Povežite se sa nama

Izdvojeno

KRISTINA STANIŠIĆ, SLIKARKA IZ BARA: Pučina slika

Objavljeno prije

na

Ribolov i život uz more obilježili su Kristinu Stanišić   i njenu umjetnost „Hladno je, a ja onako majušna hoću sa ocem na more”, sjeća se. Nosi te slike i prenosi ih na svoja slikarska platna, sklupturu, fotografiju i zvuk. Motiv talasa, rakova, korala, jedrilica, morske pučine, sve to  ”vuče se ” kroz cijelu  priču njenog umjetničkog rada. „ More je način života, velika sveprisutnost”, kaže. Eksperimentisanje  je ključni aspekt njenog stvaralaštva

 

I ovog ljeta je ovdje. U  Baru, mjestu gdje je rodjena 1999. godine  uz more kojem pripada svim svojim bićem. Odrasla je u Mišićima, kod Čanja, u porodici starosjedioca koji su i osnovali ovo mjesto. Ribolov i život uz more, povezanost i povjerenje u tu veliku vodu, koja je bila i jeste izvor života, ali i prihoda, obilježili su Kristinu Stanišić   i njenu umjetnost.Sa ovih obala ponijela je i šumove i talase, ali i slike onih morskih bića uhvaćenih u ribarske mreže.Ona sjećanja na radoznalo djetinjstvo i vrijeme kad je u rana svitanja sa ocem  te mreže bacala.

„Hladno je, a ja onako majušna hoću sa njim na more”, sjeća se Kristina.Nosi te slike i prenosi ih danas na svoja slikarska platna, sklupturu, fotografiju i zvuk. Motiv talasa, rakova, korala, jedrilica, morske pučine, sve to  ”vuče se ” kroz cijelu  priču njenog umjetničkog rada. „ More je način života, velika sveprisutnost. Dovoljno je da ga pogledam i da se osjećam da sam kući”.

Osnovnu školu  Kekec Kristina Stanišić završila je u Sutomoru, gimnaziju ” Niko Rolović” u Baru, a potom školovanje nastavila na osnovnim akademskim studijama na Fakultetu savremenih umjetnosti. U klasi profesora dr Djordja Stanojevića diplomirala je 2022. godine  u Beogradu i stekla zvanje diplomiranog likovnog umjetnika.

Uvijek marljiva i posvećena onome što radi, a radi mnogo i svestrano. Zavrsila je i muzičku školu, odsjek klavir, pjevala u horu  Antivari prvi sopran. Bavila se i danas se bavi klasičnim baletom. Oni koji je poznaju govorili su da je u svemu odlična. Njen indeks sa prosječnom ocjenom 9, 8 ilustracija je ovih tvrdnji.

Na njen slikarski rad, priča Kristina,  veliki uticaj imala je japanska grafika i umjetnik Hokusai,  umjetnost stare Kine. Uzori  su joj bili i  ekspresionisti i impresionisti, Van Gog,  Gogen, Sezan, Tuloz Lotrek, Lubarda… ” Nivo koji čovjek samo može poželjeti da postigne”, kaže mlada umjetnica, koja se,  napominje,  ” još traži ”.

Na studijama i od vrsnih profesora učila je kako da na najbolji način usmjeri svoj umjetnički izraz  u različitim tehnikama, slikanju, vajanju, grafici. Da na svojim akvarelima i uljima sačuva ”sjećanje na crnogorsko primorje kakvo je nekad bilo, a koje se izgubilo medju brojnim gradjevinama i masovnim turizmom”. Ili da, poigravajući se žicom, tematizuje svijet morske faune, predstavljajući stvorenja koje je vidjela i dodirivala u djetinjstvu. Morske životinje i pejzaži primorja, bilježi likovna kritika opisujući Kristinin rad, „ nisu samo  replike ili karikature, već su reimaginacije onoga što su one u samoj suštini.” Eksperimentisanje  je ključni aspekt njenog stvaralaštva, pa onda ne čudi da sa gipkih i blagih poteza četkom prelazi na modelovanje žice ili priprema instalaciju, na kojoj će predstaviti staru, porodičnu ribarsku mrežu…

Sporo se navikavala na asfalt srbijanske prijestonice. ” Bilo mi je neobično kad sam prije  pet godina otišla u Beograd”, kaže. Imala je 18 godina kada je stigla u veliki grad. „Moram da opravdam  povjerenje i novac koji su roditelji uložili“, mislila sam. Navikla se, stekla prijatelje i marljivo radila. Po završetku studija ostala je u Beogradu.  Danas radi kao konzervator i restaurator  galerije Arte . U početku kao volonter, a već nakon par mjeseci prepoznali su njenu volju za radom, ambiciju i stručnost i zaposlili je. Iako ima tek 23 godine, u biografiji  Kristine Stanišić upisano je nekoliko grupnih i tri samostalne izložbe. Prvo predstavljanje publici na drugoj godini studija, grupnom izložbom studenata Fakulteta savremenih umjetnosti u prostorijama galerije univerzitetske biblioteke Svetozar Marković  u Beogradu. Učestvovala je i na izložbi u sklopu projekta ” Vidim umjetnika! Slutim bolje  društvo održanoj u  umjetničkom paviljonu ULUCG u Podgorici, na izložbi  Beogradski festival mozaika  u Kući legata u Beogradu i u maloj galeriji ULUPUDS.Samostalno, prvi put izlagala je svoje radove 2022.godine  pod nazivom  Fantastični predeo u galeriji FSU i izložbom Dekonstrukcija sećanja.  Njen rad  Naftna bušotina  dio je stalne postavke na Maglian kampusu na Divčibarima. Kristina Stanišić aktivan je član i saradnik na projektima Centra za urbani razvoj, od kojih su mnogi internacionalni. Članica  je i organizacionog tima Bijenala mladih, koji  će se održati iduće godine u Beogradu

Čast i privilegiju, o kojoj, kaže naša sagovornica Kristina Stanišić, nije mogla ni da sanja, dobila je ove godine. U izložbenom prostoru Zavičajnog muzeja Bar  u okviru  Barskog ljetopisa, predstavljena je njena izložba More i snovi . Radovima ove mlade autorke okončan je likovni program 36- og. Ljetopisa. Istoričarka umjetnosti dr Anastazija Miranović predstavljajući Kristinu naglasila je, ” da će se ona za koju godinu opet naći ovdje, a mi ćemo biti ponosni što smo joj bili vjetar u ledja”.

Uljima na platnu nazvanima Veliki talas,  Pogled s pučine,  Oluja na moru,  Morsko dno…, Kristina Stanišić još jednom je pokazala da sa temom mora još nije gotova. U njenim radovima, kako primjećuje dr Miranović, ” more je ujedno sinonim prirode koja nas okružuje i prirode u nama”.

I kao što more ima svoje bure i bonace, tamne i nepristupačne dubine i iskričave, talasaste, pjenušave obale, ima ih i ljudska psiha.

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

FOKUS

MJESEC DO POPISA: Priprema, pozor, prebrojavanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Više od 80 pitanja neći će se u upitnicima skoro 4.000 popisivača kada krenu na svoj posao. Sve je izvjesnije da će to biti 1. novembra. Kao i da će ih mnogi dočekati kao nezvane goste. Uz malo truda i dobre volje koja nije pokazana, sve je moglo biti mnogo bolje. Umjesto vjerskog i nacionalnog prebrojavanja mogli smo imati pravi popis

 

Kako se približava termin održavanje Popisa stanovništva, domaćinstava  i stanova, sve JE više onih koji smatraju da ga treba – odložiti. Jedni predlažu na mjesec, drugi kažu do daljnjeg. Odnosno, dok se ne steknu uslovi, tenhički ali i politički, za njegovo nesmetano održavanje.

Iz Vlade insistiraju da se popis održi u terminu koji su oni zimus zacrtali svojom Uredbom. Dakle, od 1. do 15 novembra.

“Mislim da smo dovoljno uradili da ne postoji ni teoretska šansa da bilo kome na pamet padne da pokuša da omete ovaj proces”, rekao je ministar finansija Aleksandar Damjanović na sjednici Vlade sredinom septembra, priznajući da u Monstatu (državna statistika radi pod ingerencijom Ministarstva finasija) još nijesu završene sve pripremne radnje neophodne za nesmetano i tačno sprovođenje popisa.

Potom je i premijer Dritan Abazović, pritvrdio da do odlaganja popisa neće doći. “To se neće desiti. Ne pravimo od toga bauk. Od 1. do 15. novembra je popis i to je to.” Konačno i iz Monstata je saopšteno da trenutno nema zakonskih mogućnosti za odlaganje popisa.

Za neupućene, državni statističari su samo konstatovali da Crna Gora trenutno nema funkcionalnu zakonodavnu vlast (parlament) koja bi mogla da stavi van snage ili izmijeni prošle godine osvojeni Zakon o popisu. Istovremeno su potvrdili  sumnje da oni za popis još nijesu spremni. Na zvaničnom sajtu Monstata, u dijelu koji se odnosi na predstojeći popis i danas (četvrtak 28. septembar), stoji informacija:  “Završena je priprema upitnika, dok je u finalnoj fazi priprema metodoloških i organizacionih uputstava za realizaciju popisa”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TRIDESET I DVIJE GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Oprema sa Ćilipa kao podsjećanje na zločin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukradena aerodromska oprema, kako najavljuje premijer, doći će pred tužilaštvo. Zbog ratnih zločina tokom opsade Dubrovnika tužilaštvo u Crnoj Gori još nije pokrenulo nijedan krivični postupak

 

Predsjednik Vlade Dritan Abazović objavio je u utorak da je pronađena i evidentirana oprema koja je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992. Premijer-glasnik je obznanio da je oprema završila u tužilaštvu.

,,Nakon 30 godina, zahvaljujući rukovodstvu Aerodroma Crne Gore, prilikom popisa imovine ove državne kompanije, pronađena je i evidentirana oprema za koju se sumnja da je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992, najsramnije stranice crnogorske istorije koju je ispisalo tadašnje rukovodstvo”, napisao je Abazović na Fejsbuku. Dodao je da za razliku od prethodnih Vlada, ova ne bježi od prošlosti, već se sa njom suočava kako buduće generacije iste greške ne bi ponavljale.

Hrvatski mediji prenijeli su ovu izjavu uz podsjećanje da je ,,oprema koju su JNA i crnogorski rezervisti ukrali s Ćilipa jednim dijelom, kako se vjeruje, završila je u zračnoj luci Tivat, a većina u zračnim lukama u Beogradu, Nišu i Podgorici”. Ističu i da ,,vrijednost opreme koja je ukradena iz dubrovačke zračne luke, prema tvrdnjama nekadašnje uprave aerodroma Ćilipi iznosi 10 milijuna eura”.

Na Abazovićvo ,,otkriće” oglasila se bivša savjetnica direktora Aerodroma Biljana Knežević koja je objavila dokument kojim se podsjeća da je bivši direktor Ranko Bošković 2004. godine kolege u Hrvatskoj obavijestio da je oprema u Podgorici i Tivtu.

U dokumentu se navodi spisak sredstava od kojih su na aerodromu Tivat već tada neka bila rashodovana ili nisu bila u funkciji, dok su korišteni elevator, troje samohodnih stepenica, servisno i vatrogasno vozilo… Na aerodromu Podgorica sva sredstva sa Ćilipa, te 2004, bila su van funkcije ili su rashodovana.

Vlada i premijer o ovome kao da ništa ne znaju iako je ovo prvi pisani  dokument kojim se priznaje da je dubrovački aerodrom opljačkan i da je dio opreme završio u Crnoj Gori. Značajan, jer je prethodna vlast, na čelu sa DPS-om, sve činjela da nametne kolektivnu amneziju na ovaj dio nečasne istorije u kojoj su njeni čelnici igrali vodeće uloge.

Epopeja o vraćanju imovine sa aerodroma Ćilipi traje duže od dvije decenije. Rukovodstvo dubrovačkog aerodroma  je prvo od JAT-a, koji je bio vlasnik svih aerodroma u bivšoj Jugoslaviji, tražilo povrat svoje imovine. Kada je 2003. formirano preduzeće Aerodromi Crne Gore prepiska je nastavljena sa rukovodstvom kompanije koja gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

POSLIJE NAPADA NA POLICIJU I KRVOPROLIĆA NA KOSOVU: Teški  izazovi za Beograd i Prištinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u kosovskom selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave i krvoprolića  Nakon uspostavljanja kontole, kosovska policija je u manastiru Svetog Arhiđakona Stefana  pronašla  ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Predsjednik Srbije  Vučić je odbacio „insinuacije da iza incidenta stoji Srbija“  i rekao  da se te uniforme i oružje „mogu svuda nabaviti“

 

U ranim jutarnjim satima u nedjelju 24. septembra u kosovskom selu Banjska,  dobro naoružana paramilitarna jedinica je blokirala most sa dvoje oklopljenih vozila. Kada je stigla patrola kosovske policije da izvidi situaciju otvorena je vatra na njih. Policija je uzvratila vatru i pozvala pojačanje. Kasnije su paramilitarci upali u obližnji manastir Svetog Arhiđakona Stefana iz 14. vijeka odakle su nastavili sukob sa policijom do kasnijeg izvlačenja preko obližnjeg brda i šume i povukli se u Srbiju. Nakon što je policija ušla u manastir pronašla je ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Među zaplijenjenim oružjem su i ručni raketni bacači, granate, eksploziv i ostala oprema koja je dovoljna, prema riječima kosovske policije, za jedinicu od 100 ljudi.

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave  i krvoprolića.

Prva reakcija srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića prošle nedjelje, nakon informacija o pogibiji jednog i ranjavanju dvojice kosovskih policajaca je za mnoge upućene bila u najmanju ruku čudnovata. Vučićev nastup nije pratila uobičajena teatralnost i samouvjerenost priznavši da je njegovoj administraciji trebalo „mnogo vremena da ispitamo šta se dogodilo, šta se zbivalo jutros, tokom popodneva“. Štaviše, predsjednik je odavao dojam da i dalje nema sve informacije na raspolaganju što je odmah protumačeno kao previd, slučajni ili namjerni, srbijanskih službi. Ipak u svom prvom obraćanju naciji Vučić je zadržao političku prisebnost i osudio ubistvo policajca uz standardnu generičnu konstataciju da je kosovski premijer Albin Kurti „glavni organizator haosa na Kosovu i Metohiji… koji želi rat i skukobe“ navevši broj od 62 akcije policije na pretežno srpskom sjeveru zemlje. Od toga su navodno 56 bile „etnički motivisane“. Međutim, indikativno je da Vučić nije optužio Kurtija za izazivanje krvoprolića na noć između subote i njedjelje. Vučić je dodao i da su „trojica Srba stradala  sa KiM, dvojica od snajperske vatre sa velike udaljenosti, nepotrebno, dvojica su teško ranjena i pretpostavlja se da je četvrto lice stradalo“. Da je i četvrti napadač na policiju preminuo je bila novost je su do tada kosovske službe raspolagale informacijama da su trojica napadača likvidirani u razmjeni vatre. Četvrti je bio zapravo ranjen i kasnije izdahnuo u bolnici u Novom Pazaru u koju je, prema informacijama nezavisnih medija, dopremljeno 6 ranjenih iz istog sukoba. Vučić je opravdao i upad u manastir rekavši da je „naoružana grupa Srba došla do manastira Banjska jer su imali dvojicu povređenih mladića i da su želeli da im pruže pomoć“. Istakao je da crkva „ni na koji način nije bila umešana u incident“. Ubrzo nakon toga Vučićevi mediji u zemlji i regionu su počeli pričati o Srbima koji su se morali organizovati da bi se odupreli „teroru takozvane policije Kosova“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo