DRUŠTVO
Malo u otpad, više u džepove
Objavljeno prije
17 godinana
Objavio:
Monitor online
Bivša Fabrika celuloze i papira u Beranama otišla je svojevremeno u otpad po odluci rukovodstva AB revolucije, iako je samo u magacinima tog socijalističkog giganta bilo opreme i rezervnih dijelova u vrijednosti koja bi se danas mogla izraziti sa makar deset miliona eura. Zvuči nevjerovatno, ali u otpad su, prema riječima nekadašnjih radnika, otišli čitavi pogoni koji su sa sigurnošću mogli da nastave da rade nezavisno od ugašenog giganta.
,,Tako je, recimo, kao otpad završila i kompletna fabrika za proizvodnju kreča koja je radila za potrebe ove kompanije, ali je sigurno mogla da radi i samostalno”, priča za Monitor posljednji direktor ove fabrike, prije privatizacije i konačne propasti, Milić Joksimović.
On kaže da je pod velom tajne i mraka nestao i pogon za održavanje, koji je takođe mogao da nastavi da pruža usluge i da radi nezavisno od Fabrike celuloze.
,,Sve iz tog pogona je pokradeno”, tvrdi Joksimović. On smatra, međutim, da danas nema smisla prozivati bilo koga zbog toga što se događalo prije dvije decenije, ali da ne treba zaboraviti kako je propadanjem i pljačkom, u kombinaciji sa neznanjem, nestala velika šansa za razvoj Berana.
,,Zatvaranje je bruka onih koji su to učinili. Ova fabrika je bila praktično nezadužena u odnosu na druge slične kompanije u Crnoj Gori koje su opstale do danas. Ali kada je već učinjeno, prosto mi nije jasno zašto zatvaranjem Fabrike celuloze i papira nije izvršena segmentacija, pa da pojedini dijelovi tog giganta ostanu da rade sami za sebe”, priča Joksimović.
U staro gvožđe, kaže, koliko je njemu poznato, nije otišla jedino Fabrika za proizvodnju tapeta i papirne ambalaže, koja je data podgoričkom Kombinatu aluminijuma i čije su mašine i dalje konzervirane u Beranama.
,,Zašto se ta fabrike ne pokrene u eri kada se izbacuje plastika i najlon, i kada bi sigurno našla svoje mjesto na tržištu proizvoda za pakovanje, odnosno ambalaže od papira”, pita se ovaj inženjer.
On se sa sjetom i nevjericom prisjeća vremena kada je fabrika radila i magacinskih pogona u koje je imao prilike da ulazi.
,,Jednom prilikom konstatovano je popisom da nedostaje pet kamiona marke FAP. Zamislite, pet kamiona. Kasnije je utvrđeno da su havarisani i rashodovani. Ali, to je bila tako moćna fabrika da je već sjutradan mogla da kupi sto pedeset novih kamiona. Nijesmo svjesni šta smo imali”, priča Joksimović.
Beranska Fabrika celuloze i papira, koja je svojevremeno zapošljavala preko dvije hiljade radnika, pravljena je početkom šezdesetih godina prošlog vijeka, a zatvorena je kao nerentabilna 1989. godine. Po preporuci komisije na čijem je čelu bio pokojni Risto Vukčević, odluku o zatvaranju ,,sa suzom u oku”, prisjećaju se novinari koji su tome prisustvovali, saopštio je mladi antibirokrata Momir Bulatović. Neznaveni radnici su sa pjesmom otišli na biro rada sa kojeg se nikada nijesu vratili u fabričke hale.
Da apsurd bude veći, neposredno prije zatvaranja urađen je jedan skupi remont, a kanadski stručnjaci su ocijenili da bi ona mogla da radi uz optimalan broj zaposlenih koji ne bi prelazio preko 800 radnika. Zatvorena je takođe i nakon što je izvršena takozvana doinvesticija, ili, danas bi kazali, dokapitalizacija, u vrijednosti od preko pet miliona dolara. U trenutku kada je sve dovedeno do automatizacije.
,,Ta fabrika je bila ‘sveta krava’ i nije smjela da se dira. Kada se od njenih gubitaka oduzmu plate viška zaposlenih, dolazi se do zaključka da je ona zapravo uvijek bila rentabilna. Zato i danas tvrdim da je to bila neshvatljiva odluka. Sa njenim gašenjem uništen je veliki reprolanac i maltene kompletna industrija. Grad je u industrijskom pogledu vraćen na početak devetnaestog vijeka”, kaže Joksimović.
Oni koji su radili u Celulozi tvrde da je to bio ,,grad u malom”. Fabrika je imala svoj izvor energije, energanu od 14 megavata, koji takođe nije sačuvan. Magacini koji su bili prepuni razne skupocjene opreme, našli su se na udaru lopova, u opštem haosu i javašluku koji je zavladao. Zbog tih masovnih krađa svojevremeno je bilo i javnih prozivanja, ali niko nikada nije odgovarao.
Krajem devedesetih godina papirni blok je ponovo pokrenut, kada je formirana Fabrika papira Beranka. Ovu fabriku sa stotinu pedeset radnika, na ruševinama nekadašnjeg giganta, otvorio je u jeku jedne od predizbornih kampanja Milo Đukanović. Pobjednički, sa osmjehom na licu, nedugo nakon razlaza sa Bulatovićem. Premijer danas okreće glavu i ne interesuje ga privatizacija te nove kompanije iz 2004. godine koja je završena neslavno, kao uostalom i skoro sve privatizacije u Beranama.
Ono što je u ovoj priči bitno je to da se prema zapisniku jedne komisije, koja je kasnije radila popis, kao i izjavama radnika, najveći broj krađa i otuđivanja opreme dogodio upravo u vrijeme pokretanja Fabrike papira 1996. godine.
,,Od pet celuloznih pogona, samo je jedan – bjelaona, bio u dobrom stanju. U ostala četiri konstatovana su masovna otuđivanja skupocjenih motora i ostalih mašina. Stanje opreme u pogonima elektro filter, kaustika, kuhaona i lužni kotao je zaprepašćujuće, haotično i dugi niz godina uništavano neodgovornim i nedomaćinskim ponašanjem”, ostalo je zapisano u nalazu komisije koja je obišla samo celulozni blok.
Pojedini lokalni političari su svojevremeno upozoravali da je neko tada masovno snadbijevao privatne gatere i druge privatne pogone širom sjevera Crne Gore elektromotorima i drugom opremom koja je kradena iz Fabrike celuloze i papira, ali nije bilo nikavih reakcija.
Mnogi koji su radili u ovoj fabrici pričaju kako je ona zapravo sistematski bila na meti sitnijih i krupnijih lopova. Prepričava se u anegdotama kako su se i sami bivši radnici na razne načine dovijali i sa čuvarima nadmudrivali da iznesu iz kruga razne vrijedne predmete i opremu. Na kraju je ostalo samo željezo u raznim oblicima, bilo da su u pitanju metalne stepenice, cijevi ili mostovi u visokim i nekada nepreglednim halama. I to je nemilosrdno čupano i ,,očerupano” iz spojeva na zidovima. Celulozni blok sada izgleda kao da je pretrpio bombardovanje.
,,Jednom prilikom se digla čitava hajka na radnike koji su pravili bez dozvole mlinove za kafu, za lične potrebe. A kasnije su nestajali pod velom noći čitavi pogoni i niko nikada nije odgovarao. Kada je fabrika zatvorena jednom ‘preduzetniku’ je, primjera radi, ustupljeno možda i dvije hiljade metara skupocjenog bakarnog kabla, debljine ljudske ruke, navodno za elektrifikaciju katuna na planini. Suvišno je reći da je planina i danas u mraku, a da kabal nikada nije vraćen. Nemojte me pitati koliko je mogao da košta”, kaže naš sagovornik.
Mada su dimnjaci Fabrike celuloze i papira u Beranama i njene ruševne zidine danas spomenik socijalizma, bivši radnici ovog nekadašnjeg giganta ističu da ne treba zaboraviti da je upravo ova fabrika izgrađivala grad, odnosno da je sve značajnije u Beranama, pa i aerodrom, građeno za njene potrebe. Oni samo ne bi željeli da se zaboravi da je to, nažalost, bila prva socijalistička fabrika koja je zatvorena u Crnoj Gori, i da su oni bili prve ekonomske žrtve antibirokratske revolucije. Da se ne zaboravi i ko je zatvorio i nju i grad koji je vrlo brzo sa vrha pao na dno ljestvice razvijenosti.
Priča, reklo bi se, poznata. Moglo bi se kazati vrijeme društvene svojine – svačije i ničije, mada stvari nijesu baš tako crno-bijele. Onda je uslijedila privatizacija. Lopovi su dobili imena. I Fabrika papira Nova Beranka završava ovih dana u otpadu i starom gvožđu. Ovoga puta sve je jasno, ali opet niko da vikne ,,drž’te lopova”. Država se ne miješa, jer je navodno privatizacija obavljena iz stečaja. I sve prolazi mirno jer se dešava na sjeveru, u Beranama. Ko će ovdje da se pobuni kada je sve isegmentisano do te mjere da se radnički glas ne čuje dalje od Ribarevina. Nije to urađeno slučajno. Druge bi ptice pjevale da sada dvije hiljade radnika Celuloze samo podignu glavu.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
DRUŠTVO
VIŠI SUD POD PRIVREMENU ZABRANU RASPOLAGANJA STAVIO IMOVINU DAMIRA LEKIĆA: Advokatu blokirana imovina u sedam gradova
Objavljeno prije
2 danana
21 Novembra, 2026
Mjera je, kako piše u rješenju suda, određena zbog osnovane sumnje da je Lekić počinio krivično djelo pranje novca. Rješenjem je obuhvaćeno ukupno 14 nepokretnosti, u obimu prava svojine 1/1
Vrijedna imovina podgoričkog advokata Damira Lekića, kojeg Specijalno državno tužilaštvo (SDT) sumnjiči za pranje novca, privremeno je blokirana u sedam crnogorskih gradova. Stanovi, kuće, zemljište, pašnjaci i šume našli su se pod zabranom raspolaganja, nekoliko mjeseci nakon što je Lekić uhapšen na graničnom prelazu Dobrakovo, gdje je u njegovom automobilu pronađeno 90.000 eura.
Advokat tvrdi da je riječ o zakonito stečenom novcu njega i njegove porodice, kao i da je sudu i tužilaštvu dostavio obimnu dokumentaciju kojom, prema njegovim riječima, dokazuje porijeklo novca kojim su kupovane nekretnine.
Privremenu mjeru obezbjeđenja odredio je sudija za istragu Višeg suda u Podgorici Goran Šćepanović, na prijedlog SDT-a od 1. septembra ove godine. Mjera je, kako piše u rješenju, određena zbog osnovane sumnje da je Lekić počinio krivično djelo pranje novca. Rješenjem je obuhvaćeno ukupno 14 upisa nepokretnosti, u obimu prava svojine 1/1, a zabrana raspolaganja odnosi se na nekretnine u Budvi, Herceg Novom, Kolašinu, Podgorici, Tivtu, Ulcinju i na Žabljaku.
Lekić je, u reagovanju koje je dostavio Monitoru, a koje se odnosi na odluku Višeg suda, ocijenio da je blokada imovine neosnovana i nezakonita, tvrdeći da je sudiji za istragu i SDT-u prethodno dostavio obimnu dokumentaciju o porijeklu novca kojim su nekretnine kupljene. Naveo je da je sudu predao dva pisana izjašnjenja i podnesak sa više od stotinu strana, uz dokumentaciju prikupljenu u devet registratora, koja, kako tvrdi, sadrži podatke o sticanju i kretanju njegovog novca, ali i prihoda njegovih roditelja.
„Nakon što sam sudu i državnom tužiocu dostavio ova pisana izjašnjenja i podnesak sa ovolikom količinom dokaza iz kojih nesumnjivo proizilazi zakonitost i porijeklo predmetnog novca, bio sam potpuno rasterećen“, naveo je Lekić. Prema njegovim riječima, dostavljeni dokazi ne odnose se samo na 90.000 eura pronađenih u automobilu, već i na novac kojim su kupovane nekretnine obuhvaćene privremenom mjerom. Tvrdi da dokumentacija pokazuje čak i zakonito porijeklo veće količine novca od one koja je pronađena na Dobrakovu.
Posebno je osporio način na koji je tužilaštvo, kako tvrdi, utvrđivalo nesrazmjeru između njegovih prihoda i vrijednosti imovine. Smatra da su njegovi zakoniti neto prihodi, evidentirani kod Poreske uprave, pogrešno predstavljeni, jer prilikom procjene imovine nijesu uzeti u obzir i prihodi članova porodice koji su učestvovali u njenom sticanju.
Prema njegovom reagovanju, u kupovini nekretnina učestvovali su i njegovi roditelji, otac dugogodišnji pravnik, bivši advokat i notar, koji ponovo obavlja advokatsku djelatnost, i majka, dugogodišnja ljekarka, pedijatar i neonatolog. Lekić tvrdi da su i njihovi prihodi bili zakoniti i da je dokumentaciju o porijeklu tog novca takođe dostavio nadležnim organima.
Naveo je i da je tužilac tokom postupka saslušao prodavce nekretnina iz kupoprodajnih ugovora, koji su, prema njegovim tvrdnjama, potvrdili njegovu odbranu i sadržinu ugovora. Zbog toga smatra da nije bilo osnova da se sva imovina dovede u vezu sa navodnom kriminalnom djelatnošću.
„Ni ja ni moja porodica ne bavimo se kriminalom, niti na taj način zarađujemo i pribavljamo novac“, poručio je Lekić, osporavajući sumnje da je imovina sticana novcem iz kriminalnih aktivnosti.
Posebno ogorčenje izrazio je zbog činjenice da je sudija za istragu, kako tvrdi, prihvatio predlog SDT-a uprkos dokumentaciji koju je prethodno dostavio. U reagovanju je istakao da je među blokiranom imovinom i sjedište njegove advokatske kancelarije, što smatra posebno spornim.
Lekić cijeni da je finansijska istraga pokrenuta sa ciljem da se stvori pravni osnov za blokadu imovine njega i njegove porodice, a ne zbog postojanja stvarnih dokaza o pranju novca. Tvrdi i da su njihova imovina i prihodi predstavljeni kao rezultat kriminalne djelatnosti, iako, kako navodi, za svaku kupovinu postoje dokazi o porijeklu sredstava.
Osporava i samu naredbu o sprovođenju istrage, navodeći da u njenom činjeničnom opisu nije precizirano kojom kriminalnom djelatnošću je novac navodno pribavljen.
„Dakle, ni po naredbi donijetoj od strane SDT, kada se ima u vidu zakonska odredba Krivičnog zakonika Crne Gore koja definiše to krivično djelo, kao i važeća sudska praksa viših sudova, nema ovog krivičnog djela“, naveo je Lekić, ocjenjujući da postupak protiv njega nije ni trebalo pokretati.
Blokadi imovine prethodilo je Lekićevo hapšenje 13. avgusta na graničnom prelazu Dobrakovo, prilikom ulaska iz Srbije u Crnu Goru. Tokom kontrole njegovog automobila pronađena je gotovina koju nije prijavio prilikom prelaska granice. SDT je saopštilo da je uhapšen zbog sumnje na pranje novca u iznosu od 100.000 eura, dok je Lekić kasnije tvrdio da je u vozilu imao 90.000 eura.
U reagovanju je priznao da novac nije prijavio na granici, ali je objasnio da se radilo o ranije stečenim sredstvima, koja su, kako tvrdi, prethodno uredno prijavljena i na koja su izmirene sve zakonske obaveze. Novac je, prema njegovim riječima, bio namijenjen kupovini nekretnine do koje nije došlo.
„Istine radi, taj iznos je trebalo da bude prijavljen nadležnim državnim organima i tu je moja greška. Ali to svakako ne može predstavljati radnju izvršenja krivičnog djela koje mi je stavljeno na teret“, naveo je Lekić, dodajući da neprijavljivanje gotovine eventualno može predstavljati carinski prekršaj, ali ne i pranje novca.
Tvrdi da je još na graničnom prelazu tražio da mu omoguće da pokaže dokumentaciju o porijeklu novca, ali da policijski službenici i pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja to nijesu prihvatili. Prema njegovom objašnjenju, nakon višesatnog zadržavanja i saslušanja u SDT-u, detaljno je pojasnio porijeklo sredstava, a njegovu odbranu potvrdili su i roditelji i druga saslušana lica. Nakon saslušanja određeno mu je zadržavanje do 72 sata, ali je sudija za istragu odbio predlog tužilaštva za određivanje pritvora, pa je pušten da se brani sa slobode uz mjere nadzora – zabranu napuštanja boravišta i zabranu pristupa ili sastajanja sa određenim licima.
Lekić je osporio i postupanje nadležnih organa tokom istrage. Tvrdi da mu još nije uručeno rješenje o blokadi imovine, iako je za odluku saznao iz medija, kao i da pojedini raniji akti nijesu dostavljani njegovim braniocima. Naveo je da mu nije omogućen ni uvid i kopiranje spisa predmeta, uprkos zahtjevu koji je uputio tužilaštvu.
Postupanje policije, tužilaštva i suda ocijenio je kao hajku i pritisak na njega i njegovu porodicu, dovodeći ga u vezu i sa svojim advokatskim radom. „Ne moram posebno naglašavati da je ovo još jedan u nizu jako ružnih načina pritiska, ućutkivanja i obračuna sa advokatom koji u skladu sa zakonom, savjesno i revnosno radi svoj posao i brani i zastupa interese svojih klijenata u postupcima“, naveo je Lekić u reagovanju.
Osim istrage zbog novca pronađenog na granici, Lekić se u septembru našao u fokusu javnosti i zbog oružja koje je posjedovao. Uprava policije saopštila je da mu je 15. septembra oduzeto osam komada kratkocijevnog vatrenog oružja marke Glock, pripadajuća municija i oružni listovi. Prethodno je MUP donijelo rješenje kojim je utvrđeno da više ne ispunjava zakonske uslove za posjedovanje oružja, uz obrazloženje da bi ono moglo biti zloupotrijebljeno, imajući u vidu ranije evidentirane prekršaje Zakona o javnom redu i miru.
Lekić je osporio i tu odluku, tvrdeći da je oružje dobrovoljno predao policiji, postupajući po rješenju MUP-a, te da ne postoje bezbjednosne smetnje koje bi opravdale njegovo oduzimanje. U žalbi je naveo da su raniji prekršajni postupci uglavnom završeni oslobađajućim odlukama ili obustavom, kao i da su mu tokom 2022. i 2023. godine izdavane dozvole za držanje i nošenje oružja.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
DRUŠTVO
SVEČANOST U SPLENDIDU: Političke veze, unaprijed odabrana lokacija i javni novac
Objavljeno prije
2 danana
21 Novembra, 2026
Posao organizacije svečane sjednice Skupštine Opštine Budva, koktela i ručka za najmanje 350 zvanica u vrijednosti od 25.000 eura Opština je dodijelila hotelu Splendid, prije isteka postupka javne nabavke i odabira najpovoljnijeg ponuđača. To se saznalo zahvaljujući tome što su iz Kabineta predsjednika Jovanovića zvanicama upućene pozivnice za svečani događaj 12. novembra, dok je ponovljeni postupak javne nabavke bio još u toku
Opština Budva je na drugom ponovljenom tenderu izabrala ponudu kompanije Montenegro Stars Hotels Group da u njihovom luksuznom hotelu u Bečićima u nedjelju, 22. novembra, organizuje svečanu sjednicu Skupštine opštine povodom proslave dana oslobođenja Opštine Budva.
Mogao je to biti nastavak uobičajene prakse vlasti u Budvi da dan Opštine proslavljaju na gala svečanostima organizovanim u poznatim hotelima na budvanskoj rivijeri. No upravi grada, odnosno predsjedniku Nikoli Jovanoviću, desio se o maler u vidu loše izvedene procedure oko odabira lokacije, koja je objelodanila ustaljenu praksu po kojoj su javne nabavke samo formalnost za unaprijed dogovorene poslovne aranžmane.
Posao organizacije svečane sjednice Skupštine Opštine Budva, koktela i ručka za najmanje 350 zvanica u vrijednosti od 25.000 eura Opština je dodijelila hotelu Splendid, prije isteka postupka javne nabavke i odabira najpovoljnijeg ponuđača. To se saznalo zahvaljujući tome što su iz Kabineta predsjednika Jovanovića zvanicama upućene pozivnice za svečani događaj 12. novembra, dok je ponovljeni postupak javne nabavke bio još u toku.
Prvi javni poziv raspisan je 9. novembra na rok od tri dana na koji nije pristigla ni jedna ponuda. Opština je 12. novembra poništila taj postupak i istog dana raspisala novi, sa rokom za otvaranje ponuda 17. novembra.
Na pozivnicama poslatim 12. novembra, pet dana prije isteka roka za odabir ponuđača i zaključivanja ugovora, jasno je naznačen hotel Splendid kao mjesto održavanja glamurozne svečanosti koju plaćaju građani Budve.
Ovaj događaj jasno ukazuje na praksu kojom se javne nabavke sprovode suprotno Zakonu o javnim nabavkama, da predstavljaju farsu u postupcima u kojima je izvođač radova ili pružalac ugostiteljskih usluga unaprijed poznat.
Hotel Splendid je praktično proglašen pobjednikom javne nabavke prije isteka roka za otvaranje ponuda. Ovaj slučaj pokazuje način na koji se u Budvi upravlja javnim nabavkama, na odnos prema mogućoj konkurenciji i na netransparentnost u trošenju novca građana.
Pravo učešća bilo je ograničeno na hotele na teritoriji opštine, kategorizovane sa najmanje četiri zvjezdice, koji raspolažu kongresnom salom za 350 osoba sa adekvatnim ozvučenjem, VIP prostorijama, posebnim ulazima i parkingom za delegacije. Uz kratak rok za pripremu potencijalnih učesnika, ovi uslovi izgledaju kao nacrtani za bečićki hotel Splendid.
Predmet nabavke, pored sale, bio je koktel za 350 zvanica sa naznačenom specifikacijom pjenušavih vina, alkoholnih i bezalkoholnih pića.
Treća stavka javne nabavke odnosi se na ručak, za isto toliko osoba, sa menijem – pića po želji, predjelo, glavno jelo i deserti.
Opština Budva je jedina lokalna samouprava koja organizuje skupe proslave istorijskog datuma oslobođenja grada po luksuznim hotelima. Sve druge primorske opštine proslavljaju taj dan u većim opštinskim salama, u prostorijma opštinskih kulturnih centara, domovima kulture ili reprezentativnim istorijskim zdanjima. Iznosi koji se iz gradskih budžeta izdvaja za te svrhe daleko su niži od desetina hiljada eura koje raskalašno troši Opština Budva.
Povodom skandala sa organizacijom svečane sjednice SO i proslave Dana Opštine oglasio se na svojoj FB stranici Đorđe Zenović, odbornik Pokreta za grad. On je 12. novembra dobio pozivnicu za svečanost koja će se održati u hotelu Splendid iako je toga dana raspisan drugi postupak javne nabavke za istu stvar.
„Bijeli dim iz Opštine Budva: Iz drugog puta (ali isto kao i prvog kada je bio poništen tender jer nije bilo ponuda) izabran je „Splendid“ za organizaciju Dana opštine. Ovo je dobro jer pozivnice ostaju iste kao i prvog puta kada je bio poništen tender, ali je pobijedio hotel koji je samo bio zaboravio da dostavi ponudu. Ovo je dokaz da su slučajnosti itekako moguće, pa i ako je 24.720,38 razloga da ih ne bude. A i ne moram DRI da javljam promjenu lokacije“, napisao je Zenović na društvenoj mreži Fejsbuk.
On je ranije podnio prijavu Državnoj revizorskoj instituciji (DRI) tražeći vanrednu kontrolu finansijskog poslovanja i javnih nabavki Opštine Budva. Objavama o spornoj proceduri organizacije proslave Dana Budve u hotelu Splendid koje ukazuju na namještanje tendera unaprijed poznatom ponuđaču, izazvao je žučnu reakciju predsjednika Jovanovića.
U saopštenju koje je medijima upućeno iz Jovanovićevog kabineta navodi se kako je „Đorđe Zenović ponovo pokušao da od jedne sasvim obične administrativne procedure napravi političku aferu. Ovoga puta toliko se uživio u ulogu nezavisnog eksperta za javne nabavke da je zaboravio na najvažniju stvar u svakom ozbiljnom bavljenju činjenicama, a to je da prvo treba provjeriti ono o čemu namjerava da govori pa tek onda izaći u javnost“.
Odbačene su tvrdnje Zenovića da je tender namješten i fokus reagovanja prebačen na priču kako je kompanija Montenegro Stars Hotels Group besplatno ustupila salu u hotelu Splendid za održavanje svečane sjednice Skupštine Opštine povodom Dana oslobođenja grada.
„Hotel Splendid nije čekao tender da bi Opštini Budva ustupio salu. Ustupio nam je besplatno, kao društveno odgovorna kompanija… I prošle i ove godine, povodom Dana opštine Budva, besplatno je ustupio Opštini svečanu salu, inventar i neophodne kapacitete za održavanje svečane sjednice Skupštine opštine. Za korišćenje tih kapaciteta Opština nije platila ni centa. Zato je lokacija svečane sjednice mogla biti navedena na pozivnicama prije raspisivanja tendera za organizaciju svečanog ručka, koktela i ostalih usluga. Jer, zamislite, sala za sjednicu i ugostiteljske usluge za koktel i ručak nijesu ista stvar. Jedno je društveno odgovorna kompanija koja besplatno ustupa prostor, a drugo je postupak javne nabavke za usluge koje se plaćaju”, saopšteno je iz Kabineta predsjednika Jovanovića.
Međutim, na portalu javnih nabavki može se vidjeti da je prva stavka, od ukupno tri, u predmetu javne nabavke Opštine Budva – sala za organizovanje svečane sjednice sa svim nabrojanim uslovima. Ako se taj prostor u kontinuitetu nudi bez naknade, kako tvrde u Opštini, šta tačno u specifikaciji predstavlja trošak od 24.720 eura za doček 350 zvanica.
Organizacija svečane sjednice u hotelu Splendid ima i svoju političku dimenziju, mogući sukob interesa opštinskih funkcionera u favorizovanju ovog luksuznog hotela koji je ponovo domaćin proslave dana opštine.
Opština Budva dvije godine uzastopno organizuje svečanu sjednicu SO u istom hotelu uz javne nabavke koje su za 2025 iznosile 30.000 eura a za ovu godinu 25.000.
Izgleda da je hotel Splendid postao podrazumijevani izbor za organizaciju ovakvih događaja. Pitanje je da li partijske veze suvlasnika hotela Splendid Žarka Radulovića, člana predsjedništva SD i Petra Odžića predsjednika SO Budva i funkcionera SDP, čija koalicija Evropski savez u aktuelnoj vlasti u Budvi, učestvuje sa dva odbornička mandata, stoje u pozadini opštinskog tendera.
Ova povezanost sama po sebi ne potvrđuju političko pogodovanje ali opravdava sumnju nakon činjenice da je hotel kome Opština po drugi put dodjeljuje vrijedne poslove naveden u pozivnicama prije završetka javne nabavke.
Branka PLAMENAC
Komentari
Rasprave o rejtingu partija, mogućim prijevremenim izborima i ekonomskim obećanjima, pokazuju da se politički akteri već pozicioniraju za naredno glasanje. Evropska integracija, ekonomske reforme i identitetska pitanja sve češće se posmatraju kroz njihove moguće izborne posljedice, navodi se u publikaciji CDT-a u kojoj se rizik po integritet izbora ocjenjuje kao umjeren
Predizborna kampanja je u punom jeku iako parlamentarni izbori još uvijek nijesu raspisani, a evropske integracije, ekonomske reforme i identitetska pitanja sve češće se koriste za političko pozicioniranje – ocijenio je Centar za demokratsku tranziciju (CDT) u publikaciji ,,Kampanja prije kampanje” – monitoring informacionog okruženja i rizika po integritet izbora u Crnoj Gori. Rizik po integritet izbora, za sada, je ocijenjen kao umjeren.
,,Rasprave o rejtingu partija, mogućim prijevremenim izborima i ekonomskim obećanjima pokazuju da se politički akteri već pozicioniraju za naredno glasanje. Evropska integracija, ekonomske reforme i identitetska pitanja sve češće se posmatraju kroz njihove moguće izborne posljedice”, navodi se u uvodu publikacije.
CDT je istakao tri ključna nalaza. Prvi se odnosi na to da stranačko pozicioniranje, rasprave o rejtingu i mogućim prijevremenim izborima već zauzimaju značajno mjesto u analiziranom informacionom prostoru, iako datum glasanja nije utvrđen. Prepoznato je i da su javne politike postale instrument izborne propagande – ekonomska obećanja i napredak u evropskoj integraciji sve se više predstavljaju kroz moguće političke dobitke i gubitke, dok se složena pitanja reformi pojednostavljuju u predizbornom nadmetanju.
Osvrnuli su se i na novu temu političkog nadmetanja – hibridne prijetnje. Borba protiv hibridnih prijetnji i stranog uplitanja dobija sve veću pažnju vlasti i Evropske unije (EU), uz formiranje institucionalnih timova i finansijsku podršku. Istovremeno, inicijative za selektivno ispitivanje stranog uticaja ukazuju na mogućnost da narativ o hibridnim prijetnjama postane instrument predizbornog nadmetanja i diskreditacije političkih neistomišljenika.
CDT upozorava da se u političkom diskursu kreira obrazac u kom se odluke vlasti, uključujući i one koje izazivaju kontroverze, predstavljaju kao obaveze koje proizlaze iz procesa evropskih integracija, čak i kad konkretna rješenja nijesu neposredno uslovljena pravilima EU. ,,Istovremeno, protivljenje tim odlukama i kritika vladinih politika predstavljaju se kao opstrukcija evropskog puta Crne Gore. Time se zamagljuje razlika između evropskih obaveza i političkih izbora domaćih donosilaca odluka”, navodi CDT.
Kako dodaju, takav narativ šire predstavnici izvršne vlasti i vladajućih partija, kroz zvaničnu komunikaciju, parlamentarne rasprave i javne nastupe, kao i provladini mediji, ,,koji ovaj narativ ne samo prenose, već ga i samostalno oblikuju i promovišu kroz sopstvene interpretacije političkih događaja i evropskih obaveza”.
CDT upozorava da ovakva komunikacija može umanjiti odgovornost domaćih donosilaca odluka i dovesti do toga da se političko neslaganje predstavlja kao neprihvatljivo. Njena dominacija u javnom prostoru može podsticati mehanizam spirale ćutanja, obeshrabrujući javno izražavanje kritičkih stavova koji se predstavljaju kao suprotni društveno poželjnom evropskom opredjeljenju. Dugoročno, kako ocjenjuju, pripisivanje nepopularnih ili neuspješnih politika Evropskoj uniji nosi i rizik da se nezadovoljstvo građana domaćim vlastima preusmjeri na evropske integracije, čime bi mogla biti narušena trenutno visoka podrška tom procesu.
Kao poseban obrazac CDT je izdvojio i korišćenje ratne prošlosti za produbljivanje identitetskih podjela. U publikaciji se podsjeća da su smrt Ratka Mladića i saučešće koje je njegovoj porodici uputio predsjednik Skupštine Andrija Mandić izazvali oštru političku polarizaciju.
Prema ocjeni CDT-a, pretvaranje pitanja ratne prošlosti u identitetski sukob ,,može podstaći predizbornu mobilizaciju na nacionalnim podjelama, uz raspirivanje osjećaja ugroženosti i međusobnog neprijateljstva. U takvoj atmosferi, emocionalno i nacionalno svrstavanje birača može potisnuti raspravu o političkim programima, odgovornosti vlasti i stvarnim problemima građana”.
U publikaciji se posebno ukazuje na najavljeni ekonomski program “Euro model” (kojim je predviđen rast plata i penzija od 1. januara 2027. godine), koji je, prema ocjeni CDT-a, postao jedam od važnih instrumenata predizborne propagande.
Dok, kako se navodi, vlast predstavlja povećanje zarada i penzija kao nastavak ekonomskih reformi i put ka boljem životnom standardu, ekonomski stručnjaci, predstavnici privrede, civilnog društva i opozicije dovode u pitanje održivost programa, njegovu finansijsku računicu i vrijeme najavljene primjene. ,,Posebno se problematizuje mogućnost da povećanja primanja budu tempirana uoči prijevremenih izbora, uz izostanak potpunih analiza njihovih ekonomskih efekata”, navodi CDT.
Upozoravaju da predstavljanje budućih povećanja zarada i penzija kao izvjesnog uspjeha, prije nego što su dovoljno razjašnjeni troškovi i efekti, može oblikovati očekivanja birača na osnovu nepotpunih informacija. A kao poseban rizik naglašeno je zamagljivanje granice između javnih politika i partijske promocije, naročito ako se institucionalna komunikacija i javni resursi koriste za sticanje predizborne prednosti.
U publikaciji se navodi i da u susret izborima, postoji rizik od intenziviranja hibridnih prijetnji i stranog uticaja u cilju kreiranja nesigurnosti u izbornom procesu, uz učešće domaćih aktera. ,,Višegodišnji obrasci takvog djelovanja, dodatno ogoljeni dešavanjima nakon izbora u Srbiji, zahtijevaju pojačanu pažnju. Istovremeno, postoji opasnost da se borba protiv hibridnih prijetnji zloupotrijebi za političke obračune i gušenje kritičkih medija, kroz selektivno označavanje aktera kao prijetnji bez jasnih dokaza i dosljednih kriterijuma”, zaključuje s eu publikaciji CDT-a.
Kako je „crnogorska veza“ postala oružje u izborima u Srbiji
Analizirano je i iskustvo sa nedavnih izbora u Srbiji. Kada je Ilija Srdanović predstavljen kao nosilac studentske izborne liste u Srbiji, mediji bliski vlastima u Beogradu pokrenuli su kampanju kojom su pokušavali da ga povežu sa Milom Đukanovićem i crnogorskim političkim strukturama. U širenje ovih tvrdnji uključili su se i politički akteri i mediji iz Crne Gore, a kampanja je obuhvatala manipulisane fotografije, lažne prepiske i druge navodne dokaze crnogorskog uticaja.
Jedan primjer otišao je korak dalje. Brojni mediji u Srbiji i Crnoj Gori, kao i predsjednik DNP-a Milan Knežević, objavili su dokumente koji su navodno dokazivali da je Srdanović glasao na crnogorskom referendumu 2006. godine. Raskrinkavanje.me je poređenjem sa originalnom dokumentacijom utvrdilo da su prigovor i rješenje Republičke referendumske komisije falsifikovani: u stvarne dokumente, koji su se odnosili na drugu osobu, naknadno je ubačeno Srdanovićevo ime.
U publikaciji se navodi da ovaj slučaj pokazuje kako se prekogranične političke i medijske mreže mogu koristiti za širenje dezinformacija u izbornoj kampanji, uz kombinovanje falsifikovanih dokumenata, digitalno izmijenjenih fotografija i identitetskih poruka. Nakon izbornog poraza Aleksandra Vučića i pokretanja regulatornih postupaka protiv pojedinih njemu bliskih medija u Srbiji, biće važno dugoročno pratiti kako će se ove promjene odraziti na uređivačku politiku, intenzitet i sadržaj manipulativnih narativa u medijima u Crnoj Gori i Srbiji povezanim sa njegovim političkim krugom. Ovo je posebno važno u kontekstu predstojećih izbora u Crnoj Gori, zaključuju u CDT.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari

PREDIZBORNO BUDŽETIRANJE OD REBALANSA DO EURO MODELA: Kuća časti
VODA ZA PIĆE, MAREZA I VELJE BRDO: Ima neka tajna veza
STVARNOST, MITOMANIJA I POLITIČKO ORUĐE: Banalizacija Njegoša
Izdvajamo
-
IN ENGLISH3 sedmiceBACKGROUND OF MIHAILO ZINČUK’S MISSION IN MONTENEGRO: Helped to be discovered
-
IN ENGLISH3 sedmiceUncertain Fate of Wars in Ukraine and Iran: Trump Does Not Need Peaceful Solutions Before a Deal with China
-
IN ENGLISH6 danaINSTITUTIONAL CRISIS IN POLAND: “Judgment Tuesday” and its unpredictable consequences
-
IN ENGLISH3 sedmiceDROUGHT AND TWO WARS CREATE GRAIN SHORTAGE: On the brink of global famine
-
DRUŠTVO4 sedmiceŠKOLE NA SJEVERU: Za deceniju 4000 manje osnovaca
-
DRUŠTVO4 sedmiceDRI DALA DVOSTRUKO NEGATIVNO MIŠLJENJE MINISTARSTVU ZDRAVLJA: Milioni bez potpunog revizorskog traga
-
DRUŠTVO4 sedmiceBUDVA IZMEĐU DVA MEĐUNARODNA KONKURSA: Za ideje utrošeno 300.000 a promenada i dalje čeka
-
Izdvojeno4 sedmiceNEIZVJESNA SUDBINA RATOVA U UKRAJINI I IRANU: Trampu nisu potrebna mirna rješenja prije sporazuma s Kinom
