Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ŠKOLSTVO: REFORMA KOJA TEČE: Škola nije pojata, bidni siguran

Objavljeno prije

10 godina

na

znak-skola

,,Nepričaj na čas”, ,,Učenica priča na čas”, ,,Prati linije u svesku kada crtaš”, primjedbe su koje je u učeničku svesku napisala učiteljica jedne podgoričke škole.

Zahvaljujući zaprepaštenoj majci vijest o nepismenoj učiteljici obišla je nedavno domaće i regionalne medije. Majka učenice, koja je postavila slike sa primjedbama na Fejsbuk, prokomentarisala je: ,,Na šta je spala naša prosvjeta… Bruka i sramota… Kao što možete vidjeti, u pitanju je elementarna nepismenost dotične učiteljice. I šta ja kao roditelj treba da uradim i napišem ispod ovakvih poruka dotičnoj učiteljici?!”.

A onda su krenuli savjeti i polemika na društvenim mrežama. Malobrojni su branili učiteljicu tvrdeći da nema dokaza da je to ona napisala: ,,Imam utisak da je ovo pisalo dijete a ne učiteljica. Nije moguće da je ovoliko rukopis neraspisan za osobu koja je završila fakultet”. Pojedine je interesovalo da li učiteljica ima rješenje za stalno. Rigorozni su tražili da joj se ,,momentalno da otkaz”.

,,Moje iskustvo govori da nam je kompletno društvo nepismeno, s vrha do dna. Situaciju je dodatno pogoršalo uvođenje nekakvih pravopisa zbog kojih više niko ne zna šta treba i šta je pravilno. Nekada je bilo sramota griješiti u padežima i koristiti neknjiževne riječi, a sad se mediji i političari utrkuju ko će ružnije i nepravilnije govoriti da bi bio veći Crnogorac”, bio je jedan od komentara. Dok je bilo i onih da se učiteljica proziva jer piše ćirilicom.

Podsjetilo se i na bivšeg ministra prosvjete Slavoljuba Stijepovića i njegovo ,,imau” – ,,nemau”.

Najzanimljiviji su primjeri iz učionice: ,,Često sam imala čas pored učionice u kojoj je sadašnja zamjenica direktora držala nastavu učenicima trećeg razreda, tu se moglo čuti : ,,Što ti se to zove?! Ćurko jedna, prekini da pričaš! ” (nekad je bilo kozo i kravo) ,,Mali nemoj da te zalijepim!” ,,Malaaa, kosu ću ti počupat!” itd”, ili ,,Profesor u jednoj srednjoj školi,u razredu mog sina, prijeti učenici koja nije naučila gradivo, sljedećim riječima: ‘Mala, bidni sigurna da mi u avgust proj nej”. Pa o čemu mi pričamo!”.

Problem je upravo u tome što se o stanju u školstvu malo priča. Znakovito je da su sagovornici Monitora, predavači osnovnih i srednjih škola, svi odreda insistirali na anonimnosti. Zajednička ocjena je da je rad u učionici sveden na dobru volju i lični pristup prema profesiji, te da vjeruju da je većina predavača posvećena poslu.

S druge strane, veliki je problem što se tokom posljednje dvije decenije jednopartijske demokratije, zaposlenje u prosvjeti ne može naći bez DPS amina.

,,Završila sam fakultet s visokom ocjenom, imam Luču u osnovnoj i gimnaziji. Nakon što sam odradila pripravnički, par puta sam bila na zamjeni. Posljednji put direktorica mi je otvoreno rekla da moram naći vezu u Ministarstvu prosvjete. Angažovala sam porodicu, prijatelje ali ništa. Jedan od zaposlenih u Ministarstvu mi je kazao da postoje spiskovi kandidata koji čekaju posao, zamjenu, te da samo jaka veza može da koriguje taj spisak”, priča naša sagovornica koja posao u struci traži već deceniju.

Partijsko zapošljavanje urodilo je plodom, pa su rezultati vidljivi i u istraživanjima koja se sporadično sprovode. Rezultati projekta Prirodne nauke, matematika i informatika u obrazovnom sistemu Crne Gore koje je CANU prezentirao u decembru govore da nastavnici ne znaju da su im časovi neiteresantni. Istraživanje CANU je pokazalo da učenici osnovne škole i gimnazijalci kao najinteresantnije predmete izdvajaju strani jezik, pa biologiju i geografiju, a kao najmanje interesantne hemiju, fiziku i informatiku. Maternji i ne pominju.

Prošlogodišnje polaganje maturskog testa iz Crnogorskog, srpskog, bosanskog, hrvatskog jezika izazvalo je revolt kod učenika, roditelja ali i profesora. Profesori su bili nazadovoljni jer su, kako su tvrdili pripremali maturante za ozbiljan test, a oni su dobili test iz snalažljivosti. Više od polovine pitanja odnosila se na prepisivanje iz zadatog teksta. Iz gramatike je bilo samo jedno pitanje, a i ono neprecizno. ,,Pitanje iz gramatike izvučeno je iz frazeologizma Mačku o rep. Pitanje je glasilo u kom padežu je upotrijebljena riječ mačku? Učenici su pravili greške zbog načina kako je pitanje postavljeno. Ko ne zna frazeologizam mogao je da razumije da se radi o mački, o imenici ženskog roda, a ne mačku, što, naravno, bitno mijenja odgovor”, javno su se žalili profesori.

Još nezadovoljniji su roditelji. Razgovor sa majkom jedne učenice sedmog razreda osnovne škole počinje riječima da se često kao roditelj zapita čemu sva ta trka – do škole od škole, pakovanje, gomile domaćih zadataka… ,,Pročitah da je pedagogija, nauka o vaspitanju i obrazovanju, dobila naziv od grčke riječi paidagogos – tako se zvao rob koji je pratio dijete od kuće do škole i pomagao mu u učenju. E, tačno tako se osjećam”, kaže naša sagovornica.

Ona u polušali kaže da razmatra ideju da dijete ispiše iz osnovne škole. Zakon dozvoljava školovanje kod kuće, a kazna za one koji ne šalju dijete u školu je od 100 do 1500 eura. ,,Pored problema sa pružanjem oskudnog obrazovanja, nažalost, nijesam iskusila ni drugu moguću korist od pohađanja škole – da dijete bude sa drugom djecom. Dijete mi je izloženo vršnjačkom nasilju, zbog kog moram da po školi izigravam baba-rogu”, priča naša sagovornica. „Razredna je lišena smisla za uspostavljanje komunikacije sa djecom i smatra da je svoj posao uradila ako u prolazu pita: ‘Je li sve u redu?’. Govorim o pristojnom, savjesnom djetetu i odličnom đaku, kojem za učenje gotovo da ne treba pomoć. Kakvu korist od škole tek mogu da imaju oni čija djeca nijesu takva”, zaključuje.

Dokaz da nam obrazovanje nije djelotvorno je međunarodno PISA testiranje po kojem je naše obrazovanje među 15 najslabijih od 67 zemalja koje su učestvovale u njemu. Od 2009. godine Crna Gora redovno učestvuje u ovom istraživanju. Rezultati PISA testiranja 2012. godine pokazuju da čak 80 odsto naših učenika nije uspjelo da riješi zadatke srednje težine. Složene probleme je riješilo manje od jednog procenta učenika. Prošle godine rađeno je PISA testiranje 6.000 crnogorskih učenika, koji su rođeni 1999. godine, iz 50 srednjih i 15 osnovnih škola. Rezultati će biti poznati u decembru 2016. Dosadašnji su konstantni i pokazuju da naši đaci kasne godinu i više sa svojim vršnjacima iz drugih zemalja. Upućeni, tvrde da je dio problema i u tome što se PISA testovi prevode, pa učenici dobijaju pitanja o onome o čemu ne uče u školi: tipa Zašto je okrugao Okrugli sto kralja Artura ili slična o Šervudskoj šumi. Ko nije gledao crtani ili film, ne zna odgovore.

Institucije su nakon negativnih rezultata sa PISA testiranja objavili sveobuhvatne reforme, koje za cilj imaju da zauzmemo nešto bolje mjesto na PISA rang listi. Kako je još 2012. utvrđeno da u našim školama preovladava predavački tip aktivnosti, riješeno je da se to promijeni. Iz Ministarstva prosvjete su kritikovali rad Učiteljskog fakulteta jer navodno on ne produkuje kvalitetan kadar. Proklamovano je da je stara škola bila škola pamćenja, a nova treba da bude škola mišljenja s učenikom u centru pažnje.

U Zavodu za školstvo detektovali su da je jedan od glavnih problema i neujednačeni kriterijum ocjenjivanja. Oni smatraju da se treba mijenjati zakon i omogućiti veća provjera kvaliteta rada predavača, sada to rade svake četiri godine.

Uglavnom kao vladajuća mantra našeg sistema opšteg i srednjeg obrazovanja, moglo se čuti na brojnim seminarima, kongresima, stručnim osposobljavanjima, proklamovana je priprema učenika da sjutra budu aktivni građani društva koji će doprinositi razvoju i koji imaju kritičko mišljenje i prosuđivanje, koji zna što želi i kako da se izbori za svoja prava.

Sve je to fino prepisano, ali kako ga sprovesti u školama u kojima je u učionicama i zbornicama kritičko mišljenje po pravilu jeres. Kako nagovoriti dobar dio nastavnika da forsiraju kritičko prosuđivanje, kad njima lični slučaj govori da su ga se držali nikada ne bi do posla došli. Vladajući edukativno-vaspitni kanon kojim se šalje poruka da učenje i nije presudno, da je važnije koga znaš nego koliko znaš, odavno je jasan i učenicima i njihovim roditeljima. Zbog njega se već u prvom razredu osnovne škole traži veza za upis kod određene učiteljice i nastoji svoje djete ,,ubaciti” u tzv. VIP odjeljenja.

Proklamovani principi ionako su manje stvar obrazovanja, a više vaspitanja koje je u našem obrazovnom sistemu skroz zanemareno. Nema se kad za prosječnu platu od 458 eura, bez najavljenog predizbornog povećanja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

DRUŠTVO

NASTAVLJA SE NELEGALNA GRADNJA KOMPANIJE CARINE U BAOŠIĆIMA: Pod ministrovim kišobranom 

Objavljeno prije

2 dana

na

6 Juna, 2026

Objavio:

Investitorima servilno Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, trudi se svim silama  da nelegalnom graditelji Čedu Popoviću izađe u susret. Ministarstvo je u maju opet poništilo rješenje urbanističko-građevinske inspektorke tog resora, kojim je zabranjena gradnja prve faze hotela kompanije Carine u Baošićima

 

 

Bura oko nelegalne gradnje u Baošićima ušla je u mirniju fazu, bar što se javnosti tiče. Čedomir Popović, vlasnik Carina, najavio je nedavno, gostujući na TV Herceg Novi, da će uprkos svemu njegov  megahotel biti završen sredinom ili krajem ove sezone. Zaprijetio je institucijama svojim pravnim timom i optužio državu za očiglednu nesposobnost.

Ima i „sposobnih“. Investitorima servilno Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čelu sa Slavenom Radulovićem, trudi se svim silama da Popoviću izađe u susret.  Ministarstvo je u maju opet poništilo rješenje urbanističko-građevinske inspektorke, kojim je zabranjena gradnja prve faze hotela kompanije Carine u Baošićima. Inspekcija je zabranila gradnju zbog neusklađenosti tehničke dokumentacije i probijanja dozvoljene spratnosti. Nova odluka Ministarstva donijeta je nakon žalbe Carina, pa će inspekcija ponovo odlučivati o ovom slučaju. Prethodno je ministar  udaljio dva inspektora koji su zabranili gradnju u Baošićima i stavio inspekciju pod svoju volju.

Sve u svemu, radovi na dvije faze hotela u Baošićima se nesmetano privode kraju.

Podsjetimo: nakon pritiska javnosti, vlasnik kompanije Carine Čedomir Popović i sekretar za urbanizam Opštine Herceg Novi Vladislav Velaš uhapšeni krajem februara zbog sumnji u nelegalnu gradnju i zloupotrebu složbenog položaja, dok je podnijeta i krivična prijava protiv Carina. Iz Uprave policije su nakon hapšenja saopštili da sumnjaju da je Popović gradio rizorte u Kumboru, Đenovićima i Baošićima, i uređivao tamošnju plažu, suprotno zabrani građenja i bez potrebne propisane tehničke dokumentacije, dok su na više objekata prekoračeni dozvoljeni gabariti i spratnost.Velaš je nakon saslušanja pušten da se brani sa slobode, dok je Popović u pritvoru bio do kraja aprila.

Iako se očekivalo da država pokaže svoju snagu i uništenu plažu vrati u prvobitno stanje, umjesto toga dobili smo Popovićeve tvrdnje da je sve radio legalno i da su pojedine institucije ,,krive” što se drže zakona kao pijan plota.

Možda bi Carine, nakon hotela, završile i plažu da Uprava za zaštitu kulturnih dobara nije dosljedna u svojoj odluci da se plaža mora vratiti u prvobitno stanje.

Kompanija Carine krajem maja od Područne jedinice Kotor traži da odloži izvršenje rješenja o obustavi radova na kupalištu u Baošićima i vraćanju te lokacije u prvobitno stanje, nakon što je Ministarstvo kulture i medija odbilo njihove žalbe na dva rješenja Uprave za zaštitu kulturnih dobara. U oba podneska Carine su zatražile da se izvršenje rješenja Uprave odloži do pravosnažnog okončanja upravnog spora koji se vodi pred Upravnim sudom Crne Gore. U prevodu, dok oni ne završe plažu i prime goste u hotel, pa će nakon toga pravnim sredstvima i na sudu dokazivati ko je a ko nije kriv.

Suština oba zahtjeva je da kompanija traži da se pravno dejstvo odluka Uprave zaustavi dok Upravni sud ne odluči da li su ti akti zakoniti. Carine su se u oba podneska pozvale na član 155 Zakona o upravnom postupku, tvrdeći da bi neposredno izvršenje rješenja izazvalo očiglednu, ozbiljnu i nepopravljivu štetu, ne samo za kompaniju, već i za širi javni interes.

Carine navode da su radovi na plaži u završnoj fazi te da su ostali samo poslovi dekorativne prirode. Zanimljiva je i tajkunska logika o opštem i pojedinačnom interesu. U jednom od predloga u kome se traži odlaganja obustave radova na plaži, Carine tvrde da bi izvršenje tog akta u ovoj fazi realizacije projekta faktički onemogućilo poslovanje hotelskog kompleksa Carine pet zvjezdica u Baošićima tokom ovogodišnje turističke sezone.Kao razlog navode da je funkcionalno kupalište neophodno za kompleks projektovan za smještaj oko 2.000 gostiju.  Pa bi,  obustava radova, odnosno vraćanje kupališta u prvobitno stanje, ugrozili funkcionisanje hotelskog kompleksa tokom turističke sezone, doveli do otkazivanja aranžmana, raskida ugovora sa turističkim operatorima, aktiviranja penala i zahtjeva za naknadu štete, ali i do smanjenja prihoda lokalne samouprave i države po osnovu poreza, boravišne takse i drugih naknada.

Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara nedavno su ponovo odbili zahtjev  kompanije Carine da do okončanja upravnog spora odloži izvršenje rješenja o obustavi radova i vraćanju obale u Baošićima u prvobitno stanje. Ocjenili su da je šteta po javni interes već nastala bespravno sprovedenim radovima i da bi svako dalje odlaganje bilo protivno zaštiti prirodne i kulturne baštine.

Istovremeno je odbačen argument Carina da je za završetak projekta preostao samo manji obim, uglavnom dekorativnih radova, ocjenjujući da i ta okolnost potvrđuje da je bespravno izvedenim radovima već nastala nesaglediva šteta po prirodnu sredinu, kulturnu baštinu i javni interes.

Uprava nije prihvatila žalopojku kompanije da bi izvršenje rješenja izazvalo nenadoknadivu štetu i da bi odlaganje bilo u interesu turističke sezone, lokalne ekonomije i pravne sigurnosti. Naprotiv, Područna jedinica Kotor ocijenila je da bi upravo odlaganje izvršenja bilo suprotno javnom interesu jer je, prema nalazu tog organa, šteta već nastala bespravno sprovedenim radovima na nasipanju obale.

Uprava je u najnovijim rješenjima o odbijanju prijedloga Carine podsjetila na brojne devastacije zaštićenog područja. Između ostalog, Uprava u obrazloženju navodi i da je Inspekcija sigurnosti plovidbe Lučke kapetanije Kotor zvanično obavijestila Upravu pomorske sigurnosti da je zbog radova u Baošićima neophodno korigovati pomorske karte Boke Kotorske. Odnosno, putem radio-oglasa upozoriti učesnike u plovidbi da je obalna linija na toj lokaciji drastično izmijenjena i da njeno sadašnje stanje više ne odgovara onome što je ucrtano u pomorskim kartama.

Uprava podsjeća da se lokacija na kojoj su izvođeni radovi nalazi u zaštićenoj okolini Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, upisanog na Listu svjetske baštine UNESCO-a, te da se na taj prostor primjenjuju propisi o zaštiti kulturnih dobara. Zbog toga, kako zaključuje Uprava, građevinska dozvola na koju se Carine pozivaju ne može otkloniti činjenicu da za radove na nasipanju obale nije pribavljena saglasnost tog organa na konzervatorski projekat.

Uprava zaključuje da ne može biti odgovorna za eventualnu štetu koju bi investitor pretrpio izvršenjem rješenja, jer nikada nije dala saglasnost za radove na nasipanju obale.

Građevinska dozvola na koju se Carine pozivaju, prema stavu Uprave, izdata je u postupku u kojem nije pribavljena saglasnost ovog organa, iako je to bilo obavezno prema propisima o zaštiti kulturnih dobara i izgradnji objekata. Zato Uprava smatra da nijesu ispunjeni uslovi za odlaganje izvršenja.

Član 155 Zakona o upravnom postupku omogućava odlaganje radi izbjegavanja nepopravljive štete, ali samo ako ono nije suprotno javnom interesu. U ovom slučaju, kako zaključuje Uprava, nepopravljiva šteta je već nastala, pa bi odlaganje izvršenja rješenja bilo suprotno javnom interesu, zaštiti prirodne i kulturne baštine, kao i obavezama koje proizilaze iz statusa područja Kotora kao dobra upisanog na UNESCO listu.

Iz te su ustanove naglasili da će u komunikaciji sa drugim nadležnim organima voditi računa da se sanacija sprovede na način koji će biti najprikladniji za prirodnu sredinu i kulturnu baštinu.

Ostaje da čekamo da se u ovu priču, ozbiljnije, uključe i drugi nadležni organi.

 

SDT istražuje političku pozadinu

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) formiralo je predmet povodom gradnje hotelskog kompleksa i nasipanja plaže u Baošićima, a od Uprave za zaštitu kulturnih dobara zatražilo kompletnu dokumentaciju o inspekcijskim nadzorima, utvrđenim nepravilnostima i preduzetim mjerama. Iz dopisa SDT-a, o kome je krajem maja pisala Pobjeda, proizilazi da tužilaštvo provjerava navode iz podnijete krivične prijave o mogućim političkim i partijskim pritiscima radi nepostupanja nadležnih organa po zakonu.

Advokat Veselin Radulović je ranije podnio krivičnu prijavu SDT-u u kojoj se detaljno problematizuje postupanje državnih i lokalnih institucija u slučaju gradnje hotelskog kompleksa kompanije Carine u Baošićima.

U prijavi se tvrdi da su postojali politički i institucionalni pritisci na nadležne organe, sa ciljem da se investitoru omogući nastavak radova uprkos brojnim upozorenjima, zabranama i činjenici da se zahvat izvodi unutar zaštićenog područja UNESCO baštine.

Prijavom su, pored ostalih, obuhvaćeni funkcioneri Demokratske Crne Gore, predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić, poslanica Zdenka Popović, vlasnik kompanije Carine Čedomir Popović, nekadašnji vršilac dužnosti glavnog državnog arhitekte Siniša Minić,  i više za sada nepoznatih službenika i funkcionera lokalne i državne uprave. Tvrdi se da je kroz djelovanje ili nepostupanje institucija investitoru omogućeno da praktično završi grube građevinske radove na hotelskom kompleksu, iako su nadležni organi prethodno utvrdili nepravilnosti i donosili zabrane izvođenja radova

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DVA FEMICIDA U DVA DANA: Ravnodušnost sistema ubija

Objavljeno prije

2 dana

na

6 Juna, 2026

Objavio:

Žene u Crnoj Gori i dalje gube živote u partnerskim odnosima i porodici uprkos zakonima, prijavama i obećanjima institucija. Smrt tridesetšestogodišnje žene u ulcinjskom naselju Kodre i ubistvo žene u selu Rasovo kod Bijelog Polja nijesu samo dva odvojena slučaja porodičnog nasilja sa smrtnim ishodom. Oni su  simbol odnosa sistema prema tom problemu

 

 

Dvije žene ubijene su u manje od 48 sati krajem maja ove godine u Crnoj Gori. Dva života ugašena u porodičnom i partnerskom nasilju ponovo su otvorila pitanje koje se godinama vraća nakon svake tragedije: da li sistem zaista štiti žene ili reaguje tek kada bude prekasno?

Dok su policijska saopštenja ostala kratka, a institucionalne reakcije ograničene, nevladine organizacije, politički akteri i međunarodni partneri ponovo upozoravaju da nasilje nad ženama više nije pitanje pojedinačnih incidenata, već ozbiljnog društvenog i institucionalnog problema.

Smrt tridesetšestogodišnje žene u ulcinjskom naselju Kodre i ubistvo žene u selu Rasovo kod Bijelog Polja nijesu samo dva odvojena slučaja porodičnog nasilja sa smrtnim ishodom. Oni su postali simbol neuspjeha sistema koji, uprkos zakonima, strategijama i međunarodnim obavezama, i dalje ne uspijeva da spriječi nasilje prije nego što preraste u femicid odnosno ubistvo žene motivisano rodno zasnovanim nasiljem.

U noći između 27. i 28. maja, u ulcinjskom naselju Kodre pronađeno je tijelo tridesetšestogodišnje žene. Prema dostupnim informacijama, ubio ju je partner, nakon čega je zapalio kuću u kojoj su zajedno živjeli. Samo dan kasnije, 28. maja, u selu Rasovo kod Bijelog Polja, muškarac inicijala V.D. ubio je svoju suprugu u porodičnoj kući.

Iako detalji istraga nijesu u potpunosti poznati, zajednički imenitelj oba slučaja je činjenica da su žene stradale od partnera ili supružnika  upravo u prostoru koji bi trebalo da predstavlja sigurnost i zaštitu.

Nakon tragedija uslijedila su kratka policijska saopštenja i medijski izvještaji, ali bez šire institucionalne reakcije. Upravo to izazvalo je snažnu reakciju organizacija koje se godinama bave zaštitom prava žena.

Iz Centra za ženska prava (CŽP) upozorili su da problem nije samo u tome što muškarci ubijaju žene, već i u društvenoj i institucionalnoj ravnodušnosti koja prati te zločine.

„Za 48 sati dva femicida. Crna Gora. Nijedna izjava čelnika policije, ministara, predstavnika Vlade“, poručili su iz te organizacije, ističući da normalizacija nasilja ne počinje ubistvom, već mnogo ranije i to kroz obrasce vaspitanja, relativizaciju nasilja i neefikasan institucionalni odgovor.

Femicid nije izolovan čin niti trenutni gubitak kontrole, upozoravaju stručnjaci. U najvećem broju slučajeva prethode mu prijetnje, psihološko, fizičko ili ekonomsko nasilje, često prijavljivano institucijama. Upravo zbog toga se nakon svakog slučaja postavlja isto pitanje: da li je sistem mogao reagovati ranije?

Nevladine organizacije godinama ukazuju da se nasilje nad ženama u Crnoj Gori često tretira kao „porodična stvar“, a ne kao ozbiljan bezbjednosni problem.

Centar za ženska prava upozorava da se normalizacija nasilja vidi i u blagim kaznama koje, kako navode, šalju poruku da je ženin život manje vrijedan od slobode nasilnika. Poseban problem vide u načinu na koji se o nasilju govori u javnosti kroz medijske narative u kojima se počinioci predstavljaju kao muškarci koji su „pukli pod pritiskom“ ili „previše voljeli“.

Takva retorika, smatraju , doprinosi relativizaciji odgovornosti i kreira društvenu atmosferu u kojoj se nasilje nad ženama doživljava kao privatna tragedija, a ne kao društveni problem.

Članica Predsjedništva Foruma žena Evropskog saveza Jovana Vuković poručila je da „Crna Gora ne smije prihvatiti da femicid postane vijest koja traje jedan dan, a zatim pada u zaborav do naredne tragedije“.

„Svaki izgubljeni život obavezuje institucije da odgovore da li je učinjeno sve da se nasilje spriječi i žrtva zaštiti“, saopštila je Vuković, zahtijevajući hitne i konkretne mjere, punu odgovornost za eventualne propuste i nultu toleranciju prema nasilju nad ženama.

Iako svako ubistvo nosi vlastitu tragediju, podaci pokazuju da femicid u Crnoj Gori nije sporadična pojava. Prema podacima nevladinih organizacija i ranijim izvještajima institucija, tokom prethodnih godina evidentiran je zabrinjavajući broj slučajeva nasilja u porodici sa smrtnim ishodom. Samo prošle godine, prema javno dostupnim podacima, sedam osoba izgubilo je život usljed nasilja u porodici, među kojima su bile i žene.

Broj prijava porodičnog nasilja iz godine u godinu ostaje visok. Policijske evidencije bilježe stotine prijavljenih slučajeva nasilja godišnje, dok organizacije koje pružaju podršku žrtvama upozoravaju da je stvarni broj mnogo veći jer mnoge žene nikada ne prijave nasilnika iz straha, ekonomske zavisnosti, nepovjerenja u institucije ili društvene stigme.

Dodatni problem predstavlja to što se nasilje često prijavljuje više puta prije fatalnog ishoda. Upravo zato nevladine organizacije sada zahtijevaju detaljnu procjenu postupanja svih nadležnih institucija u posljednja dva slučaja počev od eventualnih ranijih prijava nasilja do institucionalnog odgovora prije ubistava.

„Javnost ima pravo da zna gdje je sistem zakazao“, poručili su iz Centra za ženska prava.

Nakon posljednjih slučajeva femicida, pojačan je pritisak na institucije da objasne da li je bilo propusta u postupanju.

Iz Kabineta predsjednika Crne Gore poručeno je da institucije moraju dati odgovore povodom dva femicida u manje od 48 sati, naglašavajući da svaki slučaj mora biti detaljno ispitan kako bi se utvrdilo da li je sistem mogao djelovati preventivno.

Predsjednica Alijanse žena Demokratske partije socijalista Nela Savković Vukčević kazala je da institucije moraju reagovati odlučnije i da femicid mora biti posebno tretiran u zakonodavstvu.

Na konferenciji za medije u Skupštini Crne Gore saopštila je da su se predstavnici te partije obratili šefu Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Johanu Satleru, zahtijevajući hitnu reakciju i ubrzanje procesa izmjene zakona kako bi femicid bio uveden kao posebno teško krivično djelo.

Ministar pravde Bojan Božović ranije je najavio izmjene Krivičnog zakonika kojima bi femicid bio prepoznat kao poseban oblik teškog ubistva. Prema najavama, riječ je o rješenju koje bi omogućilo strožije sankcionisanje rodno zasnovanih ubistava žena i jasnije prepoznavanje motiva nasilja.

Kako je saopšteno, trenutno se očekuje mišljenje Evropske komisije na predložene izmjene zakona.

Iz Ministarstva pravde ranije su naveli da će posljedice nasilja nad ženama biti ozbiljnije tretirane i da će država dodatno unaprijediti normativni okvir zaštite.

Međutim, nevladine organizacije upozoravaju da samo izmjene zakona nijesu dovoljne. Centar za ženska prava još je prošle godine  Ministarstvu pravde amandmane kojima traži uvođenje femicida kao posebnog krivičnog djela, ali i obavezni mehanizam praćenja zaštitnih mjera. Njihov stav je jasan da zakon bez dosljedne primjene ostaje mrtvo slovo na papiru.

Pitanje femicida nije samo unutrašnje pitanje socijalne politike ili pravosuđa već i dio evropske agende Crne Gore. Kao država kandidat za članstvo u EU, Crna Gora je preuzela obaveze kroz međunarodne konvencije i evropske standarde zaštite ljudskih prava, uključujući obavezu efikasne zaštite žena od nasilja.

Koliko će još života biti izgubljeno prije nego što sistem zaštite postane efikasan?

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DEPORTACIJE – 34 GODINE OD ORGANIZOVANOG ZLOČINA: Muk koji govori

Objavljeno prije

1 sedmica

na

30 Maja, 2026

Objavio:

Uobičajeno, 34. godišnjicu od zločina deportacija bosanskih izbjeglica, obilježile su ispred CB Herceg Novi porodice žrtava i nevladine organizacije HRA, CGO i  ANIMA. Vlast, baš kao i prethodna,   ćuti

 

 

Porodice žrtava, Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA  okupile su se 25. maja, ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, u znak obilježavanja 34 godine od ratnog zločina deportacije izbjeglica iz Crne Gore 1992. godine.

Te godine, crnogorska policija je, tokom maja i juna, uhapsila najmanje 66, a prema nezvaničnim podacima i preko 100 civila starosti od 18 do 66 godina, koji su iz BiH u Crnu Goru izbjegli od rata. Najveći broj uhapšenih izbjeglica doveden je u Centar bezbjednosti Herceg-Novi, koji je služio kao sabirni centar, odakle su organizovano, autobusima, transportovani 25. maja u koncentracioni logor KPD Foča, a 27. maja na neutvrđenu lokaciju u istočnoj BiH, na teritoriju tadašnje Srpske. Svi Bošnjaci deportovani autobusom 27. maja 1992. godine ubijeni su vjerovatno istog dana i njihova tijela su bačena u  Drinu. Ubijeno je najmanje 54 osobe, dok je 12 preživjelo teške oblike mučenja u logorima Republike Srpske (RS). Tijela svih stradalih još nisu pronađena.

,,Saosjećamo sa bolom porodica stradalih od kojih neke još nisu pronašle posmrtne ostatke svojih najmilijih, ukazujući da na mjestu gdje je u Herceg Novom otpočeo zločin, još nema spomen-obilježja. Ovaj ratni zločin nosi žig sramote, nepravde i nebrige države Crne Gore na čijoj teritoriji se dešavao,krajem maja 1992. godine”, navode u saopštenju iz Bošnjačkog vijeća. Istakli su da ponovo apeluju na Specijalno državno tužilastvo (SDT) da se iznova bavi ovim zločinom, u kojem je, navode oni, sprovođen lov na ljude koji su svoje sklonište potražili u Crnoj Gori.

Iako je glavni specijalni tužilac Vladimir Novović naredio početkom protekle godine ponovno formiranje predmeta u slučajevima Morinj, Bukovica, Kaluđerski laz i Deportacija, za sada, rezultata još uvijek nema.

Do sada su sudovi u Crnoj Gori sudili i oslobađali one na nižem nivou u komandnom lancu. Ogovornost naredbodavaca nikada nije bila tema crnogorskog pravosuđa. Pred Višim sudom u Podgorici je vođen krivični postupak u kome je 2012. oslobođeno devet nekadašnjih policajaca koji su bili optuženi za ratni zločin deportacija.Apelacioni sud je 2013. presudu potvrdio, a Vrhovni sud Crne Gore 2015. godine odbio zahtjev za zaštitu zakonitosti.

Tokom procesa saslušan je, kao svjedok, Momir Bulatović  predsjednik Crne Gore u vrijeme deportacija. On je kazao da je deportacija bila „državna greška“.Profesor Pravnog fakulteta Milan Popović, glavni urednik Monitora Esad Kočan i poslanik Pokreta za promjene Koča Pavlović podnijeli su 2012. krivičnu prijavu protiv Mila Đukanovića, tadašnjeg premijera i vrha tadašnje, izvršne i pravosudne vlasti Crne Gore. Prijavu su podnijeli zbog ratnog zločina „deportacija 1992. i pomaganja počiniocima zločina da izbjegnu pravdu”. Krivična prijava je  odbačena.

O sramnom zločinu prvi je javno  progovorio policijski inspektor Slobodan Pejović. Nakon toga je prošao pakao. Na njega su pucali, napadali ga,  prijetili,  naposljetku mu podmetali da je on saučesnik u zločinu.

Dio  vladajuće partije Demokrata početkom 2024. godine u Skupštini Glavnog grada predložio je da ulica u Podgorici nosi ime Pavla Bulatovića.  On od 2020. on ima ulicu u Pljevljima.

Bulatović je, kao ministar unutrašnjih poslova u vladi Crne Gore, bio direktni nalogodavac nezakonite deoprtacije izbjeglica 1992. Po njegovom naređenju crnogorska policija je bez zakonskog osnova uhapsila i predala Vojsci RS najmanje 66 osoba, od kojih je samo 12 preživjelo.

Početkom marta protekle godine u Zeti je održana promocija monografije o Pavlu Bulatoviću. Preko 20 nevladinih organizacija upozorile su da je to „pokušaj rehabilitacije i glorifikacije osobe koja je naredila najmanje jedan ratni zločin deportaciju bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore“.

Crna Gora je prIznala zločin i isplatila odštetu za 200 članova porodica žrtava na osnovu sudskog poravnanja 2008. godine.Odlukom od 6. aprila 2023, Evropski sud za ljudska prava u Strazburu odbacio je tužbu porodica žrtava deportacija 1992. protiv države Crne Gore, obrazlažući pritom ovo odbacivanje naknadom materijalne štete koju su ove žrtve dobile od države Crne Gore 2008, i kakvim-takvim krivičnim postupkom, vođenim i okončanim u Crnoj Gori.

U aprilu protekle godine premijer Milojko Spajić je saopštio da će država isplatiti naknadu od po 100.000 eura za 16 porodica civilnih žrtava ratova devedesetih uključujući žrtve Deportacije, žrtve napada i otmice iz voza u Štrpcima, i civilne žrtve NATO bombardovanja Murine i Tuza uz dinamiku od po 50.000 eura 2025. i ostatkom tokom ove godine.

Od 2010. porodice žrtava traže da se u Herceg Novom podigne spomen obilježje žertvama deportacije. Od tri inicijative koje su HRA, CGO, ANIMA i tadašnji član Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandar Saša Zeković uputili 2011. godine, uspostavljanje dana sjećanja, podizanje spomen-obilježja i izvinjenje policije do danas je ispunjena samo jedna.

,,Do danas smo dobili izvinjenje porodicama žrtava, i to 2022. godine. U ime Crne Gore izvinili su se ministar unutrašnjih poslova i direktor Uprave policije, a kasnije, 2023. godine, i predsjednik države. To je od naših zahtjeva jedino što je do danas ispunjeno”, kazala je na ovonedjeljnoj komemoraciji Tea Gorjanc-Prelević iz HRA

U avgustu 2022. godine, na tridesetogodišnjicu zločina, tadašnji direktor Uprave policije Zoran Brđanin i ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić uputili su javno izvinjenje žrtvama i porodicama. U avgustu 2023. godine, predsjednik Crne Gore Jakov Milatović izvinio se u ime države Alenu Bajroviću, sinu Osma Bajrovića, jedne od žrtava deportacije. Zakonske izmjene iz 2025. godine žrtvama Deportacije priznale su status civilnih žrtava rata.

,,Smatramo da treba procesuirati i izvršitelje i nalogodavce, kao i sve odgovorne za deportovanje i slanje u smrt više desetina izbjeglica. Takođe, smatramo da je krajnje vrijeme da državne i lokalne vlasti, stvore administrativne i tehničke uslove da se postavi spomen- obilježje u krugu zgrade MUP Herceg Novi, čiji su policajci i njihovi pretpostavljeni tada sprovodili ovaj gnusni zločin.Tražimo i da se konačno u udžbenicima nađu sadržaji kako bi u školama djeca imala znanje o ovom i drugim ratnim zločinima koji su se dešavali u Crnoj Gori”, saopštili su iz Bošnjačkog vijeća. Istakli su da suočavanje sa prošlošću i učinjenim ratnim zločinima podrazumijeva adekvatno kažnjavanje svih odgovornih, ali i puno saznanje i svijest da je potrebno trajna memorijalizacija ovih sramnih i tragičnih događa iz novije crnogorske istorije.

Alen Bajrović, sin ubijenog Osma Bajrovića, kazao je da od države očekuje da konačno imenuje odgovorne i da utvrdi ko su počinioci zločina, da privede pravdi one koji su bili nalogodavci, direktni izvršioci i svi oni koji su, iz fotelja, prstom određivali mete.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo