Povežite se sa nama

MONITORING

HRONOLOGIJA PROPADANJA: SLUČAJ OBOD CETINJE: Duboko zamrzavanje

Objavljeno prije

na

,,Da Oboda nema, gradili bismo novi”, poručio je 1996. godine na  Cetinju tadašnji premijer Milo Đukanović. Novi još nije izgrađen, a stari je uništen i opljačkan, tvrde bivši radnici ovog preduzeća. Godinama navode da su brojni poslovni prostori po Jugoslaviji prodavani i poklanjani, kao i zemljište i placevi. Bezuspješno su više puta apelovali na vrhovnog državnog tužioca da to istraži

 

Skupština prijestonice Cetinje je prije mjesec dana usvojila odluku o kupovini dijela imovine Elektroindustrije Obod u stečaju. Kupovina je  predviđena programom razvoja prijestonice za 2019. godinu, a procijenjena vrijednost imovine je 2,5 miliona eura. Prijestonica Cetinje je u novembru prošle godine, bila jedina koja je dostavila ponudu za kupovinu Oboda.

Do sada je zabilježeno blizu 30 bezuspješnih pokušaja prodaje nekadašnjeg giganta, koji je bio motor privrednog razvoja grada pod Lovćenom. Poput Cetinja, u doba tranzicije, Obod je zamrznut da čeka da upali bar jedan od velikih planova koji za ovu kompaniju imaju vlasti.

Dok se planovi ne ispune, stanje je katastrofalno. Lokacija nekadašnjeg Oboda je toliko zapuštena da su prije godinu dana aktivisti cetinjskog odbora Socijaldemokratske partije morali da čiste prostor oko spomenika Petra Sinanovića Nagiba, osnivača Oboda.

Sinanović, vizionar i pionir industrije u Crnoj Gori, osnovao je Obod 23. februara 1953. godine. Fabrika je prvobitno proizvodila sapune, paste za cipele, dok je kasnije uvedena i proizvodnja fluoroscentnih svjetiljki, zatim frižidera i kombinovanih hladnjaka. Obod uskoro postaje najpoznatiji po frižiderima,  koji su se prodavali u svim krajevima Jugoslavije, u 12 evropskih zemalja i u Americi. Frižideri sa Cetinja su kvalitetom nadživjeli fabriku, pa nije rijetko da i danas rade, sa 50 godina staža.  Nakon prve decenije rada fabrike, planirana proizvodnja u 1963. iznosila je 30.000 frižidera, čak 50% više nego 1962.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 17. MAJA

Komentari

Izdvojeno

PREKO 2,5 MILIONA ZA NOVU TV PODGORICA: Skupa DPS igračka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ivanu Vukoviću, Živku Andrijaševiću i Radu Vojvodiću zapalo je da ostvare nedosanjani san bivšeg gradonačelnika Miomira Mugoše o podgoričkoj televiziji. Pripreme su nas do sada koštale preko 2,5 miliona eura. A tek će kad RTV  PG proradi u drugoj polovini godine

 

Rade Vojvodić, nekadašnji generalni direktor Radio-televizije Crne Gore i RTV IN izabran je protekle sedmice ponovo za direktora. Treća sreća je RTV Podgorica.

Vojvodić je nakon što je ,,ugasio” IN, 2011. izabran za generalnog direktora RTCG. Tekovine njegovog direktorovanja, kao što je cenzura serijala Mehanizam, vidne su i danas. Uz obrazloženje da je nanio štetu RTCG-u, Savjet ,,javnog servisa” smijenio ga je u decembru 2016. Nakon smjene ispostavilo se da je ostavio dug od osam miliona eura. Viši sud je, 2019, presudio da je nezakonito smijenjen, pa je Savjet RTVCG-a urgirao da mu se isplati 180.00 eura.

Lokalna podgorička televizija je nedosanjani san bivšeg dugogodišnjeg gradonačelnika Miomira Mugoše. Pokrenuo je projekat gradske televizije 2009. godine i tada je za potrebe otvaranja televizijske kuće opredijeljen prostor na Gradskom stadionu. Za njegovo opremanje potrošen je 1,1 milion eura. Taj skupocjeno opremljeni prostor na južnoj tribini Gradskog stadiona sada je zvanična adresa nove televizije.

Par godina nakon toga tadašnji poslanici opozicije u gradskom parlamentu Aleksa Bečić i Zdenka Popović pokušali su da obiđu i vide na što je utrošeno preko milion eura građana Podgorice. Niko im nije otključavao.

Tokom 2014. godine raspisana su tri tendera za izbor najpovoljnijeg ponuđača za stavljanje u funkciju poslovnog prostora gdje je učešće Agencije za izgradnju i razvoj Podgorice bio poslovni prostor od 565 kvadrata sa opremom koja je u objektu. Ponude su nekoliko puta dostavljali emiteri Prve TV, MBC-a i TV 777 ali su sve odbijene.

Vojvodić je dobio priliku da realizuje dugogodišnju namjeru DPS gradske vlasti, nakon što je ostavku iz ličnih razloga na mjesto izvršnog direktora  podnio Predrag Vučinić, a javni konkurs za direktora poništen jer se niko nije javio.

Skupština Glavnog grada je krajem februara prošle godine usvojila odluku o osnivanju TV Podgorica. ,,Žao mi je što opozicija nije ovdje jer sam siguran da bi i oni podržali ovu odluku”, kazao je tada predsjednik lokalnog parlamenta Đorđe Suhih. Gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković je tada  saopštio da očekuje da će televizija eksperimentalno početi za pola godine. Istakao je ,,da je televizija skupa igračka’’. U novembru je prolongirao rok za prvu polovinu ove godine. Monitoru su iz PG Biroa odgovorili da se početak rada očekuje u drugoj polovini godine.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVANI TRAŽE OSLOBAĐANJE UZURPIRANIH JAVNIH POVRŠINA: Investitori samovoljno blokirali javne puteve i staze

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Beppler&Jacobson primjer je investitora koji  nije doprinio društvenoj zajednici u kojoj posluje, samo joj je oduzeo. Neposredno nakon kupovine Hotela Avala, novi vlasnik ograđuje svoje imanje, postavlja kapije i ograde, presijeca dva javna puta koje su mještani koristili desetinama godina kao komunikaciju ka moru i Starom gradu

 

Privatizacija hotela na teritoriji opštine Budva donijela je građanima mnogobrojne probleme sa kojima se suočavaju posljednju deceniju. Većina novih vlasnika, Vladinih strateških investitora i zakupaca nije uspostavila korektan odnos sa stanovništvom, nisu se integrisali u društvenu zajednicu gdje su započeli  poslovanje. Nakon ulaska u posjed hotela koji su prodati sa velikim zemljišnim kompleksima i parkovima, prvi  potezi vlasnika najčešće su bili podizanje betonskih ograda i gvozdenih kapija kojima su ograđivali novostečene nekretnine.

Poznati budvanski hoteli postali su mali bunkeri, izolovana ostrva na čijim su prilazima podignute stražarske kućice kako niko, osim gostiju hotela, ne bi mogao prići privatnom posjedu. Građane je najviše pogodila prateća uzurpacija javnih puteva i staza, koje su postojale u okviru hotelskih kompleksa od ranije i koje su oduvijek bile u opštoj upotrebi kao komunikacija između naselja i morske obale. Mnogobrojni protesti građana sa zahtjevima za slobodan prolaz pješačkim stazama i šetalištima, za nesmetan pristup moru, uglavnom su bili bezuspješni. Investitori, koji su po pravilu uživali povlastice kod administracije vlasti na čelu sa DPS-om, ostajali su nijemi za potrebe mještana.

Jedan od najbezobzirnijih uzurpatora javnog prostora u Budvi je kompanija Beppler&Jacobson, ruskog biznismena Igora Lazurenka, koja je 2003. godine kupila Hotel Avala sa vilama i velikom zemljišnom parcelom u centru Budve, pored Starog grada. Dug je spisak negativnih efekata ove privatizacije za mještane Budve, čiju zakonitost, od 2016. godine, ispituje Specijalno državno tužilaštvo.

Kompanija Beppler&Jacobson primjer je investitora koji  nije doprinio društvenoj zajednici u kojoj posluje, samo joj je oduzeo. Neposredno nakon kupovine Hotela Avala, vlasnik ograđuje imanje, postavlja kapije i ograde, presijeca dva javna puta kojima su mještani naselja Gospoština, u kome se hotel nalazi, koristili desetinama godina kao komunikaciju ka moru i Starom gradu. Lazurenko je naložio presijecanje javnog puta, ulice naselja Gospoština kojoj gravitira ovo veliko naselje. Dio ulice istog naselja na čijem se kraju nalazi jedina okretnica za vozila,   obreo se  u posjedu hotela, metalnom kapijom odvojen od ostatka ulice, čime je nanijeta ogromna šteta mještanima i turistima,  i napravljen  saobraćajni kolaps koji traje punih 17 godina. Hotel Avala postojao je i ranije, ali do dolaska ruskih biznismena, ova  ulica nikada nije bila prekinuta i blokirana.

Sa druge strane hotelskog kompleksa, na granici pored mora, iznad staze koja vodi ka plaži Mogren, nalazi se staro kameno stepenište, put od Starog grada ka Vidikovcu. Postoji stotinama godina, predstavljalo je jedinu vezu naselja iznad Jadranske magistrale, Seoca, Prijevora i Komoševine sa Starim gradom i morskom obalom.

Vlasnik Hotela Avala i ovu komunikaciju ukida, čime su građani naselja na padinama brda Spas lišeni jedinog puta ka centru grada. Blokada starog stepeništa nanijela je veliku štetu i turizmu Budve. Turisti ne mogu doći do jedine osmatračnice u gradu, sa koje se pruža predivan pogled na rivijeru i morsku pučinu. Za posjetioce Budve dugi niz kamenih stepenica bio je turistička atrakcija. Teško im je objasniti da im je prolaz zabranjen te da do Vidikovca, na kome je otvoren i luksuzan restoran, mogu stići tek  okolo, magistralnim putem koji vodi za Kotor.

Da je u pitanju  bezakonje i samovolja biznismena Lazurenka, pokazuje plan DUP Budva centar – Izmjene i dopune, u kome su oba navedena puta  uredno definisana. Ulica Gospoština kao put, a kameno stepenište kao pješačka staza br. 36-36. To znači, da je potrebno samo da lokalna uprava u Budvi preduzme mjere iz svoje nadležnosti i oba puta,  u skladu sa planom, ponovo stavi u funkciju.

Prema Zakonu o putevima zaštita opštinskih puteva posao je lokalnih inspekcijskih organa koji su morali reagovati mnogo ranije, u vrijeme dok se odvijala bespravna rekonstrukcija Hotela Avala i vila. Inspekcijski nadzor  je izostao jer se prodaja Hotela Avala dovodila u vezu sa porodicom predsjednika Mila Đukanovića. Kada je Lazurenko „na divlje“ dograđivao Hotel Avalu i otimao puteve mještanima, pravni zastupnik kompanije Beppler& Jacobson bila je advokatica Ana Kolarević.

Promjenom vlasti u Budvi i na državnom nivou, stvari počinju da se mijenjaju. Opštinski Sekretarijat za investicije obratio se 19. marta ove godine Sekretarijatu za održivi razvoj i urbanizam sa zahtjevom za izdavanja UT uslova za izradu tehničke dokumentacije za izgradnju pješačke staze na potezu od Starog grada do Vidikovca, sa oznakom S 36-36 DUP Budva centar. Incijativa sekretara Joka Popovića silno je obradovala građane Budve. Ona je, sa zakašnjenjem od godinu uslijedila, nakon dopisa Mjesne zajednice Gospoština, koji je u martu prošle godine upućen na adresu predsjednika Opštine Marka – Bata Carevića i Sekretarijata za zaštitu imovine.

Oni su zatražili da im se ponovo omogući korišćenje navedenih javnih puteva, pješačke staze-stepeništa i pristup ulici Gospoštine u cijeloj dužini sa okretnicom, kao i povezivanje ulice sa stepeništem.

Pozvali su se na Zakon o putevima u kojem stoji: ,,Na javnim putevima se ne može sticati pravo svojine, niti druga stvarna prava po bilo kom osnovu” (Član 3 stav 2 Zakona o putevima).

,,Opštinski put je javni put namijenjen povezivanju naselja u lokalnoj zajednici ili povezivanju sa naseljima u susjednim lokalnim zajednicama ili povezivanju djelova naselja, prirodnih i kulturnih znamenitosti, pojedinih objekata i slično na nivou lokalne zajednice“,(član 4 tačka 6 Zakona o putevima), navedeno je u dopisu.

U konkretnom slučaju, nesumnjivo se radi o povezivanju više naselja u lokalnoj zajednici i o povezivanju istih sa prirodnim i kulturnim znamenitostima i prirodnim dobrom, sa Starim gradom i morem.

,,S obzirom na navedeno, te da su ova dva puta ukinuta i očigledno bez pravnog osnova prisvojena od strane vlasnika Hotela Avala, molimo da Opština ponovo uspostavi posjed/raspolaganje nad ovim putevima i omogući nam korišćenje istih”, ističe se u dopisu.

Kompanija Beppler&Jacobson oštetila je i gradski trg između hotela Avala i Mogren koji nije njihovo vlasništvo, tako što je prilikom gradnje uništila mermerni mozaik od bračkog kamena kojim je trg bio popločan i na mjesto skupog biranog dalmatinskog kamena, nakon završetka radova trg pokrila jeftinom varijantom bunje, kamena koji se ne koristi ni u prigradskim dvorištima. Nije bilo reakcija tadašnje lokalne uprave u Budvi ni  zahtjeva da se trg vrati u prvobitno stanje, što je bila obaveza vlasnika Avale, koji se u Budvi od prvog dana ne ponaša kao investitor, već kao divlji graditelj i uzurpator javnih  dobara.

Kompanija B&J je i dužnik Opštine sa sumnjom da je oštetila opštinsku kasu za više miliona eura na ime komunalija za rekonstrukciju i dogradnju Hotela Avala. Specijalno državno tužilaštvo istražuje taj slučaj godinama. Predmet je nedavno proslijeđen Osnovnom tužilaštvu u Kotoru na dalje postupanje.

 

Deblokirana mala Kraljičina plaža

Predstavnici Mjesne zajednice Sveti Stefan sa mještanima  naselja Pržno i Sveti Stefan, uspjeli su nedavno, uz podršku novog direktora JP Morsko dobro, Mladena Mikielja, da uklone metalne kapije na ulazu male Kraljičine plaže, koje su postavljene protivno Zakonu o morskom dobru i odredbama Ugovora o korišćenju dijela morskog dobra koje su zakupac hotela Sveti Stefan i Miločer, kompanija Adriatic properties i JP Morsko dobro  zaključili 2007. godine.

Promenada  pored jedne od najljepših crnogorskih plaža, koja se nastavlja prema plažama u Miločeru i na Svetom Stefanu,  nakon 13 godina blokade, ponovo je pristupačna svima, bez izuzetka.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NASTAVAK SUĐENJA ZA MALE HIDROELEKTRANE: Kad građani plaćaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Privrednom sudu počeo je novi proces protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana.  Iz ove, kao i ostalih tužbi, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju, a nakon toga pod pritiskom javnosti izbjegavale rješavanje problema

 

Ove nedjelje počelo je još jedno suđenje protiv države po tužbi investitora malih hidroelektrana (HE).

Kompanija Dekar, koja je gradila malu HE na Ljeviškoj rijeci – Izvor Morače, kod Kolašina, od države traži naknadu štete u visini investicije, koja je procjenjena na 1,7 miliona eura, ali i izgubljenu dobit za koncesioni period od 25 godina.

Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović, bivše pomoćnice ministra zdravlja, članice NKT-a i visoke funkcionerke DPS-a.

Proces se vodi pred Privrednim sudom, sudija Faruk Mušović. Državu zastupa Zaštitnik državnih interesa Milan Krsmanović, a advokatica Ana Đukanović zastupa Dekar kao i većinu drugih investitora malih HE koji su podnijeli tužbu protiv države.

Dekar je probio sve rokove za izgradnju male HE. Posljednji put ih je, krajem oktobra, bivša Vlada upozorila na kršenje ugovornih obaveza i dala im rok od dva mjeseca da ih isprave.

Koncesionar je 26. novembra zatražio prolongiranje roka za dostavu bankarske garancije, a dan kasnije i zahtjev za raskid ugovora na štetu države. Tužba protiv države, u kojoj se tvrdi da je onemogućavan u razvoju svoje investicije, podnijeta je 30. novembra prošle godine, pet dana prije izbora nove vlade. Na osnovu upozorenja prethodne vlade da otkloni nepravilnosti u roku 60 dana, koji je istekao 28. decembra, nova vlada je raskinula ugovor sa ovim koncesionarom.

U tužbi, koju potpisuje Ana Đukanović, Dekar optužuje državu da joj nije omogućila prikljućenje na elektrodistributivnu mrežu. Ilustruju: „Mala HE Ljeviška – Izvor Morače nije projektovana da bude hidroelektrana ostrvskog tipa (da bude bez priključka na nacionalnu elektrodistributivnu mrežu), već je projektovana da proizvedenu električnu energiju uključi u elektroenergetski sitem – što nije moguće bez priključka“. Objašnjavaju da je sve povezano, naime mala HE Raštak nije izgrađena pa samim tim ni dalekovod od ove HE do Manastira Morače. U međuvremenu, nova vlada je, pored pet drugih, u decembru raskinula ugovore za gradnju dvije male HE na vodotoku Raštak.

Iz ovog, ali i procesa, koji je počeo prošle nedjelje, u kome konzorcijum Hydra MNE tuži državu, vidi se koliko su prethodne vlade olako izabranima davale dozvole za gradnju malih hidroelektrana, a nakon toga, pod pritiskom javnosti, izbjegavale rješavanje problema. Tako Dekar u tužbi navodi da im država čak od 2015. nije odgovarala na zahtjeve za mirovanje prava i obaveza iz ugovora.

Gradnju ove, kao i mnogih drugih HE pratili su protesti mještana koji su tražili potpunu obustavu radova. Jedan od mnogih tipskih elaborata za izgradnju bio je i onaj Agencije za zaštitu životne sredine iz februara 2014. u kome se daje saglasnost za gradnju ove HE uz poštovanje mjera za sprečavanje, smanjenje ili otklanjanje štetnih uticaja i praćenje uticaja na životnu sredinu.

Sami lokalitet je u blizini vodopada Sika Gojkova, visine 50 metara, koji je jedan je od najvećih crnogorskih vodopada i koji bi, da je Crna Gora ekološka država, bio uvršten u nacionalne spomenike prirode. Apsurdno zvuči napomena u Elaboratu procjene uticaja na životnu sredinu da područje na kojem se gradi mini HE posjeduje veliki turistički potencijal.

Vratimo se procesu. I u ovom slučaju, kao i procesu Hydra MNE protiv države, koji je počeo prošle nedjelje i o kojem je Monitor pisao, Vasilije Miličković, akcionar Elektroprivrede Crne Gore, tražio je da bude umješač na strani države. Za razliku od sudije Borjanke Zogović koja je protekle sedmice, na prvom ročištu, odbila ovaj Miličkovićev zahtjev, sudija Mušović je najavio da će o njegovom statusu odlučiti na nastavku ročišta koje je zakazano za 7. maj.

Kako su sve tužbe, ne samo po tome što investitore u većini slučajeva brani Ana Đukanović, povezane, Miličković je porotekle nedjelje tražio da se suđenja odlože dok Ustavni sud konačno ne odluči o njegovoj ustavnoj žalbi. On traži ocjenu ustavnosti izmjene Zakona o energetici, iz decembra 2015, kada su u Skupštini izglasani članovi 23 i 24 koji se odnose na podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora. Zahvaljujući njima, od tada do danas izabranim koncesionarima plaćamo „podsticaj“ preko stavki na računu OIE 1 i 2. S tim što se stavka OIE 1 od juna 2019. plaća direktno iz budžeta.

Miličković uporno tvrdi da je ovo reketiranje i pljačka građana, koja ih za 30 godina košta 600 miliona ili 20 miliona godišnje. Dodaje i da se EPCG, u kojoj je on akcionar, obavezala da kupuje ovu struju po znatno većoj cijeni od tržišne i one koju ona proizvodi.

Miličković je za novu tužbu Dekara i Hidro Energy protiv države, koja je zakazana u Privrednom sudu za ovaj četvrtak, podnio sudiji Danijeli Raičković podnesak umješača. U njemu pita advokaticu Đukanović: „Da li ste čuli za slučaj u svijetu, gdje je tržišna ekonomija centralna ustavna odrednica, da se berzanska cijena kao što je struja fiksira na cijenu 104,4 eura/mwh kao što je Vaš klijent (i još tridesetak njih koji rade punom snagom) potpisao sa Vladom vašeg brata Mila Đukanovića, još na rok od nevjerovatnih 30 godina i, gle čuda, moju EPCG obavezao da je u prioritetu otkupljujem, isporučujem, naplaćujem do krajnjih kupaca, zar vam to ne liči na tešku korupciju“. Uz napomenu da je cijena struje koju proizvodi EPCG 26 do 40  eura/mwh.

I dok se tužbe koncesionara protiv države ređaju, Vlada je, protekle nedjelje, uspjela da dogovori sporazumni raskid sa firmom PM Hydro, za malu HE Bare Kraljske na dijelu vodotoka Vranještica u Kolašinu. Investitoru je 25. novembra prošle godine istekao krajnji rok za dobijanje građevinske dozvole, a Potpisivanjem sporazumnog raskida ugovora, izbjegnuta je tužba koncesionara.

PM Hydro je u vlasništvu Marinka Radulovića, koji je osnivač i direktor firme Ramel. Ta firma je u poslovnim vezama sa Blažom Đukanovićem, sinom predsjednika DPS-a i države, koji je suvlasnik BB Solara, firme koja je prije četiri godine svoje poslovne prostore založila u Prvoj banci za kredit od 359.000 eura, koji je odobren kompaniji Ramel.

Pred Priverednim sudom su još dvije tužbe investitora protiv države –
konzorcijum predvođen kompanijom Triangle iz Peći vlasnika Florina Krasnićija i kompanija Bistrica Clean Energy biznismena Žarka Burića.

 

Grejs period

Investiciono-razvojni fond (IRF) nedavno je skinuo oznaku tajnosti sa ugovora o kreditu koji je krajem 2018. godine odobren firmi BB Hidro, u suvlasništvu sina predsjednika države Blaža Đukanovića, za izgradnju male HE Bistrica u Kolašinu.

Kredit je Đukanoviću dat na rok otplate od deset godina i uz grejs period od osam mjeseci, uz kamatu od 2,5 odsto.

Kredit je izdat dok je fondom rukovodio DPS kadar Zoran Vukčević, jedan od aktera afere Snimak i jedan od osumnjičenih za nenamjensku raspodjelu i trošenje novca iz Abu Dani fonda.

Kako su Vijesti objavile, kao garanciju za kredit Đukanović je založio svoju imovinu dva poslovna prostora u podgoričkoj zgradi Vektra, od 412 i 47 kvadrata, dupleks od 199 kvadrata na Žabljaku i tri parcele od 3.640 kvadarata u Kolašinu.
Koncesiju za gradnju male HE Bistrica u Kolašinu, BB Hidro je dobila 2016, pred kraj mandata vlade na čijem je čelu bio Blažov otac Milo Đukanović koji je i potpisao saglasnost. Firma ostvaruje pravo na subvencije u periodu od 12 godina, uz obavezan otkup od državne Elektroprivrede Crne Gore.

BB Hidro je krajem prošle godine počela da dobija subvencije za struju proizvedenu iz HE u Kolašinu i građani su joj do kraja te godine za kratko vrijeme platili nepunih 50 hiljada eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo