Povežite se sa nama

Izdvojeno

MILIJARDE IZGUBLJENE U OPUSTOŠENIM ŠUMAMA: Netragom nestalo

Objavljeno prije

na

Crna Gora je prelaskom na koncesioni sitem gazdovanja šumama izgubila novac dovoljan za ozgradnju oko 800 kilometara auto-puteva, i to na ovakvoj dionici, koja je bila najteža za gradnju. Jedinu korist od toga imali su koncesionari, tvrde u plavskom Udruženju drvoprerađivača uz detaljnu računicu

 

Djelovalo je skoro nevjerovatno kada su ovih dana iz Udruženja drvoprerađivača iz Plava javno saopštili da je gašenjem nekadašnjih državnih šumskih preduzeća u Crnoj Gori i prelaskom na koncesiono gazdovanje šumama, država izgubila oko dvadeset milijardi eura. Slikovito su izračunali da to iznosi 800 kilometara auto-puteva, računajući po cijeni po kojoj je izgrađeno sadašnjih četrdeset kilometara najteže (i najskuplje) dionice kroz Crnu Goru.

Iz tog Udruženja Monitoru su kazali da je ovo vrlo jednostavna računica i da do nje nije teško doći, kada se saberu kubici posječenog drveta i cijene tog drveta nakon finalne proizvodnje – koju Crna Gora nema.

I zato je dražava toliko na gubitku, pošto nije razvijala finalnu proizvodnju nego je, upravo suprotno, ugasila nekoliko finalnih prerađivača drveta u svom vlasništvu. Jedna od njih bila je beranska Omorika komerc, za čije takozvane latofleks lajsne je na italijanskom tržištu svojevremeno vladala nevjerovatna potražnja.

,,Mi pod punom odgovornošću tvrdimo da je Crna Gora prelaskom na koncesioni sistem gazdovanja šumama izgubila novac dovoljan za izgradnju oko 800 kilometara auto-puteva, i to na ovakvoj dionici, koja je bila najteža za gradnju. Da bi bili precizni, toliko iznosi vrijednost posječenog drveta u finalnoj proizvodnji. Mi smo svih ovih godina imali samo polufinalnu proizvodnju, dok su države u našem okruženju, od naših šuma, razvijale finalnu proizvodnju. Najbolje u svemu su prošli, i jedinu korist od svega imali, koncesionari”, kazali su Monitoru u plavskom Udruženju drvoprerađivača.

Naši sagovornici naglašavaju da je ova računica napravljena prema minimalnoj količini posječenog drveta na godišnjem nivou, od 500.000 kubika. A u nekim godinama je  etat (godišnja sječa), iznosio oko 900.000, pa čak i milion kubika.

Kada bi se, prema njihovim riječima, uzela kao primjer protekla, 2022. godina, u kojoj je posječeno 632.534 kubnih metara šume, krajnja dobit, u finalnom proizvodu, mogla je iznositi skoro 1,6 milijardi eura. Još malo jednostavne matematike.

,,Ako bi 632.534 kubika prodali kao drvo za ogrijev to bi iznosilo oko 37.952.000 eura. Ukoliko bi ova količina drveta bila prerađena, odnosno poluprerađena u građevinski materijal, pri čemu je srednja vrijednost metra kubnog daske oko 250 eura, vrijednost tog drvnog materijala bi bila oko 158.133.000 eura. Finalnom proizvodnjom, recimo proizvodnjom namještaja, vrijednost jednog metra kubnog bi bila između 1.500 do 2.500 eura, što na količinu od 632.534 kubika drvne sirovine iznosi od 948.801.000 do 1.581.335.000 eura”, kažu u Udruženju drvoprerađivača iz Plava.

Pretpostavlja se da bi na ovu količinu posječenog drveta, vrijednost piljevine i tehničkog otpada poslije prerade u pelet, bila između 10 i 20 miliona eura.

Jedan drvopreradjivač iz Plava, koji se bavi stolarstvom, i u posjedu je tek manje stolarske radionice, za Monitor objašnjava koliku bi on imao zaradu od jednog kubika čamovine, ako bi je dobio po cijeni po kojoj je dobijaju koncesionari. ,,Ako bih ja kubik čamovine dobijao za dvadeset eura, na sječu i vuču bih potrošio još  25 eura. To je 45 eura. Zatim bi me transport do odredišta koštao još 15 eura, i dobio bih konačnu cijenu od 60 eura. Od tog jednog kubika čamovine, ja mogu napraviti petoro vrata, koja mogu prodati za hiljadu i dvjesta eura. Ako oduzmemo PDV, odnosno 220 eura na tu cijenu i odbijemo onih šezdeset eura, koliko me koštao kubik, ja znači, imam čistu dobit od 920 eura”, kaže ovaj mali preduzetnik.

On ističe da su privilegovani koncesionari po takvoj računici radili dvadeset godina, s tim što treba imati u vidu da su neko vrijeme čamovinu dobijali po 13 eura za kubik, a bukovinu za svega 3,5 eura. I te cijene se godinama nisu mijenjale.

,,Ako bi uzeli sada da računamo proizvodnju peleta, to bi moglo izgledati ovako. Kubik bukovine jedan koncesionar sada plaća 7,5 eura. Kubik bukovine, osušen, težak je 700 kilograma. To znači da je za jednu tonu peleta potreban kubik i po. To je jedanaest eura. Sječa, vuča, transport i sve ostalo je ukupno šezdeset eura. Cijena peleta je 350 eura za tonu. To znači, nije više ni puta pet, nego puta šest ili sedam. Još ako izveze pelet, onda je prodajna cijena znatno veća. Onda vam je jasno, zašto tolika galama”, kaže ovaj čovjek.

On naglašava da su se ljudi koji su zarađivali na takav način milione eura, pojavljivali kao ,,dobrotvori ili donatori, humanisti koji daju i za crkvu i za džamiju”, i formirali iskrivljenu sliku kod ljudi koji ne razumiju kakva je računica u pozadini zarade koju im je država omogućavala.

,,Zakon nije sveto slovo. Ako nije dobar, treba ga mijenjati. Ovakav način gazdovanja šumama nije bio dobar ni za koga, osim za koncesionare. I to treba mijenjati, ali radikalno, ne kozmetički”, kaže mali preduzetnik u oblasti drvoprerade.

U Plavu je gašenjem tadašnjeg državnog droprerađivačkog i šumskog preduzeća ŠIK Bor, i prelaskom na koncesiono gazdovanje šumama, bez posla ostalo oko trista radnika. ,,To preduzeće, sa imovinom od 7,5 hektara zemljišta, kompletnom mehanizacijom za izvlačenje, utovar i transport šume, kao i fabričkim postrojenjima, prodato je za svega 280 hiljada eura. Sada vidite u ostalih jedanaest gradova na sjeveru države koliko je radnika ostalo bez posla i za koliko su prodata državna preduzeća, i vidjećete kolike su razmjere te štetne politike gazdovanja šumama koja je kreirana prvih godina ovog vijeka”, navode u Udruženju drvopreradjivača.

Baš kao i onda, kada je napravljen radikalani rez i pogašena državna preduzeća, i sada se, smatraju, mora krenuti radikalno novim putem. ,,Za početak bi se moralo formirati jedno preduzeće. Kao što je Morsko dobro na jugu Crne Gore, na sjeveru bi se moglo zvati Šumsko dobro. Bilo je i predloga da se to preduzeće zove Banka drveta. To preduzeće bi se u svakoj opštini bavilo samo sječom i izvlačenjem šume na jedan lager, odnosno klasifikacijom na prvu, drugu i treću klasu, drvo za ogrijev i ostatkom za proizvodnju peleta”,  kažu oni.

Na ovaj način bi se dobilo najmanje dvije hiljade radnih mjesta, samo na ovom nivou šumarske djelatnosti. ,,Razvojem poluproizvodnje i finalne proizvodnje, dobilo bi se ko zna još koliko radnih mjesta, a dobit koja bi ostajala u Crnoj Gori samo bi se uvećavala”.

Šumama u proteklih skoro dvadeset godina gazdovali su i, uglavnom, i dalje gazduju, svega nekoliko preduzeća koja su bila bliska tadašnjim državnim vlastima. Sva se mogu pobrojati na prstima jedne ruke. Ove kompanije su gazdujući šumama, izvlačile ekstremnu dobit po formuli iz računice koju su nam prezentovali plavski droprerađivači.  „Meni je jasno zašto ja nisam mogao dobiti koncesije. Od mene niko ne bi mogao dobiti stanove, auta i druge poklone. A zamislite kada neko zaradi pet ili deset miliona eura, šta je za njega jedan stan u Budvi, Podgorici, Beogradu, ili bilo gdje, da nekoga podmiti“, kaže jedan od sagovornika Monitora.

Vlada Crne Gore je najavila da će poslije građevinske, krenuti u obračun sa šumarskom mafijom. Ali su se nakon toga nekako ućutali. Zainteresovani  drovprerađivači strahuju da to neće biti lako u izbornoj godini, jer kako kažu, šuma je magacin pod vedrim nebom. Iz koga se kupuju glasovi.

Računicu koja govori da je za vrijeme koncesionog gazdovanja šumama izgubljeno dvadeset milijardi eura, udruženje drvopreradjivača iz Plava je izvelo kako bi, ističu, građanima koji nemaju predstavu o kakvoj i kolikoj šteti se radi, predstavili razmjere počinjene pohare. Zbog koje niko nikada nije odgovarao. Niti će, kako stvari sada stoje.

 Tufik SOFTIĆ

Komentari

FOKUS

HAPŠENJE ALEKSANDRA MIJAJLOVIĆA I NJEGOVIH PARTNERA U KRIMINALNIM DUVANSKIM POSLOVIMA: Novović ušao u Grand

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mijajlovića Specijalno tužilaštvo vidi kao jednog od dva šefa ove kriminalne grupe. Ko je drugi šef, još nije poznato, ali su najavljena nova hapšenja. Prema spisima SDT, kako navode mediji, Mijlovićeva  grupa krijumčarila je cigarete na međunarodnom planu najmanje tri godine – od 2019. do kraja 2021. godine. Akcija SDT i SPO pokrenuta je na osnovu saradnje i podataka Europola

 

Po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, ove sedmice uhapšeno je više crnogorskih biznismena i policajaca zbog kriminalnog udruživanja i šverca cigareta međunarodnih razmjera.  Jedno ime među njima posebno se ističe.  Aleksandar Mijajlović je često  povezivan sa građevinskom kompanijom Bemax, koja je svoj rast doživjela u vrijeme Đukanovićevog režima, poslujući sa državom u milionskim obrtima.

Osim Mijajlovića, uhapšeni su vlasnici podgoričke kompanije DG group Golub Vojinović i Dejan Jokić, te policajci Dragan Backović, Mirko Mijušković i Radoje Rabrenović. Narednog dana u okviru iste istrage, uhapšeni su u Nikšiću  Zoran Đukanović, vlasnik kompanije Đukanović company , Mileta Simanić i Milan Rogač. Takođe. U Nikšiću je uhapšen i Milenko Rabrenović, dugogodišnji šef obezbjeđenja Veselina Veljovića. Rabrenoviću je ranije suđeno zbog prijetnji  novinarki  Oliveri Lakić, dok je u Vijestima pisala o švercu cigareta, ali je na kraju oslobođen.

Mijajlovića Specijalno tužilaštvo vidi kao jednog od dva šefa ove kriminalne grupe. Ko je drugi šef, još nije poznato, ali su najavljena nova hapšenja. Prema spisima SDT, kako navode mediji, Mijlovićeva  grupa krijumčarila je cigarete na međunarodnom planu najmanje tri godine – od 2019. do kraja 2021. godine. Akcija SDT i SPO pokrenuta je na osnovu saradnje i podataka Europola.

Mijajlović nije zvanično suvlasnik Bemaxa, iako ga javnost tako percipira. Ipak, brojne su i zvanične njegove veze sa tom moćnom građevinskom firmom. Prema podacima Registra privrednih kompanija, Mijajlović ima funkcije u tri kompanije čiji je osnivač Bemax –   direktor je Alec Montenegro,  član  Upravnog odbora  Arena B i ovlašćeni  zastupnik  S & I INVEST.  Osim Mijajlovića kao stvarni suvlasnik Bemaxa javnost percipira Ranka Ubovića, još jednog podgoričkog biznismena. Zvanično, njegov sin Ivan Ubović, vlasnik je kompanije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septembra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plata koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da je za to kriva prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo