Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kamo dalje rođače

Objavljeno prije

na

Nakon protesnog okupljanja ovog ponedjeljka ispred Skupštine na Fejsbuku i internet portalima razvila se živa diskusija kako dalje sa vaninstitucionalnim vidovima bunta. Grupa preko Fejsbuka najavljuje nove proteste, a broj njenih članova značajno je porastao nakon protesta i iznosi skoro 2500. Zanimljivo je pratiti zahuktavanje ovog virtuelnog demokratskog foruma gdje svako iznosi svoje viđenje i predlaže dalje načine protesta. Konkretne prijedloge daju i ,,kolege” iz Hrvatske u kojoj su Fejsbuk protesti već poodmakli. U Fejsbuk grupi Uličnim protestima protiv mafije razmišljaju da sljedećom protestnom šetnjom Podgoricom budu označene institucija koje su direktno odgovorne za opstanak režima – tužilaštvo, ANB, Uprava policije, TV Crne Gore, Pobjeda… Jedan od organizatora protesta Vesko Pejak predložio je da se prva šetnja organizuje 2. aprila u subotu, a svaka sljedeća sedam dana kasnije. Dogovori su još tu toku.

I na portalima je sve više razmišljanja kako dalje?

Marko Petrović na portalu javniservis.me piše: ,,Dosta nam je vaših laži. Dosta nam je straha, ćutanja i ucjena. Zapamtite dobro, gospodari naši i vlasnici ove privatne države – jesmo kukavice, narod bez kičme… ali kada mirnim putem, nekako i smognemo snage, hrabrosti i znanja da vam kažemo – dosta…!”

Dragan Šepelj smatra da su vlast i opozicija krivi za postojeće stanje i predlaže da ,,krenemo u pravljenje strategije kako domaćoj i stranoj javnosti prezentirati postojanje neke treće, osme, dvadeset druge ili pedeset osme Crne Gore”.

Profesor Filip Kovačević za Monitor kaže da i konkretni rezultati protesta zavise od mnogo faktora. ,,Zavisi od posvećenosti, volje, motivacije i znanja onih koji proteste organizuju i onih koji u njima učestvuju.” On smatra da je početni protest bio pozitivno iskustvo. „Pokazao je hrabrost i dostojanstvenost svih učesnika”. Kovačević očekuje da će ubrzo biti organizovani i drugi. „Znači, radiće se na stvaranju autonomnog prostora pobune i slobode koji će se u svakodnevnim aktivnostima širiti dok ne uključi kritičnu masu građana i građanki i time uruši sistem monopolističkog upravljanja i koruptivnih političkih odnosa. Nema sumnje da se pišu nove stranice političke istorije Crne Gore i to one kojih je do sada bilo vrlo malo – razvoj autentično demokratske inicijative koja stvara više nego potrebno političko jedinstvo”.

I Nebojša Medojević, koji ističe da je demonstracijama prisustvovao kao građanin, smatra da je skup ispred Skupštine bio dobar početak. ,,Režim je uspostavio direktnu i striktnu kontrolu, ubacili su svoje ljude u sve strukture. Sve je pod kontrolom. Ako ih ne kontroliše, DPS napravi paralelne strukture ili ubacuje svoje ljude. Pratim tranziciju već 20 godina i nigdje nije kontrolisanija situacija nego u Crnoj Gori. Nasušna je potreba da se ljudi oslobode straha. Posebno sam zadovoljan da nema nikakvih obilježja, nacionalnih, vjerskih, partijskih. Smatram da će demonstracije poslužiti i kao lakmus papir da se vidi ko je stvarno protiv režima a ko glumi”, kaže Medojević za Monitor.

On smatra da protesi za sada imaju sve pretpostavke da uspiju. ,,Oni su ljuti zbog situacije u zemlji, kriminala, besperktivnosti, samo treba da budu uporni i ne dozvole manipulisanje i zloupotrebu od bilo koga”, ističe Medojević.

Profesor Kovačević smatra da se samo neprestanom akcijom i istrajnošću moguće izbjeći zamke nacionalizma, podijeljenosti i sveopšte skepse prema svakom vidu angažovanja i nevjerovanja u mogućnost promjene koja preovladava u javnom mnjenju.

,,U interesu vladajuće elite je da amplifikuje sve najgore tendencije iz nedavne crnogorske istorije da bi se održala na vlasti. Jasno je da će poduhvat biti težak, ali ne i neizvodljiv jer primjeri nekih drugih zemalja, posebno u Južnoj Americi, pokazuju da je vladavinu građanske većine kao i materijalni prosperitet moguće ostvariti u kratkom periodu drugačijim usmjeravanjem i korišćenjem postojećih resursa i potencijala”, kaže Kovačević.

I pisac Balša Brković smatra da je važno početi s nemirenjem. ,,U Crnoj Gori, budući da je istorijat pobune ovdje tako tanak, valja podržati sve pobunjeničke impulse, naravno, jedini izuzetak moraju biti takvi impulsi koji svoje ishodište imaju u fašizmu i netoleranciji…”

Njega čudi pozicija većine ovdašnjih studenata. ,,Prođu čitav studentski vijek bez želje za pobunom, bez želje za obračunom. Ako takav poriv nemate kao student, kao mlad čovjek, dovraga, kad ćete imati? Aktuelna Fejsbuk-buna je citat, ali, što to nije citat? Ako igdje ima razloga za bunu ima ih u Crnoj Gori — i to govori ponešto o našoj vlasti. A to što pobuna uporno izostaje govori mnogo o našem građanstvu… Kada sve jednom prođe, potomstvo će vas pitati — što ste radili, zašto se niste bunili? A to – kakav će biti vaš tadašnji odgovor, nećete odlučivati tada. O tome odlučujete danas, i samo danas…”, rekao je Brković za Monitor.

Sagovornici Monitora se slažu da treba koristiti sve oblike građanskog pritiska, povezivati ih i proizvoditi pozitivnu sinergiju. Da protesti ipak utiču na vlast pokazali su primjeri Tare, Valdanosa, protesti su umnogome uticali i da se na Pravnom fakultetu u Podgorici okonča dekanova samovolja… Mnogi kritičari ističu da je očito protiv čega se protestuje, ali da nije jasno iskristalisano za šta se zalažu. Sociolozi smatraju da je to globalni problem te da se alternativa ne priprema izvan ljudi i njihove prakse nego se pokušaji, uobličavaju u političkim praksama i protestima.

Za dalju artikulaciju protesta, profesor Kovačević smatra da je potrebno formulisanje ključnih političkih zahtjeva i insistiranje na njihovom ispunjavanju.

,,Takav je, na primjer, zahtjev za hitnom ostavkom vlade Igora Lukšića i za formiranjem jednogodišnje vlade građanskog spasa u koju bi ušli svi značajniji demokratski politički činioci, dakle, uz političke partije, i pripadnici civilnog sektora, sindikata i medija”.

Kovačević smatra da ne treba odustati ni od bojkota: ,,Bojkotom bi opozicioni poslanici mogli da daju još snažniji zamajac neminovnim promjenama i da pokažu da su im bliži interesi naroda nego korumpirane i kriminalizovane političke elite. U krajnjem, za nove izbore, potrebno je demokratizovati izborno zakonodavstvo, a za to demokratski kapacitet i legitimitet ima samo jedan široki demokratski front. Mora biti sprovedena lustracija, kao i otvaranje dosijea i raspuštanje tajne policije”.

Na strategije otpora vlast za sada nemušto odgovara. Ako se ne računaju uobičajeno velike policijske snage na dan protesta oko Skupštine, što uniformisane, što u civilu, tu je i izjava premijera Lukšića o maloj brojnosti protestanata. Premijer što više gazi u mandat sve manje pazi na izjave. Na najave Unije slobodnih sindikata da će zbog poskupljenja životnih namirnica organizovati generalni štrajk, Lukšić se začuđeno pita koji su razlozi za to. Premijer nam izgleda ne ide u trgovinu.

,,Meni se čini ipak da je neka vrsta pomodarstva u pitanju, a ne realnog sagledavanja onoga što se sve čini kao napor da se socijalna situacija u Crnoj Gori ne samo održi stabilnom već i da se unaprijedi”, izjavio je premijer. Biće da ljudi protestuju od mode.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo