Povežite se sa nama

OKO NAS

KAKO JE VEKTRA BOKA PRIVATIZOVALA IMOVINU KOJA JE PREDMET RESTITUCIJE: Kad država proda tuđe

Objavljeno prije

na

Na sav glas naši državni prvaci govore o neophodnosti direktnog investiranja u crnogorsku turističku privredu i stvaranja uslova za friendly bussines okruženje, ali na terenu se malo toga realno preduzima kako bi se ubrzali ili barem priveli namjeni određeni projekti. Jedan od takvih je rješavanje problema sa Vektra Bokom u Herceg Novom, gdje ni nakon sedam godina od privatizacije nekada najvećeg hotelsko-turističkog preduzeća u zemlji, stvari nisu mrdnule sa mrtve tačke.

Jedan od razloga za to, prema riječima izvršnog direktora Vektra Boke Milića Popovića, su neriješeni imovinsko-pravni odnosi u vezi sa imovinom koju je Vektra Montenegro krajem 2007. godine kupila od države.

,,Devedeset odsto imovine Vektra Boke je opterećeno – od Mliječnog restorana u centru grada, gdje ne možemo apsolutno ništa raditi zbog postupka koji je u toku, preko Žanjica do hotela Igalo”, kaže Popović za Monitor, odgovarajući na pitanje kako komentariše činjenicu da je još aktivna privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja na objektu hotela Igalo, a po tužbi porodice Acović koja je bila vlasnik zemljišta na kom je sagrađen hotel.

,,Zemljište porodice Acović, oko 22 hiljade kvadrata, nacionalizovano je 1959. godine. Pravo korišćenja im nikada nije prestalo, tj. isto zemljište im nikada nije u propisanom postupku izuzeto iz posjeda. S obzirom na to, još 1987. godine pokrenut je sudski postupak u kom je doneseno djelimično rješenje i isplaćena im je tadašnja pravična naknada za površinu od 3.223m2 , dok je za površinu od 18.000m2 utvrđeno da nema dokaza o izuzimanju zemljišta iz posjeda, pa je sud donio rješenje kojim je određena privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nepokretnosti na kojoj se nalazi hotel Igalo”, kaže za naš list pravni zastupnik porodice Acović, advokat Vukašin Šimrak . ,,Donesena je pravosnažna presuda kojom se tužena Vektra Boka obavezuje da ranijim vlasnicima isplati naknadu u iznosu od 3.000.000 eura, odnosno 3.500.000 eura sa kamatama”, pojašnjava on. Ta presuda ukinuta je od strane Vrhovnog suda i vraćena na ponovni postupak koji je u toku.

Iz Vektra Boke kažu da se oni osjećaju prevareno jer im je država prodala nešto što nije u državnom vlasništvu.

,,To je kao da ja vama prodam neku imovinu, uzmem pare za to, a ta imovina nije moja. Ne ulazimo mi u to imaju li ti ljudi pravo ili ne, da li su oni vlasnici ili ne, da li je njih neko oštetio u nekim postupcima ranije ili ne. Mi smo kupili tu imovinu od države i platili je. Stoga je potpuno logično da ti ljudi imaju pravni odnos sa onima koji su njima uzeli tu imovinu, a ne sa nama, jer mi njima nismo uzeli ništa. Mi imamo problem da imovinu koju smo kupili od države ne možemo da koristimo jer je predmet sudskih procesa”, kaže Popović uz konstataciju da država nema iste aršine prema domaćim investitorima i stranim partnerima koji se sa vlastima pojavljuju kao ulagači u određenim projektima .

,,Vidjeli smo kako je država to rješavala u slučaju Qatari diara. Svi su se mobilisali i odmah se država pozabavila problemom kada je strani investitor u pitanju, koji je rekao – ja sam ovo platio, a vi meni nijeste dali imovinu koju sam platio i stoga mi odlazimo. S druge strane mi evo pet godina ne možemo da pomjerimo ništa iako mi nismo tim ljudima krivi ništa, a zakon im dozvoljava da vode sporove i protiv nas kao vlasnika”, kaže Popović. Ponavlja da kompanija zbog toga trpi ogromnu štetu.

,,Ne može se raditi ni planska dokumentacija niti bilo šta drugo na imovini za koju ne znate da li njome raspolažete ili ne. Zbog toga trpimo ogromnu štetu”, zaključuje Popović.

Pored porodice Acović, na veliki dio imovine koji je država prodala Vektra Boki u pokrenutom procesu restitucije pravo polaže i porodica Savčić.

,,Porodica Savčić bila je vlasnik hotela Jadran, srušenog u Drugom svjetskom ratu. U zahvatu toga hotela ulazio je sadašnji objekat Teutina špilja i park bivšeg hotela Boka. Bili su i vlasnici starog hotela Igalo, današnje Prve faza Instituta Igalo i suvlasnici 44.000 kvadrata zemljišta u Igalu od morske obale do Jadranske magistrale. Imovina porodice Savčić je nakon II svjetskog rata konfiskovana i predmet je postupaka kod Komisije za povraćaj i obeštećenje u Baru, u skladu sa Zakonom o povraćaju i obeštećenju oduzetih imovinskih prava”, objašnjava advokat Šimrak, koji u procesima protiv države i Vektra Boke zastupa obje porodice.

,,Za dio imovine koju potražuje porodica Savčić, kod Komisije je zaključen prvostepeni postupak koji se odnosi na park bivšeg hotela Boka. Ispunjeni su svi zakonski uslovi za povraćaj te nepokretnosti pravnim sljedbenicima vlasnika, pa je za očekivati da postupak prvostepeno bude okončan rješenjem o povraćaju konkretne nepokretnosti”, objašnjava Šimrak.

Nebojša MANDIĆ

Komentari

Izdvojeno

IZMJENE ZAKONA O TUŽILAŠTVU: Odlučno ali ne ishitreno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužioci smatraju da je glavni cilj predloženih izmjena da se smijeni glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, predstavnici vlasti kažu da žele osloboditi tužilaštvo od političkih uticaja i korupcije, nevladin sektor preporučuje oprez

 

Način izbora vršioca dužnosti rukovodioca Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT), koji ne bi morao da bude tužilac, jedna je od ključnih zamjerki koju tužioci imaju na nacrt izmjena Zakona o državnom tužilaštvu. Među primjedbama su i zakonsko rješenje kojim je definisan prestanak funkcije rukovodioca tužilaštva „ispunjenjem uslova za penziju”, kao i to da bivši državni tužilac ne može biti član Tužilačkog savjeta.

„Ovakav pristup Vlada ima samo sa jednim ciljem – da smijeni glavnog specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića.“ To je izjavio v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivica Stanković na javnoj debati povodom nacrta zakona, zakazanoj na brzinu, u maniru prethodne vlasti. Potpredsjendik Vlade Dritan Abazović, koji je objelodanio da je nacrt pisan u njegovom kabinetu, tvrdi da predloženi dokument nije usmjeren personalno protiv bilo koga.

„Crnoj Gori treba veća vladavina prava. Ako neko budućnost Crne Gore i njenih integracionalnih procesa veže za sebe lično, pravi veliku grešku i državi veliku štetu. Niko ne može biti iznad nacionalnih interesa. Zakonska rješenja treba da tražimo u duhu sistematskih rješenja nagomilanih problema“, kazao je Abazović.

Iz nacrta zakona jasna je namjera za promjenama u državnom tužilaštvu, ali, ima upozorenja da promjenu prati potreba za većom kontrolom skupštinske većine nad tim državnim organom. Prošli nacrt tužilačkih zakona je kritikovala Venecijanska komisija. Uz stav da se ne može mijenjati tužilački sistem kako bi se smijenio pojedinac. Ni novi nacrt nije uvažio sve preporuke Venecijanske komisije. Abazović kaže da bi radije da rizikuje „packe“ od EU, ako to znači da će imati bolje rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala. „Mi moramo da isporučimo rezultate. Ova zemlja se davi u procedurama“, kazao je Abazović.

Vlast tek treba da odluči o formi podnošenja ovog dokumenta na glasanje u Skupštini. Ukoliko predlagač nacrta bude Vlada, dužna je da zakaže javnu raspravu u trajanju od najmanje 20, a najviše 40 dana. Ukoliko bi Skupština bila predlagač – nije obavezna da organizuje javnu raspravu.

Nacrtom se predlaže se da se nakon izbora novog Tužilačkog savjeta, u kome tužioci više ne bi imali većinu, imenuje novi v.d. VDT-a koji ne mora biti iz Vrhovnog tužilaštva. VDT Ivica Stanković u maju stiče uslove za starosnu penziju, a nakon njegovog odlaska Tužilački savjet (TS) treba da imenuje nekoga iz VDT-a da bude vršilac dužnosti. Sve to do usvajanja novog zakona i izbora novog savjeta.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SDT SE SJETILO DRŽAVNIH GARANCIJA ZA KOMBINAT ALUMINIJUMA: Aprilske šale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema istine o KAP-u bez saslušanja Đukanovića, Gvozdenovića, Lazovića, Lukšića, Vujanovića, Brkovića, Žugića, Jelića… Sve drugo je zabava za lakovjerne. I zataškavanje

 

Branko Vujović, nekadašnji ministar ekonomije u jednoj od vlada Mila Đukanovića i dugogodišnji direktor Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja, priveden je u ponedjeljak na saslušanje u Specijalno državno tužilaštvo (SDT). Vujović je sa još desetak bivših službenika Ministarstva ekonomije i Ministarstva finansija saslušan zbog izdavanja državnih garancija nekadašnjim vlasnicima Kombinata aluminijuma (KAP) za pet kredita ukupne vrijednosti 135 miliona eura.

Privedeni su nakon saslušanja otišli kući. SDT nije tražilo njihovo zadržavanje pošto su, prenose mediji, „tokom izviđaja prikupili sve dokaze”. Sumnjamo u istinitost tih navoda. Iako, zvanično, izviđaj o nezakonitim kreditnim garancijama za KAP traje od 2014, godine. A evo i zašto.

Sporni posao je osmišljen krajem 2009, kao dio Ugovora o poravnanju između Vlade  i tadašnjih vlasnika Kombinata, Centralno evropske aluminijske kompanije (CEAK), firme do danas nepoznate vlasničke strukture registrovana na Kipru, preko niza povezanih firmi u većinskom vlasništvu Olega Deripaske. Iako je njene interese u Crnoj Gori najčešće i najubjedljivije branio dugogodišnji Putinov ministar za vanredne situacije Sergej Šojgu.

Prethodno je, uoči prvomajskih praznika 2009, tadašnji premijer Đukanović izjavio da će o budućnosti KAP-a odlučivati radnici i Vlada, pošto većinski vlasnik nije u stanju da ispuni obaveze preuzete Ugovorom o privatizaciji iz 2005.  Isto je, sredinom maja, potvrdio i Branko Vujović: „Ispunjeni su uslovi da Vlada pokrene raskid kupoprodajnog ugovora”. Zapravo, to je bio nastavak priče iz marta iste godine, kada je potpredsjednik Vlade i potpisnik privatizacionog ugovora o prodaji KAP-a Branimir Gvozdenović saoštio kako je vladin ekspertski tim pripremio tužbu protiv CEAK-a i elektronskom poštom je uputio Arbitražnom sudu u Frankfurtu. Kao odgovor na tužbu koju su Deripaskini saradnici pripremili godinu ranije, zahtijevajući od Crne Gore odštetu od 300 miliona eura. Doduše, njegov kolega, potpredsjednik Vlade i predsjednik komisije koja je pripremala odštetni zahtjev,

Vujica Lazović tada je izjavio da je priprema tužbe tek „u završnoj fazi”. Ali i precizirao da je CEAK Crnoj Gori nanio štetu „od minimum 200 miliona eura”.

I sve je to palo u zaborav.

Zainteresovani su još tada znali kako nema priče o propasti Kombinata pod upravom CEAK-a bez svjedočanja pomenutog trojca – Đukanović, Gvozdenović, Lazović. Nakon čega bi se utvrdio i njihov status u predmetu (svjedoci ili optuženi). Plus Milan Roćen i Zoran Bećirović, kao najzaslužniji za dolazak Olega Deripaske u Podgoricu, na čuveni susret u kafeu Grand. Gdje je, kažu uz čivas, utanačena sudbina nekadašnje lokomotive industrijskog razvoja Crne Gore. Morali su toga postati svjesni i u SDT, u nekom momentu proteklih osam godina koliko, navodno, traje njihov izviđaj. Ipak, ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA SE KANDIDUJE ZA EVROPSKU PRIJESTONICU KULTURE: Ambicija u (ne)skladu sa mogućnostima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnoge je iznenadila najava Marka – Bata Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte

 

Budva će se kandidovati za titulu Evropska prijestonica kulture za 2028, odlučili su u lokalnoj upravi. Pripreme na inicijativu predsjednika Opštine, Marka – Bata Carevića, uveliko su počele. Ideja je da se u proces uključe i Kotor, Tivat i Herceg Novi, kako bi se na najbolji način svijetu predstavilo kulturno blago kojim raspolažu ovi primorski gradovi.

„Ukoliko grad Budva osvoji ovu laskavu titulu, otvaraju se velika vrata za dalji razvoj grada, ali i cijele primorske, odnosno Bokokotorske regije“  istaknuto je u tekstu postavljenom na sajtu Opštine.

Već je potpisan protokol o saradnji na ovom projektu sa opštinama Tivat i Herceg Novi. Carević se početkom mjeseca susreo sa ministarkom za kulturu, prosvjetu, nauku i sport, Vesnom Bratić, od čijeg Ministarstva očekuje da pripremi  informaciju  za Vladu Crne Gore, kako bi dobili  podršku države za projekat čiji je naziv izmijenjen u „Budva – Boka 2028 – Evropska prijestonica kulture“, kako bi i zvanično podnijeli kandidaturu. Ukoliko Vlada podrži ideju Carevića, bio bi to kulturni projekat od nacionalnog značaja.

Zamisao Carevića je da čitav proces vodi najbogatiji grad Boke, odnosno Opština Budva, procjenjujući da je za njegovu realizaciju u toku narednih šest godina potrebno oko 64 miliona eura, koliko je novca utrošio Novi Sad, koji je ovu prestižnu titulu ponio prošle godine.

Od navedene sume oko 35 miliona eura Novi Sad je utrošio na izgradnju infrasturkture a oko 30 miliona na kulturne programe, pojasnio je Carević u dopisu koji je dostavio ministarki Bratić. Prema propozicijama najveći dio finansiranja snosi grad organizator, država i regija na koju se odnosi.

Kako se nezvanično saznaje u lokalnoj upravi u Kotoru nisu raspoloženi da učestvuju u ovom projektu iz više razloga. Jedan je  nedostatak novca za tu vrstu priznanja i slave, za grad koji predstavlja elitu u pogledu kulture i graditeljskog nasljeđa  u odnosu na Budvu i Tivat, te nikako ne mogu biti zaleđina i pratnja u tom takmičenju. Kotor ima tri upisa na listu UNESCO-a, od kojih je 1979.  područje Kotora, kao jedinstvena univerzalna prirodna i kulturna vrijednost. Kotorski srednjevjekovni bedemi upisani su zasebno, 38 godina kasnije, odnosno 2017. Ove godine biće upisana Bokeška mornarica kao nematerijalna baština svjetskog značaja. Kotorani će pružiti svu vrstu podrške kandidaturi Budve, ali neće učestvovati u programu.

Mnoge je iznenadila najava Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva prepoznata kao grad u kome nema značajnije kulturne infrastrukture, nema prostora neophodnih za kulturna događanja i raznovrsne programe. Budva je platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije, i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte, kao nijedan grad u zemlji.

Država je prodala Zeta film, filmsku kuću od nacionalnog značaja, radi zgrade u centru grada, koja je srušena i na njeno mjesto napravljen ružni soliter sa stanovima za prodaju od 11 spratova. Zgrada Zeta filma bila je dom i za gradski Dom kulture sa pozorišnom i bioskopskom salom, koje su nestale da bi ustupile mjesto diskoteci i kockarnici.

Država je prodala i gradsku tvrđavu Citadela, dio spomeničkog područja Starog grada, jedinu pozorišnu scenu na kojoj se održavao program festivala Grad teatar, koji je pledirao da dobije tretman kulturne manifestacije od nacionalnog značaja. Od tada se pozorišne predstave odigravaju po školskim dvorištima, brdima i zaravnima okolnih sela. Budva nema prostore za kulturu, nema sale, galerije, koncertne dvorane…

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo