Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Rani radovi Damjana Hoste

Objavljeno prije

na

Radnici bivše beranske fabrike za protektiranje guma Gumig upozoravali su prije šest-sedam godina šta će se desiti, pominjući bližu i dalju rodbinu sudskim izvršiteljima koji su plijenili kamion po jednoj tužbi. Pokušali su mirnim protestom to da spriječe i simbolično svi postavili po katanac na kapiju. Uzalud. Asistirajući, policija im je savjetovala da „ako psuju, ne pominju imena”.

„Bio je to početak kraja naše firme”, prisjeća se jedan od radnika koji su odavno na birou rada Novica Pajković.

On se ni danas ne miri sa činjenicom da je ova profitabilna mala fabrika pljačkom i neznanjem dovedena do potpunog propadanja.

DVA VESELINA: „U trenutku kada je preuzeo privatnik imali smo svega petnaest hiljada duga, i toliko robe i repromaterijala na zalihama. Znači da nijesmo bili u minusu i da smo uz mala ulaganja mogli da radimo. To smo i očekivali od privatizacije. Šta se desilo? Ne znam”, kaže Pajković.

Odgovor je, u stvari, bio jednostavan. Privatnik se zvao Damjan Hosta. I danas su slovenački mediji u dilemi – berzanski genije ili prevarant? Tada je, međutim, bio manje poznat, a fabrika Gumig jedan od njegovih prvih pohoda na sjever. Da li neuspješnih?

Samo koji mjesec ranije Hosta je uz pomoć društva, okupljenog oko firme Euroturist GMBH iz Berana, kupio većinski paket akcija beranskog hotelsko turističkog preduzeća. U isto vrijeme Euroturist i Slomont turist, dvije firme koje nijesu imale finansijsko poslovanje u 2003. godini, kupile su, kako se vjerovalo, novcem sumnjivog porijekla, pedeset odsto akcija bjelopoljske turističke kompanije Brskovo i zatim ih preprodale.

Zbog toga su se Hosta i drugovi našli na optužničkoj klupi, ali ishod ovog sudskog spora do danas nije poznat javnosti. Preduzetni Slovenac, to je već opštepoznato, nastavio je da posluje u Crnoj Gori, stvarajući jake veze u političkim i biznis strukturama. U njegovom zaleđu, kroz zajedničke firme, bila su i ostala dva Veselina, Vukotić i Barović. Jedna mala fabrika poput Gumiga, bila je potpuno nevažna.

„Toga gospodina vidjeli smo jednom, na početku. Pričao nam je kako ćemo poslovati sa Savom iz Kranja i obećao evropske standarde. Poslije više nije dolazio”, kaže Pajković.

Novo poslovodstvo Gumiga saopštilo je da se na kupovinu fabrike za protektiranje automobilskih guma odlučilo zbog mogućnosti kompenzacije za gorivo za grijanje ugostiteljskih objekata u Beranama i Bijelom Polju, budući da je ova firma već od ranije sarađivala s Jugopetrolom, Rudnikom uglja iz Pljevalja i Elektroprivredom. Najavljeno je brzo pokretanje proizvodnje, „zašta su obezbijeđene bankarske garancije”, kao i snabdijevanje tržišta protektiranim gumama za koje će se „sirovina dobavljati iz Italije posredstvom slovenačkog partnera”.

BRDA I DOLINE: „Dok nijesu otkupili većinski paket akcija obećavali su brda i doline. Plate od najmanje 400 eura, da će nam zapošljavati đecu. U suštini, sve je bila prevara”, kaže dugogodišnji radnik Gumiga Sadrija Šabotić.

Fabrika Gumig s novim vlasnicima nije proradila. Nije proradila ni kada se većinski paket akcija kompanije nešto kasnije u registru Centralne depozitarne agencije našao pod imenom izvjesne Vesne Đukić, za koju radnici tvrde da su je takođe samo jednom vidjeli. Nedugo potom svi su upućeni na biro rada, a iz fabrike je počelo da se iznosi sve što je vrijedno. Glavne mašine za protektiranje završile su u Podgorici kod jednog privatnika.

„Izvlačeni su čak i bakarni kablovi iz zidova i prodavani kao stari materijal. Od trafostanice u krugu fabrike, koja je bila naše vlasništvo, svojevremeno postavljene i projektovane za još nekoliko pogona, ostala je samo cigla. Sve što je bilo vrijedno iznutra, odnešeno je. Iz hale nije odnešena jedino presa teška pet tona. Vjerovatno nijesu mogli da joj priđu i da je podignu, inače bi i ona završila u starom gvožđu. Nestali su svi rezervni djelovi i tri tone aluminijuma”, kaže Šabotić.

Nije bez značaja činjenica da se sve to dešavalo u trenutku dok je postojala sudska zabrana otuđivanja imovine, zbog postupka koji su radnici poveli i dobili, potražujući na ime plata oko 220 hiljada eura.

„Policija je znala da se to radi. Sud je znao. Niko nije ništa preduzeo da spriječi pljačkanje. Interesuje nas kako je taj koji je prodavao mogao to da čini pored sudske zabrane. Nosilo se i danju i noću. Očigledno da je imao debelu zaštitu”, pričaju bivši radnici.

Osnovni sud u Beranama prihvatio je, naime, ranije tužbu radnika protiv vlasnika zbog neizmirenih plata za pet godina, i radi namirenja stavio fabriku na prodaju. Dva hektara zemljišta na atraktivnoj lokaciji na Rudešu, pored magistralnog puta Berane – Rožaje, od čega jedan čitav hektar pod zgradama i halama, procijenjen je najprije na 970 hiljada eura. Nakon što prva licitacija nije uspjela, cijena je pala za trećinu. Radnici su zbog masovnih krađa tražili od suda novo vještačenje, kada je utvrđena cijena od 420 hiljada, ali kupca i dalje nema.

CRNI HUMOR: „Ako cijena kojim slučajem nastavi da pada i dođe do 220 hiljada, fabriku ćemo uzeti mi, na ime kompenzacije. Daćemo privatnicima da podignu zgrade na slobodnom zemljištu. U fabričkim halama uzgajaćemo koke nosilje”, kaže Pajković, uz dozu humora. Crnog.

Crno doista i jeste. Nekada uspješna fabrika, koja je dvije decenije poslovala u sklopu velikog gumarskog sistema Tigar, zatim još nekoliko godina samostalno ali u bliskim poslovnim odnosima s Tigrom, mogla je ostati uspješna i profitabilna. Sve do trenutka dok nije postala meta berzanskih mešetara koji su u njoj nanjušili dobru robu za preprodaju.

Euroturist, na čijem čelu je zvanično bio Borislav Dvoržak iz Berana, i Monte-adria Damjana Hoste, kupili su većinski paket akcija Gumiga za jedva trideset hiljada eura, iako je njena nominalna vrijednost bila veća od miliona. Skoro je zaboravljeno da je to bilo u vrijeme kada je Damjan Hosta preko izvjesne firme Maboles pobijedio i na fingiranom konkursu za prodaju beranskog šumsko-industrijskog preduzeća Polimlje. Kada je afera razobličena, Maboles se zvanično povukao iz kupovine. Ta igra Hosti nije uspjela.

Fabrika za protektiranje guma je propala, ali se ne bi moglo sa sigurnošću reći da je to i Hostin neuspio pokušaj. Malo je vjerovatno da iz ovog posla najpoznatiji Slovenac u Crnoj Gori nije izvukao nikakvu korist, mada okolnosti pod kojima je većinski paket prešao u ruke Vesne Đukić nijesu baš najjasnije. Šta se u toj priči dešavalo kasnije takođe nije poznato.

Bivši radnici Gumiga okupe se s vremena na vrijeme na ročištima u sudu, tjerajući pravicu i nadajući se da će jednom neko morati da odgovara za pljačku njihove fabrike. Od Hoste pa nadalje. Tome se nadaju i bivši radnici uništenih hotelsko-turističkih kompanija u Beranama i Bijelom Polju. Najranijih radova Damjana Hoste i drugova.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SUDSKI SAVJET OSTAJE U NELEGITIMNOM SASTAVU: Evropski put čeka boljeg „šofera“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Skupština Crne Gore ni u drugom glasanju nije izabrala četiri člana Sudskog savjeta, što je bio jedan od ključnih uslova za nastavak EU integracija

 

Crna Gora nema kompletiran Sudski savjet. A to je ključni preduslov za promjene u sudskoj grani vlasti. Pokazalo se, tako, da su proljetošnje najave deblokade pravosuđa bile, najblaže rečeno, preuranjene.

Premijer Dritan Abazović i predsjednik skupštinskog kluba koalicije Crno na bijelo Miloš Konatar formiranje manjinske Vlade, uz podršku „kriminalne“ i „neprijateljske“ Demokratske partije socijalista (DPS), pravdali su pridobijanjem neophodne većine za izbor četiri člana Sudskog savjeta, koje bira Skupština iz reda uglednih pravnika. Kasnije su iste argumente koristili kao opravdanje za žurno izglasavanje i potpisivanje Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Međutim, nijedan od četiri predložena kandidata u parlamentu nije dobio dvotrećinsku većinu, dok je u drugom krugu tropetinsku većinu (49 poslanika) dobio samo penzionisani profesor Pravnog fakulteta Radoje Korać.

Profesor i bivši sudija Evropskog suda za ljudska prava Nebojša Vučinić, advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć i advokat Fikret Kurgaš nijesu dobili dovoljan broj glasova, čime je agonija Sudskog savjeta produžena. Korać je dobio 65 glasova poslanika, bez glasa protiv ili uzdržanih. Za Kurgaša je glasalo 47, dok su za Šoća glasala 43 poslanika, tri su bila uzdržana. Profesor Vučinić dobio je 46, uz dva glasa protiv. Zanimljivo je da je Vučinić u prvom krugu glasanja, prije dvadesetak dana, dobio 49 glasova koji bi mu u utorak bila dovoljna za izbor. Ali, poneko se u međuvremenu predomislio. Ili procijenio da mu politički odgovara produbljivanje postojeće institucionalne krize.

Predsjednica Skupštine Crne Gore Danijela Đurović najavila je novi konkurs za popunu upražnjenih mjesta u Sudskom savjetu. ,,Kako nismo izabrali sva četiri člana Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika pozivam nadležno radno tijelo – Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu da saglasno članu 16a Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, po isteku roka od dva mjeseca, raspiše javni poziv sve do izbora članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika u punom sastavu”, kazala je Đurovićeva na kraju sjednice.

Ugledni pravnici u Sudskom savjetu, koji su izabrani još 2. jula 2014. godine, a koji više od četiri godine rade u neustavnom mandatu, ostaće na funkciji sve do novog postupka ali i raspleta političke krize i ishoda međupartijskog dogovora o budućim kandidatima. Zakon o Sudskom savjetu i sudijama predviđa da ako Skupština izabere manje od četiri člana Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika, žrijeb određuje ko će od njih biti zamijenjen novim članom.

Privremena predsjednica Sudskog savjeta Vesna Simović-Zvicer uoči glasanja apelovala je da je krajnje vrijeme da se izaberu sva četiri člana Sudskog savjeta. „Nama je mandat produžen, evo počela je peta godina, a članovi Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika, između ostalih Dobrica Šljivančanin i Ljoro Markić, birani su 2014. Krajnje je vrijeme da se postigne ta potrebna većina. Ako se kojim slučajem to ne desi, mi po Zakonu o Sudskom savjetu i sudijama nastavljamo mandat do izbora novih članova“, kazala je Simović-Zvicer.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

RAT KLANOVA NAKON UBISTVA JOVANA VUKOTIĆA: Smrt brža od zakona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Teško da se može zaključiti da je ubistvom Vukotića stavljena tačka na osmogodišnji krvavi obračun kotorskih klanova, smatraju upućeni u dešavanja u balkanskom podzemlju. Jedino što se u ovom trenutku može očekivati jeste da se „škaljarci“ primire na neko vrijeme jer su u nekoliko mjeseci pretrpjeli velike gubitke

 

Još jednom su pripadnici kriminalnih grupa pokazali da su organizovaniji od službi bezbjednosti kada je riječ o pronalasku odbjeglih kriminalaca – rivala iz konkurentskih klanova. Kao da su uporniji, bolje opremljeni i spremniji da prate tragove skrivenih protivnika i daleko od zemlje u kojoj su, zvanično, traženi.

O tome svjedoči prošlonedjeljno ubistvo u Istanbulu. Likvidiran je Kotoranin Jovan Vukotić, koji je prema operativnim podacima važio za apsolutnog vođu škaljarskog kriminalnog klana nakon što su, sredinom januara 2020, u Atini, na sličan način, pred suprugama i djecom ubijeni njegov kum Igor Dedović i prijatelj Stevan Stamatović.

I dalje nepoznate osobe, motorom su se dovezle pored automobila u kojem se nalazio Vukotić sa suprugom i maloljetnim djetetom. Pet hitaca u njega ispalila je osoba koja je sjedjela iza vozača motora. To je turskim istražiteljima rekla Vukotićeva nevjenčana supruga koja je objasnila da su tog dana krenuli u šoping.

Vukotić koji je već godinu, zvanično, bio u bjekstvu pred zakonom (njegovo skrivanje pred egzekutorima konkurentskog kavačkog klana trajalo je mnogo duže), u tom trenutku nije imao lično obezbjeđenje. „Bez obzira što je znao da mu je život ugrožen, vjerovao je da turskom teritorijom može slobodno da šeta, a prema nekim podacima, imao je i zaštitu tamošnjeg podzemlja”, navodi naš sagovornik iz bezbjednosnih krugova.

Tvrdnje da je škaljarski klan obezglavljen nakon ubistva u Istanbulu nijesu daleko od stvarnog stanja stvari u toj kriminalnoj organizaciji, smatra naš sagovornik. Podsjeća ipak da se ista ocjena mogla čuti i nakon ubistva Dedovića i Stamatovića u Atini. „Djelovanje kriminalnih grupa je takvo da se one, pokazalo je i vrijeme za nama, u veoma kratkom roku pregrupišu, a onda postaju jači, organizovaniji i opasniji nego što su bili. Neće biti iznenađenje ako škaljarski kriminalni klan uzvrati žestok udarac suprotstavljenoj kriminalnoj grupi – kavčanima”.

U ovom trenutku oni jesu ostali bez vođe, ali teško da se može zaključiti da je ubistvom Vukotića stavljena tačka na osmogodišnji krvavi obračun. Jedino što se u ovom trenutku može očekivati jeste da se primire na neko vrijeme jer su u nekoliko mjeseci pretrpjeli velike gubitke kada govorimo o ljudstvu, dodaju upućeni u dešavanja u balkanskom podzemlju.

Samo od juna, a prije prošlonedjeljnog ubistva, škaljarski kriminalni klan izgubio je dva visokopozicionirana člana. Prvo je u Budvi ubijen Podgoričanin Milić Minja Šaković, koji je prema podacima policije važio za šefa podgoričkog ogranka te kriminalne organizacije. Ubica mu je sedamnaeste junske noći prišao dok je sjedio sa društvom na terasi budvanskog kafića Korkovado, a zatim ispalio više hitaca, ne ostavljajući mu ni najmanju mogućnost da preživi.

Mjesec kasnije istražitelji su na osnovu bioloških i drugih tragova sklopili mozaik zločina i došli do imena direktnih počinilaca. Kao ubica označen je 22-godišnji Beograđanin Luka Pilčević, a kao njegov pomagač Kragujevčanin Duško Tanasković.

„Tanasković je 29. maja, koristeću falsifikovana dokumenta, u Budvi iznajmio stan i platio ga do 15. jula. Takođe, on je kupio hranu za sebe i Pilčevića, kao i električni trotinet koji su koristili dok su pripremali likvidaciju. Prema dokazima prikupljenim u ovoj fazi istrage, nadzorne kamere s više objekata snimile su ga 10. i 11. juna u Budvi”, objavile su Vijesti. Istovremeno, odgovarajući na novinarska pitanja, viši policijski inspektor u Sektoru za borbu protiv kriminala Draško Kalinić rekao je da se ubistvo Šakovića može dovesti u vezu sa sukobom i djelovanjem organizovanih kriminalnih grupa s područja Crne Gore. „Osumnjičeni se ne mogu dovesti u direktnu vezu sa sada pokojnim Šakovićem, što ukazuje da su ih angažovali pripadnici kriminalne organizacije suprotstavljene ovom klanu”, kazao je Kalinić.

Oružje se još nije ni ohladilo, a u regionu se pročula vijest o ubistvu škaljarca Gorana Vlaovića na Pagu. Vlaović je, prema operativnim podacima policije, takođe važio za jednu od ključnih figura u škaljarskom kriminalnom klanu. Crnogorskoj policiji je postao poznat nakon što je uhapšen zbog sumnje da je u julu 2009. godine počinio krivično djelo „pomoć učiniocu nakon počinjenog krivičnog djela“, odnosno da je nakon ubistva vođe navijača Delija Marka Vesnića pružio pomoć braći Roganović Vladimiru i Dušku, kojima se sudilo za ovaj zločin. U tom periodu nije bilo podjele na škaljarkski i kavački klan. Međutim, par godina kasnije, Roganovići su, prema operativnim podacima, pristupili kavčanima dok je Vlaović izabrao škaljarski klan.

U kratkom roku hrvatski istražitelji su uhapsili ubicu i ubrzo se utvrdilo da je hitac u ubijenog ispalio Kragujevčanin koji se sumnjiči da je pružao pomoć Šakovićevom ubici. Slijedila je egzekucija u Istanbulu.

Ubijeni Jovan Vukotić je drugi član porodice ubijen u ratu kotorskih narko- klanova. U aprilu 2019. godine u kotorskom naselju Dobrota, ispred porodičnih apartmana ubijen je Veselin-Vesko Vukotić otac navodnih vođa škaljarskog kriminalnog klana – Jovana i Igora. Napadač mu je prišao dok je izlazio iz automobila i u njega ispalio više hitaca, a potom pobjegao sa mjesta zločina. Do danas nije identifikovan.

Jovanov rođeni brat Igor Vukotić nalazi se u bjekstvu već godinama. Za njim je raspisana potjernica zbog sumnje da je član grupe koja je pripremala likvidacije bivših i sadašnjih policijskih službenika Zorana Lazovića, Duška Golubovića i Duška Koprivice, njegovog sina Strahinje Koprivice i navodnih članova kavačkog klana Darka Janjića, Radovana Mujovića, braće Nikole i Vladimira Banićevića. Članovima te grupe i dalje se sudi u podgoričkom Višem sudu, iza zatvorenih vrata. Optužnica protiv njih je potvrđena krajem decembra 2018. godine, ali do danas nije donijeta ni prvostepena presuda.

Još veći ceh u ratu kotorskih klanova platili su članovi porodice Roganović. Ubijeni su Niko Roganović, njegov sin Šćepan i sinovac Vladimir dok je njegov drugi sin Duško preživio atentat bombom podmetnutom ispod automobila, ali je ostao bez nogu.

Dok se traga za ubicama vođe škaljarskog klana, njegov supranik Radoje Zvicer, koji slovi za jednog od vođa kavčana u utorak je, u odsustvu, u Višem sudu u Novom Sadu osuđen na dvije godine i pet mjeseci zatvora zbog falsifikovanja isprava. I on je u bjekstvu a za njim je u aprilu prošle godine raspisana potjernica od strane nadležnih organa Republike Srbije.

I Zvicer se u maju 2020. godine u Kijevu našao na meti atentatora. Prema dokazima tamošnjih istražitelja, njega su pokušali da ubiju Barani Stefan Đukić i Emil Tuzović te srpski državljani Milan Branković i Petar Jovanović.

Sumnja se da su Tuzović i Đukić ispalili više od deset hitaca u Zvicera, koji je uspio da preživi napad. Njegova supruga Tamara, zabilježile su sigurnosne kamere, u trenutku pucnjave istrčala je iz zgrade u kojoj su živjeli i zapucala na napadače. Tako je postala prva žena za koju je nedvosmisleno utvrđeno da se, sa oružjem u ruci, aktivno ukuljučila u obračun suprotstavljenih klanova.

Crnogorski zvaničnici nijesu se oglašavali nakon ubistva Jovana Vukotića, pa je bez odgovora ostalo i pitanje kako su ubijenoga „kavčani” pronašli prije ovdašnje policije i njihovih međunarodnih partnera.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KRAĐA ŠLJUNKA IZ MORAČE: Ko štiti građevinsku mafiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Regionalni vodovod je uloženo preko 100 miliona eura, a građevinske firme su nesmetano iz korita Morače ukrale isto toliko novca ostavljajući za sobom pustoš. Nivo korita Morače je spušten za deset metara, a nivo vode u bunarima u blizini rijeke je opao za preko pet metara. Jedna od posljedica divljanja na Morači je i ugrožavanje vodosnadbijevanja primorja. I nikom – ništa

 

Izdašnost vodoizvorišta Bolje sestre, iz kojeg se snabdijeva crnogorsko primorje, prije 15 godina iznosila je oko 2.000 litara u sekundi, a danas je to oko 700 litara, saopštio je vršilac dužnosti direktora Regionalnog vodovoda Borislav Ivanković u emisiji Radija CG. On je ponovio da je najveći problem koji na to utiče izvlačenje prijeska iz korita rijeke Morače.

U Regionalni vodovod je uloženo preko 100 miliona eura, a građevinske firme su nesmetano iz korita Morače ukrale isto toliko novca ostavljajući za sobom pustoš. Nivo korita Morače je spušten za deset metara, a nivo vode u bunarima u blizini rijeke je opao za preko pet metara. Jedna od posljedica divljanja na Morači je i ugrožavanje vodosnadbijevanja primorja, jer je zbog iskopavanja šljunka iz Morače kapacitet vodoizvorišta Bolje sestre za deset godina drastično smanjen.

Prošlog petka nelegalno vađenje šljunka je ponovo bila tema na sjednici Vlade. Premijer u tehničkom mandatu Dritan Abazović se pitao da li inspekciju interesuje gdje je ukradeni pijesak, te prozvao kompanije koje imaju nelegalne objekte: ,,Zašto građevinska inspekcija ne ode da sruši te objekte i to je pitanje”. Jeste, ali za koga ako ne za premijera.

Najava vlasti da će zaustaviti krađu šljunka odavno je postala farsa. Krajem prošle godine tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je javno progovorio o onom što svako zna – da su rijeke uništavane na zvjerski način. Javašluku poluga sistema čudio se i tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: ,,Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade Dritan Abazović je izjavio da je ,,Vlada  odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom. Raditi ovo godinama, na ovakav način, katastrofa je i mi smo odlučni da tome stanemo na kraj”.

Nakon decenija krađe uz amin države u novembru prošle godine uhapšeni su vlasnik firme Cijevna Comerc Danilo Petrović, vlasnik firme Per Mar Predrag Maraš, i još par osoba. Privedena je i direktorka Montenegro petrola Andreja Šuškavčević – Novović. Svi su pušteni da se brane sa slobode. Da nešto nije u redu sa pravdom bilo je jasno kada su neposredno nakon hapšenja  kamioni Cijevne Comerc  i pored zabrane i hapšenja snimljeni kako nesmetano odnose šljunak.

,,Policijska akcija koja je realizovana prošle godine rezultirala je sa dvije pojave, doprinijela je porastu cijena šljunka i greze, a u drugom dijelu pokazala nemoć i neozbiljnost države.  Za sada je smanjena samo eksploatacija šljunka iz same rijeke Morače, a  zbog porasta cijena i oslobađanja odgovornosti nelegalnih eksploatatora ili kažnjavanjem istih malim novčanim kaznama došli smo do toga da se nakon akcije intezivirala eksploatacija šljunka na državnim parcelama”, kaže za Monitor Vuk Vujisić, novinar koji ovu temu, uz brojne prijetnje mještana i vlasnika građevinskih firmi, drži u stalnom fokusu javnosti.

Objašnjava da u Osnovnom državnom tužilaštvu ove slučajeve nijesu shvatili ozbiljno, pa su u nekoliko slučajeva bez istrage odbacivali krivične prijave Uprave policije. Odbačeno je čak 18 prijava. U slučajevima gdje su postojali video dokazi nije se imalo kud pa su kradljivci kažnjeni novčanim kaznama od oko hiljadu eura. Beznačajna suma koja se na krađi pijeska zaradi za par sati.

Vujisić ističe da su osim tužilaštva odgovorne i građevinska inspekcija, Uprava za inspekcijske poslove, ali i ostale službe koje su trebale da krenu u oslobađanje državne imovine i procesuiranje onih koji samo za jednu godinu sa ovog prostora ukupno prihoduju i nekoliko desetina miliona eura.

Pored uništene rijeke i ekosistema, Centar za zaštitu i proučavanje ptica je iznio računicu da je do sada samo iz Morače izvučeno 138 miliona eura. Bivši ministar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. I dok je građevinski lobi zarađivao milione uništavajući Moraču, za rubriku Vjerovali ili ne je informacija iz 2016. da je Opština Podgorica na osnovu naknade za korišćenje šljunka imala prihod od 3,91 eura. Mafija je, zbog nemoći države, toliko osilila da je oko Morače na području Grbavaca i Mahale devastirala i uzurpirala stotine hiljada kvadrata državnog zemljišta.

,,Država je odmah trebala da sprovede zakone, da procesuira lica koja i danas kradu državno dobro, uništavaju životnu sredinu, uzurpiraju državno zemljište. Država ima mehanizme da sruši nelegalne separacije, da konfiskuje mašine kojima se vrši krivično djelo i procesuira odgovorne i nakon vještačenja i čiščenja prostora naplati štetu. Stvari su ovdje jednostavne, pitanje je samo političke volje i to da li su službenici ogrezli u korupciji. Da postoji političke volje sve bi se riješilo pa čak i procesuirali korumpirani službenici koji štite kradljivce šljunka i uzurpatore”, ističe Vujisić.

Iako je očigledno da sem retoričke, prave političke volje i odlučnosti nema, Vujisić se nada da će djelovanje novinara, pojedinih građana, Zorana Lakušića iz Regionalnog vodovoda, i prije svega Institucije zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, dovesti do toga da osim samih eksploatatora u budućem periodu odgovaraju i službenici koji su zbog nesavjesnog rada u službi potpomogli eksploataciju ili nisu radili svoj posao kako bi istu zaustavili.

,,Sav dokazni materijal predat je u SDT i sada se čeka reakcija glavnog specijanog tužioca Vladimira Novovića jer su pojedini specijalni tužioci odbacivali prijave”, navodi Vujisić. On kaže da sve materijale o krađi šljunka koje prikupi  ustupa Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa koji ih dalje šalje na dopunu u SDT.

,,Zanimljivo je da tek nakon što su materijali stigli do SDT-a da su pojedine institucije proradile, pa ćemo u nekim slučajevima imati i pomake u odbrani državne svojine i javnog interesa. Očekujem da će i pored ove situacije i zatrpanosti SDT-a koji vidimo posvećeno radi i na drugim slučajevima i u ovom slučaju SDT pokrenuti procese i razobličiti ovu organizovanu pljačku državnih resursa koja je godinama imala uporište u institucijama, a nažalost ima ih i dalje”, zaključuje Vujisić.

Ili to ili će pojedini i dalje krasti milione iz rijeka uz slijeganje ramena novih i starih vlastodržaca. Uz sumnju da i oni sami imaju koristi od ovako očiglednog unitšavanja i otimačine.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo