Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kraj farse oko autoputa

Objavljeno prije

na

Ministar saobraćaja, pomorstva i telekomunikacija Andrija Lompar konačno je odahnuo. Jer, nešto će se od mora pa do granice sa Srbijom ipak graditi. Lijepo bi bilo, kada bi to bio autoput, ali može i brza cesta, pa i magistrala. No, od od crnogorske Vlade, ni to više ne zavisi. Sve je u rukama Brisela. Konsultant Evropske investicione banke (EIB) će procijeniti da li će se, kada i što graditi. LAŽI: Na taj način okončana je gotovo decenijska farsa oko izgradnje autoceste Bar-Boljare, koja je trebalo da poveže jug i sjever zemlje, da ,,udahne novu snagu i podstakne ravnomjeran regionalni razvoj”.

,,Koliko god bio skup, svaka odgovorna vlada bi morala ući u njegovu realizaciju”, poručio je s prezentacije tog projekta u Londonu prije tri godine tadašnji premijer Milo Đukanović.

Šanse za otpočinjanje tog ,,posla stoljeća” u Crnoj Gori propuštene su nekoliko godina ranije. Evropske institucije su već 2004. godine završile ucrtavanje evropskih koridora, na kojem nije bilo onog od Bara preko Boljara pa dalje do Beograda. U tom je periodu u vladi su procjenjujući da bi se time samo ojačala državna zajednica sa Srbijom, bili protiv izgradnje ovog autoputa. Ništa konkretno nijesu učinili ni oni koji su glasače na sjeveru, uoči svakih izbora redovno uvjeravali da će puta biti.

TENDER: Kada je Crna Gora postala suverena, ministru Andriji Lomparu se taj projekat dopao. Zalegao je iza ideje, pa je 2008. godine raspisan tender. Najavljivao je da će već naredne godine krenuti asfaltiranje prvih metara na planiranoj autocesti, radovao se što je tadašnji srpski ministar za kapitalne investicije Velimir Ilić put od Beograda do crnogorske granice svojevoljno proglasio za prioritet , ali su pregovori s učesnicima na tenderu redovno propadali. Prvo je čitava godina izgubljena s prvorangiranim, hrvatskim konzorcijumom pod vođstvom splitskog Konstruktora, koji je za čitav posao ponudio cijenu od 2,8 milijarde eura, ali nije mogao naći valjane bankarske garancije. Potom je gotovo isto toliko vremena potrošeno u pregovorima s grčko-izraelskim konzorcijumom Aktor-Šikun-Binui, koji je tvrdio da nema nikakvih problema da osigura sredstva za svoj projekat od 3,92 milijarde eura od kojih je učešće države bilo čak 2,8 milijardi. Naravno, da je i to propalo, para nije bilo, pa su se kao ,,spasioci” pojavili Kinezi. No, bila je to kratkotrajna nada.

PREDUZIMAČI: Posrnulom ,,crnogorskom ekonomskom čudu” i domaćim bankama i tajkunima, pa i mnogim biznismenima, koji su ranije kupovali zemljište na zamišljenoj trasi autoputa je kao vazduh trebao ovaj posao upravo u trenutku kada je kriza počela da melje i njih i našu zemlju. Ali, strane banke, koje nadaleko mogu namirisati dobar profit, bježale su od ovog posla.. Ekonomski analitičar, profesor Milenko Popović govorio je da će ta ogromna investicija ipak imati mali efekat na crnogorsku privredu. „Prosto zato što mi nemamo ni građevinsku operativu, ni industriju građevinskog materijala, ni radnike za niskogradnju, preko čega bi se ti anticiklični efekti ostvarili. Sve to je rezultat okolnosti da u minuloj dekadi nijesmo imali ni strategiju razvoja ni odgovarajuću aktivnu politiku razvoja građevinskog kompleksa. Ovim projektom bi se jedino, zbog povećanja uvoza, znatno bolje punio budžet, a bogami i neki naši ‘preduzimači’ čije ‘gusjenice’, koliko znam, već u potaji čekaju početak radova”, kazao je u februaru prošle godine u intervjuu za naš list Popović.

SIMULACIJE: U čitavom ovom periodu vlast je uporno odbijala prijedloge eksperata, i što je još čudnije, evropskih institucija, bez kojih, sada im je valjda konačno jasno, ne može doći do realizacije nikakvih velikih planova. U novembru prošle godine i tadašnji vicepremijer Igor Lukšić odbacio je sugestije EIB, dok je njegov šef Milo Đukanović govorio da će ,,ukoliko ta finansijska institucija odbije da preuzme svoj dio odgovornosti, Crna Gora razmišljati o alternativnim modelima finansiranja”. ,,Problematično je što bi izlazak u susret njihovim eventualnim interesovanjima ili zahtjevima podrazumijevao znatno prolongiranje cijelog postupka, što nijesam siguran da u ovom trenutku možemo priuštiti”, rekao je Lukšić. To će, kada više nema nikakvog izlaza niti alternative, morati da priušti deset mjeseci kasnije. Kompjuterska simulacija, jedino što nam je ostalo od tog projekta, neće biti karta za obnovu mandata aktuelnom premijeru. Moraće da traži nešto drugo. Jer, sigurno je da u narednih sedam godina neće biti nijedne trase autoputa kroz našu zemlju.

KRAH: Jedan od najvećih kritičara Vladinog pristupa tom poslu u čitavom ovom periodu bio je stručnjak za transportnu politiku Emin Duraković. ,,Sada je i praktično krahirala ta politika bez vizije, koja nas će nas na kraju, možda ostaviti i bez autoputa, a za koju niko nije snosio odgovornost “, kaže Duraković za Monitor. On ističe da Crna Gora nipošto ne smije da odustane od autoputa Bar-Boljare i da stalno treba da lobira za taj projekat. ,,Ukoliko se ne mogu obezbjediti sredstva za pun profil autoputa, onda neka se bar gradi brza cesta (2+2 trake). Valjda će se bar za to naći novac”, ističe on i zaključuje da se u narednom periodu sva pažnja mora usredsrediti na razvoj postojeće drumske infrastrukture, odnosno na uklanjanje niza kritičnih ,,crnih tačaka” na crnogorskim drumovima.

Autoput, Telekom i dužničko ropstvo

Da crnogorska vlast nije ozbiljno prišla ideji izgradnje autoputa viđelo se nakon što je proćerdala sav novac od prodaje Telekoma početkom 2005. godine. A građane je ranije bjesomučno uvjeravala da će upravo od tih sredstava krenuti autoput prema sjeveru. Pare su potrošene, a Crna Gora će još dugo ostati jedina zemlja u Evropi bez ijednog kilometra autoputa. Međunarodne finansijske institucije i ekonomski eksperti upozoravali su da bi tvrdoglavim insistiranjem na svom modelu gradnje, koji se većinom temeljio na izdvajanju novca iz budžeta u narednih 30 godina, Crna Gora mogla upasti u dužničko ropstvo.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo