. Inače, ona je supruga Nebojše Dožića, predstavnika države Crne Gore u bordu KAP-a, koji je, prema informacijama Monitora, takođe involviran u Herbalajfov posao. Facebook profil Tanje Kapor Dožić prepun je fotografija na kojima su ona i njen suprug u društvu ostalih preprodavaca Herbalajfovih proizvoda, na seminarima, koktelima i obukama.

Još dalje je pošla Radmila Mićović, na ljestvici Herbalajfa takođe visoko pozicionirani preprodavac (sa suprugom Željkom). Ona je, nakon što joj je autor teksta proslijedio brojna pitanja (o tome obavijestivši je i direktno, telefonskim putem), bez odgovora na njih, takođe “blokirala” autora. Potom se i sama odjavila sa Facebook-a, tj. isključila svoj Facebook nalog! Mićović – koja se bavi preprodajom Herbalajfovih proizvoda koji nemaju dozvolu za rad – državni je činovnik, zaposlena je na poziciji inspektora za rad (za oblast zaštite na radu)! Još više: i suprug Željko državni je činovnik, takođe inspektor, glavni, za usluge informacionog društva.

Da li je, imajući sve navedeno u vidu, moguće da ovakav i ovoliko rašireni, nezakoniti biznis funkcioniše bez amina države? Tužilaštvo, čujemo li se?

Nzakonit rad i obmanjujuća poslovna praksa

Član 114 (stav 1, tačka 14) Zakona o zaštiti potrošača obmanjujućom poslovnom praksom, između ostaloga, smatra i: “Uspostavljanje, vođenje ili promocija piramidalnih promotivnih programa, u kojima potrošač određenim činjenjem stiče mogućnost da dobije naknadu koja prvenstveno potiče od uvođenja drugih potrošača u piramidalni program, a ne od kupovine ili korišćenja proizvoda.

Članom 176 propisane su kaznene odredbe (stav 1, tačka 21): “Novčanom kaznom od 3.000 eura do 40.000 eura kazniće se za prekršaj pravno lice – trgovac, ako “je uspostavljao, vodio ili promovisao piramidalne promotivne programe, pri čemu potrošač određenim činjenjem stiče mogućnost da dobije naknadu koja prvenstveno potiče od uvođenja drugih potrošača u piramidalni program, a ne od kupovine ili korišćenja proizvoda.”

Shodno Zakonu o trgovini i Zakonu o privrednim društvima, svaki subjekat mora biti registrovan za obavljanje trgovinske djelatnosti u Crnoj Gori. Od organa lokalne uprave moraju biti pribavljena potrebna odobrenja za rad i izvršene prijave nadležnim organima radi kontrole rada i uplate poreza i doprinosa na zarade zaposlenih.

Krivični zakonik Crne Gore propisuje, u članu 131, da čini krivično djelo nedozvoljene trgovine onaj ko nemajući ovlašćenje za trgovinu, nabavi robu ili druge predmete opšte upotrebe u većoj količini ili većoj vrijednosti u svrhu prodaje ili ko se neovlašćeno ili u većem obimu bavi trgovinom ili posredovanjem u trgovini ili zastupanjem domaćih preduzeća ili drugih organizacija u prometu robe i usluga, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine. Istim članom je kažnjivo i ko se bavi prodajom robe čiju je proizvodnju neovlašćeno organizovao. Ako je učinilac djela organizovao mrežu preprodavaca ili posrednika ili je pritom postigao veliku imovinsku korist, kazniće se zatvorom od jedne do osam godina.

U SAD istraga protiv Herbalife

Federalna trgovinska komisija, 13. marta 2014. godine, na osnovu optužbi o piramidalnoj prevari otvorila je istragu o poslovanju proizvođača “zdrave hrane” za mršavljenje Herbalajf. I ranije je bilo riječi o tome, kada je investitor, direktor kompanije Peršing skver kapital menadžment Bil Akmen tvrdio da je kompanija Herbalajf piramidalna prevara. Američka agencija za hranu i ljekove u martu prošle godine objavila je na svom sajtu da Herbalajf povlači sa tržišta proizvod, određeni šejker od vanile, zbog toga što je sadržavao nedozvoljene količine određene supstance, koja, kako stoji u saopštenju, može da bude smrtonosna za ljude sa nekim alergijskim problemima. Prema pojedinim, ne rijetkim, kritikama, proizvodi Herbalajf ne predstavljaju zdravu hranu već je riječ o vještačkoj i sintetizovanoj hrani koja se prodaje slabo obaviještenim kupcima kao “zdrava hrana”.

Nije dozvoljeno…

Veoma je znakovita i brošura, vodič za distributere. Najintersantniji detalji, preporuke:
– Nije dozvoljeno tvrditi da ste zaposleni u Herbalifeu ili da je Herbalife Nezavisno Distributerstvo – posao
– Nije dozvoljeno koristiti riječi koje se odnose na zapošljavanje ,kao što su “plata”, “plaćen odmor” ili “posao”
– Nije dozvoljeno govoriti u ime Herbalifea
– Ne preporučuje se opisivati bilo koji proizvod Herbalifea kao proizvod odobren od strane lokalnih zdravstvenih upravnih tijela
– Nije dozvoljeno opisivati bilo koji Herbalife proizvod kao proizvod odobren od strane bilo kojeg ministarstva ili Vlade

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

APELACIONI SUD TREĆI PUT UVAŽIO ŽALBU BRANIOCA MILOŠA MEDENICE I VRATIO VIŠEM SUDU U PODGORICI NA ODLUČIVANJE PREDLOG ZA UKIDANJE PRITVORA: Ping pong između Apelacionog i Višeg suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud po treći put uvažio je žalbu branioca Miloša Medenice i vratio Višem sudu u Podgorici na odlučivanje predlog za ukidanje pritvora uz davanje jemstva od preko 1.450.000 eura. Medenica je uhapšen 25. maja 2022. godine. I pored toga što je optužnica podignuta prije dvije godine, sudski postupak nije odmakao dalje od početka. Medenica je od tada u pritvoru

 

 

Apelacioni sud po treći put uvažio je žalbu branioca Miloša Medenice i vratio Višem sudu u Podgorici na odlučivanje predlog za ukidanje pritvora uz davanje jemstva od preko 1.450.000 eura. To piše u zvaničnom saopštenju Apelacionog suda Crne Gore.

U obrazloženju odluke, sudije Apelacionog suda navode da je odlučujući o žalbi branioca okrivljenog, utvrđeno da je prvostepeno rješenje zahvaćeno bitnom povredom odredaba krivičnog postupka.

“Nedostaju potpuni, jasni i dovoljni razlozi o odlučnim činjenicama, što pobijano rešenje i zaključak suda čine nejasnim, a prvostepeni sud nije u potpunosti postupio ni po razlozima iz prethodnog ukidnog rešenja Apelacionog suda Crne Gore”, navodi se u saopštenju.

Dodaje se da je naloženo prvostepenom sudu da u ponovnom postupku otkloni navedenu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, nakon čega će biti u mogućnosti da donese novu na zakonu zasnovanu odluku.

Ova odluka Apelacionog suda uslijedila je nakon što se odbrana Miloša Medenice žalila na rješenje sutkinje podgoričkog Višeg suda Nade Rabrenović, koju je donijela još sredinom jula ,kada je odlučila da i pored toga što je Apelacioni sud ukinuo njenu odluku opet odbije da pusti iz pritvora sina nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medence.

Branilac Medenice, advokat Stefan Jovanović ocijenio je da ovakvo ponašanje pokazuje da sudija Višeg suda jednostavno ne želi da usvoji jemstvo. On ukazuje da  Apelacioni sud u odlukama ukazuje šta su greške i mane rješenja sutkinje  Rabrenović, međutim, kako kaže, „ona uporno odbija da te mane odnosno greške ispravi“.

Advokat Jovanović podsjeća da je inicijalni prijedlog za jemstvo predat u februaru i, ukazuje, da već punih osam mjeseci nije pravosnažno okončan taj postupak, odnosno nije donijeta pravosnažna odluka kojom se jemstvo odbija ili usvaja.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROJEKAT VELJE BRDO: Dobar, loš, pogrešan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Do kraja godine biće napravljen sajt gdje će građani moći da se prijave za ovaj projekat, najavljuje Spajić. Mnogi se nadaju da je u pitanju samo predizborna priča

 


Crnogorski san.
Tako je premijer Milojko Spajić javnosti predstavio projekat novog grada u gradu na Veljem brdu, u kome treba da živi preko 40 hiljada ljudi. „Ovdje će živjeti privilegovani građani, a to su državljani Crne Gore. Imati crnogorski pasoš, biti državljanin ove zemlje – to će biti privilegija”, kazao je premijer.

Da pritvrdi kako priča o gradu na Veljem brdu nije šala, iako stiže iznebuha, pokraj premijera našao se ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović. “Ako Bog da i sreća junačka, ovaj projekat bi trebalo da bude usvojen do Nove godine…“, kazao je Radunović predstavljajući vladin Plan za rješavanje stambenih potreba građana pod povoljnim uslovima. Na kome su u Vladi radili puna dva mjeseca.

Prezenteri projekta zaključili su da slike/animacije govore više od  riječi, pa su škrtarili sa konkretnim i provjerljivim podacima. Ipak, i to što su prezentovali bilo je dovoljno da njihovu ozbiljnost i dobre namjere stavi pod veliki znak pitanja. Ponuđene računice bili su netačne a slike budućeg naselja našle su se na pogrešnom mjestu.

Stanovi će se kupovati po cijeni od „oko hiljadu eura“ za kvadrat, predočio je premijer navodeći kako će kupovina biti moguća na kredit, bez učešća, i uz izvedenu kamatu od 1,2 odsto godišnje. Rata za stan od 100 kvadrata, na kredit od 30 godina, biće  390 eura mjesečno. Za manji, od 60 kvadrata, rata na isti rok otplate iznosiće 290 eura.

Sjutradan  je Miloš Vuković, osnivač i vlasnik Fidelity consultinga, argumnetovano osporio tu računicu. “Kada u bilo koji kreditni kalkulator unesete iznos glavnice od 100.000 eura (navodna cijena stana od 100 kvadrata, primjedba Monitora), rok otplate 360 mjeseci i kamatu od 1,2 odsto, dobijate da je mjesečna rata oko 330 a ne 390 eura. Razlika je cijelih 60 eura mjesečno. Još je gora situacija kada ukucate iznos za stan od 60 kvadrata (60.000 eura), rok otplate od 360 mjeseci i kamatu od 1,2 odsto. U tom slučaju mjesečna rata iznosi 199 eura ili 90 eura manje od predočenih 290 eura”, naveo je Vuković upozoravajući da ta razlika, iako nekome ne izgleda prevelika, pravi razliku od 21 do skoro 33 hiljade eura po stanu. A navodno ih je planirano 10.000.  To nas onda uvodi u priču o 200-300 miliona eura. „Ili je priča o cijeni sastavljena ofrlje i na brzinu, ili iza nje stoji planirana pljačka“, upozorava Vuković navodeći još jednu zanimljivost iz prezentacije premijera i resornog ministra: prema brojkama koje su prezentovali Spajić i Radunović, eventualni kupac plaća više novca na ime kamate ako kupi manji stan, odnosno, ako pozajmi manji iznos (60 umjesto 100 hiljada). Kako, ako je kamata ista? Taj odgovor dobićemo kad priča o gradu na Veljem brdu bude nstavljena. Ako nastavka bude.

Teško je, ali ipak moguće zamisliti da je tim predvođen premijerom,  nekadašnjim ministrom finansija i, još ranije, berzanskim trgovcem, napravio tako golemu računsku grešku. Ali, u prezentovanom projektu postoji jedna još ozbiljnija: pogrešna lokacija.

Na to je, preko svog fejsbuk profila, upozori biolog i ekološki aktivista Darko Saveljić. Stvari sa Veljim brdom, navodi on, stoje ovako:  “Dio Veljeg brda je zaštićeno područje Parka prirode Dolina rijeke Zete. Nalazi se iznad vodoizvorišta Mareza, kojim se napaja Glavni grad. U najzabitijim selima Crne Gore seljaci su branili da se gradi iznad izvora, zbog uticaja na sam izvor. Vladu Crne Gore briga što se ovaj prostor decenijama čuvao upravo zbog Mareze. Ista ta Vlada, imajući u vidu veliki potencijal za solarnu energiju i na ‘stvorene prostorno-planske preduslove’ planira tender za davanje u zakup zemljišta na Veljem brdu u državnoj svojini za izgradnju solarne elektrane instalisane snage od najmanje 50 MW. Ako neko misli da na Veljem brdu može biti zaštićeno područje, novi grad i solarna elektrana, a da je to sve u skladu sa zdravim razumom, zakonima, direktivama EU i Marezom, onda izvinite“, pobrojao je  Saveljić. Uz zaključak: „Đe ti puno obećaju, tu malu korpu ponesi, stara je narodna izreka”.

Vukovićeve primjedbe potvrđuje digitron, a Saveljićeve mape i propisi. Karta obuhvata Parka prirode na Veljem brdu dijelom se preklapa sa planom  naselja koji su predstavili zvaničnici Vlade. Gradnja u Parku prirode je  krivično djelo. Krivični zakonik propisuje: „Ko kršeći propise korišćenjem prirodnih bogatstava, izgradnjom objekata, izvođenjem kakvih radova ili na drugi način izazove oštećenje životne sredine u većoj mjeri ili na širem prostoru, kazniće se zatvorom do tri godine”.

Iz Vlade još nijesu ponudili objašnjenje za navedene finansijske i urbanističke manjkavosti plana. Osim što je ministar Radunović, na prezentaciji, „otkrio“ da  crnogorski san na Veljem brdu još nije uklopljen u važeće i buduće (pripremljene) urbanističke projekcije Crne Gore i Podgorice. „Javna rasprava o prostornom planu Podgorice, koja će biti dopunjena ovim projektom, trajaće 15 dana”, najavio je. To bi, valjda, trebalo biti to. O projektu pripremanom dva mjeseca, na površini od skoro 1.000 hektara i približne vrijednosti makar 800 miliona eura.

Ako računamo da će se graditi10.000 stanova (a može biti da ih je više) da je odnos malih i velikih (60 i 100 kvadrata) pola/pola i da su troškovi izgradnje neophodnih pratećih objekata (vrtići, škole, dom zdravlja, apoteke, trgovine…) uračunati u predočenu cijenu. Baš kao i neophodna infrastruktura (saobraćajnice, vodovodna i kanalizaciona mreža, trafostanice, distributivna elektro mreža, tekomunikacioni optički kabl… uz neizbježno proširenje postojećih kapaciteta). A, sve sluti da nijesu.

„Ovo nismo imali prilike da gledamo kod nas“, naveo je Radunović. Sa tom se konstatacijom nije teško složiti. Prvi su  čuđenje prezentovanim projektom, ukoliko on zaista postoji (ko ga je radio, koliko je plaćen, kako je izabran autor…), iskazali predstavnici Udruženja podstanara. Uz prilično neodobravanje, iako bi oni trebali biti adresa sa koje se podrška nekom sličnom projektu podrazumijeva. Ako je  dobro osmišljen i predstavljen.

Iz Udruženja podstanara navode da je projekat: previše fokusiran na Podgoricu uz zapostavljanje ostatka države, posebno sjevera; donosi dodatno opterećenje već problematične i nedovoljne infrastrukture; Da bi njegova realizacija, ali i sama najava, mogla destabilizovati postojeće tržište nekretnina i investitore i građevinske kompanije gurnuti u zonu gubitaka; ideja da se stanovi na Veljem brdu mogu prodavati samo državi, po unaprijed fiksiranim cijenama je netržišna, ali i potencijalno rizična za javne finansije; Trgovina stanova bez učešća mogla bi biti mamac za kupce koji, realno, nijesu u stanju da finansijski podnesu rizik koji taj posao nosi (ko je zaboravio, sličan posao i kriza hipotekarnog tržišta u SAD bile su uvod u svjetsku ekonomsku krizu 2008. godine)…

Konačno, iz Udruženja podstanara ukazuju kako realizacija ovakvog plana može dovesti do nepotrebne i društveno nepoželjne koncentracije ranjivih grupa. „Iako je cilj pomoći ranjivim grupama (mladi bračni parovi, samohrani roditelji, starije osobe i osobe sa invaliditetom), koncentracija ovih grupa u jednom stambenom naselju može dovesti do socijalne segregacije. U stvarnosti, često se dešava da ovakvi projekti, iako zamišljeni kao inkluzivni, rezultiraju stvaranjem „getoa“ ili izolovanih zajednica”, navedeno je u njihovom saopštenju.

Niz primjedbi mogao bi se nastaviti. Opet pod uslovom da cijelu priču shvatamo ozbiljno. Ko će kreditirati taj posao, ako ne može da računa da će rizike nevraćenih kredita pokriti pretpostavljenim rastom vrijednosti nekretnina? Ima li Crna Gora kompanije i radnike iz građevinskog sektora koji mogu, istovremeno, graditi naselje Velje brdo, dvije zaobilaznice oko Podgorice (zapadnu i istočnu), dionicu autoputa Mateševo-Andrijevica…? Ili će taj novac odnijeti stranci, ostavljajući nas bez jednog od najznačajnihi benefita (sticanje iskustva i jačanje sposobnosti) realizacije tih poslova. Šta ako ponuđeni stanovi ne nađu kupca (u Podgorici već ima 10.000 stanova više nego što je domaćinstava registrovanih prošlogodišnjim popisom)? A šta ako zakaže (zakasni) najavljena gradnja prateće infrastrukture?

“Projekat Velje brdo može privući pažnju građana zbog povoljnih stambenih uslova, ali nosi značajne rizike za malu Crnu Goru. Pitanje je koliko će ovaj projekat zaista pomoći u razvoju zemlje, a koliko će produbiti regionalne neravnoteže i destabilizovati tržište nekretnina. Dok država i ranjive grupe mogu imati koristi na kratki rok, dugoročno bi privatni investitori, građevinska industrija i građani sa manjim prihodima mogli biti na gubitku”, zaključuju u Udruženju podstanara.

Premijer i njegovi partijski i koalicioni saradnici ne mare za te primjedbe. Do kraja godine biće napravljen sajt gdje će građani moći da se prijave za ovaj projekat, najavljuje Spajić. Mnogi se nadaju da je u pitanju samo predizborna priča. Inače bi se Podgorica i Podgoričani mogli naći u ozbiljnim problemima.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SKRIVANJE RATNIH ZLOČINA 90-IH U UDŽBENICIMA ISTORIJE: Ćutanje s predumišljajem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Udžbenici i kurikulumi nastavnog predmeta Istorija ne obrađuju u dovoljnoj mjeri učešće Crne Gore u ratovima 1990-ih godina. Obuhvataju samo osnovne činjenice i događaje iz tog perioda, a često izostaju detaljne analize i kritički osvrti na ulogu Crne Gore u tim sukobima, ukazuju istoričari Igor Radulović i Miloš Vukanović, autori  Priručnika za nastavnike – Ratni zločini 90-ih u presudama crnogorskog pravosuđa, koji je nedavno publikovao Centar za građansko obrazovanje.

 

,,Nauka i praksa su pokazale da se u društvima koja se ne suočavaju na pravi način sa svojom prošlošću, dramatično povećava mogućnost obnove sukoba… Izučavati kontroverzne teme, poput sukoba na prostoru bivše Jugoslavije, fundamentalno je važno za razvoj kritičkog mišljenja mladih”, navodi se na početnim stranama Priručnika za nastavnike – Ratni zločini 90-ih u presudama crnogorskog pravosuđa, istoričara Igora Radulovića i Miloša Vukanovića, koji je nedavno publikovao Centar za građansko obrazovanje.

U Priručniku je dat pregled dosadašnje prakse nesuočavanja u udžbenicima. U udžbeniku za IX razred napad na Dubrovnik, rat u BiH i Hrvatskoj se spominju. Međutim, ne postoji niti jedan pomen zločina koji su počinili crnogorski građani tokom tog perioda, čak ni na dubrovačkom ratištu.

U udžbeniku za IV razred gimnazije, raspad Jugoslavije je detaljnije obrađen, a posebno poglavlje naslovljeno je „Crna Gora u vrijeme nestanka Jugoslavije 1991-2000.” Ipak, ne spominje se niti jedan ratni zločin počinjen na teritoriji Crne Gore, dok je napad na Dubrovnik stavljen u prethodno poglavlje „Nestanak Jugoslavije i građanski rat” uz objašnjenje da ga je napala JNA, a bez navođenja ikakve veze sa Crnom Gorom.

,,Učenicima se uskraćuju informacije kroz nepominjanje uloge Crne Gore u ratu na prostoru bivše Jugoslavije kao ni zločina na njenoj teritoriji. Naučne smjernice o predavanju kontroverznih događaja iz prošlosti, osim stvaranja kompletne slike, podrazumijevaju i davanje vrijednosnog suda do kojeg je došla istorijska nauka, država i sudovi. Imajući u vidu da su se crnogorske i međunarodne institucije odavno izjasnile i dale svoju ocjenu o glavnim događanjima, ostaje nejasno zbog čega ovi događaji nijesu pomenuti”, pitaju se autori.

Navode i da udžbenici i kurikulumi nastavnog predmeta Istorija u Crnoj Gori ne obrađuju u dovoljnoj mjeri učešće Crne Gore u ratovima 1990-ih godina. Obuhvataju samo osnovne činjenice i događaje iz tog perioda, a često izostaju detaljne analize i kritički osvrti na ulogu Crne Gore u tim sukobima. ,,Na ovaj način učenici/e stvaraju nekompletnu sliku o datom periodu i ne stiču potpun uvid u važan dio savremene istorije svoje države. Ovakav pristup može uticati na razumijevanje istorijskih procesa i otežava suočavanje s prošlošću”, piše u Priručniku.

Autori objašnjavaju da nastavnici istorije imaju obavezu da učenicima/cama pruže mogućnost da razgovaraju o ovoj, ali i sličnim temama, jer je bitno da se čuje glas mlađih generacija o njima. U suprotnom, njihovi glavni izvori (sa)znanja o ovoj i sličnim temama biće ostrašćeni, neprovjereni i jednostrani zaključci, donešeni kako bi jedna ili druga strana opravdala svoje učešće u određenim događajima.

Radulović i Vukanović su precizno opisali stanje u školstvu u kojemu polumaturanti i maturanti ne mogu čuti činjenice o ratovima i zločinima 90-ih, već su prinuđeni da svoj stav grade na osnovu poluinformacija, ličnih utisaka, predanja, političke i medijske manipulacije… koje često vode u erkstemizam koji nesmetano buja i među omladinom.

,,Bavljenje bliskom prošlošću, a ratovi na prostoru bivše Jugoslavije tokom 90-ih godina to jesu, predstavlja imperativ i zahtijeva oprezan i odmjeren pristup. Obaveza svakog nastavnika/ce Istorije mora biti da se bavi temama koje se često smatraju kontroverznim, jer će tako doprinijeti razbijanju predrasuda i stereotipa kod mladih, ali i uvođenju prijeko potrebnih demokratskih principa. Ukoliko se o ovoj temi ne govori dovoljno i ukoliko se, na neki način, zapostavlja, nanosi se šteta mlađim”, navodi se u Priručniku.

Autori su nastavnicima ponudili pomoć u vidu detaljnog opisa odnosa crnogorskog društva prema sedam slučajeva ratnih zločina koji su dobili sudski epilog u Crnoj Gori: Slučaj logor Morinj; Slučaj Deportacija; Zločini u Bukovici; Ubistvo porodice Klapuh; Zločin u Štrpcima; Slučaj Kaluđerski laz; Slučaj Zmajević.

Navedeni ratni zločini su rezultirali smrću više stotina ljudi. U nekim slučajevima, optuženima je suđeno u odsustvu, i nikada nijesu odgovarali za zločine za koje su na kraju osuđeni. Svi optuženi za etničko čišćenje u Bukovici, na granici Crne Gore i BiH, za nezakonito hapšenje i deportaciju izbjeglica vojsci Republike Srpske i za ubistva civila u Kaluđerskom lazu su oslobođeni odgovornosti. U tri slučaja crnogorski sudovi nijesu kvalifikovali radnje kao ratne zločine, uprkos tome što su žrtve tih zločina nesporne. O nalogodavcima u sudskim procesima nema ni govora.

Na osnovu stečenog iskustva u radu sa ovim temama, autori su mišljenja da nastavnicima/cama osim presuda najdragocjeniji izvor predstavljaju svjedočenja oštećenih, pa je uložen napor da se kroz svjedočanstva i presude dobije koristan alat koji će im pomoći da ovu temu obrade u učionici.

U Priričniku je detaljno opisan i sudski postupak za ratni zločin deportacija, koji je državno tužilaštvo iniciralo tek nakon 13 godina ćutanja. Kao i pravne vratolomije Višeg, Apelacionog suda i Vrhovnog suda koje su dovele do toga da se devet pripadnika MUP-a optuženih za progon bosanskih izbjeglica iz Crne Gore, koji su zatim ubijeni u BiH, oslobode optužbi. Navodi se da je ovaj slučaj ostavio velike moralne posljedice po društvo uz onemogućavanje adekvatne izgradnje kulture sjećanja jer je svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina opstruiran, kako od lokalne, tako i od državne vlasti.

Podsjeća se i da niko nije odgovarao za zločin u Bukovici, pitanje komandne odgovornosti nije bilo istraženo. Istraga i sudski postupak nijesu obuhvatili odgovorne po komandnoj liniji, kao ni eventualne nalogodavce zločina.

U Priručniku se opisuje i ubistvo porodice Klapuh od strane ljudi koji su im navodno trebali pomoći. Za ovaj zločin optuženi su Janko Janjić, Zoran Vuković, Zoran Simović, Radomir Kovač i Vidoje Golubić. U iskazu koje je Golubić dao pred Višim sudom jasno navodi na koji način su ubistva izvršena:… ,,Odmah pri polasku iz Foče, Janko Janjić mi je rekao da će da ubije Hasana Klapuha zbog toga što mu je maltretirao oca dok je radio u Foči, a Klapuh bio na odgovornim funkcijama. Janjić je imao namjeru da ih ubije odmah po izlasku iz grada Foče, ali sam ga u tome sprečavao znajući da je on lak da potegne oružje za malu sitnicu. Ja se istom nijesam smio suprotstavljati fizički bojeći se za svoj život… Dolaskom na most Obrada Cicmila u blizini Šćepan Polja od 16h do 17h Janko Janjić je meni naredio da zaustavim vozilo, a zatim zaustavio Zorana Vukovića, koji je odmah išao iza mene. Pozvao je Hasana Klapuha da izađe iz vozila, ja sam za to vrijeme sjedio u vozilu, čim ga je izveo čuo sam pucanj i zapazio da Janko Janjić drži pištolj u ruci. Ne znam da li je jedan od braće Kovača ili Janjić odvukao leš Klapuha preko mosta i bacio sa mosta, jer sam se još nalazio u vozilu. Jedan od braće Kovača, Milomir ili Radomir, su ubili iz pištolja Feridu Klapuh… Ja sam izašao iz vozila i po naređenju Janjića posipao pijesak na tragove krvi koji su poticali od Hasana i Feride. Ćerka Klapuha, Sena, je vrištala i molila da je ne ubiju i uputila se prema brani tunelom, a za istom su pošli Zoran Simović i Zoran Vuković. Ja sam prošao pored istih sa kolima, a u tunelu se čuo pucanj i sačekao ih jedno 150 metara od mosta…” Golubić je u iskazu objasnio kako su nakon svega otišli u jednu od lokalnih kafana.

U poglavlju o zločinu u Štrpcima, prenesena je i izjava
Nebojše Ranisavljevića, koji je pred Višim sudom u Bijelom Polju osuđen zbog učešća u otmici i likvidaciji 19 građana SR Jugoslavije.

„Čuo sam pucanj sa lijeve strane, okrenuo sam se i vidio jedno lice da bježi. Odmah sam skinuo pušku sa ramena i pucao u to lice, pa je to lice odmah palo, pošto je palo čuo sam kada je kazalo „jao, majko moja“. U tom trenutku Milan je izašao iz garaže i sa povišenim tonom pitao ko je to pucao… Milanu sam odgovorio da sam ja pucao i pokazao mu na to lice, vidio sam da mu je Milan prišao i bajonetom ga preklao, zatim je Milan rekao „tako se to radi“… Milan i Boban su uveli preostala zarobljena lica u garažu, nakon kraćeg vremena čuli su se prigušeni pucnji, zatim su Milan i Boban izašli, naredili da uđemo u vozilo… Milan je izvadio novac i satove od zarobljenih lica, podijelio svima po 100 DM, a ko nije imao sat dobio je i sat…”

Autori navode da je  kod nastavnika/ca istorije vidljiv manjak formalnog obrazovanja kada su ratovi 1990-ih u pitanju. ,,I pored toga što smo u toku našeg rada na ovim temama sreli jako puno nastavnika/ca koji imaju entuzijazam, želju i, što je možda najbitnije, profesionalnu potrebu da predaju ove teme, postojala je jedna zajednička prepreka – činjenica da niko od njih nije imao priliku da na studijama istorije izučava te ratove”, navode autori.

Utisak je da udžbenici i nastavni programi namjerno prećutkuju učešće Crne Gore u ratovima i zločine, i to nakon 30 godina, jer to odgovara kako prošloj tako i sadašnjoj vladajućoj političkoj eliti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo