Povežite se sa nama

OKO NAS

KORONA VIRUS SVE BLIŽI: Najteže posljedice u neuređenoim državama i među ranjivim grupama  

Objavljeno prije

na

Epidemija se širi.  Iz sata u sat stižu vesti o državama u kojima se pojavila   zaraza.  I borba protiv korona virusa poprima međunarodne razmere. Više zemalja je odlučilo  da izdvoji ogromne sume novca za razvoj vakcine protiv ovog virusa.  Generalni sekretar UN Antonio Guterešje je pozvao članice svetske organizacije da što pre stave na raspolaganje 675 miliona dolara za borbu protiv ove zaraze

 

Ulice puste ili sa tek ponekim prolaznikom. Neke prodavnice i ustanove rade, ali sva mesta na koja se ljudi okupljaju su zatvorena. I škole, pozorišta, teretane.

Opis ne dolazi iz kineskog Vuhana, već iz više od deset “zatvorenih gradova” u severnim provincijama Italije Lombardije I Veneta. Zajedničko im je izbijanje korona virusa.

Strah i nervoza se šire Italijom. Poluprazni rafovi ukazuju da ljudi prave zalihe hrane.  Sve je više ljudi sa maskama na licu. No, maske, kao i rukavice i higijenske sprejove je sada veoma teško kupiti u radnjama i na internetu jer su prioritet bolnice.

Epidemija se širi.  Iz sata u sat stižu vesti o državama u kojima su se pojavili prvi slučajevi zaraze. Istovremeno, i borba protiv korona virusa poprima međunarodne razmere.

U epicentru zaraze epidemije, kineskoj provinciji Hubej i metropoli Vuhan je, prema proceni Svetske zdravstvene organizacije (SZO) zaraza prešla kulminaciju. Broj novozaraženih počeo je da se smanjuje. U sredu uveče je u Kini bilo 78,190 obolelih i bolesti je podleglo 2,718 osoba.  Posebno je pogođeno kinesko zdravstveno osoblje, zaraženo je preko 3.000 lekara i pomoćnog bolničkog osoblja.

U najteže pogođenoj evropskoj državi Italiji je u sredu posle podne bilo 383 zaraženih, među njima četvoro dece i jedna 17-togodišnja devojka, 12 je preminulo, a još 209 osoba je u izolaciji. Kod preminulih je po pravilu reč o osobama koje su već lečene od neke druge bolesti.

Većina inficiranih je u bogatom regionu Lombardija, koncentrisanom u području južno od Milana, No, vlasti su uvele ograničenja na širem području severa Italije gdje živi više od 25 miliona ljudi – oko Milana, Torina i zaleđa Venecije – u tzv. ekonomskom srcu zemlje. Mere za sada nisu zaustavile širenje bolesti.

U Kini se vodi svojevrstan “narodni rat” protiv kovid-19. Pored ogromnih ljudskih napora, na raspolaganje je stavljeno oko 13 milijardi eura za obuzdavanje širenja virusa.  Potpuno je zabranjena prodaja, pa čak i konzumiranje mesa divljači, jer se pretpostavlja da se virus širi i u divljini – iako to dosadašnja saznanja ne potvrđuju.

Peking je objavio da blisko sarađuje s Japanom i Južnom Korejom kako bi obuzdali zarazu. U Južnoj Koreji se trenutno virus najbrže širi. Više je od 1.260 slučajeva i 12 umrlih.

Čini se da je najjednostavnije rešenje protiv širenja virusa preko nacionalnih granica – zabrana ulaska državljana pogođenih zemalja.  S druge strane, kineske vlasti savetuju svojim građanima da ne putuju u Sjedinjene Američke Države zbog „neprimerene“ sumnje i mera prema njima.

Generalni direktor Svetske zdravstvene organizacija (SZO) Tedros Adanom je poručio: „Da li virus ima potencijal pandemije? Apsolutno da. Da li je stigla? Sa našeg stanovišta još ne…Ključna poruka koja može svim zemljama sveta dati nadu,  hrabrost i sigurnost je da virus može da bude zadržan unutar granica i neke države su to uradile”.

No Majk Rajen, šef programa SZO za vanredne situacije kaže da je vreme da uradimo sve što možemo da se pripremimo za pandemiju. Pandemija se proglašava kada infekcija istovremeno predstavlja pretnju u različitim delovima sveta ili se nova bolest već širi po svetu. SZO je proglasila pandemiju 2009.  godine kada je svinjski grip H1N1 ubio stotine ljudi.

Gotovo sve države pripremaju se za moguće širenje epidemije, a sve je aktivnija i saradnja u borbi protiv te pretnje na nivou EU. Ovog utorka sastali su se ministri zdravlja Italije i zemalja njenog neposrednog susedstva – Francuske, Slovenije, Švajcarske, Austrije i Hrvatske. Sastanku je prisustvovao i nemački ministar zdravlja Jens Špan.  Evropski centar za prevenciju i kontrolu oboljenja (ECDC) procenjuje da je opasnost od širenje virusa u Evropi „niska do umerena“. U ECDC smatrjua da je većina zemalja već uvela potrebne mere kako bi se sprečilo brzo širenje bolesti. Realno, najteže posljedice gripa pogodiće neuređene države i  ranjive grupe.

Mnogim Evropljani su razgrabili papirne zaštitne maske za lice. Te maske malo pomažu protiv ovog virusnog oboljenja, ali mnogi se rukovode onim: bolje išta nego ništa.

Više zemalja je odlučilo  da izdvoji ogromne sume novca za razvoj vakcine protiv virusa.  Generalni sekretar UN Antonio Gutereš je pozvao članice svetske organizacije da što pre stave na raspolaganje 675 miliona dolara kako se korona virus ne bi pretvorio u „noćnu moru čitavog sveta“.

Komesar za krizne situacije EU Janez Lenarčič objavio je da će Unija staviti na raspolaganje više od 230 miliona eura za borbu protiv te epidemije. I američki predsednik Donald Tramp je odlučio da od Kongresa zatraži 2,5 milijardi dolara za borbu protiv virusa i potragu za vakcinom.

No kada je reč o vakcini,  ne bi trebalo biti preveliki optimista.  Nemački centar za istraživanje infekcija (DZIF) upozorava da mogu da prođu i godine, čak i decenije, dok ne bude pronađeno sredstvo protiv novog virusa.  I u najboljem slučaju, biće potrebno još mnogo vremena dok vakcina ne bude na raspolaganju svima kojima je potrebna.

Sa naglim širenjem virusa na severu Italije, evropski lideri su suočeni s možda najvećim izazovom od migrantske krize. Kriza iskušava predanost Evrope otvorenim granicama i slobodi putovanja, temeljnom principu EU. Hrvatski ministar zdravlja Vili Beroš je posle sastanka u Rimu, rekao kako je odlučeno da se “granice sa Italijom neće zatvarati, jer to ne bi bilo efikasno”.

Austrija je u nedelju privremeno zaustavila vozove iz Italije zbog bojazni da bi dvoje putnika u jednom vozu mogli imati virus. Ukoliko se virus proširi, biće, takođe, podvrgnut probi hvaljeni, ali napeti evropski javni zdravstveni sistemi, posebno u zemljama koje su prošle mere štednje od globalne finansijske krize 2008.

Italijanski premijer Đuzepe Konte kazao je da da se ne može isključiti mogućnost povećanja broja zaraženih u drugim zemljama pošto i one provedu strožija testiranja. Ostale zemlje su poručile da će nadzirati sve putnike koji dolaze iz Italije.

Sve veći broj slučajeva zaraze korona virusom u zemlji iznenadio je premijera Kontea, pošto je Italija uvela strožije mere od bilo koje druge evropske zemlje odkako su u Kini prijavljeni prvi slučajevi. Italija je 31. januara zabranila letove za i iz Kine, Tajvana, Hong Konga i Makaoa, počela s pregledom svih putnika koji su stizali na njene aerodrome i proglasila vanredno stanje kako bi oslobodila novčana sredstva za mere izolacije.

Zaključno sa sredom uveče u Hrvatskoj je potvrđen i treći slučaj zaraze korona virusom.

Premijer Andrej Plenković je apelovao na građane: “Treba prestati s panikom, velikim odlascima u šoping, zalihama, nismo uopće u takvoj situaciji niti u toj fazi”.

              Milan BOŠKOVIĆ

 

Ulcinj decenijama karantin

 

“Umjesto da izgradi davno srušene hotele ‘Galeb’ i ‘Jadran’ i vrati Ulcinju stari sjaj turističke metropole, Vlada ‘čašćava’ ovaj grad karantinom za zarazne bolesti, grad u kome je samo u toku 2019. godine ostvareno oko 750.000 noćenja u privatnom smeštaju”, kaže za Monitor poslanica Demokratskog fronta dr Ljiljana Đurašković.

Vlada Crne Gore je ranije saopštila da se “u slučaju masovnog obolijevanja ili pojave novog koronavirusa karantin možda izgradi u bivšoj vojnoj kasarni Zoganje u Ulcinju”.

Prema njezinim riječima, u sretnim zemljama karantini se prave na usamljenim i strogo izolovanim mjestima, a ne u tranzitnim gradovima sa velikom frekvencijom.

Naselje Zoganje se nalazi na pet kilometara od Ulcinja, na dionici puta prema međunarodnom prijelazu sa lbanijom. Tokom prošle godine na zajedničkom graničnom prijelazu Sukobin-Murićani zabilježen je promet od 2,7 miliona ljudi, što znači da je taj prijelaz najfrekventniji u državi, a kojim na ulcinjsku rivijeru dolazi najveći broj gostiju.

“Ako se ovaj naum Vlade ostvari Ulcinjani se mogu pozdraviti sa sezonom i turizmom od čega živi i opstaje cio grad”, kaže  dr Đurašković.

Predsjednik Demokratskog saveza Albanaca Saubih Mehmeti rekao je da bi takva odluka Ministarstva zdravlja bila izuzetno štetna, jer ljudi u Zoganju pretežno žive od poljoprivrede, dok  će teško biti narušen turistički imidž Ulcinja.

Ovom idejom nijesu zadovoljne ni ostale političke partije u ovom gradu, kao ni lokalna uprava, ali su mali izgledi da će biti uvaženi njihovi apeli i molbe upućene  Vladi da odustane od realizacije ovog svog nauma.

“ Danas je u Crnoj Gori najteže biti građanin Ulcinja, resursima najbogatije opštine, ali zahvaljujući politici vladajućih partija, ekonomski najsiromašnije opštine u Crnoj Gori. Čitav Ulcinj je već decenijama veliki karantin“, ocijenili su iz Građanskog pokreta URA.

Iz državnih institucija nezvanično navode da se pojam „karantin“ koristi u senzacionalističke svrhe navodeći da u karantin idu osobe koje su zdrave, a za koje se procjenjuje da imaju neki epidemiološki rizik. Građani tog ulcinjskog sela navode da kasarna nije izolovana, da u Ulcinju ne postoji bolnica, te da stoga nema ni stručnog osoblja.

U svim zemljama prihvatni centri su smješteni daleko od naselja. Australijska vlada odlučila da karantin bude Božićno ostrvo, udaljeno 2.600 kilometara od Australije.

“Čak i ako zanemarimo činjenicu da karantin bez stručnog osoblja ne znači ništa, ono što smo vidjeli u Zoganjama je porazno. Jedna zgrada je okrečena spolja, ali sve okolo govori da u tom prostoru uz poteškoće mogu raditi i zdravi ljudi, a kamoli liječiti se osobe koje imaju ozbiljne zdravstvene probleme”, tvrdi predsjednik  URE Dritan Abazović.

Od ponedjeljka albanski policajci i graničari na Sukobinu nose zaštitne maske i rukavice, i tu su stalno prisutne dvije ekipe ljekara. Veliki broj državljana Albanije radi na sjeveru Italije, koji u svoju domovinu dolaze preko ovog graničnog prijelaza.

Prema riječima dr Dhurate Hysi, dosadašnje kontrole pokazale su da nije bilo nijedne osobe inficirane koronavirusom.

Ulcinjani se zbog turizma od kojeg žive  nadaju da će se čitava ova priča okončati u proljeće.

Mustafa CANKA

 

Sporovi među stručnjacima

Nemački mikrobiolog Aleksander Kekule je upozorio da bi tu bolest trebalo shvatiti veoma ozbiljno.  Po njemu, to nije običan grip, jer je kod njega smrtnost negdje oko 0,1 odsto. Kod  korona virusa smrtnost je između 0,5 i 1,5 procenata. „To znači da je to deset puta opasnija bolest od gripa“, rekao je Kekule za radio-stanicu Dojčlandfunk. Kazao je da je teže odrediti rizičnu grupu, jer od ovog virusa ne oboljevaju samo stariji, bolesni ili deca, već i ljudi u punoj snazi.

Međutim, hrvatski naučnik Igor Štagljar, specijalista molekularne biohemije je izneo računjicu koja sugeriše da su izuzetno male šanse obolevanja od korona virusa, a još bitno manje podleganja bolesti. Štagljar, profesor na Odseku za biohemiju i medicinsku genetiku na Univerzitetu u Torontu je ukazao da uKini živi 1,386 milijardi stanovnika, od kojih je samo 0,0055 posto obolelo od kovid-19. Po Štagljaru, 0,7 posto stanovnika grada Vuhana, iz koga je krenula zaraza, je inficirano, dok 99,3 posto stanovnika grada sa 11 miliona žitelja nema virus. “Da, opasnost postoji, no potpuno je nepotrebno stvarati ovakvu paniku”, zaključio je.

 

JE LI CRNA GORA SPREMNA ZA SUOČAVANJE SA KORONA VIRUSOM: Oprez bez panike

 

Nacionalni savjet za prevenciju zaraznih bolesti ocijenio je da je zdravstveni sistem Crne Gore sposoban da odgovori globalnom izazovu korona virusa. Ministar zdravlja Kenan Hrapović informisao je to nacionalno koordinaciono tijelo da ministarstvo ima redovnu komunikaciju sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom, kao i da radi na koordinaciji svih zdravstvenih ustanova u zemlji. Kako je rekao, osoblje Instituta za javno zdravlje i epidemioloških službi pripravno je 24 sata.

Zbog širenja Korona virusa KOVID-19 u Italiji i registrovanja prvih slučajeva u Hrvatskoj i Sjevernoj Makedoniji, nivo rizika od novog virusa u Crnoj Gori je od niskog prerastao u umjereni.

Epidemiološkinja Božidarka Rakočević iz Instituta za javno zdravlje je saopštila da su u Crnoj Gori trenutno 184 osobe pod zdravstveno-sanitarnim nadzorom zbog aktuelnog virusa. Prema njenim riječima, zdravstvene ustanove raspolažu testovima za laboratorijsku dijagnostiku KOVID-19.

Direktor Instituta za javno zdravlje Boban Mugoša je na konferenciji za novinare 24. februara saopštio: ,,Imamo komunikaciju sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (SZO). Pripremamo se i sprovodimo mjere za eventualnu situaciju. Putovanje u pogođene regije nije zabranjeno, ali se savjetuje da se ne putuje ako to nije neophodno. Građani koji putuju u pogođena područja koronavirusom treba da naprave neku vrstu samostalne izolacije. To znači da izbjegavaju javna okupljanja koliko god to mogu.Postoji problem sa nabavkom opreme. Za sad imamo dovoljno, ali pokušavamo da još nabavimo”.

Na osnovu onoga što je poznato do sada, korona virus može uzrokovati  gripu slične simptome kao što su groznica, kašalj, otežano disanje, bol u mišićima i umor. Kod težih slučajeva dolazi do razvoja teške upale pluća, akutnog respiratornog distres sindroma, sepse i septičnog šoka koji vode do smrtnog ishoda. Osobe sa postojećim hroničnim oboljenjim i stanjima su u većem riziku od razvoja teških formi bolesti. Iz Instituta za javno zdravlje kažu da se virus dominantno prenosi kapljičnim putem prilikom kijanja, kašljanja ili izdisanja. Period inkubacije, odnosno vremena od izloženosti virusu do početka simptoma, se trenutno procjenjuje na između dva i 14 dana. Iako su oboljele osobe najzaraznije u periodu kada su simptomi najviše izraženi (simptomi slični gripu), postoje indicije da pojedine osobe mogu biti zarazne a da nemaju izraženih simptoma.

Ne postoji specifična terapija protiv korona virusa, a pristup koji se primjenjuje u liječenju podrazumjeva liječenje simptoma bolesti, na primjer groznice ili otežanog disanja. Iz Instituta za javno zdravlje kažu da simptomatska i potporna terapija (terapija kiseonikom, nadoknada tečnosti, antivirusna terapija) može biti vrlo efikasna kod oboljelih od korona virusa.

Pomoćnik ministra zdravlja Miro Knežević, u emisiji Boje jutra emitovanoj 26. februara, govorio je o pojedinim mjerama zaštite od korona virusa. Prema njegovim riječima, zaštitne opreme ne fali, jer postoje rezerve od ranije. Ta oprema podrazumijeva hirurške maske i naočare i vizire kako bi se zaštitile oči, nos i usta. Preporučeno je i čišćenje ruku sapunom i vodom u trajanju od najmanje 20 sekundi ili upotrebom sredstva za dezinfekciju ruku na bazi alkohola koji sadrži 60 -95 posto alkohola.

Pojedini građani su na društvenim mrežama podijelili zabrinutost zbog toga što u apotekama širom države navodno nema dovoljno zaliha zaštitnih maski, lijeka Tamiflu, koji se koristi kao preventivno ili terapijsko sredstvo za liječenje gripa, kao ni gelova, odnosno sredstava na bazi alkohola za dezinfekciju ruku. Iz Montefarma tvrde da prvenstveno snabdijevaju sve javne zdravstvene ustanove hirurškim maskama i da imaju dovoljnu količinu za njihove potrebe. ,,Ministarstvo zdravlja je odradilo posebnu porudžbu specijalnih zaštitnih maski sa filterima, odjela i neophodne prateće opreme od renomiranog proizvođača 3M, koje je Montefarm već isporučio epidemiološkim službama i Infektivnoj klinici”, saopšteno je iz PR službe uprave Montefarma. Iz većine crnogorskih bolnica rečeno je da zaštitne opreme ima u dovoljnim količinama.

Ukoliko dođe do pojave koronavirusa nadležni razmatraju u kojim mjestima bi bilo moguće organizovanje karantina. To su, kako su za sada najavili, Zoganj u Ulcinju, Podgorica i Danilovgrad.

Javnost su u srijedu sablaznule fotografije šatora postavljenih ispred Infektivne klinike, na račun kojih se šire šaljivi komentari na društvenim mrežama. Direktor Kliničkog centra Jevto Eraković kasnije odbacio  tvrdnje da su šatori namijenjeni pacijentima koji su eventualno inficirani korona virusom, tvrdeći da su postavljeni na zahtjev Infektivne klinike radi simulacije odlaganja zaštitne opreme. ,,Simulacija isključivo služi da se pokaže kako osoblje da odloži zaštitnu opremu – mantile, maske, naočare. Mi ćemo, naravno, obezbijediti kvalitetne uslove, ali ovo je bila samo simulacija. Šatori nijesu za pacijente, već isključivo za odlaganje medicinskog materijala”, rekao je Eraković. Šatori su uklonjeni.

Brojni evropski gradovi, poput Rima, postavili su trijažne šatore ispred bolnica. Međutim, njihove zdravstvene vlasti su pojasnile da šatori služe kao filter, odnosno prostor, gdje medicinsko osoblje može detektovati potencijalnog zaraženog pacijenta, prije nego bude izolovan na odjeljenju.

Građane Crne Gore uznemirila je  nedavna vijest o povratku 400 radnika iz Kine koji bi trebalo da nastave gradnju auto-puta Bar-Boljare. Knežević je kazao  da još  nije potvrđen dolazak nijednog radnika iz Kine.Kako je rekao, ukoliko bi i došli, ti radnici ne mogu biti iz oblasti Hubei, koja je najviše pogođena koronavirusom. Oni koji dođu, prvo moraju 14 dana boraviti u karantinu u Kini, dan pred dolazak moraju da budu pregledani od strane tamošnjih ljekara i donijeti potvrdu da su zdravi, ali i da nakon toga u Crnoj Gori moraju biti pod nadzorom 14 dana. “Nema razloga za paniku”, poručio je.

Institut za javno zdravlje preporučuje  izbjegavanje bliskog kontakta sa osobama koje pokazuju simptome respiratornih bolesti, kao što su kašalj i kijanje, izbegavanje diranja očiju, nosa ili usta neopranim rukama. Ukoliko ste boravili u Italiji ili Kini (ili nekom drugom pogođenom području) tokom prethodnih 14 dana, koliko traje period inkubacije, i osjećate slabost sa povišenom tjelesnom temperaturom, kašljem ili otežanim disanjem – potražite ljekarski savjet.

 Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

ODLAZAK NA LJETOVANJE LUKSUZ ZA CRNOGORSKU PORODICU: More preskupo i kad je svoje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pojas Crnogorskog primorja, obala, plaže, ponte, pristaništa, ostrva i uvale, u svojini je države koja nije obezbijedila model korišćenja po kom bi more bilo pristupačno svim njenim građanima. Četvoročlana crnogorska porodica sa dvoje zaposlenih i prosječnom platom oko 1.000 eura  po osobi, odlazak na more  doživljava kao  luksuz. Zbog visokih troškova Crnogorci ljetuju kraće i skromnije, uz mnogo improvizacija i odricanja. Prema podacima o broju turista u hotelima i njihovoj strukturi, gosti iz Crne Gore broje se decimalima

 

Crna Gora je lijepa, ima predivne prirodne plaže i morsku obalu, koja decenijama privlači turiste iz cijelog svijeta. Ove riječi često se mogu čuti u opisima prirodnih ljepota Crnogorskog primorja koje je postalo turistički brend prepoznat u svijetu.

Sunce, more i pješčane plaže nisu ipak dostupni svima pod jednakim uslovima, kako je zakonskim propisima definisano. Prosječna crnogorska porodica  svoja ljeta najčešće provodi “kod kuće” ili na svojoj obali,  ali na način koji se prilično razlikuje od turističkih standarda u kojima uživaju stranci i malobrojniji, bogatiji dio stanovništva Crne Gore.

Pojas Crnogorskog primorja, obala, plaže, ponte, pristaništa, ostrva i uvale, u svojini je države koja nije obezbijedila model korišćenja po kojem bi more bilo pristupačno svim njenim građanima. Obalom se upravlja preko Javnog preduzeća Morsko dobro koje atraktivne pješčane plaže, ukupne dužine od 73 kilometra, izdaje privatnim licima pod zakup, od kojeg svi u lancu ubiraju značajne prihode.

Zakupci formiraju cijene usluga na ustupljenim kupalištima, koje su svake sezone više u odnosu na prethodnu. Mali je broj javnih plaža na koje posjetici mogu koristiti svoje plažne rekvizite, bez obaveze da iznajmljuju preskupe plažne komplete, ležaljke i suncobrane. Država nije odredila maksimum plažnog pojasa koji se može dati pod zakup, odnosno minimum slobodnog prostora kako bi zaštitila svoje građane ali i sve one turiste koji ne žele da plaćaju visoke cijene plastičnog mobilijara.

Realnost je takva da većina porodica sa prosječnim primanjima ne može da priušti pravi odmor, odnosno ljetovanje na obalama “svoga” mora. Odavno su iz turističkih mjesta nestala radnička odmarališta u kojima je svim zaposlenima bio zagarantovan godišnji odmor po izuzetno povoljnim uslovima. Prodata su investitorima koji su na tim atraktivnim lokacijama izgradili solitere i stanove za tržište.

Četvoročlana crnogorska porodica sa dvoje zaposlenih i prosječnom platom oko 1.000 eura  po osobi (Monstat), odlazak na more  doživljava kao  luksuz.  Zbog visokih troškova porodični Crnogorci ljetuju kraće i skromnije uz mnogo improvizacija i odricanja.

Za razliku od inostranih gostiju koji najčešće borave od 7 do 10 dana, domaće porodice na more odlaze obično za vikend ili na period od 4 do 7 dana. Ponekad i dva puta po par dana, početkom i krajem sezone kada su sve usluge mnogo jeftinije.

Popularan je i odlazak na more na dan, odnosno “spuštanje” na primorje iz Podgorice, Nikšića i gradova na sjeveru Crne Gore na jednodnevno kupanje i sunčanje i povratak u kasnim večernjim satima nazad. Silazi se u Budvu, Bečiće, na ulcinjsku Adu ili Risan, Herceg Novi, Tivat, zavisno od saobraćajne povezanosti sa primorjem.

Ni ovi jednodnevni izleti nisu jeftini. Za dan na plaži, odnosno za nekoliko sati sunčanja, treba izdvojiti minimum 100 eura. Plaže su prekrivene ležaljkama koje uslovljavaju posjetioce da plate sunčanje. Povrh toga, sva pića, kafe ili sladoledi za djecu, na plažama su i do tri puta  skuplji u odnosu na kafiće udaljene od mora i gradskih centara. Cijene za dvije ležaljke i suncobran na budvanskoj rivijeri na primjer, kreću se od 15 do 60 eura, zavisno od pozicije plaže i opreme.

Na nekim “premijum” lokacijama cijene su “nepristojne”, poput plaže hotela Maestral u Pržnu na kojoj komplet košta 200 eura ili cijena na plažama na Rtu Zavala, hotela Dukley garden, koje se mijenjaju iz dana u dan, od 180 eura pa na više.

Plažni komplet na maloj plaži ispred hotel Avala, staje 150 eura na dan.

Zato domaći turisti dane provode na rijetkim javnim plažama, često noseći sopstvenu hranu, piće i opremu. Restorani se zaobilaze kao i lokalni supermarketi u kojima su cijene daleko veće nego u drugim djelovima Crne Gore. Dio rituala je i većernja šetnja rivom turističkog mjesta, uz obavezan sladoled  za cijelu porodicu.

Za smještaj uglavnom biraju privatne apartmane prilično udaljene od mora zbog nižih cijena, odlaze kod prijatelja ili rodbine koji imaju stanove ili kuće na moru. Hotelski smještaj je rijetka opcija. Prema podacima o broju turista u hotelima i njihovoj strukturi, gosti iz Crne Gore broje se decimalima.

Top destinacije za porodice nižih primanja postale su Sutomore, Čanj, Bar, Ulcinj, šire područje Bečića i Budve, mala turistička mjesta u Boki, Bijela, Baošići, Kumbor, Krašići… Luksuzne zone poput Porto Montenegra, centra Budve ili Svetog Stefana, uglavnom ostaju van domašaja domaćeg stanovništva.

Visoke cijene usluga na plažama dovele su do pobune stanovništva u Italiji, o čemu izvještavaju mnogi domaći i strani mediji. Italijani se bune protiv rasta cijena koje naplaćuju vlasnici privatnih koncesija na plažama. Britanski Gardijan donio je tekst o događajima na plažama u Italiji koje bilježe smanjenje posjete do 25 odsto u junu i julu ove godine. Na društvenim mrežama šire se snimci uređenih plaža, sa redovima praznih ležaljki bez ijednog posjetioca.

Pad posjete poklapa se sa povećanjem cijena na plažama kojim upravljaju koncesionari i privatni plažni barovi i sa rastućim buntom protiv njihove dominacije na morskoj obali. Odlazak na plaže postaje “teret” za finansije ljudi, ističu tamošnje potrošačke asocijacije.

Italijansko more i obala po definicije su dostupni svima, dok je upravljanje povjereno privatnim plažnim klubovima putem licenci od lokalnih samouprava.

To znači da građani imaju pravo da priđu vodi i prošetaju uz obalu, baš kao i u Crnoj Gori, ali korišćenje prostora podrazumijeva iznajmljivanje plažnog mobilijara. Cijene ležaljki u Italiji povećane su za 17 odsto  u odnosu na prošlu godinu. Na plažama u regionu Lazio, na primjer, teško je iznajmiti dvije ležaljke I suncobran za manje od 30 eura, dok je u popularnom ljetovalištu Galipoli u Pulji cijena dostigla 90 eura na dan.

Italijani sve češće odbijaju da plaćaju ležaljke i suncobrane ne samo zbog cijena već kao vid sociokulturnog otpora prema sve većoj privatizaciji mora. Javne plaže postaju simbol otpora gdje je more još dio zajedničkog dobra.

Udio javnih plaža je ispod zakonskog minimuma od 40 odsto. Javni prostor za slobodan pristup se drastično smanjuje što je sve zajedno izazvalo građanske proteste i aktivizam.

Pokret Mare Libero i kampanja “obala za sve” suprotstavlja se privatizaciji, organizuju simbolične akcije poput onih da građani postavljaju svoje suncobrane i peškire na plaže čije su koncesije istekle.

Šta bi tek susjedi rekli i uradili da vide cijene ležaljki na plažama Crnogorskog primorja.

Ovdje se niko ne buni. Bilo kakav aktivizam sa ciljem zaštite interesa građana od prekomjerne privatizacije plaža, u Crnoj Gori ne postoji. Nema javnih inicijativa, protesta i peticija sa zahtjevima da se očuva javni pristup obali.

Slobodan pristup moru, uz realne cijene i kontrolu koncesinara ključ je da obala zaista ostane javno dobro za sve, a ne luksuz dostupan samo rijetkima.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BEZBJEDNOST SAOBRAĆAJA: Promil nepažnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka godine poginulo je 28 osoba u saobraćaju, od kojih skoro polovina, njih 12, u junu.  Javni rizik u saobraćaju se stastički mjeri brojem stradalih na prema milion stanovnika. Prosječan rizik je pet, a u Crnoj Gori on iznosi čak 12. Što znači da je ovdje dva puta veća šansa da se dogodi saobraćajna nezgoda nego u većini zemalja svijeta. Ono što je i dalje najveći uzrok nesreća sa teškim posljedicama je vožnja pod dejstvom alkohola ili opijata

 

 

Crna Gora se ljeti najčešće pretvori u zemlju raskopanih puteva sa velikim brojem nesavjesnih vozača za volanom. Naša zemlja je inače rekorder po broju automobila po glavi stanovnika, a tokom turističke sezone broj vozila bude još veći. Kombinacija svega rezultira velikim brojem saobraćajnih nesreća.

Ono što je i dalje najveći uzrok nesreća sa teškim posljedicama je vožnja pod dejstvom alkohola ili opijata. Protekle nedjelje, službenici policije uhapsili su Nikšićanina (48) zbog vožnje pod dejstvom alkohola od 4.36 promila u krvi. I to nije vozio mali automobil, već teretno vozilo. Iz policije su u objavi na mreži X kazali da je sudija za prekršaje kaznio S.G. sa 60 dana zatvora.

U Budvi je nedavno lišen slobode Bjelopoljac (33) nakon što je utvrđeno da je vozio pijan, jer je prethodno izazvao saobraćajnu nezgodu i prevrnuo “mercedes” kojim je upravljao. Vozač je zadobio lakše povrede, a odbio je ukazivanje pomoći od strane ekipe Hitne medicinske pomoći. Uhapšen je zbog vožnje sa 2,12 promila alkohola u krvi.

Sa druge strane zaliva Novljanin (34) je pred Sudom za prekršaje u Budvi osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 21 dana.

“Njemu je sutkinja odjeljenja u Kotoru Ivana Vukasović izrekla kaznu jer je u hitnom postupku dokazano da je prethodne večeri upravijao vozilom po dejstvom alkohola u organizmu u količini od 2,5 promila, pri čemu je prekršaj napravio za vrijeme trajanja ranije izrečene zaštitne mjere zabrane upravijanja vozilima”, saopštio je predsjednik Suda za prekršaje u Budvi Marko Đukanović.

Tokom prošlog vikenda je na teritoriji cijele države uhapšeno 80 vozača i evidentirano 76 saobraćajnih nezgoda u kojima je jedna osoba smrtno stradala. Kako je saopšteno, izdat je 1.481 prekršajni nalog, podnijeto 170 prekršajnih prijava i privremeno oduzeto 15 pari registarskih oznaka.

“Od ukupnog broja lica lišenih slobode, 50 vozača je lišeno slobode zbog vožnje pod dejstvom alkohola u organizmu, 10 vozača zbog vožnje pod dejstvom opojnih droga i 20 vozača zbog počinjenih drugih težih prekršaja iz oblasti Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima”, navodi se u saopštenju UP.

Nedavno doneseni  Zakon o bezbjednosti saobraćaja je jedan od najstrožijih u Evropi. Posebno su propisane kazne za mlade vozače i početnike. Ukoliko u organizmu tokom vožnje ima samo jedan promil alkohola crnogorska saobraćajna policija vozača može kazniti sa 60 eura, odnosno do 200 eura ukoliko se radi o  mladom vozaču ili početniku. Za sve preko dva promila, kazna je zatvorska,  od 15 dana do dva mjeseca.

Međutim, zakon još nije doživio svoju punu primjenu. Najviše zbog slabih kapaciteta saobraćajne policije u ljudstvu, opremi, vozilima i resursima. Često nemaju ni za gorivo, a uglavnom se „štekaju“ na opštepoznatim lokacijama. Posao im značajno otežavaju društvene mreže, aplikacije za praćenje radara. Odnedavno i najpopularnija aplikacija za puteve – Google Maps ima mogućnost praćenja patrola.

Direktor Alfa centra Crne Gore Miloš Perović kaže da je u poslednjje tri godine stanje u bezbjednosti saobraćaja u Crnoj Gori alarmantno i  neuređeno. Nedovoljna i selektivna primjena zakonskih mjera,  preklapanje nadležnosti, izbjegavanje odgovornosti, i sa druge strane veoma nizak stepen saobraćajne kulture kod učesnika u saobraćaju.

„Sve ovo stavlja Crnu Goru u nezavidan položaj da je ovdje stanje u bezbjednosti saobraćaja praktično i najgore u Evropi“, kazao je Perović.

On objašnjava da je prvi glavni rizik u saobraćaju brza vožnja, dok je alkohol na drugom mjestu. Kaže da u poslednje vrijeme Uprava policije zaista djeluje preventivno i represivno što se može vidjeti i po naslovima u medijima.

„Vidimo koliki je to prije svega procent mladih ljudi koji nakon testiranja imaju pozitivan test na psihoaktivne supstance“, kazao je Perović

Javni rizik u saobraćaju se stastički mjeri brojem stradalih na prema milion stanovnika. Prosječan rizik je pet , a u Crnoj Gori je 12. Što znači da je u Crnoj Gori dva puta veća šansa da se dogodi saobraćajna nezgoda nego u većini zemalja svijeta. Kada to uporedimo sa zemljama Skandinavije gdje je rizik od 1 do 2, ispada da je Crna Gora šest puta rizičnija zemlja u saobraćaju od Švedske.

Od početka godine poginulo je 28 osoba u saobraćaju, dok ih je skoro polovina, njih 12, poginula samo u junu, kada počinje turistička sezona. Podaci koji su dostavljeni Portalu Onogošt iz nikšićke policije pokazuju da je tokom 2024. godine zbog prekoračenja brzine i vožnje pod dejstvom alkohola i droga sankcinisano ukupno 9.745 vozača. To bi u konačnom skoru značilo da je policija dnevno pisala 26,6 kazni.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji treći uzročnik smrti kod muškaraca od 18 do 40 godina je greška u saobraćaju.

 

Kćerka Radoja Zvicera divljala u saobraćaju

Kćerka vođe kavačkog klana Radoja Zvicera, Iva Zvicer (18), lišena je slobode ove sedmice u kotorskom naselju Pržice. Kako je saopšteno iz Uprave policije, ona je vozila brzinom od 124 kilometara na čas na dijelu puta gdje je maksimalna dozvoljena brzina ograničena na 50 kilometara na čas.

Iva Zvicer kažnjena je na sudu novčanom kaznom od 175 eura, mjerom zabrane upravljanja vozilom B kategorije u trajanju od 60 dana i dva kaznena boda.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

MIOČKI KATUN U GORNJEM VUČJU: Mali katun, velike nevolje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Miočkom katunu stočari se suočavaju s alarmantnim problemima: nedostatkom vode, teško prohodnim putem i nemogućnošću dopreme hrane za stoku. Uprkos više obraćanja lokalnoj i državnoj vlasti tokom sedam godina, rješenja za njih još nema

 

Velike nevolje stočara na Miočkom katunu na Gornjem Vučju čelnici kolašinske opštine zanemaruju zbog “malog broja stočara”. Na tom katunu ovih dana je, međutim, preko 200 ovaca i nekoliko desetina govedi koji nemaju vodu, a do planine nema ni prohodnog puta kako bi se za telad i svinje dopremila hrana. Nema ni mogućnosti da do koliba stignu kola Hitne pomoći. „Tako je već sedam godina”, pričaju stočari ovog kraja za Monitor.

Svega tri domaćinstva su ove godine izdigla na Miočki katun, ali, tvrde, da to što ih nije više ne smije biti razlog za diskriminaciju kad se planiraju radovi na putnoj infrastrukturi. Bar dva mjeseca ranije nego što je običaj, spremaju se za povratak u moračka sela, jer za sada drugog rješenja nema. Pisali su tokom minulih sedam godina svim predsjednicima Opštine, a nedavno i premijeru.

“Ne čekamo više ništa, jer je jasno da je ovog ljeta niko neće naći način da nas pomogne. Nema više načina da za stoku obezbijedimo ni vodu ni hranu. Do nas ne može osim pješke. Zbog toga se spremamo da zadignemo, onako kako smo i izdigli, kao u 18. vijeku. Stvari na konja, a stoku pred sobom. Ne znam kako bih nazvao ovo što nam se radi i kako iko više može govoriti da brine o poljoprivredi. Neka prebroje koliko je ovaca na području kolašinske opštine, ovdje ih je preko 200, a lokalna vlast ne haje što će da pocrkaju od žeđi”, kaže za  Monitor jedan od stočara sa Gornjeg Vučja.

Na makadamskom putu od Dubravice, zaseoka Mioške, do planine, kažu stočari, građevinsku mašinu nijesu vidjeli odavno, uprkos brojnim obraćanjima nadležnima na lokalnom nivou. Objašnjavaju da je ranije, kada je put bio u boljem stanju, nedostajuće količine vode obezbjeđivala kolašinska Služba zaštite.

“Ranije su nam iz Opštine odgovorili da nemaju adekvatnu mehanizaciju da nam izvrše čišćenje. Došli smo u situaciju da ne možemo da doturimo hranu za stoku koja se nalazi na katunu. Predsjednik opštine Kolašin ne konstatuje naše zahtjeve. Pored muke koju imamo da bi izdigli na Miočki katun i sačuvali stočni fond, ovih dana smo ostali bez vode za stoku i za nas”, napisali su stočari Miočkog katuna premijeru Milojku Spajiću u julu ove godine.

Premijera su obavijestili i da je na katunu osoba sa ozbiljnim zdravstvenim teškoćama, kojoj treba dostaviti lijekove. Podsjetili su i da se trenutno “do mnogih kolašinskih katuna s mnogo manjim stočnim fondom stiže asfaltnim putem”. Traže prohodan put za teretna vozila.

“Imamo saznanja da će pored svih ponižavanja što nam priređuju nadležni iz opštine Kolašin ove godine tek kasnije, tokom jeseni, poslati mašine ka katunu. Tada nam put neće biti potreban, a do narednog izdiga sasvim sigurno saobraćajnica će biti u istom stanju kao sada ”, kažu stočari.

U katunu su i starije osobe. Nedavno je jednoj starici pozlilo, pa je u vrlo lošem stanju više kilometara trebalo da pješači da bi stigla do kolašinskog Doma zdravlja. Na Miočkom katunu razumiju da, kako kažu, “izdigom na planinu uz takve uslove rizikuju ponekad i živote i ugrožavaju stoku”.

„Bilo bi nam dovoljno da neko iz opštine bar jednom dođe i vidi kako ovdje živimo i radimo. Da osjeti kako je podnositi ovakve uslove,  bez vode, struje, prohodnog puta i mogućnosti da dopremimo hranu za stoku. Da vidi kako stariji ljudi i bolesni riskiraju živote da bi došli do osnovnih potrepština, dok stoka pati od žeđi i gladi. Možda bi tada shvatili koliko je hitno da nam pomognu i počnu rješavati probleme koje već godinama upozoravamo, “ kažu.

Lokalnu i državnu vlast podsjećaju da su tradicionalni katuni ionako ugroženi, a stočari, naročito mlađi, nemaju nikakvu motivaciju da svoj život vežu za selo.

U kolašinskoj Opštini nije bilo moguće dobiti zvaničnu informaciju o tome da li će i kada mehanizacija krenuti ka Gornjem Vučju. Nezvanično objašnjavaju da su prioritet katuni i zaseoci sa više domaćinstava. Nije bilo odgovora ni na pitanje Monitora da li su nadležni procijenili u kakvom je stanju put ka Miočkom katunu i koliko je novca potrebno da se obezbijedi prohodnost.

Umjesto odgovora, iz lokalne uprave su podsjetili na ulaganja u poljoprivredu i putnu infrastrukturu na području kolašinske opštine. Za sanaciju opštinskih puteva ove godine predviđeno je oko 1,7 miliona eura. Prema nedavno raspisanom tenderu traži se izvođač i za radove vrijedne preko milion eura na sanaciji i adaptaciji gradskih i prigradskih ulica i lokalnih i nekategorisanih puteva: Skrbuša-Rečine, Vranještica, Osreci-Ljuta, Lipovo, Trebaljevo, Bašanje Brdo, Cerovica, Javorje, Prekobrđe, Bojići…Iz kolašinske opštine podsjećaju i da je iz loklanog budžeta  ove godine za realizaciju Programa podsticajnih mjera u poljoprivredi opredijeljeno 140.000 eura. Prema posljednjim zvaničnim podacima, na području kolašinske opštine je svega oko 5.000 ovaca i nekoliko stotina govedi.

Stočari na sve malobojnijim kolašinskim katunima odavno se suočavaju  sa sve većim problemima koji ugrožavaju njihov način života i tradicionalno stočarstvo. Nedostatak struje i vode, teško prohodni putevi, ali i pritisak hipergradnje u okolnim područjima dodatno otežavaju održavanje stočnog fonda. Te teškoće ne samo da ugrožavaju egzistenciju stočara, već i dovode u pitanje opstanak tradicionalnih katuna i čuvanje kulturne baštine povezane s planinskim stočarstvom. S druge strane često izostaje adekvtana reakcija vlasti. Primjer je Miočki katun.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo