Povežite se sa nama

INTERVJU

IVO KOMŠIĆ, ČLAN PREDSJEDNIŠTVA BIH TOKOM RATA DEVEDESETIH: Novi kompromis između zapada i Rusije na račun BiH

Objavljeno prije

na

Nije vijest da nema „Dejtona dva“, takav novi sporazum nije moguć jer bi američka administracija morala priznati da je njihov sporazum o miru u BiH bio promašaj

 

MONITOR: U obraćanju u BiH parlamentu,  novi visoki predstavnik za BiH je rekao da „nije Pedi Ešdaun“ kao i da su njegova Bonska ovlašćenja „u fioci“. Kako ste Vi razumjeli njegov nastup?

KOMŠIĆ:  Visoki predstavnik Šmit je imao i inauguralni govor, govor kojim se obratio be-ha javnosti. U tom govoru on je objasnio da mu je mandat evropski put BiH i put ka NATO-u. Uvjeravao je javnost da za takav mandat ima podršku svih zemalja EU, Britanije i SAD-a. Na tom putu kao prepreka stalno stoji Dodik, Rusija i Srbija. Dakle, jasno je što treba raditi, mora ukloniti prepreke. To se ne može uraditi floskulom o dogovoru između tri naroda. On treba upotrijebiti moć koju ima po Dejtonskom sporazumu. Naše stanje je posljedica agresije na BiH, odnosno rata kojega građani ove zemlje nisu htjeli. Nitko ih nije pitao 1992. godine žele li rat. Na referendumu su se jasno izjasnili što žele. Poslije toga su napadnuti. Da je postojala mogućnost dogovora naroda ne bi bio potreban Dejtonski sporazum. Uostalom, on je uslijedio nakon vojnog sloma Karadžićeve RS, ne nikakvim sporazumom s njim. Dejtonski sporazum je nametnut sporazum i visokom predstavniku je dat mandat da ga čuva i omogući provođenje. Posljednji javni istupi visokog predstavnika su u suprotnosti s onim što je najavio u svom inauguralnom govoru.

MONITOR: U  Sarajevu su ponovo  predstavnici SAD-a i EU, Metju Palmer i Angelina Ajkhorst. Nakon sastanka sa članovima Predsjedništva BiH, Palmer je izjavio da posrednici nemaju „konkretna riješenja“ i da se radi o „injekciji hitnosti“. Ali pitanje zakonodavnih reformi u BiH „na stolu“ je od 2011, poslije prvih presuda Evropskog suda za ljudska prava?

KOMŠIĆ:  Fnkcioneri zemalja koje su potpisale Dejtonski sporazum i garantirale njegovo provođenje, prije dolaska u BiH u posredničku misiju, daju veoma jasne izjave o njihovom mandatu, a nakon dolaska nejasne i kontradiktorne. To se uglavnom desi nakon njihovih posjeta Zagrebu i Beogradu. To me podsjeća na Holbrukovu šatl diplomaciju. Pripremajući Dejtonske pregovore on je uvijek prvo išao Tuđmanu i Miloševiću, a onda dolazio u Sarajevo sa prijedlozima koje je s njima dogovorio. On je pravio kompromise koji se nisu smjeli napraviti. Zato danas imamo Sporazum sa kontradikcijama i diskriminacijama koje se pokušavaju otkloniti promjenama Ustava i Izbornog zakona. Opet se pravi ista greška, traže se kozmetičke izmjene, traže se kompromisi koji se ne mogu održati. Nefunkcionalnost države proizašla iz Dejtonskog ustava nije od jučer, presude Međunarodnog suda za ljudska prava stare su preko deset godina. – Što su uradili oni koji su odgovorni za provođenje Dejtonskog sporazuma,  presuda Haškog suda i Međunarodnog suda za ljudska prava?

MONITOR: Milorad Dodik je rekao medijima da se sa visokim funkcionerom Stejt departmenta, Gabrijelom Eskobarom, složio da nema „Dejtona dva“ i da se ne spominje članstvo u NATO-u, napominjući da Eskobar i „prijeti“.

KOMŠIĆ: Još ne znamo s čime će gospodin Eskobar doći u BiH. Dodik nije dobar izvor informacija jer on sve prilagođava sebi. Nije vijest da nema Dejtona dva. Takav novi sporazum nije moguć jer bi američka administracija morala priznati da je njihov sporazum o miru u BiH bio promašaj. Oni mogu samo insistirati na njegovom provođenju i doradi. Realno je očekivati „prijetnje“ jer se Dodik otvoreno suprotstavlja visokom predstavniku i u kontinuitetu djeluje antidejtonski. Teško je povjerovati da bi američka administracija poklekla pred Dodikom, bez obzira s kojom odlučnošću i obećanjima iza njega stoji Rusija.

MONITOR: Uslijedila je i velika regionalna živost glavnih aktera BiH krize. Dodik je nenajavljeno došao kod Zorana Milanovića, a Dragan Čović kod Aleksandra Vučića. Djeluje da je Dodik i dalje glavni pion u ovoj slagalici?

KOMŠIĆ: „Živost“ je u stvari kriza koju je izazvao Dodik. S obzirom na to da on svoju politiku koordinira s Čovićem, ne iznenađuju ove posjete Beogradu i Zagrebu. Možda im se čini da je uvjerljivije za svijet ako dobiju direktne instrukcije, Dodik u Zagrebu, Čović u Beogradu. To je jedinstvena politika, kao što je bila ona Tuđmana i Miloševića, Bobana i Karadžića. Međutim, previdjeli su glavnu stvar – Tuđman i Boban, Milošević i Karadžić imali su vojsku u BiH kojom su diktirali stanje u BiH i sve političke procese. Što danas imaju ovi njihovi trabanti? Imaju samo blefove. Milanović i Vučić se samo blamiraju pred svijetom. Njihova moć je balon koji međunarodna zajednica može ispuhati jednim ubodom.

MONITOR: U Beograd će, izgleda, za sljedećeg ambasadora SAD-a doći Kristofer Hil. Njegova diplomatska karijera je usredsređena na ključna svjetska žarišta nestabilnosti. Da li Hil dolazi na Zapadni Balkan, u pravom trenutku, momentumu, za razrješenje naših glavnih kriza, u BiH i na Kosovu?

KOMŠIĆ: Gospodin Kristofer Hil je diplomata s velikim iskustvom, posebno u kriznim područjima svijeta. Zna sve okolnosti u kojima je nastao Dejtonski sporazum i sigurno zna sve njegove slabosti. Važno je i to da je bio blizak s Ričardom Holbrukom, što znači da poznaje i njegove nedoumice i naknadne stavove o tim slabostima. On dolazi u pet do dvanaest. Kamo sreće da je došao ranije, dok politički odnosi nisu bili u ovoj mjeri narušeni. U nekim vremenima bilo je više prostora za djelovanje i to bez radkalnih mjera. Sada je situacija zaoštrena i traži radikalne mjere.

MONITOR: Nedavno se pojavila Vaša knjiga „ Tuđmanov haški profil-udruženi zločinački poduhvat u BiH“. Tu vtrdite da je sadašnja politika Hrvatske prema BiH, nastavak Tuđmanove.  Sada Zoran Milanović pokazuje najviše inicijative oko bosansko-hercegovačkih ustavnih i zakonodavnih reformi nizom akcija i prijedloga. Im li on u tome podršku EU?

KOMŠIĆ: Jedan od važnih motiva nastanka moje knjige je politika koja se u kontinuitetu vodi iz Hrvatske prema BiH. Milanović je veći tuđmanovac u tom smislu nego što su mnogi u HDZ-u. Htio sam pokazati da je Tuđmanova politika rezultirala zločinima koji su osuđeni u Haškom sudu. Priložio sam dokumentaciju Suda koja pokazuje da je Tuđman bio na čelu udruženog zločinačkog poduhvata. To mora znati hrvatska javnost. To bi morao znati i Milanović kao predsjednik države. Međutim, on se oglušuje o povijesne činjenice koje je dokazao Međunarodni sud, on negira zločine koji su izvršeni u BiH, iako ih izvršitelji zločina priznaju, on se suprotno Dejtonskom sporazumu miješa u unutarnje odnose u BiH, on ponavlja Tuđmanovu fiksaciju da je predsjednik be-ha Hrvata i sl. Očito je da od nekih zemalja EU ima podršku jer bi ga netko iz institucija Unije već opomenuo i zaustavio. Pitanje je koliko su neke zemlje EU promijenile svoju politiku prema BiH koju su vodile u ratu. Trideset godina je prošlo od početka ratova u SFRJ-u.

MONITOR: Vi ste  profesor filozofije i sociologije, autor ste teorijskih radova – ali ste i učesnik u politici,  bili ste i predstavnik države. Koji su glavni činioci tako razornog raspada  Jugoslavije?

KOMŠIĆ: Činioci raspada naše bivše države, koja je bila razvijenija od mnogih evropskih zemalja i imala ogroman međunarodni ugled, su i unutarnji i vanjski. Bilo je za očekivati da će nakon pada Berlinskog zida proces urušavanja komunističko-socijalističkih država zahvatiti i Jugoslaviju.  Mnoge zemlje Zapada bile su žestoki protivnici našeg socijalističkog uređenja i  jedva su dočekale priliku da ga sruše. Nije smio ostati u Evropi niti jedan takav poredak koji je bio uspješan. Jednostavno, trebalo ga je zbrisati s lica zemlje. To je sve bilo za očekivati. Nije bilo za očekivati da će se unutar zemlje naći akteri koji će to tako lako prihvatiti. Velikodržavne ideje su preovladale i nacionalisti su uvidjeli priliku da konačno ostvare svoje ideje koje nisu mogli ostvariti u socijalizmu. Oni su uklopili svoje ideje u vanjska nastojanja. Da nisu imali podršku ne bi ni bilo rata niti bi tako dugo trajao. Rezultat je katasrofalan i za nas, tj. sve narode bivše države, ali i za međunarodnu zajednicu koja ima stalnu prijetnju za svoju stabilnost.

 

Ponašanje Rusije prema novom visokom predstavniku je kontinuitet njihove politike prema BiH

MONITOR: Novi visoki predstavnik, Kristijan Šmit, imao je  prvi nastup u Parlamentu BiH. Tome nisu prisustvovali poslanici iz RS-a.  Navedeni razlog je što izbor Šmita nije potvrđen u Savjetu bezbjednosti UN-a, a sada je ruskim zalaganjem spriječen da tamo podnese izvještaj. Pokazuje li to jasnu spregu ruskih vlasti i Dodikove RS lojalne politici Beograda?

KOMŠIĆ: Ruski predstavnici u međunarodnim institucijama odavno ne podržavaju visokog predstavnika. Ranije, u vrijeme prethodnog visokog predstavnika, oni su redovno odbijali njegove izvještaje o stanju u BiH i o implementaciji Dejtonskog sporazuma. Također, oni su odbijali sve deklaracije i akte koje su donosili visoki predstavnik i Upravni odbor Vijeća za provedbu mira u BiH  (PIC-a). Dakle, njihovo ponašanje je kontinuitet njihove politike prema BiH. U Upravnom odboru PIC-a uglavnom su bili usamljeni, što znači da su se suprotstavljali zemljama članicama EU, SAD-a i  Velikoj Britaniji, a to su danas najznačajniji akteri u svjetskoj politici.To jasno pokazuje u kakvoj sprezi je Dodik s ruskom politikom i politikom koja se vodi iz Beograda, a s druge strane, pokazuje da su te politike faktički u sukobu s vodećim politikama svijeta. To se mora ozbiljno uzeti jer se radi o politici koja ruši Dejtonski sporazum, a on je inače Opći okvirni sporazum za mir. Ne radi se samo o miru u BiH nego o miru u regionu, o miru u cijeloj Evropi.

Ne bih volio nagađati o tome šta se sve dešavalo oko nastupa visokog predstavnika u BiH  na sjednici Savjeta bezbjednosti UN-a. Nemam dovoljno informacija o tome. Očito je da je postignut neki kompromis na račun BiH. Američka administracija je dala ustupak Rusiji, ali ne znamo što su dobili. Zapovjednik EUFOR-a u Sarajevu je izjavio da je stanje u BiH stabilno. Sve su to kontradikcije.

 

Kao član pregovaračkog tima, bio sam protiv ovakvog Dejtonskog sporazuma

MONITOR: Kao „ratni“ član Predsjedništva BiH, učestvovali ste u mirovnim pregovorima za okončanje rata. Šta za Vas predstavlja Dejtonski sporazum?

KOMŠIĆ: Kao član be-ha delegacije u Dejtonu bio sam protiv ovakvog  Sporazuma jer nije bilo teško procijeniti da entitetska država ne može funkcionirati. Bilo je jasno i da će Dejtonski ustav održavati i produbljivati diskriminacije koje su u njega ugrađene. To pokazuju presude Međunarodnog suda za ljudska prava. Država je nefunkcionalna, nedemokratska i neracionalna. Međutim, u Dejtonu je preovladalo mišljenje da je mir prioritet, a da će se ostale slabosti u Sporazumu vremenom otklanjati. Međutim, da bi se napredovalo potrebno je eliminirati ratne politike. To Sporazum nije učinio i one traju do danas. Utoliko je važniji angažman visokog predstavnika i njegova odlučnost. On treba očuvati ono što piše u Sporazumu, a to je suverena, nedjeljiva, demokratska i međunarodno priznata država.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo