Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Mještani jači od moćne kompanije

Objavljeno prije

na

Povodom afere oko kupoprodaje zemljišta u Reževićima između Opštine Budva i kiparske firme Danebrook Ltd iz 2006. donesena je početkom juna ove godine prva sudska presuda. Opština Budva izgubila je u prvoj rundi spor koji protiv nje i kompanije sa Kipra vode 24 vlasnika zemljišta na čuvenoj petici, u mjestu Bijeli rat kod Svetog Stefana, zbog prodaje većeg dijela parcele koja je, kako tvrde, njihovo vlasništvo.

Sudija Osnovnog suda u Kotoru Zoran Milić uvažio je tužbu grupe mještana i donio presudu kojom se utvrđuje ništavost ugovora o kupoprodaji nepokretnosti ovjerenog u Osnovnom sudu u Cetinju prije pet godina, kojim je Opština Budva stranom društvu Danebrook prodala dio katastarske parcele br.5, površine 51.093 m2, koji predstavlja suvlasnički udio od 17/18, po cijeni od 4.598.423 eura.

Paštrovske porodice, koje zastupa advokat Nikola Martinović, navode u tužbi da je 17 osamnaestina prodatog zemljišnog posjeda privatno a ne opštinsko vlasništvo.Naveli su takođe da kupac kao strano pravno lice u trenutku prodaje nije mogao steći pravo svojine na nepokretnostima u Crnoj Gori, te da je ugovor o kupoprodaji u ime prodavca, Opštine Budva, potpisao tadašnji predsjednik Rajko Kuljača, a da njegov potpis nije ovjeren pred sudom, nego je Osnovni sud u Cetinju ovjerio potpis punomoćnika Opštine Tatjane Tomić.

Sud je utvrdio da u vrijeme zaključenja ugovora o prodaji kupac nije bio registrovan kao privredni subjekt u Crnoj Gori, pa nije bio ispunjen osnovni uslov za sticanje prava svojine na nepokretnostima.

Proglašen je ništavim i ankes pomenutog ugovora zaključenog u Budvi 15 dana kasnije, između Opštine i firme Danebrook kao kupca, kojim se konstatuje da je kupac u međuvremenu osnovao firmu DL Montnegro za poslove u hotelijerstvu, koja je registrovana u Privrednom sudu 8. avgusta 2006., ali da je datum upisa u sudski registar obavljen mjesec dana nakon izvršene kupoprodaje zemlje 25. avgusta.

Prvostepena presuda kotorskog suda ima posebnu težinu jer je donijeta protivno interesima jedne od najmoćnijih privatnih kompanija u Crnoj Gori – firme Bepler i Džejkobson, registrovane u Velikoj Britaniji, iza koje stoje veoma uticajne ličnosti političkog života i pravosudnog sistema države.

Presuda uliva nadu da se mijenja klima u sudstvu, posebno u kotorskom Osnovnom sudu i da se bliži kraj praksi po kojoj moćnici pod povlašćenim uslovima, uz kršenje zakona i bezobzirno gaženje prava drugih, dolaze u posjed državne imovine ogromne vrijednosti.

Danebrook ltd je zapravo jedna od brojnih kćerki-firmi kompanije Bepler i Džejkobson koja preko njih širi svoju imperiju u Crnoj Gori u kojoj posjeduje poznate hotele Avala u Budvi i Bjelasica u Kolašinu, skijaške centre i zemljišne posjede na atraktivnim lokacijama sjevera i Crnogorskog primorja.

Preko povezanih firmi, kiparskog Danebrooka i Roychamp trading LLC iz Arkanzasa (SAD), kompanija Bepler posjeduje u Reževićima veliki zemljišni kompleks, površine preko 120.000 kvadrata.

U zaleđu atraktivne prirodne plaže Drobni pijesak, kompanija Roychapm kupila je dijelom od Opštine i od pravih i lažnih vlasnika zemlje preko 40.000 kvadrata od kojih je dobar dio opterećen tužbama pravih vlasnika za povraćaj prava svojine.

Po pravosnažnoj sudskoj presudi po tužbi porodice Vuković iz Reževića, Bepler je već izgubio parcelu od 1.200 kvadrata na plaži Drobni pijesak, na kojoj se nalazio plažni restoran hotela Avala.

Oko 10.000 kvadrata na istoj lokaciji sudskim putem potražuje i familija Gregović. Jedan dio njihove imovine kupcu je neovlašeno prodala Opština, a drugi dio nevlasnici, osobe koje nisu bile pravni prethodnici prodavca.

Zanimljivo je kako se u ljeto 2006. lokalna i republička vlast upregla da Beplerovoj firmi pod povoljnim uslovima proda lokaciju broj pet. Nekoliko mjeseci prije odluke o prodaji u katastru nepokretnosti ta je parcela bila kategorisana kao šume četvrte klase, na kojoj je kao nosilac prava svojine, u skladu sa Zakonom o šumama, bila upisana Republika Crna Gora, dok je Opština Budva bila samo korisnik. Shodno tadašnjem Zakonu o državnoj imovini pravo raspolaganja bilo je u nadležnosti Vlade.

Uprava za nekretnine u Budvi, kojom rukovodi Mirjana Marović, preko noći formira komisiju koja donosi odluku o promjeni kulture atraktivne parcele. Šume postaju neplodna zemljišta. Pozivajuće se na taj osnov, ekspresno upisuju Opštinu Budva kao vlasnika nepokretnosti.

U martu 2006. Opština donosi odluku o prodaji sporne parcele. Međutim, tadašnji sekretar opštinskog Sekretarijata za zaštitu imovine Marija Vuković odbija da pripremi materijal za sjednicu parlamenta i da brani odluku o prodaji državne imovine, uz obrazloženje da se radi o nezakonitom aktu i podnosi ostavku na tu funkciju.

Odluka je ipak pripremljena, svi naredni šefovi Sekretarijata demantuju da su u pripremi učestvovali, pa izgleda da je posao obavio neki od nižih službenika.

Zadatak pravne i moralne odbrane odluke o prodaji zemlje pred odbornicima SO Budva obavio je Aleksandar Tičić, ondašnji glavni menadžer Budve, sadašnji savjetnik premijera Igora Lukšića sa kojim je tijesno sarađivao i u poslu prodaje čuvene „petice”!

Zemljište je na javnom nedmetanju prodato po 90 eura za kvadrat, duplo nižoj cijeni od tržišne. Samo šest dana kasnije, Danebrook kupuje dvije susjedne parcele površine 26.000 m2, od privatnih vlasnika i plaća 180 eura za kvadrat!

Podrška nezakonitoj prodaji zemlje u Reževićima stigla je iz Ministarstva finansija u vrijeme Lukšićevog mandata u vidu mišljenja datiranog 15. avgusta, dvadeset dana nakon zaključenja ugovora o kupoprodaji i sedam dana nakon sticanja prava za obavljanje privredne djelatnosti. Firmi Danebrook i njenoj kćerki kompaniji DL Montenegro, kao stranim pravnim licima u Crnoj Gori, parcela broj pet bila je „neophodna za obavljanje djelatnosti”, ocijenili su u Ministarstvu finansija.

Sud je utvrdio da je tužena firma registrovana za obavljanje privredne djelatnosti u Privrednom sudu mjesec dana nakon zaključenja ugovora, odnosno 10 dana nakon iskazanog „mišljenja” Ministarstva finansija!

Pokušali smo u Sekretarijatu za privredu i finansije Opštine Budva da dobijemo informaciju da li je Danebrook platila opštini nadoknadu za kupljene kvadrate, ali smo od sekretara Mihaila Đurovića dobili odgovor da je taj podatak u domenu – službene tajne.

Biznisi misterioznih biznismena

Ukoliko odluka suda postane pravosnažna i Bepler izgubi oko 40.000 kvadrata u Bijelom ratu dovodi se u pitanje planirana gradnja turističkih kompleksa na ovim lokacijama. Ekipa misterioznih biznismena, koja stoji iza kompanije Bepler i Džejkobson i sa njom povezanih firmi, kontroverznom trgovinom i špekulacijama sa državnom zemljom, dobro se pozicionirala u najatraktivnijem dijelu obale u Paštrovićima. Njihova velelepna imanja gravitiraju prema tri najljepše uvale i plaže istočno od Svetog Stefana, zvane Slava luka, Trinčića zalaz i Drobni pijesak. Nije potrebno naglašavati da su sve te lokacije hiperurbanizovane, da za betoniranje Paštrovića nedostaju samo finansijeri.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo