Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: VRHOVNI SUD OSUJETIO DPS OBEĆANJA: Predstava je završena

Objavljeno prije

na

Ukoliko bude poštovala zakon, kolašinska vlast neće moći da ispuni jedno od najčešće ponavljanih predizbornih obećanja. Vraćanje na posao dvadesetak bivših radnika lokalne uprave, za koje su tvrdili da su nezakonito otpušteni, sada je nemoguće, jer je Vrhovni sud ocijenio da su oni nezakonito zaposleni. Bivša predsjednica Opštine Željka Vuksanović, odnosno starješine opštinskih organa i službi, prije tri godine obavijestili su sve koji su bili zaposleni bez oglasa da je prestala potreba za njihovim angažovanjem. Od tada traju i sudski postupci koje ti radnici vode protiv opštine.

Prijašnje i skorašnje odluke Upravnog suda, dugo ćutanje, a potom načelni stav Vrhovnog suda i ponašanje aktuelnih čelnih ljudi Kolašina, primjer su kako je lako manipulisati onima koji su ostali bez posla u opštini. Ti radnici i ostale njihove kolege, otpuštene u okviru raicionalizacije lokalne uprave kao tehnološki viškovi, bili su najogorčeniji protivnici bivše vlasti, koju je činila koalicija Demokratskog fronta (DF), Socijalističke narodne partije (SNP) i Socijaldemokratske partije (SDP). Oni su nakon višemjesečnog štrajka, tokom kojeg je predsjednicu od štrajkača ponekad branila i policija, nastavili da ratuju saopštenjima, a tokom kampanje za izbore u maju, bili su glavna snaga Demokratske partije socijalista i Grupe birača. „Sa grbače” otpuštenih radnika ta dva politička subjekta, uz socijaldemokrate, i domogli su se ponovo vlasti u Kolašinu.

Prvacima sadašnje kolašinske vlasti bila su puna usta radničkih prava i obećanja. Dali su riječ da će „nepravda biti ispravljena, a oni koje je Željka Vuksanović ostavila bez hljeba, ponovo vraćeni na posao”.

Predsjednik Opštine Milosav Bato Bulatović je i vratio nekolicinu otpuštenih na posao, a razlog su mu, objašnjavao je, bile „očekivane pozitivne” ili pravosnažne presude Upravnog suda. Taj sud je tokom minule tri godine donio nekoliko presuda u korist radnika. Ispostavilo se uz pogrešnu primjenu materijalnog prava. Prema ocjeni Vrhovnog suda, sve vrijeme u Upravnom sudu odlučivali su na osnovu Zakona o radu, a ne na osnovu Zakona o državnim službenicima i namještenicima.

„Prilikom ponovnog odlučivanja Upravni sud će otkloniti ukazanu povredu pravila postupka u skladu s navodima ove presude, imajući pri tom u vidu i načelni pravni stav Vrhovnog suda …”, sugerisano je iz Vrhovnog suda.

Taj sud je potom ukinuo neke od odluka Upravnog, koji odnedavno odbija tužbe bivšim radicima kolašinske lokalne uprave.

Na načelni pravni stav Vrhovnog suda, kažu iz bivše kolašinske vlasti, predugo se čekalo. Smatraju da se namjerno odugovlačilo, kako bi se zadržalo povjerenje bivših radnika.

,,Stupanje na rad državnog službenika, odnosno namještenika na osnovu rješenja starješnine organa, bez prethodno raspisanog oglasa, odnosno konkursa i sprovedenog, zakonom propisanog postupka zasnivanja radnog odnosa, predstavlja nedostatak koji isključuje i samo postojanje radnog odnosa”, piše u načelnom pravnom stavu Vrhovnog suda.

Zbog toga, kako se navodi, ,,ne stoji obaveza na starješni državnog organa za donošenje rješenja o prestanku radnog odnosa, pa takav rad može prestati saopštenjem, kako pisanim, tako i usmenim”.

Bivša predsjednica Opštine smatra da je sud, iako prilično kasno, donio jedini mogući stav. Ona očekuje novi krug obećavanja radnicima, koji će trajati do novih izbora.

„Na račun bivše vlasti, a naročito na moj račun, izrečeno je bezbroj laži i uvreda. U novinama, na javnom servisu, po kafanama, na ulici. Otpušteni su ‘jer su Srbi, jer su vjernici, jer su DPS, jer ih predsjednica mrzi’… Pomagali su im ministri, inspektori, sudije, tužioci… Zato ćemo predsjednika Opštine svakodnevno podsjećati na njegovu odgovornost prema građanima i postavljati pitanja na koja mora odgovoriti”, kaže Vuksanovićeva.

To što je njen nasljednik Milosav Bato Bulatović vratio osam radnika na posao, iako je znao da je presude ukinuo Vrhovni sud, ona naziva još jednom manipulacijom bivšim radnicima.

„Predstava je završena. Zadnji čin je bio vraćanje na rad osam zaposlenih. Iako nenadležan za to, vratio ih je aktuelni predsjednik. Požurio da izvrši presudu prije nego javnost sazna da je ukinuta da bi ispalo da je on na njihovoj strani. Ima li opravdanja za trogodišnje obmanjivanje javnosti tvrdnjama da je posao koji je rađen u javnom interesu nezakonit, nemoralan, nehuman? Da li će poslije ovih odluka bivši zaposleni shvatiti ko je zloupotrijebio njihovu situaciju i dopuštiti da im DPS to i dalje radi”, kaže Željka Vuksanović.

Bulatović smatra da vraćanjem bivših radnika nije zanemaren stav Vrhovnog suda. Kako tvrdi, stav se ne odnosi na pravosnažne i izvršne odluke, koje moraju biti izvršene.

On kaže da presude u korist radnika nalažu da se oni vrate na poslove koje su prije radili ili na poslove koji odgovaraju njihovoj stručnoj spremi.

„U slučaju da su se okolnosti promijenile u smislu ukidanja radnih mjesta, na šta tuženi ukazuje, tužioce prati sudbina drugih radnika ali ne na štetu njihovih prava. Zaštita radnika podrazumijeva da se utvrdi pravni kontinuitet sa situacijom koja je prije postojala. U lokalnoj upravi i javnim preduzećima pripremaju se nove sistematizacije tako da ćemo i kroz taj dokument tražiti modele pravnog kontinuiteta sa situacijom koja je postajala ranije”, najavljuje Bulatović.

Ne zna šta će biti s onima koji su vraćeni na posao, a u međuvremenu je presude u njihovu korist Vrhovni sud ukinuo. Da je sve ostalo prema pređašnjim sudskim odlukama, opštinska kasa bila bi znatno olakšana. Poslodavac je dužan da bišim zaposlenima isplati zarade za minule tri godine, a taj iznos bio bi uvećan sudskim troškovima.

Dvoje bivših radnika, Rada Bojić i Dragoljub Bukilić, iako su njihove presude nedavno ukinute, još pred Osnovnim sudom vode postupak protiv bivše predsjednice Opštine jer ih nije vratila na posao u vrijeme kad je Upravni sud odlučio u njihovu korist.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRAGOM PISANJA MONITORA O NOVOM STUDENTSKOM DOMU: Vladino čišćenje  

Objavljeno prije

na

Objavio:

,,Govorili ste o tome da je kupljeno nešto? Nije, mi taj objekat nismo kupili. Ni jedan euro iz državnog budžeta nije otišao za kupovinu bilo kog objekta”, odgovorio je premijer na poslaničko pitanje o detaljima sumnjivog posla kupovine novog studentskog doma od Tomislava Čelebića. Monitor otkriva kako su nadležni „čistili“ urađeno nakon poništenja spornog ugovora

 

Krajem protekle sedmice u Skupštini se, na premijerskom satu, raspravljalo i o Studentskom domu u Donjoj Gorici. Poslanica Posebnog kluba Radinka Ćinćur uputila je premijeru Milojku Spajiću pitanja: ,,Objasnite javnosti situaciju oko kupovine hotela u Donjoj Gorici, od firme Čelebić, kako bi se preuredio u Studentski dom. Da li su postojale analize o potrebama studenata, zašto je odabrana ova lokacija koja je daleko od našeg najvećeg univerziteta, državnog, te koiiko je studenata iskazalo zainteresovanost za dom na ovom mjestu? Da li je predviđena izgradnja menze u ovom domu za koji bi država trebala da izdvoji 6,4 miliona eura i koliko bi to koštalo?”

Premijer Spajić je odgovorio i naveo ono o čemu je Monitor već pisao –  da je u julu raspisan tender na koji se javila samo jedna firma Čelebić City i da je prihvaćena njena ponuda od 6,3 miliona eura. Naveo je i da je 21. oktobra ministarka prosvjete Anđela Jakšić-Stojanović potpisala ugovor o kupovini objekta. Nedelju dana nakon potpisivanja ugovora dobijaju negativno mišljenje Zaštitnice imovinsko-pravnih interesa o ovom poslu, a ministarka 5. oktobra raskida ugovor.

Premijer nije rekao da je postupak nezakont te da je mimo zakonske procedure Ministarstvo prosvjete uz saglasnost Vlade prihvatilo duplo veću cijenu koju je ponudila kompanije Čelebić City od one propisane tenderom koja je iznosila 2,9 miliona. Kao i da je sami objekat opterećen brojnim hipotekama.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 29. novembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AGENCIJA ZA SAJBER BEZBJEDNOST I (NE)ODGOVORNOST: Ko će koga nadzirati i za koga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar javne uprave Maraš Dukaj tvrdi  da se novim Zakonom o informacionoj bezbjednosti kod nas uvode standardi Evropske unije i da je Crna Gora prva na Zapadnom Balkanu koja primijenjuje EU direktive u toj oblasti. Dio opozicije  tvrdi da ovaj zakon spada u novi primjer sakrivanja i netransparentnosti koja se pravda brzom trakom evropskih integracija,  ispunjavanjem uslova za  članstvo u EU 2028.

 

Skupština Crne Gore je 19. novembra usvojila sa 53 glasa “za” novi Zakon o informacionoj bezbjednosti. Usvajanje ovog zakona je jedan od preduslova za zatvaranje poglavlja 10 – Informatičko društvo. Ministar javne uprave Maraš Dukaj je u Skupštini pojasnio da se tim zakonom kod nas uvode novi standardi Evropske unije (EU) i da je Crna Gora prva na Zapadnom Balkanu koja primijenjuje EU direktive u toj oblasti. Dukaj je takođe naglasio da je Zakon urađen u saradnji sa Ambasadom Ujedinjenog Kraljevstva. Druge zemlje nije pominjao.

Tokom rasprave prihvaćen je i amandman poslanika Nikole Camaja koji propisuje je da se zaposleni na programu “sajber bezbjednost” zapošljavaju bez javnog oglasa i bez kadrovskog plana. Dovoljan će biiti akt o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji. Camaj je predvidio i da se zarade i druga primanja direktora i zaposlenih u budućoj Agenciji za sajber bezbjednost  utvrđuju “odlukom nadležnog organa Agencije, u skladu sa zakonom”. Time se preskače propisani Zakon o državnim službenicima i namještenicima. Izgovor je opet da se što brže korača u EU pa da tako i sajber Agencija dobije svoj kadar što prije.

Dio opozicije tvrdi da ovaj zakon spada u novi primjer sakrivanja i netransparentnosti koja se pravda brzom trakom evropskih integracija i što bržim    ispunjavanjem uslova za  članstvo u EU 2028.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 29. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

IZAZOVI SNABDIJEVANJA STRUJOM NA BJELASICI: Turistička sezona u rukama “trećih lica”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako se u Kolašinu hvale da su pripreme za predstojeću turističku sezonu obavili na vrijeme i kvalitetno,  osim snijega ovog puta se mora  čekati i struja. Pokidani kablovi na jednoj privatnoj parceli, dotrajali stub na drugoj i trafo-stanica do koje se ne može prići, izazovi su koji će prijetiti urednom snabdijevanju strujom skijališta i objekata na Bjelasici 

 

 

Nije se bilo lako snaći minule dvije sedmice, sa informacijama koje su stizale sa raznih adresa, kao pokušaj objašnjenja zbog čega je na pragu zimske turističke sezone više objekata na Bjelasici bez struje.  U mraku su danima  državni ski centar Kolašin 1600, privatni hotel na tom lokalitetu, novi tunel Klisura, Radiodifuzni centar, objekat koji koristi Vojska Crne Gore na Zekovoj glavi… Tri  10kV k i jedan 35 kV kabl, koji vodi do trafo-stanice (TS) “Jezerine” iskidali su  bageri, tokom pripremnih radova, na privatnoj parceli. Kada su iz Crnogorskog elektrodistributivnog sistema (CEDIS) pokušali da saniraju kvar, otkrilo se da taj dio infrastrukture   nije vlasništvo  kompanije, a da vlasnici parcele, kako  tvrde, niti znaju koliko je kablova niti gdje su bili ukopani. Znaju da nikad nije obavljena eksproprijacija,  pa nijesu dozvolili da električari prevežu vodove.

U rješavanje problema, od nedavno, uključili su se iz nekoliko resora Vlade, no to, makar do zaključenja ovog broja Monitora, nije dalo rezulate. Struje nema, a  mnogo toga potvrđuje da je  snabdijevanje  planinskih cenatara na Bjelasici i pred novu sezonu  na klimavim nogama i zavisi od volje,  kako u CEDIS-u, kažu “trećih lica”.

Pravdajući se zbog čega ne mogu do kablova, koji nijesu njihovo vlasništvo, iako imaju obavezu prema potrošačima, iz CEDIS-a su, uzgred, otkrili i da ne mogu, osim pješke, ni do TS  Jezerine.  TS jeste njihova, ali puta do nje nema, jer se na mjestu nekadašnje saobraćajnice gradi garaža, dugo čekani državni projekat.  CEDIS-ovi radnici do TS mogu pješke, ali, opet, preko parcele, na kojoj su pokidani kablovi.  Naravno, ukoliko vlasnici dozvole.

Kako je za Monitor kazao Srđa Anđelić, jedan od vlasnika, popravka  neće biti “dok država,   konačno, ne plati za postavljene instalacije”. Proces eksproprijacije, objašnjava, počeo je još prije više godina, ali je zaustavljen. Anđelić objašnjava da mu nije jasno zbog čega. Prema njegovim riječima, vlasnici zemljišta nikad nijesu dobili skicu gdje su instalacije postavljene niti je obilježen teren.  Prema njihovoj logici, radili su na svojoj zemlji, svojim mašinama, a ono što je ispod zemlje odgovornost je nekog drugog.

Oko 230 metara kablova na Anđelićevom zemljištu, kažu iz CEDIS-a, još je  vlasništvo  Uprave za kapitalne projekte, odnosno, Ministarstvo finansija. Falilo je, navodno, dokumentacije, kako bi se proces otkupa okončao.

“CEDIS je, kada je izgrađena TS Jezerine,  otkupio taj objekat, krajem 2020. godine, ali ne i vod u dužini od 230 metara, na kojem je došlo do prekida. Za taj dio infrastrukture nije dostavljena uredna dokumentacija (građevinska i upotrebna dozvola, geodetski snimak kabla…).  Ipak, kako smo dužni da korisnicima obezbijedimo napajanje, pokušali smo da otklonimo kvar, ali nam vlasnici parcele to nijesu dozvolili.  Podnijeli smo krivičnu prijavu protiv NN lica zbog kidanja kablova, ali i zahtjev sudu za privremenu mjeru…To je sve što smo mogli uraditi”, kazali su nezvanično Monitoru u toj kompaniji.

Anđelić, pak, tvrdi da CEDIS nema osnova ni za krivične prijave, ni  privremenu mjeru.  Vlasnici parcele očekuju da će u nadležnim resorima uspjeti da objasne u čemu je problem.

Kablovi su na privatnoj parceli postavljeni krajem 2020. godine, nakon što je državno skijalište bilo bez struje više od mjesec i po.  Do tada su  bili ukopani na parcelama susjednog, privatnog skijališta Kolašin 1450 Zorana Ćoća Bećirovića. Do izmještanja elektro vodova tada je došlo tokom pripremnih radova za izgradnju Hotela D, takođe, u Bećirovićevom vlasništvu. Navodno, trasa vodova je bila na lokaciji temelja tog objekta, pa je nadležna inspekcija zbog opasnosti od kablova koji su nakon iskopavanja bili na površini zemlje,  naložila prekid napajanja.  Kasnije su, na osnovu usmenog dogovora, ukopani na Anđelićevoj parceli, međutim,  država nikad  nije ispunila obećanje o završetku procesa eksproprijacije.

Privatno skijalište, minulih dana, nije bilo u mraku. Tako je jer  drugi dalekovod, koji vodi od sela Rijeka Mušovića do Jezerina, takođe nije CEDIS-ov, već privatnog skijališta. Navodno, kupljen je prilikom privatizacije Ski centra Bjelasica. Međutim, u mraku je  Bećirovćev nadavno otvoreni hotel u neposrednoj blizini državnog ski centra. Hotel se, prema nezvaničnim informacijama, već mjesecima u dogovoru sa  menadžmentom Skijališta Crne Gore, napaja  na isti način kao i državni Ski centar Kolašin 1600.

Problematizovanje stabilnosti napajanja strujom državnog skijališta, natjeralo je CEDIS da se požali na još jedan veliki izazov. Navodno, dotrajali drveni stub na dijelu  dalekovodo od grada do TS Jezerine, mogao bi tokom zime, ugroziti snabdijevanje  strujom planinskih centara.  Stub je, takođe, na privatnom imanju, a vlasnik ne dozvoljava zamjenu.  Izvršni direktor CEDIS-a je nedavno, gostujući na TV Vijesti, kazao da je pokušaj  dogovora sa vlasnikom  imanja bio bezuspješan. Kolašinac s kojim CEDIS “ne može da se dogovori” je Milo Grujić, mještanin Mušovića Rijeke. On je Monitoru kazao da je sastanak sa predstavnicima kompanije došao na molbu predsjednika Opštine Petka Bakića.

“Kratko je trajao taj sastanak. Ja vodim dugogodišnji sudski spor sa CEDIS-om oko stubova postavljenih na mom imanju. Zbog dotrajalih stubova, to jest, žica na njima, koje  su se kidale, umalo sam izbjegao smrt tri  puta. Usred sudskog spora, dva tri dana pred jedno od ročišta,  zvali su me na razgovor. Nijesam dozvolio da dolaze na moje imanje, na koje su bez pitanja i nadokande nekada davno, postavili stub. Mogu da ga izmjeste, naravno, ali su mi na sastanku  rekli da troškove izmještanja  ja treba da snosim”, kazao je Grujić.

On tvrdi da su mu predstavnici CEDIS-a rekli i da će,  ukoliko bude pao stub tokom naredne zime  snositi odgovornost  “za propast zimske turističke sezone”. Grujić, ipak ostaje pri stavu  da sa tom kompanijom može da se “dogovori” samo na sudu.

“Krajem decembra 2020. po treći put zamalo su me ubile u dvorištu porodične kuće pokidane žice dalekovoda Breza-Rijeka Mušovića. Izbjegao sam smrt  zahvaljujući tome što sam se bacio u stranu. Nekoliko godina prije toga, na isti način se dva puta žica kidala i ugrožavala život mene i moje familije”, sjeća se mještanin kolašinskog sela.

Tada su mu, tvrdi, iz Elektroprivrede čvrsto obećali da će kompletan nadzemni vod tog dalekovoda ukloniti, tako što će se od TS Breza do male hidroelektrane (mHE) “Rijeka Mušovića” izgraditi kablovski podzemni vod.   “U najkraćem mogućem roku, čim to vremenske prilike budu dozvolile, preduzećemo sve potrebne aktivnosti na pronalaženju tehničkog rješenja na izmještanju ili kabliranju dionice”, jedno je od neispunjenih obećanja,  koje je Grujić dobio prije četiri godine.

Iako se u Kolašinu hvale da su sve pripreme za predstojeću turističku sezonu obavili na vrijeme i kvalitetno, ostaje gorka istina, da se  osim snijega, ovog puta, mora strpljivo čekati i struja. Sporovi i ugovori, koji državi predstoje sa vlasnicima parcela na kojoj je infrastruktura CEDIS-a, bar prema dosadašnjem iskustvu, neće se ni lako ni brzo završavati. Struja na državno skijalište i ostale objekte na Bjelasici naredne zime može redovno stizati samo, ako se, kao i ranijih godina , izdejstvuju  “brza i kusa” rješenja.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo