Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Morača kao opomena

Objavljeno prije

na

Iz Brisela su nam opet poručili – ako želimo u Evropu moramo se bolje postarati o životnoj sredini. Čak dvije trećine evropske legislative odnosi se na oblast životne sredine, a visoki evropski standardi postaju sve viši. I nedostižniji. Na primjeru potencijalne gradnje hidroelektrana na Morači možda se u ovom trenutku ponajbolje može vidjeti kako kod nas istovremeno funkcionišu briga o životnoj sredini, vladavina prava, borba protiv korupcije.

FORMA BEZ SUŠTINE: Vlada je spremna da krene u potop i betoniranje kanjona Morače, ponovo otvori priču o Tari, uguši neka od vrijednih prirodnih staništa rijetkih životinja i biljaka, ugrozi kulturno-istorijske spomenike. Sve to bez izvjesne koristi za njene građane. Priča o Nacrtu koncesionog ugovora za HE na Morači jedno je od najdramatičnijih poglavlja naše stvarnosti.

Koordinator Foruma 2010 za ekonomsku politiku i preduzetništvo Dejan Mijović smatra da Nacrt koncesionog ugovora ne daje odgovore na suštinska pitanja, primjedbe i zahtjeve postavljene u dosadašnjoj javnoj debati o predloženom konceptu gradnje hidroelektrana na Morači koji, po ocjeni brojnih eksperata i nevladinih organizacija, Crnoj Gori donosi samo troškove, a sav profit narednih decenija prepušta stranom koncesionaru.

„Država snosi troškove eksproprijacije i zaštite manastira, ali njeno učešće u projektu time nije ograničeno, niti je precizno definisano kao što nalaže zakon, već se u Nacrtu koncesionog ugovora ostavlja mogućnost da država i na druge načine odobri koncesionaru dodatnu finansijsku podršku”, upozorava Mijović.

On je pozvao vlasti da upravo na primjeru planiranja gradnje na Morači dokažemo Evropi da je Crna Gora zemlja vladavine prava koja zaslužuje da bude ne samo kandidat već uskoro i punopravni član Evropske unije.

NA UŠTRB JAVNOG INTERESA: No, kako stvari sada stoje, teško da će to biti dostignuto.

„Dosadašnje aktivnosti nadležnih na pripremi dokumenata i način njihovog usvajanja pokazali su da projekat eventualne izgradnje brana na Morači nije postavljen na jasnim, realnim i transparentnim osnovama”, upozorava Darko Pajović iz Green Homea. On tvrdi da tome u prilog ide i veliki broj komentara i kritika stručne i laičke javnosti na dokumente kao što su Detaljni prostorni plan za HE na Morači, Strateška procjena uticaja, ali i Nacrt koncesionog akta. „Na žalost, ni poslije dvije javne rasprave nemamo definisano tehničko rješenje za eventualno korišćenje hidropotencijala rijeke Morače, dok se država oslanja na investitore u njegovom iznalaženju, što je nastavak loše prakse izlaženja u susret investitorima na uštrb javnog interesa i još jedan pokazatelj nemoći nadležnih da kreiraju budućnost u interesu građana”, kaže Pajović.

Nacrt koncesionog akta pun je propusta. O nekima od njih Monitor je već pisao. No, ono što bode oči svakako je prostor ostavljen koncesionaru da sam određuje mjere zaštite životne sredine. Baš je teško pogoditi šta bi, birajući između životne sredine i sopstvene zarade, izabrao.

MNOGO BUKE, MALO STRUJE: Dejan Mijović upozorava i da je jedini parametar za tzv. alternativno tehničko rješenje koji je Vlada postavila, da se na Morači proizvede minimum 600 Gwh energije. „Projekat koji bi dao malo manje energije, 500 do 550 Gwh ne bi izašao izvan sadašnjeg korita rijeke. Zato je sada apsurdna stvar da se zbog tih 50 do 100 Gwh uništava kanjon, mijenja geografija i klima Crne Gore, strada živi i neživi svijet”, objašnjava on.

Pitanje je i šta bi se moglo desiti s klizištem Đurđevine na koje su i strani eksperti ukazivali kao moguću rizičnu tačku. Iako je analiza tog klizišta slavodobitno najavljivana iz Vlade uz tvrdnje da su je naručili brinući o mogućim negativnim posljedicama gradnje HE na Morači – rezultate još nijesmo ni čuli ni vidjeli.

Javnost još nije dobila valjane argumente zašto je gradnja HE na Morači dobra za građane. Vlast u Podgorici i dalje je ubijeđena da je dovoljno da energetičari znaju kolika je i čija korist od njihovog projekta.

DEJAN MILOVAC, MANS
Lažne nade

 Još od početka javne rasprave o Nacrt detaljnog prostornog plana za sistem multifunkcionalnih akumulacija na rijeci Morači, MANS uzalud pokušava da od Ministarstva uređenja prostora i zaštite životne sredine dobije osnovne podatke o tome šta su ključni rizici po životnu sredinu i zdravlje ljudi. U ovoj organizaciji tvrde da je ista priča i s Ministarstvom ekonomije, koje u kontinuitetu odbija da javnosti saopšti na osnovu kojih je ekonomskih analiza urađen predlog koncesionog akta i koncesionog ugovora, te koje su to konkretne koristi za crnogorske građane od izgradnje brana na Morači. „Umjesto toga i resorni ministri Branimir Gvozdenović i Branko Vujović praktično traže da se Vladi vjeruje na riječ i umjesto konkretnih podataka o ekonomskim benefitima i štetama, javnosti se ponovo nudi prežvakana bajka o novim radnim mjestima, procvatu poljoprivrede i stočarstva i ukupnom ekonomskom bumu koji se sprema sjevernom dijelu Crne Gore u toku i nakon izgradnje brana na Morači i potapanja hiljada kvadratnih metara zemljišta”, objašnjava Dejan Milovac iz MANS-a. On tvrdi da je, na žalost, crnogorska realnost bitno drugačija. „Iskustvo nas je naučilo da kadrovima poput pomenutog ekonomsko-urbanističkog tandema nije uvijek dobro vjerovati, naročito imajući u vidu dosadašnje poslove stoljeća kojima su usrećene buduće crnogorske generacije, poput onih s KAP-om ili nikšićkom Željezarom”, objašnjava Milovac. U MANS-u zato tvrde da je nedostatak ključnih informacija otvorio ogroman prostor za sumnju da će ključne, a možda i jedine koristi od izgradnje i eksploatacije akumulacija na Morači imati budući koncesionar, dok će na građane Crne Gore pasti kompletan teret plaćanja eksproprisanog zemljišta, izmještanja puteva i ostali troškovi neophodni kako bi se budući koncesionar uveo u posao. Milovac upozorava na podatak da će 2015. godine Crna Gora izaći i na regionalno energetsko tržište, te da zato potpuno pada u vodu argumentacija da se novi energetski izvori grade radi energetskog deficita. „Možda se oni i grade zbog deficita, ali svakako ne crnogorskog jer postoje sumnje da će struja proizvedena u budućim hidrocentralama biti većim dijelom namijenjena izvozu. Priču o tome podgrijava i najavljena izgradnja podmorskog kabla između Crne Gore i Italije, zemlje porijekla najnovijeg strateškog partnera Crne Gore u oblasti energetike, kompanije A2A”, upozorava Milovac. On tvrdi da se druga velika zabluda odnosi na ekonomske koristi tokom izgradnje brana i već famozno zapošljavanje kojim će se praktično iskorijeniti siromaštvo u Crnoj Gori. Kako to izgleda u praksi već smo imali prilike da vidimo tokom zlatnih godina domaće građevinske industrije kada je većina radne snage bila porijeklom iz zemalja iz okruženja, mahom neprijavljena, tako da je građevinarstvo kao lokomotiva ekonomskog razvoja Crne Gore donijela ekonomsku korist samo malom broju domaćih i stranih građevinskih tajkuna. „U priču o porezima, taksama i ostalim obavezama koje će napuniti državni budžet mogu vjerovati samo oni koji takođe vjeruju i da najveće privatizovane kompanije poput Željezare i KAP-a redovno izmiruju pomenute obaveze. Slično je i sa obavezama prema ulaganju u životnu sredinu, investicionim programom”, zaključuje Milovac.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOUPOTREBE DJECE U POLITIČKE I VJERSKE SVRHE SVE UČESTALIJE: Pošast pred kojom žmurimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe na Cetinju nije prvi te vrste u našoj državi. Slično se događalo i tokom trajanja litija prošle godine, kao i za vrijeme predizbornih kampanja. Pa čak i u školama. Na sve brojnije  primjere kršenja osnovnih prava djeteta institucije ne reaguju

 

Fotografija koja je osvanula na društvenim mrežama sa protesta građana na Cetinju minulog vikenda, kojim su tražili ostavku premijera Zdravka Krivokapića, sablaznula je javnost u Crnoj Gori. Na njoj su dječak i djevojčica, obučeni u majice sa političkim porukama: Pucaj! Ne možeš mi ništa. Ja sam šćer (sin) Crne Gore, mene metak neće! Meni pancir ne treba, ja imam crnogorsko srce. Nije to prvi slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe u našoj državi. Ta pojava zabrinjavajuće raste.

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja roditelja   upozorava da se, već neko vrijeme u Crnoj Gori ne vodi računa o ovakvim i sličnim zloupotrebama djece. ,,Da i ne govorimo o tome kakve im poruke šaljemo našim ponašanjem koje pokazuje neuvažavanje drugih. Sve to zajedno je već trebalo da nam upali crvenu lampicu, da se dobro preispitamo i promijenimo ponašanje, ako ni zbog čega drugog ili ni zbog koga drugog, onda upravo zbog njih – naše djece”, kaže ona u izjavi za Monitor

Nešto slično se na Cetinju dogodilo i tokom protesta 4. i 5. septembra povodom ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Tada je zabilježen snimak, na kom su glavni protagonisti djevojčica, ogrnuta zastavom Crne Gore, i policajac iz kordona koji je obezbjeđivao manastir. Djevojčici je neko  sugerisao da policajcu pruži ruku, nakon čega su okupljeni iščekivali da li će joj on  uzvratiti pozdrav. Jeste. Potom su pojedini mediji, bliski bivšem režimu, snimak objavili sa senzacionalističkim naslovima. Na kraju joj je ipak, pružio ruku – jedan je od njih. Zaštita identiteta i interesa djeteta, o kojima su novinari posebno dužni da vode računa prilikom izvještavanja, potpuno su izostali.

Niko od nadležnih nije reagovao – ni u jednom od dva sporna slučaja. Monitor se obratio Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, kojim rukovodi ministar Milojko Spajić, a u čijoj je nadležnosti dječja zaštita, sa pitanjem koji su sve pravni mehanizmi koje to ministarstvo može da iskoristi kako bi zaštitilo djecu od zloupotrebe u političke i vjerske svrhe. Pitali smo i da li su do sada preduzimali neke radnje sličnim povodima. Odgovore, do zaključenja ovog broja, nijesmo dobili.

,,Naš načelan stav je nepromjenjiv – odluku o pojavljivanju djece na javnim skupovima i u aktivnostima koje nisu primarno njima namijenjene, trebalo bi donijeti u odnosu na njihov uzrast, zrelost, odnosno sposobnost da razumiju kontekst događaja, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, što mislimo da nije bio slučaj u datoj situaciji. Važno je napomenuti da takvu odluku donose njihovi roditelju, odnosno staratelji”, kazali su Monitoru iz Sektora za prava djece, mladih i socijalnu zaštitu Institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) povodom sporne fotografije sa početka teksta.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SRPSKA POLICIJA TRENIRA STROGOĆU NAD KOMŠIJAMA: Vulin disciplinuje crnogorske političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretres  sina premijera Krivokapića u Beogradu uz repetiranje pištolja vrhunac je neprijatnosti koje crnogorski državljani povezani sa politikom i državnim strukturama, doživljavaju od strane policije u Srbiji

 

U kasnim večernjim satima, dok je bio u posjeti sestri u Beogradu, dva policajca  Republike Srbije uperila su pištolj u sina premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića. Na snimku koji su objavili mediji čuju se krici njegove kćerke Jelene koja policajce pita zašto to rade i obavještava ih da je riječ o štićenoj ličnosti. Iz srbijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) saopštili su da je riječ o rutinskoj kontroli, a Krivokapićeva porodica je nakon toga, uplašena,  napustila Srbiju.

To je bio posljednji u nizu događaja, gdje su pripadnici srbijanskog MUP-a, maltretirali crnogorske zvaničnike. Prethodno su na granici priveli i podnijeli prijavu protiv poslanice Demokratske partije socijalista (DPS) i bivše ministarke ekonomije Dragice Sekulić jer je posjedovala nekoliko tableta lijeka bromazepam. Zbog toga je srbijanska policija tereti za posjedovanje psihoaktivnih supstanci. Nešto ranije na granici su zaustavljani i zadržavani poslanici iz Crne Gore Draginja Vuksanović-Stanković (SDP), Suada Zoronjić (URA), Božena Jelušić (URA), Damir Šehović (SD), Ervin Ibrahimović (BS).

Sagovornici Monitora iza ovih dešavanja vide aktuelnog minista unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina. On je nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u crnogorskom parlamentu javno pozvao na zabranu ulaska u Srbiju poslanicima i poslanicama koji su za rezoluciju glasali.

Iz njegovog resora nijesu se izvinili premijerovoj porodici zbog neprijatnosti, već su održali predavanje vlastima u Crnoj Gori o nadležnostima policije. Navodno je premijerov sin pretresan jer je policija primila prijavu da se u vozilu nalaze naoružana lica.

,,Naši pripadnici umiju da povise i ton dok prilaze naoružanim licima i nadamo se da to nije mnogo uznemirilo legitimisanu gospodu. Pripadnici Policijske uprave za grad Beograd ne znaju i ne treba da znaju da li je na našoj teritoriji sin predsjednika Vlade Crne Gore, niti da li ima obezbjeđenje. Nijedan pripadnik MUP-a Srbije takođe ne kontroliše kretanje članova porodice Krivokapić i njihovog obezbjeđenja. Niti imamo tu želјu, niti imamo to pravo. Da tako nešto radimo bez saglasnosti porodice Krivokapić bili bismo optuženi da ih uhodimo i ometamo”, navodi se u saopštenju srbijanskog MUP-a. Odiše cinizmom.

Advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć za Monitor kaže da policija u Srbiji ima ovlašćenja da reaguje i da pretrese sumnjive osobe i da niko ne treba da bude pošteđen toga. Međutim, kod aktuelnih događaja kaže da je bilo očito da su učinjeni kako bi se dobio publicitet i poslala poruka.„Neko je to, čini mi se, uradio sa namjerom da se dođe do medija i izazove incident. Očito su poslate poruke, kakve ja ne znam. Očigledno je da se poruka šalje samo onima koji se na ovaj ili onaj način ne slažu sa politikom vlasti u Srbiji“, kazao je Šoć.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DPS I CETINJE: Decenije raznog nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinje i magistrala do Podgorice vidjeli su opsadu policije  14. januara 1998.  u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. Bila je to ceremonija  visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu.Velike zasluge što je on tada i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku SPC-a uz prijem kod patrijarha Pavla

 

Nedavno ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinjskom manastiru i sukob policije sa demostrantima koji su se protivili ustoličenju na pomenutom mjestu je ponovo dovelo Cetinje u medijski fokus glavnih regionalnih i evropskih medija. Poljednji put  kada su Cetinje i magistrala sve do Podgorice vidjeli takvu opsadu policije je bilo 14. januara 1998. god. u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. I tadašnja ceremonija je bila skup visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu. Nesporno je da se novoizabrani predsjednik osjećao sigurnijim na Cetinju nego u Podgorici zbog izrazito procrnogorskog sentimenta kojim je grad odisao još od početka krize i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Velike zasluge što je Đukanović tada uopšte i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori uz prijem i slikanje kod patrijarha srpskog Pavla. Amfilohijevi napori su na kraju doveli da Đukanović pobijedi Bulatovića sa nešto preko pet hiljada glasova razlike i spasi sebe od političke smrti, a možda i zatvora. Zauzvrat, kako to često biva u politici, petog septembra ove godine je Đukanović preko svojih udbaško-partijskih struktura sve učinio da onemogući Amfilohijevog nasljednika Joanikija da sjedne na duhovni tron Svetog Petra Cetinjskog u istoimenom manastiru.

Kao što je Crkva ranije iskorištena da pomogne Đukanoviću u osvajanju apsolutne vlasti tako je i prijestoni grad postao žrtva Đukanovićevih i DPS manipulacija i demagogije i to ne jednom ili dvaput.

Cetinje je kao opština na popisu 1991. godine imalo 20.171 stanovnika. U grad se dolazilo u potrazi za poslom. Fabrika obuće Košuta je imala 1.200 radnika, Elektroindistrija Obod koja je proizvodila rashladne uređaje i frižidere je zapošljavala 4.200 radnika od kojih je preko 1.500 došlo iz sjevernih nerazvijenih opština. Obodovi proizvodi su bili dio inventara maltene svake kuće u Crnoj Gori i izvoženi su na tržišta dvanaest evropskih zemalja što je dokazivalo njihov kvalitet.

Na Cetinju je bila i velika prevozna kompanija – Tara. Tara je u svoje doba imala preko 170 autobusa koji su saobraćali diljem bivše zemlje. Međutim, devedesete donose crne dane cetinjskoj privredi. Ono što su započele sankcije UN-a zbog Miloševićevih ratnih pohoda koje je podržavao vrh tada jedinstvene Demokratske partije socijalista (DPS) dovršila je Vlada Crne Gore sa svojim privatizacijama i „reformama privrede“. Prilikom posjete Obodu 1996. godine, tada premijer Đukanović je okupljenim radnicima izjavio „da nema Oboda, ponovo bi ga gradili“. Na kraju je od izjave ostalo samo prvi dio – da nema fabrike dok je poslovna zgrada Oboda kasnije postala zvanična rezidencija predsjednika države za vrijeme mandata Filipa Vujanovića u koju je rijetko svraćao ali u čiju rekonstrukciju je uloženo oko 1.300.000 eura poreskih obveznika. Takođe i Plavi dvor je postao predsjednikova rezidencija, izgrađen za potrebe prijestolonasljednika i sina kralja Nikole I.

Vlada Crne Gore i njeni tajkuni ne samo da su uništili velika preduzeća već ono što su kanili zadržati za sebe sele u Podgoricu i druge gradove. Fabrika lijekova, preduzeće za promet istih, očna klinika koja je donirana Cetinju iz Italije se preseljavaju u Podgoricu. Takođe se sele i Poštanski muzej, Kinoteka i Cetinjski forum. U Budvu će se preseliti sjedište Fondacije Svetog Petra.

To neće smetati DPS vlasti da osvaja glasove većine Cetinjana koji (kao i ostatak zemlje) tokom crnih 90-ih glasa Mila i Momira u vrijeme kada se razaraju Dubrovnik, Mostar, Sarajevo… DPS je forsirao narodsko logiciranje je da ih „treba glasati da ne bi bilo gore“. Međutim javlja se i jaka opozicija ratnim pokličima iz Beograda i Podgorice, prije svega predvođena Slavkom Perovićem i Liberalnim savezom Crne Gore (LSCG). Liberali postaju glavni protivnici srbijanizacije Crne Gore i šverc-komerca vrha DPS-a koji se tada transformiše od  komunista u mafijaške bosove slične onima u Italiji. Cetinjska opozicija će se otvoreno suprotstaviti i ulozi DPS-ovog „duhovnog partnera“ mitropolita Amfilohija čija je tada glavna misija da se Crna Gora što više utopi u Veliku Srbiju čiji obrisi su se naslućivali.

Đukanovićeva policija će surovo prebijati cetinjske momke zbog nošenja crnogorskih zastava i obilježja i pjevanja slobodoljubivih pjesama kojima će se isti Đukanović ogrnuti prošle nedjelje na protestima. Slavko Perović će biti pod stalnom obradom tajne policije koja je par puta optužena i za organizovanje napada na maloljetnu djecu Perovića dok su se vraćala kući iz škole.

Ostaće zapamćen događaj iz septembra 1993. godine tokom naučnog skupa Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i njene tada crnogorske filijale (CANU) koja je prekinuta protestima grupe građana predvođene Bobom Bogdanovićem i pjevanjem Oj svijetla majka zoro koja će kasnije postati himna Crne Gore. Tada je na skupu akademika bio prisutan i mitropolit Amfilohije koji je ustao i sa Cetinjanima zajedno pjevao buduću himnu. Demonstranti su onda prešli u skandiranje protiv mitropolita. Crnogorski predsjednik Momir Bulatović i njegovo obezbjeđenje su takođe bili meta psovki nakon što im je Bulatović pokazao srednji prst a oni njemu da je „izdajnik i kopile Slobodana Miloševića“. Šestorica mladića su na kasnijem suđenju dobili ukupno 17 godina zatvora zbog napada na predsjednika i prekidanja skupa. „Nezavisni“ sud je uzeo u obzir samo izjave ljudi bliskih vlasti i policiji.

Razdor u DPS-u 1997. godine oko kontrole poslova šverca cigareta i druge akcizne robe će javnosti biti predstavljen kao borba između „reformski orjentisanog“ Đukanovića, koji se tada sjetio da su pored njegovih unosnih privatnih poslova ugroženi i interesi Crne Gore, i Momira Bulatovića koji je zagovarao bezuslovnu poslušnost porodičnoj kriminalnoj organizaciji Slobodana Miloševića pod vidom borbe za očuvanje Jugoslavije. Ogromna većina Cetinjana se tada upecala na propagandu da je Đukanović borac za slobodnu i demokratsku Crnu Goru i da će donijeti konačni boljitak gradu pa su ga nastavili glasati. Kako su „reforme“ napredovale tako se sve više počelo osipati i stanovništvo grada. Mnogo mladih se iselilo a jedan broj njih je otišao vani „u šanu“ povremeno se vraćajući sa skupim odijelima, naočarima za sunce i satovima koje su prodavali upola cijene. Od jednog broja „šanera“ kasnije će se profilirati grupa koju će Interpol nazvati Pink Panteri. Njihova umješnost u krađama skupocjenih dijamanata po svjetskim metropolama će im donijeti popularnost u javnosti ali i kod inostranih policija. Oni će se pravdati inostranim medijima da ih je nemaština i nevolja natjerala to da rade, ali da paze da niko ne bude povrijeđen tokom pljački. Takođe Panteri tvrde da ukradeni novac donose u Crnu Goru, za razliku od Pink Pantera u Vladi Crne Gore i DPS-u koji ukradeni novac od običnih građana iznose vani.

Cetinje od industrijskog grada postaje grad penzionera i lažnih obećanja DPS-a o budućem prosperitetu. U opštini je 2007. godine živjelo preko 4.500 penzionera od kojih je preko trećine imalo penziju manju od 100 eura. U takvim okolnostima DPS-ova ponuda od 50 eura za glas na izborima je mnogima bila prihvatljiva.

Kako su se smjenjivale opštinske DPS vlasti ponavljana su obećanja o revitalizaciji grada. Najavljivana je ukrajinska fabrika čokolade u halama zatvorenog Oboda, te fabrika konoplje, da će Vlada uložiti 20 miliona samo u razvoj kulture, da će se mnoge državne institucije preseliti na Cetinje. Od svih obećanja život običnih građana se sveo na, popularno nazvano, tri K – kapela, kafić i kladionica. Na popisu stanovništva 2011,  broj stanovnika opštine je pao na 16.657 (skoro 20 posto manje u 20 godina). Broj mladog radno sposobnog stanovništva pao je za 40 posto.

Cetinjski kadar DPS-a u opštini i privredi sve više napreduje u državnoj hijerarhiji uprkos katastrofalnim rezultatima njihovog rada u opštini. Bivši direktor Oboda Miroslav Ivanišević je obećavao da će sačuvati Obod jer ga „boli muka radnika i muka građana Cetinja“. Sam Ivanišević će napredovati u Vladi i biće njen vicepremijer, ministar finansija i kasnije predsjednik Senata Državne revizorske institucije (DRI). Drugi direktor Oboda Branko Vujović je kasnije dobio šansu da svoje „uspješno“ menadžersko iskustvo dalje primjenjuje kao ministrar trgovine, pa direktor Agencije za restrukturiranje privrede i strana ulaganja i ministar ekonomije. Svaki projekat privatizacije koji je vodio završavan je brojnim kontroverzama i optužbama za korupciju dok je njegov privatni imetak rastao bez objašnjenja i prikazanih prihoda što je bio u obavezi da prijavljuje kao funkcioner. Džabe su nevladine organizacije i policija pisali krivične prijave protiv Vujovića za razne korupcionaške ili sumnjive projekte. Đukanovićevo „nezavisno pravosuđe“ je spremno sve dočekivalo i odbacivalo.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo