OKO NAS
ZIMSKA SEZONA NA ŽABLJAKU I KOLAŠINU: Gosti ima, takse nema

Napori da se smanji broj izdavalaca neregistrovanog smještaja tek sporadično i kratkotrajno daju rezultate. Trenutno u ta dva grada, prema procjeni lokalnih turističkih organizacija, najmanje 300 izdavalaca smještaja posluje u zoni sive ekonomije
Na Žabljaku je oko 500 registrovanih izdavalaca smještaj za turiste, koji uredno izmiruju svoje obaveze prema državi i Opštini. Prema procjeni lokalne Turističke organizacije (TO) još više od 200 Žabljačana bavi se tim poslom nelegalno. Direktorica TO Vanja Krgović Šarović za Monitor podsjeća da je u tom gradu, prije par godina, sprovedena kampanja registrovanja nelegalnog smještaja, koja je dala dobre rezultate. No, kako tvrdi, taj proces je trebalo da bude kontinuiran i vremenski neograničen.
„Tokom kampanje, za godinu, uspjeli smo da registrujemo oko 200 nelegalnih izadavalaca. Za rešavanje takve situacije vrlo je važna institucionalna saradnja i kontinuitet aktivnosti, prije svega mislim na lokalne inspektore, inspektore za strance, komunalnu policiju, poresku inspekciju i opštine i TO. Takođe, sami inspekcijski nadzor nelegalnog smještaja ima određene zakonske barijere, što otežava kontrolu“, kaže ona.
Na Žabljaku, objašjava direktorica TO, svakodnevno se povećava broj (neregistrovanih) smještajnih kapaciteta, a samim tim raste poslovanje u sivoj zoni. ,,Boravišna taksa je u direktnoj sprezi sa brojem prijava, to jest, ostvarenih noćenja. Kada su statistički podaci o posjeti turista u pitanju, broj turista koji borave u nelegalnim objektima je izastao iz ovog podatka, pa nemamo nikad preciznu statistiku. Takođe, nelegalni smještaj ima direktni uticaj i na prihode poreske uprave“, kaže Krgović Šarović.
Krupan je problem i što gosti koji su boravili u nelagalnom smještaju često pri odlasku, na graničnim prelazima, trpe neugodnosti ili plaćaju kazne zbog toga što njihova posjeta nije ušla u sistem registrovanog boravka. Opština Žabljak i TO, zato, spremaju novu kampanju, sa ciljem smanjenja neregistrovanog smještaja. „Izradićemo informativne flajere i pokrenuti medijsku kampanju. Biće definisani krajnji rokovi za predaju zahtjeva za registracu. Nakon toga svi koji budu ostali da posluju u sivoj zoni biće sankcionisani. Inspekcije ove godine nijesu bile dovoljno angažovane na kontroli izdavalaca smještaja, a mislim da je tome doprinijela i prećutna saglasnost da tako bude, s obzirom na loš start zimske turističke sezone“, kaže sagovornica Monitora.
Registrovanje smještaja u Kolašinu intenzivnije je nego prije nekoliko godina, ali i dalje ne može biti razlog za zadovoljstvotvo i punu kasu TO. Uz velike napore, postigli su da je broj registrovanih izdavalaca smještaja, ove godine, dostigao 200. Kako kaže direktor TO Aleksandar Vlahović, lani je registrovano 50 novih.
„Teško je reći koliki je broj onih koji nijesu registrovani, ali sigurno ih je više od 30 odsto od ukupnog broja izdavalaca smještaja. Minulih godina ta cifra je bila značajno veća”, kaže on.
U Kolašinu, tek od prije nekoliko mjeseci, ponovo radi i turistički inspektor, što su godinama besuspješno tražili iz TO. Rezultati njegovog rada, uvjeren je Vlahović, ubrzo će biti vidljivi. Sve do minule jeseni Ministarstvo finansija je odbijalo da da saglasnost za popunjavanje tog radnog mjesto, koje je predviđeno sistematizacijom.
Nekoliko mjeseci krajem 2019. i početkom 2020. godine poslovi su bili povjereni inspektorki Ani Šćepanović, pa je za to vrijeme značajno povećan broj onih koji su registrovali privatni smještaj. Nakon toga, Šćepanović je premještena u komunalnu inspekciju, a kontrola privatnog smještaja se svodila na povremene kontrole iz Podgorice. To je bio period kada je Kolašincima bilo na volju i savjest prepušteno da li će svoje poslovanje u oblasti turizma uvesti u legalne tokove. Pored smještaja, izostala je kontrola i mnogobrojnih nelicenciranih turističkih vodiča.
Kolašinska TO od boravišne takse prihoduje jedva 70.000 eura godišnje, čak i tokom sezona koje su zvanično rekordne po broju ostvarenih noćenja. Prihodi po tom osnovu prije četiri godine svodili su se na tek nekoliko hiljada eura. Veliki broj Kolašinca, kažu u TO, i dalje izbjegava tu obavezu bez ikavih posljedica. Nema ni zvaničnih podataka o tome koliko je i na koji način nelagalnih izdavalaca smještaja sankcionisano.
Velike nade u dva crnogorska zimska turistička centra, kada je riječ o evidenciji boravka gostiju i naplati boravišne takse, polažu u najavu uvođenja e-visitor platforme. Taj sistem daje preciznije podatke o broju turista, noćenjima, iskorišćenosti kapaciteta, strukturi gostiju… Iz Ministarstva finansija je nadavno najavljeno da planiraju uvođenje sistema e-visitor, po ugledu na Hrvatsku, kako bi se dobili precizniji podaci, smanjila siva zona u turizmu i poboljšala naplata boravišne takse, PDV-a i poreza na dobit i dohodak. Platforma e-visitor je autorski proizvod Hrvatske turističke zajednice (HTZ), koji je uveden prije sedam godina. Za korisnike je besplatna, maksimalno pojednostavljena i dostupna s bilo koje lokacije koja ima pristup internetu. Svi podaci o turistima vidljivi su u realnom vremenu, odnosno odmah po prijavi, čime institucije dobijaju vrlo detaljan uvid u različite strukture turističkog prometa.
Kako je pojašnjeno na sajtu HTZ, da bi se koristio e-visitor izdavaoci smještaja, bilo da su fizičke i pravne osobe, treba da imaju samo kompjuter ili mobilni uređaj sa internetom. Izdavaoci smještaja mogu bilo kada samostalno prijavljivati i odjavljivati svoje goste, a sistem će automatski voditi knjigu gostiju. E-visitor sadrži sve bitne podatke o izdavaocima (ime/naziv, JMBG ili PIB, adresu) i njihovim smještajnim objektima (vrsta, kategorija, lokacija, smještajni kapacitet). Ti podaci se unose u sistem direktno iz rješenja koja izdaje ministarstvo nadležno za turizam.
To, tvrde u HTZ, značajno smanjuje administrativni posao u procesu prijave i odjave turista. Služi, navodno, kao izvrstan alat za daljnji razvoj turističkih ponuda, te marketinških i promotivnih aktivnosti svih korisnika, od izdavaoca porodičnog smještaja, pa do velikih turističkih kompanija i institucija. No, za uvođenje tog sistema u Hratskoj bile su potrebne godine. Koliko će vremena biti potrebno za implementaciju sistema u Crnoj Gori?
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
KAKO DO LIJEKA: Em poskupili, em ih često nema

Da je stanje loše upozorava se već mjesecima jer ni bolnice nemaju određene medikamente. Građani često ne mogu da dođu do prepisane terapije, pa moraju da kupe ljekove u privatnim apotekama. U sveopštoj inflaciji, cijene ljekova su porasle do 80 odsto
Penzionerka kojoj je ugrađen pesmejker prije godinu dana požalila se Monitoru da je bila neprijatno iznenađena kada je u apoteci saznala da za dvije kutije lijeka koji mora da pije redovno mora da doplati čak 35 eura. Od januara se lijek brilique od 90 miligrama više ne nalazi na osnovnoj, već na doplatnoj listi ljekova. Kutija košta 42,09 eura, od čega 25,98 plaća Fond za zdravstveno osiguranje, a ostalo doplaćuje pacijent.
Građani često ističu da ne mogu da dođu do prepisane terapije, te da moraju da kupe ljekove u privatnim apotekama. U sveopštoj inflaciji i cijene ljekova su porasle do 80 odsto.
Pored skupoće, građani se sve češće susreću i sa nestašicom ljekova. Od početka godine zabilježena je nestašica antibiotika, kao i pojedinih Ijekova za dijabetičare, lijeka protiv tuberkuloze, kortikosteroida, terapija u apotekama falila je i za pacijente sa rijetkim tumorima.
Da je stanje loše upozorava se već mjesecima jer ni bolnice nemaju određene medikamente, kao što su trombolitički ljekovi, antibiotici, terapija protiv srčanih oboljenja, a fale im i špricevi, pipete, digitalni toplomjeri… Početkom februara zabilježena je i nestašica dva citostatika na Institutu za onkologiju Kliničkog centra.
Sa nestašicom ljekova, usljed globalne krize, susreli su se i u regionu. Tako je u Srbiji početkom godine došlo do nestašice ljekova iz grupe antibiotika, kao i brufena i paracetamola. Prema podacima Hrvatske agencije za ljekove i medicinske proizvode kriza je stigla i kod njih pa nedostaju ljekovi za tretiranje raka dojke, visokog krvnog pritiska, holesterola… U Bosni i Hercegovinio nedostaju citostatici, ljekovi i supstance za onkološke pacijente.
Briselski portal Politico objavio je krajem januara ove godine da je u istraživanju o snabdjevenosti apoteka u 29 evropskih zemalja, uključujući članice EU, Tursku, Kosovo, Norvešku i Sjevernu Makedoniju, gotovo četvrtina prijavila nedostatak više od 600 vrsta ljekova. ,,Vlasti u Belgiji saopštile su da im u apotekama nedostaje blizu 300 vrsta ljekova. U Njemačkoj taj broj je 408, dok se u apotekama u Austriji trenutno ne može pronaći više od 600 vrsta ljekova. Spisak nedostajućih ljekova u Italiji je još duži i kreće se oko 3.000 vrsta…”, objavio je Politico.
Prema podacima Instituta za ljekove, Crna Gora je u samom vrhu po broju utrošenih ljekova – zauzima peto mjesto u Evropi. Indikativan je podatak, Apotekarske ustanove Montefarm, da je tokom protekle godine potrošeno više od dva miliona tableta lijeka za smirenje bromozepama, od 1,5 i tri miligrama. Pored ljekova za smirenje, tokom 2002, najveći promet ljekova bio je za liječenje kardiovaskularnih oboljenja, antibiotika, antireumatika.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
OKO NAS
ZAŠTO NEMA ORGANIZOVANOG OTKUPA VUNE NA SJEVERU: Od vrijedne sirovine do ekološkog otpada

Gašenjem tekstilne industrije u Crnoj Gori prije tri decenije, vuna je od dragocjene sirovine postala ekološki problem, jer se nepropisno odlaže i spaljuje u prirodi. Organizovan otkup ne postoji, a tradicionalni način obrade i korišćenja te sirovine i dalje se čuvaju samo kroz sporadične projekte
Gotovo da nema opštine na sjeveru države, koja, u krakoročne ili dugoročne planove unaprjeđenja poljoprivrede nije uvrstila i stvaranje uslova za otkup vune. No i pored toga, situacija je ista kao prije tri, pet ili deset godina, pa je samo nekoliko lokalnih uprava napravilo sitne korake u obezbjeđivanju mogućnosti da se taj resurs bar djelimično koristi. U ostalim djelovima Crne Gore, više se razmišlja o tome kako se riješiti vune kao otpada, nego kako je pretvoriti u neki upotrebljiv proizvod.
Prema zvaničnim podacima u Crnoj Gori se godišnje proizvede oko 250 tona vune. Prema analizi na portalu seljak.me to je dovoljno da pokrije površinu od pet fudbalskih stadiona ili da napuni preko 4.000 vagona. Vuna kao nusproizvod spada u 3. kategoriju, što znači da ima nizak rizik po bezbjednost zdravlja ljudi i životinja. Međutim, predstavlja jako visok rizik po bezbjednost životne sredine. Manji vodotoci, divlje deponije, rubovi livada i šumarci na sjeveru, lokacije su gdje stočari, nakon šišanja ovaca, obično, odlažu vunu. Za taj problem u lokalnim komunalnim preduzećima nemaju rješenje, pa takva odlagališta tretiraju kao i sve druge divlje deponije, to jest, uklone kad na to dođe red.
Crna Gora ima važeći Pravilnik o klasifikaciji i postupanju sa nusproizvodima životinjskog porijekla, koji vunu svrstava u treću kategoriju, koja se može prerađivati ali je dozvoljeno i njeno spaljivanje. Organizovan otkup ne postoji, a na sjeveru postoje dvije vunovlačare, jedna u Beranama i jedna u Bijelom Polju, koje rade povremeneo. No, kako kažu vlasnici, sve je manje i vune i posla. Vlačenje vune je isplativo samo za stanovnike tih opština, dok transport iz drugih gradova značajno uveća troškove stočarima.
U Opštini Kolašin više puta su u okviru strateških planova pominjali ideje da se obezbijedi otkup i prerada vune. No, kao i mnogi drugi planovi i to je ostalo zaboravljeno. U lokalnoj upravi podsjećaju da se novi strateški plan razvoja privodi kraju, ali ne mogu da kažu da li će, u dijelu u kojem je planirano unaprjeđenje poljoprivrede, biti mjesta i za razradu ideja o boljem korišćenju vune.
,,Nažalost, sve je manje i ovaca i vune, na području naše, kao i drugih opština. No, s obzirom na to da smo turističko mjesto, trebalo bi razmisliti o načinima da se podsjetimo tradcionalnih načina prerade vune i anliziramo kako se oni mogu uvezati sa turističkom ponudom. Ono što sada vidimo je da su odjevni predmeti ručno izrađeni od vune jako zanimljivi turistima i prodaju se po vrlo visokim cijenama. No, tim se bavi samo mali broj žena”, kažu u kolašinskoj službi za poljoprivredu.
Tvrde i da su očuvanje tog dijela tradicije pomogli i kroz podršku ženskom preduzetištvu. Tako su neke korisnice sredstava iz opštinskog budžeta namijenjenih preduzetnicama, bile upravo pletilje.
U okviru INTERREG V-B Adriatic-Ionian ADRION Programme, Opština Pljevlja minulih nekoliko godina sprovodila je projekat Vuna kao izvanredna strateška prednost (WOOL as Outstanding Opportunity for Leverage), poznatiji pod akronimom WOOL. Tim projektom rukovodio je Tehnološki Park Pordenone SCPA, Italija i sporoveden je u šest jadransko-jonskih država: Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Grčkoj. Dio aktivnosti sproveden i na Žabljaku, a dvije lokane uprave su taj način valorizacije vune podržale sa ukupno oko 200.000 eura.
U pljevaljskoj lokalnoj upravi podsjećaju da je cilj WOOL-a da se valorizuje vuna kao bitan prirodni resurs i da se zaštiti kulturno nasljeđe ručno pravljenih proizvoda od vune. Za sve su to bili ,,potrebni treninzi, razmjena dobrih praksi i izgradnja kapaciteta za lokalne umjetnike i zanatlije”. U toj opštini ima 10.000 ovaca, a 179 domaćinstava imaju stada od preko 30 ovaca. Striža ovaca još se obavlja na tradicionalan način.
,,Opština je prepoznala važnost vune kao prirodnog resursa Crne Gore, koji je duboko ukorijenjen u našoj tradiciji. Značaj vune naši preci i te kako su znali da cijene. Nažalost, sada se najveći procenat vune baca, jer ne postoji organizovani otkup vune. Tradicija predenja vune i uopšte obrade vune polako izumire, sve je manje mladih žena koje znaju da obrađuju vunu. Upravo je jedan od ciljeva radionica koje se sprovode u okviru projekta WOOL da se oživi tradicija pletenja, tkanja i uopšte obrade i pripreme vune za dalje korišćenje, kao i da se ukaže na to koliko je očuvanje ovog resursa, koji je ukorijenjen u našoj tradiciji, od izuzetnog značaja”, obrazlažu razloge za podršku projektu iz pljevaljske Opštine.
Učesnice tog projekta su, tokom minulih godina, naučile vještine tkanja, pletenja, ali i šišanja (striže) ovaca, sortiranja i pranja vune. U sradnji sa žabljačkom lokalnom upravom angažovani su i eksperti, koji su izradili strategiju u kojoj je detaljno obrađeno trenutno stanje na teritoriji Crne Gore u vezi sa vunom, njenom zastupljenošću, tipu, kvalitetu i upotrebi.
Projekat Sve boje Crne Gore, podržan i od Vlade, i lani i uz partnerstvo Šavnika, takođe je koncipiran tako da kroz sublimaciju nauke, tradicije i umjetnosti doprinese prezentaciji i popularizaciji kulturne baštine. Prije svega, vune kao primarne tekstilne materije na sjeveru, a zatim i autohtone flore i kreativnosti u umjetničkom izražavanju.
Još jedan od rijetkih primjera čuvanja tradicije, ali i valorizacije vune, već godinama opstaje u Bijelom Polju u radionici Niti. Članice tog udruženja obilaze stočarska domaćinstva i za svoje buduće proizvode otkupljuju kvalitetnu sirovinu. Bojenje vune obavlja se na tradicionalan način, biljkama, što daje posebnu autentičnost onom što se proizvde u radionci. Na taj način, objašnjavaju bjelopljske pletilje i tkalje, stvara se višestuka korist. Domaćinstva ne odbacuju vunu i njome neće zagađivati okolinu, već će od nje imaju finansijsku korist, a radionica dobija kvalitetnu sirovinu za svoje proizvode. U radionici se, između ostalog, koriste ručni razboji prilagođeni za rad i osoba sa invaliditetom.
U domaćinstvu Asanovića u kolašinskom selu Vranještica kažu da godinama nijesu prodali ni kilogram vune. Na tavanu je nekoliko džakova oprane i uvlačane vune. Ostalo su bacilli ili zapalili. S nostalgijom se sjećaju 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka kada su ,,svaki gram” mogli da prodaju u otkupnoj stanici u Kolašinu. Sada je striženje ovaca. Tvrde, samo neophodan, mukotrpan i veliki uzaludan posao.
,,Ovce se strižu sa prvim vrućinama, vuna se klasira, čisti od onog što se nakupi u runu po livadama. Ručno se pere, pažljivo i detaljno dok ne bude dovoljno bijela. To se obično ranije radilo na potocima, jer je bilo prakitičnije, a i potrebno je dosta vode da se spere sva prljavština. Naravno, suši se na suncu, ‘češlja’ ili šalje na vlačenje. Kuđelje se poslije svega toga predu na preslici i vretenu. Tek tada je spremna za pletenje ili tkanje”, objašnjava dug postupak pripreme vune za ručni rad u tom domaćinstvu. Vuna se u svijetu koristi u mnogim oblastima privrede, od građevine preko proizvodnje hrane sve do kozmetike. Ona je odličan termoizolator, može da posluži kao đubrivo u poljoprivredi, ona je najbogatiji prirodni izvor lanolina, koji koristi farmaceutska industrija.
Kako su nedavno izračunali u Organizaciji KOD, zbog nepostojanja organizovanog otkupa vune, svake godine se ,,baci” više 150.000 eura.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
DIVLJANJE CIJENA U CRNOG GORI: Enigmatična poskupljenja

Povodom ovonedjeljnog Međunarodnog dana potrošača svi akteri koji utiču na formiranje cijena su izjavili da oni nijesu krivi za enormna poskupljenja. I dok, eto, na neobjašnjiv način cijene osnovnih proizvoda stalno rastu, potrošačima se, sem većih izdataka, ne nudi rješenje
U Crnoj Gori je, po zvaničnoj statistici, u riziku od siromaštva više od petine ukupnog stanovništva i čak svako treće dijete. Divljanje cijena posljednih godinu dana mnogima je donijelo veće probleme u preživljavanju, a Vlada, trgovci i ostali centri moći sve to ne shvataju nimalo ozbiljno.
Ove sedmice, 15. marta, obilježen je Međunarodni dan zaštite prava potrošača. Crnogorski potrošači ovaj dan dočekuju u uslovima veoma visokih cijena koje opterećuju njihov životni standard, saopšteno je iz Centra za zaštitu potrošača (CEZAP): „Uvažavajući sve ekonomske faktore koji utiču na cijene u uslovima slobodnog tržišta, CEZAP prepoznaje i nekorektno tržišno postupanje trgovaca koji drže visoke marže kao jedan od glavnih faktora koji doprinosi ovakvom stanju”, navodi se u saopštenju.
U CEZAP-u smatraju da postoji osnov za intervenciju države u tom dijelu, kako bi se zaštitili ekonomski interesi potrošača i njihov životni standard.
Vlada sa drži po strani ili svojim odlukama dodatno urušava ovaj položaj. Odnedavno više nemamo smanjenu stopu akciza na gorivo, pa je došlo do rasta cijene goriva koje je sada jedno od najskupljih u regionu. I dok cijene goriva padaju na svjetskom tržištu, kod nas su zbog akciza već dva puta povećane.
Vlada će odlučiti da li će ponovo umanjiti akcize na gorivo zavisno od kretanja cijena naftnih derivata na svjetskoj berzi od poremećaja na tržištu, saopštili su iz Ministarstva finansija.
Da kretanje cijena na našem ne zavisi toliko od cijena na globalnom tržištu pokazala je analiza Konsultantske kuće Fidelity Consulting. Oni su uporedili cijene proizvoda u Crnoj Gori iz decembra 2022. i decembra 2021. sa cijenama na globalnom nivou i došli su do sljedećih podataka: cijene ulja i masti u Crnoj Gori porasle su za 21 odsto, uprkos tome što su na globanom nivou pale za čak 23 odsto. I sa ostalim proizvodima u Crnoj Gori su oboreni rekordi. Cijene hljeba i žitarica u Crnoj Gori porasle za 31, a na globanom nivou za samo pet odsto; cijene mesa u Crnoj Gori porasle su za 20 odsto, a na globanom nivou za svega jedan odsto; cijene mlijeka, sira i jaja u kod nas su porasle za 48 odsto, a na globanom nivou za svega tri odsto.
I nedavna analiza Vijesti pokazala je da su cijene pojedinih osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori slične ili čak više u odnosu na balkanske članice Evropske unije – Hrvatsku i Sloveniju, iako su prosječne zarade znatno niže nego u ovim zemljama. Analiza je pokazala da jedan paket 10 osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori košta 16,33 eura, u Hrvatskoj 13,82 eura, a u Sloveniji 16,84 eura. Međutim, prosječna februarska neto plata u Crnoj Gori iznosila je 757 eura, u Hrvatskoj 1.026, dok je ona u decembru 2022. godine u Sloveniji iznosila 1.419 eura. To znači da se sa prosječnom platom u Crnoj Gori iz 46 navrata mogu kupiti ovih 10 namirnica, u Hrvatskoj 74 puta, dok bi u Sloveniji trebalo čak 84 odlaska u prodavnicu da potrošite mjesečnu zaradu.
Sindikat, a stidljivo i Vlada, za povećanje cijena krive velike marže trgovaca, dok iz trgovačkih lanaca kažu da nisu povećavali marže i da su na rast cijena uticale visoke dažbine države, kao i poskupljenje proizvoda kod proizvođača i dobavljača. Iz Unije slobodnih sindikata su pozvali Vladu da ograničavanjem marži stane na put „zloupotrebama trgovinskih lanaca”. Iz Ministarstva ekonomskog razvoja najavili su da će nastaviti dijalog sa trgovcima naglašavajući da bilo kakvo ograničavanje cijena nosi brojne rizike. Takođe, saopštili su da su u dogovoru sa predstavnicima trgovačkih lanaca kreirali program Stop inflaciji, koji podrazumijeva definisanje antiinflacione korpe koja će sadržati najmanje po jedan artikal od 25 osnovnih namirnica.
„U ovom trenutku uključeni su trgovački lanci: Voli, Laković, Mercator, Franca. Imamo najave da će i drugi lanci i prodavnice da se uključe u ovu priču“, rekao je ministar ekonomije Goran Đurović i dodao da je to čin društveno-odgovornog poslovanja. On je pojasnio da izbor konkretnog artikla iz definisane liste proizvoda vrši sam trgovac i formira cijenu u skladu sa prethodno postignutim dogovorom.
Iz Sindikata su podsjetili da je Vlada u maju prošle godine, osim ograničavanja marže, uvela i nultu stopu PDV-a na brašno, hljeb, so i ulje, ali da je ona od 1. januara ove godine prestala da važi, tako da su za taj iznos ovi proizvodi dodatno poskupjeli. Oni od Vlade i ministra finansija Aleksandra Damjanovića zahtijevaju i da ponovo aktiviraju odluku koja je prestala da važi krajem februara, o umanjenju akciza na goriva u iznosu ne manjem od 40 odsto.
Napominju iz Sindikata da je potrebno stati na put zloupotrebama trgovinskih lanaca, koji često u međusobnim dogovorima i „igrama podizanja cijena“ sami utiču na podizanje marži, što u finalnom dovodi do rasta cijena namirnica. Poručili su i da je običnom građaninu jasno da je inflacija znatno veća od zvanične, posebno zbog činjenice da su osnovne životne namirnice u prethodnih godinu dana poskupile i do 100 odsto.
Iz najvećeg trgovinskog lanca Voli tvrde da oni nijesu krivi za povećanje cijena. Navode i da su cijene u EU, na primjer u Mađarskoj, porasle čak do 26,2 odsto i navode da su u Crnoj Gori na osnovu analize 500 najprodavanijih artikala, cijene u martu ove godine u odnosu na prethodnu godinu veće 15,7 odsto. „Razlog za povećanje cijena u Crnoj Gori su poreski nameti i povećanje poreza na dobit sa devet na 15 odsto, uvođenje akciza i inflacija. Svako uvećanje i uvođenje poreza i akciza mora dovesti do povećanja cijena, a činjenica je da se nabavka uglavnom oslanja na uvoz“, saopštili su iz Volija.
Ispada da se pravi razlozi enormnih poskupljenja, prema različitim izjavama onih koji na cijene utiču, ne mogu utvrditi.
Najnovija vijest glasi da je Ministarstvo ekonomskog razvoja je u dogovoru sa predstavnicima trgovačkim lanaca kreiralo program “Stop inflaciji”. On podrazumijeva definisanje antiinflacione korpe koja će sadržati najmanje po jedan artikal od 25 osnovnih namirnica.
,,U ovom trenutku uključeni su trgovački lanci: ‘Voli’, ‘Laković’, ‘Mercator’, ‘Franca’, ‘Aroma’. Imamo najave da će i drugi lanci i prodavnice da se uključe u ovu priču”, rekao je ministar Goran Đurović i dodao da je to čin društveno-odgovornog poslovanja. On je pojasnio da izbor konkretnog artikla iz definisane liste proizvoda vrši sam trgovac i formira cijenu sa prethodno postignutim dogovorom.
P. NIKOLIĆ
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
FOKUS4 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
DRUŠTVO4 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS1 sedmica
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Veliki prelom