Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kako se kalio Sajo

Objavljeno prije

na

U aprilu 2005. godine dvojica novinara, od kojih jedan potpisnik ovih redova, stigli su na glamuroznu, pet godina ranije napravljenu benzinsku pumpu M petrol, sa namjerom da upoznaju Safeta Kalića, i eventualno dobiju izjavu od njega u vezi sa privatizacijom hotelsko-turističkog preduzeća u Rožajama. Mada je o Kaliću već bila stvorena slika kao o ,,kontroverznom biznismenu koji ne škrtari, ni za džamiju ni za crkvu”, njegov lik javnosti izvan Rožaja bio je skoro nepoznat. Obezbjeđenje, koje je izašlo ispred pumpe, bilo je zbunjeno kada su im novinari kazali zašto su tu i koga traže.

,,Safeta?”, pogledali su se međusobno, sa nevjericom. Do tada niko nije došao Kalićima na prag.

Safet Kalić je bio nedostupan za medije. Važio je za osobu koja se nerado pojavljuje u javnosti. Osim toga, sve se to dešavalo malo poslije akcije Sablja u Srbiji, kada su mediji pisali da je za njim srpski MUP raspisao potjernicu ,,zbog narkodilerstva i snabdijevanja zemunskog klana drogom”.

Momci iz obezbjeđenja su, poslije kratke stanke, kazali novinarima da sačekaju. Poslije nekoliko minuta su ponovo izašli, ljubazno ih pozvali da uđu, i uputili prema kancelariji na spratu.

Za novinare je ulazak u ovu kancelariju predstavljao zanimljiv materijal za priču. Zidovi prostorije bili su u znaku nekoliko umjetničkih portreta sa Safetovim likom. U jednom dijelu ekskluzivnog enterijera, koji je više ličio na neki predsjednički kabinet, stajao je stalak, odnosno vitrina, sa velikim izborom kubanskih tompus cigareta.

,,Ne, ovo nije Safetova kancelarija. Ovo je kancelarija preduzeća M-petrol, čiji je vlasnik Sabaheta Šabotić, Safetova sestra, moja supruga”, tvrdio je čovjek koji je došao poslije nekog vremena.

,,To nije Safetov radni sto?”, uslijedio je prijateljski neformalni dijalog.

,,Ne, nije”, bio je kategoričan sagavornik.

,,Ali ovo su Safetovi portreti”, insistirali su novinari.

,,Da, to je Safet, ali kancelarija nije njegova”, dobili su isti odgovor.

Sagovornik je bio Ernest Šabotić, Safetov zet. I tada, i u kasnijim susretima uvijek srdačan i nasmijan, moderno, u džins obučen srednjovječni čovjek. Predstavio se kao glavni menadžer firme. Rekao je da Safet nije tu, i da će on dati odgovore na sve što novinare zanima. Drago mu je, kaže, što su došli, jer ,,navikli su da novinari svašta pišu, a da ih i ne pitaju”.

,,A vi bi ste baš da vidite Safeta? Šta bi da pitate?”, kazao je Šabotić.

Slatko se nasmijao kada je dobio odgovor da bi glavno pitanje za Safeta bilo da li je biznismen ili narkodiler.

Onda je, da koliko-toliko zadovolji novinarsku znatiželju, otkrio da će izvršni direktor tek privatizovanog HTP Turjak, biti stariji Safetov brat Mersudin.

,,Nema tu ništa neočekivano. Ovo je porodična firma”, rekao je Šabotić.

On je ispričao kako je firma M-petrol odavno namjeravala da počne da se bavi turizmom i da ,,već nekoliko godina na realizaciju čeka projekat izgradnje hotela M’, odmah pored pumpe, koji bi bio u funkciji razvoja planinarsko-rekreativnog turizma, sa trim stazama po okolnim planinama”. Iznio je i projekat na sto.

,,Onda su se akcije HTP Turjak našle na berzi , i mi smo odlučili da ih kupimo. Potpuno legalan i zakonit posao. Mislim da smo napravili dobar potez od kojeg će čitav grad imati koristi”, kazao je Šabotić.

Nije bilo neistine u tome što je rekao. Firma M-petrol, koja je do tog trenutka imala 36 radnika, počela je naglo da se širi, a Kalići da ozbiljnije ulažu novac u svoj rodni grad. Do tada su uglavnom dijelili pomoć.

HTP Turjak prodat je na berzi, za samo dva dana, početkom marta 2005. godine. Novi vlasnik je prvo kupio u paketu trideset odsto akcija državnih fondova i Zavoda za zapošljavanje po cijeni od 165 hiljada eura. Zatim je u najkraćem roku, praktično preko noći, jednog vikenda, krenula priča o kupovini akcija ove firme koje je M-petrol otkupljivao po jedan euro, duplo više od njihove vrijednosti na berzi, i radnici su prodavali – trčeći. M-petrol je tako već nakon dva dana prešao 52 odsto. Brokeri su odradili posao. Samo desetak procenata akcija na kraju je ostalo u vlasništvu manjinskih akcionara, iako su radnici i građani nakon masovne vaučerske privatizacije imali oko 69 odsto akcija ovog preduzeća.

Ostala su bez odgovora pitanja bivših radnika zašto je preduzeće prodato tako na berzi i zašto nije prodavan dio po dio, da bi se postigla veća cijena. Kada im je član tadašnjeg borda direktora Slobodan Leković saopštio da će akcije Fonda PIO biti stavljene na prodaju, radnici su predlagali da se sami organizuju i da ih kupe. M-petrol ih je jednostavno, uz nečiju podršku, u tome preduhitrio.

Da li se firma mogla prodati više, s obzirom na to da je u procesu MVP nominalno procijenjena na preko četiri miliona, ostalo je tajna.

,,Ne namjeravamo da prodamo ni metar imovine, već samo da je stavimo u funkciju na dobrobit grada i razvoja turističkih potencijala Rožaja”, tvrdio je Šabotić.

Onda je nikao velelepan hotel. Obnovljeni su još neki ugostiteljski objekti ovog preduzeća. Radovi nijesu baš išli po planu kada se radilo o rekonstrukciji drugog hotela na Turjaku, ali je zato na prostoru bivšeg hotelskog parkinga u gradu nikla porodična stambena zgrada Kalića, koja prosto po glamuroznosti mora parati pogled.

Porijeklo novca kojim je sve to Kalić radio niko godinama nije pominjao. Hotel Rožaje je, uostalom, otvorio tadašnji ministar turizma Predrag Nenezić. U gradu koji je ubrzano propadao usljed pljačkaških privatizacija privrednih preduzeća, odjednom su ostale da rade samo Kalićeve firme. Tu se uhljebilo novih pedeset porodica.

Kalić je postao glavni poslodavac u gradu na Ibru. Zato ne treba da mnogo čudi što danas dio Rožaja potpisuje peticiju za puštanje iz pritvora Safetove supruge Amine. Za dva dana prikupljeno je oko pet hiljada potpisa.

Inicijator potpisivanja peticije Šefko Ličina, koji živi i radi u Švajcarskoj, izjavio je da cilj peticije nije da se prejudicira istražni i eventualni sudski postupak, odnosno da se vrši pritisak na pravosuđe, već da su se „organizatori rukovodili isključivo humanim aspektom, ljudskim osjećajem, i željom da se Amina spoji sa svoje četvoro djece, od kojih najmanje ima samo tri, a najstarije devet godina”.

Reakcije crnogorske javnosti, koje se bilježe kroz komentare na portalima, dvojake su. Od onih koji kroz akciju potpisivanja peticije za Aminino oslobađanje indirektno podržavaju Kaliće, do drugih koji smatraju da svako treba da odgovara za ono što je činio i predlažu da djecu naizmjenično čuvaju potpisnici peticije.

Mogao se čuti i predlog da se Safetovi ugostiteljski objekti, koje treba da preuzme država, pretvore u rehabilitacione centre za liječenje mladih narkomana. Među kojima, prema policijskoj evidenciji, ima i maloljetne djece.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVETI STEFAN U NEVOLJAMA: Radnicima prijete otkazima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se u MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora

 

Nakon prve godine rada elitnih crnogorskih hotela pod imenom Aman Sveti Stefan, u maju 2014. godine, u tekstu američkog portala USA Today, naslovljenom „Za 1 posto iznad najboljih evropskih hotela“ Hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi. Sa ekskluzivnom ponudom za „Jet set turiste“ Aman Sveti Stefan opisan je kao „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Sedam godina kasnije, uoči turističke sezone 2021. Aman resort, hotelski operater u projektu  višedecenijskog zakupa hotela Miločer i Sveti Stefan, najavljuje zatvaranje hotela i odlazak iz Crne Gore. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti, nakon što mještani okolnih naselja, traže pristup manjem dijelu plaža kojima zakupac gazduje.

Zatvaranje hotela makar i na jednu turističku sezonu, najprije su na svojoj koži osjetili zaposleni radnici prema kojima se poslodavac, kompanija Adriatic properties, u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, ponio na krajnje ponižavajući i nehuman način. Oni koji su do juče opsluživali super bogate goste najpoznatijeg hotelskog brenda na svijetu, Aman resorta, ostavljeni su na cjedilu u jednom trenu. U toku jednog sata, koliko je 17. aprila trajao sastanak sa izvršnim direktorom firme, Goranom Bencunom, radnicima su saopšteni uslovi pod kojima mogu da odu iz firme ili da ostanu.

Usmeno im je saopšteno da su od tog dana na odmoru, da mogu da traže posao negdje drugo zbog čega se „Aman neće ljutiti“, da uzmu otpremnine ili prihvate nove uslove rada za ostanak u firmi.

Kompanija Adriatic properties zapošljava ukupno 100 radnika, od kojih jedan broj radi u administraciji, drugi u ugostiteljstvu, treću grupu čine sezonci. Na udaru su se našla 43 radnika iz ugostiteljstva, na poslovima kuvara, poslastičara, konobara, sobarica, koji imaju ugovore o stalnom zaposlenju i u hotelima Svetog Stefana rade dugi niz godina. Oni su dio grupe od 220 zaposlenih u HTP Budvanska rivijera i HTP Miločer, koje je zakupac preuzeo nakon zaključenja ugovora o zakupu. Najveći broj njih uzeli su tada povoljne otpremnine i napustili firmu.

Radnici navode podatak da za 14 godina trajanja zakupa Adriatic properties nije primio nijednog novog radnika u stalni radni odnos. Primali su samo sezonce sa kojima zaključuju ugovore o djelu i to najčešće na rok od dva mjeseca.

Priču oko zatvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer zakupac koristi da se oslobodi ugostitelja preuzetih 2007. pod uslovima suprotnim Zakonu o radu. Njima su ponuđene otpremnine čiji je iznos u rasponu od 8-15.000 eura, koje mnogima nisu pirhvatljive, posebno radnicima sa dužim radnim stažom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U TOKU DEVASTACIJA MAREZE: Žrtva opet zaštićeno područje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Insitucije, po ko zna koji put, rade ono što znaju najbolje – prebacuju odgovornost s jednih na druge

 

Ko ovih dana iz pravca Danilovgrada, glavnim nikšićkim putem krene ka Podgorici, na samom prilazu Marezi, sa lijeve strane, svjedočiće – masakru nad prirodom. Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Opet, isplivava na vidjelo nemar nadležnih – putnu infrastrukturu razvijaju na uštrb životne sredine, prebacujući pri tom odgovornost s jednih na druge.

U julu prošle godine otpočeli su radovi na izgradnji dijela glavnog puta za Nikšić – od Podgorice do Danilovgrada. Vrijednost izgradnje 15 kilometara dugog bulevara je 24 miliona eura, a rok za izgradnju je dvije godine. Izvođač radova je podgorička firma Bemaks, poznata po tome da, nekako, dobije svaki ,,veliki posao”. Nelegalna deponija građevinskog otpada, vidljiva u blizini Mareze, posljedica je tih radova.

Mareza, inače glavno podgoričko vodoizvorište, kao ekološki nedjeljiva cjelina Parka prirode Dolina rijeke Zete, zaštićena je 2019. godine, kada je, na osnovu Studije zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra dolina rijeke Zete, odlučeno da se dolina te rijeke proglasi za park prirode. Da je biodiverzitet Zete neprocjenjiv, pokazala su istraživanja u kojima je učestovalo 19 stručnjaka. Utvrđeno je da su glavni uzročnici ugrožavanja flore i faune tog područja: urbanizacija, neracionalna eksploatacija drveća i građevinskih materijala, požari, hemijski zagađivači i deponije.

,,Mareza i Lužnica su nakon izglasavanja u lokalnim parlamentima Danilovgrada i Podgorice, nakon što su prošle skupštinske odbore i uz punu podršku gradonačelnika Glavnog grada Ivana Vukovića i predsjednice Opštine Danilovgrad Zorice Kovačević, ušle u Park prirode Dolina rijeke Zete, kao jedna od najvrednijih cjelina. Plavne livade Mareze i Lužnice su stavljene u II zonu sa aktivnim režimom zaštite, gdje se mogu izvoditi samo intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprijeđenja zaštićenog područja“, ističe Darko Saveljić, ornitolog i jedan od autora pomenute studije.

Prema njegovim riječima, studija zaštite je prepoznala proširenje puta od Podgorice do Danilovgrada kao važnu stavku razvoja zajednice, i jasno navela da nema prepreka realizaciji te investicije. ,,No, u II zoni zaštite izvođač radova je masakrirao plavne livade koje su od posebnog interesa, kako za Crnu Goru, tako i na nivou Evropske unije (EU), suprotno studiji zaštite i dokumentima vezanim za samu investiciju. Glavni grad je bio dužan da brine o teritoriji kojom upravlja, uključujući i zaštićena područja, zbog javnog dobra i interesa“, kaže Saveljić i napominje da je, prilikom procjene uticaja na životnu sredinu ove investicije, striktno navedeno da je, zbog biodiverziteta i ekskluzivnosti područja, zabranjeno odlaganje i deponovanje šuta na navedenim područjima.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Štrajk advokata – preko 3.000 suđenja odloženo: Građani trpe, delinkventi i kriminalci izmiču pravdi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Advokatska komora Crne Gore i Ministarstvo finansija i socijalnog staranja započeli su pregovore o uslovima fiskalizacije, ali još ništa konkretno nije dogovoreno. Najviše ispaštaju građani, pogotovo socijalno ugroženi, koji ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“

 

Nakon više od dvije sedmice štrajka crnogorskih advokata, konačno je počeo dijalog između Advokatske komore i Vlade Crne Gore. Advokati nijesu htjeli da fiskalizuju kase na isti način kao ostala preduzeća, dok su iz resornog Ministarstva finansija i socijalnog staranja bili uporni da svako mora platiti porez bez izuzetka. Poslije dvosedmičnog štrajka Vlada je uvidjela da pravosudni sistem ne može da izdrži obustavu rada advokata, što je podrazumijevalo nepristupanje suđenjima, ročištima, postupcima pred tužiocem i policijom.

Počeli su pregovori ali na sastanku ništa konkretno nije dogovoreno. Advokatska komora svoje predloge mora da formalizuje na skupštini tog tijela. Predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović za Monitor kaže da je zadovoljan sastankom i da je riječ o pozitivnom iskoraku. „Advokatska komora će na skupštini odlučiti kako će ući u pregovore sa Vladom. Štrajk je i dalje na snazi i trajaće najvjerovatnije dok se ne ispuni naš osnovni zahtjev, da se Zakon o fiskalizaciji u ovakvom obliku ne primjenjuje na advokate”, istakao je Begović.

Iz resornog ministarstva su prilično šturo govorili o sastanku sa predstavnicima Advokatske komore. Oni su saopštili da su se njihovi stavovi „u najvećoj mjeri približili“, i da će raditi „na postizanju konkretnih dogovora koji će voditi ka prevazilaženju nastale situacije“.

Najviše ispaštaju građani, čija prava bi trebalo da štiti pravosudni sistem. Građani, pogotovo oni socijalno ugroženi, ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“ i izmiču pravdi. Najsvježiji je primjer Nikšićanina Luke Krivokapića koji je osumnjičen da je usred bijela dana, pred svjedocima, u centru grada ubio sugrađanina. Da se na poziv dežurnog tužioca nije odazvala advokatica Mirjana Pajković i prihvatila da zastupa osumnjičenog, Krivokapiću ne bi mogao biti određen pritvor. Advokatska komora je, međutim, suspendovala Pajkovićevu zbog prekida štrajka i protiv nje pokrenuli disciplinski postupak. Nedavno je specijalni povratnik, počinilac porodičnog nasilja, pušten da se brani sa slobode, a isto se može dogoditi i sa specijalnim povratnikom u predmetu koji se vodi za krivično djelo silovanje, ukoliko se štrajk nastavi.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo